Connect with us

Politika

Pravom protiv neprava

Profesor Ustavnog prava Milan Blagojević izjavio je Srni da Kristijan Šmit nema ovlašćenje da nameće bilo koji akt u BiH i da, prema Ustavu BiH, imovina pripada entitetu na čijoj se teritoriji nalazi.

Blagojević je ukazao na činjenicu da Šmit nije visoki predstavnik u BiH i da njegova tvrdnja da će uskoro “nešto uraditi sa državnom imovinom što će se odnositi na Srpsku” – nema osnova ni u međunarodnom pravu niti u unutrašnjem pravu BiH.

Prema njegovim riječima, takav osnov nemaju ni zahtjevi lidera SDA Bakira Izetbegovića upućeni Šmitu da “osigura identična rješenja u FBiH i Srpskoj u pogledu nadležnosti Doma naroda Parlamenta FBiH i Vijeća naroda Republike Srpske, te entitetskih predsjednika i potpredsjednika”.

Blagojevićev tekst pod nazivom “Pravom protiv neprava” Srna prenosi u cijelosti:

Sinhronizovano ili ne, činjenica je da su u prvoj polovini oktobra 2022. godine gotovo u istom danu Kristijan Šmit i Bakir Izetbegović iznijeli tvrdnju, odnosno zahtjeve prema Republici Srpskoj. Šmit je izrekao tvrdnju da će uskoro “nešto uraditi sa državnom imovinom što će se odnositi na Srpsku”, dok je Izetbegović uputio zahtjev Šmitu da “osigura identična rješenja u FBiH i Srpskoj u pogledu nadležnosti Doma naroda Parlamenta FBiH i Vijeća naroda Republike Srpske te entitetskih predsjednika i potpredsjednika”, pri čemu Izetbegović iznosi kako “trenutna rješenja dodatno diskriminišu Bošnjake i Hrvate u Srpskoj”. Kako Šmitova tvrdnja, tako i Izetbegovićevi zahtjevi nemaju osnova ni u međunarodnom pravu ni u unutrašnjem pravu BiH, iz razloga na koje kroz svojevrsne odgovore ukazujem u nastavku.

1. Kristijan Šmit, sve i da je imenovan za visokog predstavnika odgovarajućom rezolucijom Savjeta bezbjednosti UN, ne bi imao pravo da u BiH bilo šta nameće u pogledu bilo kojih pitanja, pa i pitanja državne imovine. To pitanje je naša unutrašnja stvar i prema Ustavu BiH ta imovina pripada entitetu na čijoj se teritoriji nalazi.

Ovo stoga što Ustav BiH nijednom svojom odredbom i nijednom svojom riječju ne propisuje da BiH ima svoju imovinu, da je recimo neka šuma, rijeka, građevinsko ili poljoprivredno zemljište imovina BiH. Ne, nijednom riječju Ustav BiH to nije propisao.

Nasuprot tome, preambula Ustava BiH jasno govori, pozivajući se na Ženevske principe iz septembra 1995. godine, da Republika Srpska ima 49 odsto teritorije, a FBiH 51 odsto, što govori da je Republika Srpska u BiH unijela svoju teritoriju, pa su njene i nepokretnosti koje se nalaze na toj teritoriji.

Najzad, Ustav BiH nijednom odredbom nije propisao da BiH ima bilo kakvu nadležnost da donosi zakon o pitanju imovine, već je ta nadležnost istim Ustavom data entitetima, svakom na njegovoj teritoriji. Prema tome, sasvim je jasno da nijedan organ sa nivoa BiH nema nadležnosti za pitanja imovine, a kamoli pojedinac zvani Kristijan Šmit, jer niti je on visoki predstavnik niti, sve i da to jeste, on prema unutrašnjem pravu BiH, a ni prema međunarodnom pravu, može imati ovlašćenje da nameće bilo koji akt u BiH.

2. Što se tiče zahtjeva Bakira Izetbegovića, tu se mora znati da Ustav BiH spada u red onih ustava država federalnog tipa u svijetu koji ni na koji način ne određuje svojim entitetima kako treba da bude uređen bilo koji entitetski organ i koje nadležnosti će imati ili neće imati. U tom pogledu Ustav BiH daje, kako se to naziva u nauci ustavnog prava, potpunu organizacionu ustavnu autonomiju entitetima da slobodno urede sistem
organizacije sopstvene državne vlasti na svojoj teritoriji.

Upravo zbog toga nijedan organ sa nivoa BiH, uključujući i Ustavni sud BiH, nema ustavno pravo da nameće Republici Srpskoj kakve će nadležnosti imati njeno Vijeće naaroda te predsjednik i potpredsjednici Republike Srpske. Stoga i ni bilo koji pojedinac, uključujući stranca Kristijana Šmita, nema niti može imati pravo da on nameće šta će biti nadležnosti bilo kog organa Republike Srpske, jer se time na najgori mogući način flagrantno krši vladavina prava, kao ustavni princip propisan u članu 1. Ustava BiH, kojim je propisano
da BiH počiva na tom principu, a to znači da svaki organ može raditi samo ono što mu je Ustavom dozvoljeno i ništa više od toga.

