Dogovoreni dječji brakovi u Crnoj Gori i dalje su realnost uprkos zakonskoj zabrani.

Priča devetnaestogodišnje Romkinje Jasmine, čije je djetinjstvo obilježeno nasiljem, bjekstvima i “probom za brak”, dokaz su da u određenim krajevima običaji i dalje imaju veću snagu od zakona.

– Dao je oko dvije hiljade evra za mene, nisam sigurna. Poslije sam otišla kod njega, kao na probu za brak – riječi su kojima svoju ispovijest započinje devetnaestogodišnja Romkinja iz Crne Gore. Njen brak bio je dogovoren kada je imala samo četrnaest godina.

– Onda kada je trebalo tek da upiše srednju školu. Živjela sam sa ocem i babom, sestrama, braćom. Život je bio mučenje. Svašta sam radila, prosila, služila ih, a tukli su me – prisjeća se mlada djevojka iz Crne Gore.

Često je bježala od kuće, ali je jednog dana stigla “ponuda” za brak.

– Dogovor je pao između njenog oca i oca mladića deset godina starijeg od nje. Dogovorili su da probamo. Ako sve bude kako treba udaću se, a ako ne, vratiće me. Tako je i bilo. Nisam se uklopila i vratili su me. Ne znam da li su pare vraćene – ispričala je ona, prenosi Blic žena.

Škola i pokušaj pomoći

Pedagoškinja iz srednje škole svjedoči da je ova djevojka bila izuzetno nestabilna zbog svega što je preživljavala.

– Jednom smo dugo razgovarale, primjetila sam da gleda kroz mene. Nedugo nakon što je izašla, obavijestili su me da je u toaletu sebi ošišala kosu – ispričala je.

Dodaje da je sve to posljedica tuđih odluka.

“Neko raspolaže time kome će vas dati. Kao stvar”.

Iako se u školama organizuju radionice o pravima i zdravlju, one teško dopiru do djevojčica u sličnoj situaciji.

– One su mahom stidljive. Zatvorene. Učimo ih o njihovim pravima, ali su u stvarnosti ta prava pogažena – istakla je.

Statistika i praksa

Prema podacima UNICEF i MONSTAT iz 2018. godine, 28,1% djevojčica i 16,5% mladića romske i egipćanske nacionalnosti između 15 i 19 godina u Crnoj Gori već su bili u braku ili vanbračnoj zajednici.

Fana Delija, izvršna koordinatorka Centra za romske inicijative, upozorava da je stvarnost porazna.

“Gotovo svakog mjeseca imamo djecu koja zasnivaju brak prije punoljetstva”.

Samo u prvoj polovini prošle godine sklopljeno je 11 ugovorenih brakova u Nikšiću, Podgorici, Beranama i Tivtu. Najmlađa djevojčica imala je 12 godina.

– Otac odlučuje o svemu. Ako djevojčica nije nevina ili ne ispunjava dogovorena očekivanja, vraćaju je porodici i vraća se novac. Zajednica i dalje ugovoreni brak vidi kao dio svojih običaja – dodaje Delija.

Žene izbrisane iz sistema

Slučajevi poput Jasmine nisu usamljeni. Tridesetogodišnja S.S. iz Podgorice ušla je u brak sa 16 godina, nakon što su njeni roditelji “uzeli nešto malo novca” i poslali je na Kosovo.

– Tukao me je, nije mi dozvoljavao da pijem vodu iz bunara. Jednom je pokušao i da me baci u bunar dok sam bila trudna – svjedoči ona.

U sedmom mjesecu trudnoće brutalno ju je pretukao jer je željela da ode na svadbu.

– Uzeo je stolicu i udario me po leđima. Pala sam i nisam znala za sebe – ispričala je djevojka svoju tešku sudbinu za gore pomenuti portal.

Slučajevi poput njenog rijetko ulaze u zvanične registre. Žrtve nasilja, pod pritiskom da vrate novac dobijen za brak, najčešće ćute.

Zakon i institucije

Po zakonu, brak je moguć tek nakon 18. godine, ali sud može odobriti i sa 16. godina. Krivični zakonik predviđa zatvor od tri mjeseca do pet godina za prinudu na brak.

Institucionalna zaštita gotovo da ne postoji. Ne postoji sklonište za žrtve dječjeg ugovorenog braka, ni programi reintegracije. Djevojčice se vraćaju u nasilje. Poruka države je da običaj ima veću snagu od zakona – ističe dalje izvršna koordinatorka Centra za romske inicijative.

Za tri godine pokrenuto je svega 11 postupaka pred tužilaštvom, a ishodi nisu poznati. Evropska komisija u izvještaju iz 2024. godine navodi zabrinutost zbog visokog nivoa diskriminacije Roma i prakse dogovorenih dječjih brakova.