3. Zato bih, završavajući ove odgovore, podsjetio na pravnu mogućnost koja stoji na raspolaganju srpskom članu Predsjedništva BiH još od 1997. godine. Naime, kada se u decembru te 1997. godine u Bonu sastao skup čije postojanje nije propisano, tačnije rečeno nije dozvoljeno nijednim izvorom međunarodnog prava, a koji je sebe samovoljno nazvao savjetom za primjenu mira u BiH, i kada je taj skup u jednom od tzv. bonskih zaključaka rekao da on ovlašćuje OHR da nameće svoja “rješenja” u BiH, to je bilo grubo i protivpravno miješanje u unutrašnje poslove BiH kao države članice UN, što je zabranjeno članovima 2. i 77. i 78. Povelje UN kao najvišeg pravnog akta međunarodnog prava.

Povelja UN u tim svojim članovima jasno propisuje i zabranjuje najprije svim svojim organima, a time i svim drugim državama te svakom pojedincu da se na bilo koji način miješaju u unutrašnje stvari bilo koje druge države članice UN. Drugim riječima, Povelja UN zabranjuje svakome, ma kako moćan bio, da se miješa u pitanje kome na teritoriji države članice UNa pripadaju nepokretnosti, da li toj državi ili njenim državama članicama, da li će neko ponašanje biti ili neće biti propisano kao krivično djelo i druga pitanja, jer ta i sva druga unutrašnja pitanja ima pravo da zakonom uređuje samo država članica UN o kojoj je riječ, u skladu sa unutrašnjim nadležnostima propisanim njenim ustavom.

Stoga, kada su u decembru 1997. godine u Bonu članovi fantomskog savjeta za primjenu mira, a to su bili SAD, Njemačka, Velika Britanija, Francuska, Italija /i druge države čiji spisak je poduži/, među sobom dogovorile zaključak da OHR navodno može u BiH da nameće svoje akte, time je svaka od tih država pojedinačno, i sve one zajedno, na najgrublji način povrijedila Povelju UN, one njene članove koje sam prethodno naveo, čime su povrijedile suverenitet BiH kao članice UN. Zato je protivpravno pozivanje OHR na bonske zaključke iz decembra 1997. godine, na koje zaključke se OHR inače uvijek poziva kada diktatorski nameće svoje akte, jer se tim zaključcima grubo ruši Povelja UN, suverenitet BiH i međunarodno pravo.

I zato Predsjedništvo BiH ima pravo da pokrene tužbu pred Međunarodnim sudom
pravde protiv svih onih država koje su u decembru 1997. usvojile te bonske zaključke, jer su njima svaka od njih ponaosob i sve one zajedno prekršile Povelju UN, suverenitet BiH i međunarodno pravo.

Stoga novoizabrani srpski član Predsjedništva BiH treba da na prvoj narednoj sjednici traži da se na dnevni red Predsjedništva BiH uvrsti ta tačka i podnese tužba od strane BiH protiv navedenih država Međunarodnom sudu pravde i traži poništenje protivpravnih bonskih zaključaka, kao i jednako protivpravnih zaključaka tog istog savjeta za primjenu mira, njegovog tzv. upravnog odbora, kojim su oni, protivno Povelji UN, sebi samovlasno dali pravo da tamo nekad 2008. godine oni odrede kada će biti kraj mandata OHR, iako iz Aneksa 10 Dejtonskog sporazuma jasno proizilazi da pravo da traži prestanak mandata OHR ima samo neka od strana potpisnica tog Aneksa 10, a to su Republika Srpska, FBiH ili BiH.

Za očekivati je da takav prijedlog srpskog člana Predsjedništva BiH neće biti prihvaćen, ali zato odmah nakon toga Narodna skupština Republike Srpske treba da zatraži od Republike Srbije da ona, kao potpisnik i ugovorna strana Opšteg okvirnog sporazuma za mir u BiH, podnese navedenu tužbu. Jer, potpisivanjem tog Opšteg okvirnog sporazuma za mir u BiH bivša SR JUGOSLAVIJA, a sada Srbija kao njen pravni nasljednik, se obavezala ne samo da će poštovati nego i da će PROMICATI Ustav BiH, a to znači da će PROMICATI i suverenitet BiH propisan tim ustavom, koji je flagrantno povrijeđen bonskim zaključcima i radnjama OHR koji se uvijek oslanjao na te protivpravne zaključke.

Na sve ovo iznova ukazah zato što, imajući u vidu sve prethodne dokaze i argumentaciju, i Srbija na osnovu međunarodnog prava ima puno pravo da, ako to neće ostala dva člana Predsjedništva BiH, ona podnese tužbu Međunarodnom sudu pravde protiv navedenih država iz fantomskog savjeta za primjenu mira u BiH. Samo tom tužbom i presudom Međunarodnog suda pravde, koji tužbu ne može odbiti jer bi tada i sam povrijedio Povelju UN, prekinuće se podanički status stanovništva u BiH /koje je podanik OHR-a/.

Ovdašnjem stanovništvu samo na taj način može biti vraćen oteti status istinskih građana, dok će istovremeno biti onemogućeno da sve prethodno navedene države i OHR imaju kolonizatorski odnos prema BiH, kojim se na najgrublji način povređuju Povelja UN i kompletni sistem međunarodnog prava.

Politika

BORCI ISMIJANI: Povećanje boračkog dodatka – svega 0,5 KM!

U Republici Srpskoj je počela isplata boračkog dodatka koji je uvećan za pola konvertibilne marke po mjesecu provedenom u zoni borbenih dejstava. Iz Vlade su se ranije pohvalili da je to povećanje za oko 17% i da je dodatak povećan iako Vlada još nije bila zakonski obavezna to da uradi.

Koliko to zapravo znači onima koji su u najtežim vremenima branili Republiku Srpsku?

Onima koji su na prvim linijama stvarali Republiku Srpsku, od vlasti je stiglo povećanje od pola marke po mjesecu provedenom u ratu. Tako će borac koji je na ratištu proveo 3 godine imati mjesečno uvećanje dodatka od 18 konvertibilnih maraka. Ovo je poniženje, kaže borac iz Banjaluke Slobodan Babić.

“Ja sam odbio. Imam učešće, gospođa me pitala da li sam ranjen? Tako da ovo je katastrofa. To je pljuvanje po tim ljudima koji su krvarili. Ove bitange koje odlučuju oni ne znaju šta znači puknuti ni petarda”, kaže Babić.

Da su na ovaj način borci ponovo poniženi, smatra i narodni poslanik Radislav Dončić, koji je u javnim istupima nekoliko puta tražio značajno veći rast boračkog dodatka.

“Znači sada borac Vojske Republike Srpske ima 3 i po marke na mjesečnom nivou. To je žalosno, to je nešto što borci nisu zaslužili i to sam ukazivao vladajućem režimu da moraju da vode računa i da prestanu ponižavati borce. Tražio sam 7 KM oni nisu imali sluha i nisu nam izašli u susret”, kaže Dončić.

U Boračkoj organizaciji Republike Srpske smatraju da uvećanje boračkog dodatka i ličnih i porodičnih invalidnina od 10 odsto nije dovoljno. Međutim ukazuju da je sav fokus stavljen na borački dodatak. Tako bi sljedeće godine za dodatak trebalo biti izdvojeno preko 300 miliona maraka u sljedećoj godini, a za sva ostala prava oko 200 miliona.

“E sada 300 miliona maraka, a efekat krajnji jeste da borac dnevno ima 5 ili 6 maraka u zavisnosti koliko je proveo u zoni borbenih dejstava uvijek se sjećam ratnih vremena pa smo dobijali sledovanje kutija cigareta. Da bi bila kutija cigarata borački dodatak bi trebalo da bude više od pola milijarde. I sad se postavlja pitanje da li je to opravdano ili postoje neka pravičnija rješenja kojima bi se postigao veći efekat za utrošak toliko sredstava”, kaže Radan Ostojić, predsjednik BORS-a.

Prava onih koji su stvarali Republiku Srpsku, smatra Ostojić, moraju biti vezana za ekonomske pokazatelje kao što je inflacija i rast zarada u javnom sektoru.

Ukazuje da postoje i borci koji ne primaju ni platu ni penziju i da je neophodno regulisati i njihov status, jer onaj ko je osuđen da živi samo od boračkog dodatka, za te pare ni lijekove ne može kupiti.

(BN) Foto: BN

Nastavi čitati

Politika

Više od 15 godina u Vladi Srpske NEMA MINISTRA IZ HERCEGOVINE!

Hercegovina je već tradicionalno bez ministara u Vladi RS, ali Vlada RS će tu nepravdu pokušati ispraviti dolaskom cijele Vlade u Hercegovinu, tačnije u Trebinje. Iako se odnos Vlade RS prema istoku Srpske, pogotovo prema istočnoj Hercegovini decenijama ogleda u lažnim obećanjima, novom sastavu Vlade na čelu sa premijerom Minićem ne smeta ta činjenica da obiđu ovaj zapostavljeni dio Republike Srpske i u njemu održe sjednicu.

Samo još uvijek nije poznato da li će stići uzoranim drumovima ili vazduhom…

Vlast u Republici Srpskoj već tradicionalno zapostavlja Hercegovinu kada se vrši raspodjela ministarskih fotelja, ali ako već Hercegovina nema ministre, ministri će doći u Hercegovinu. I to cijela Vlada RS.

Na pitanje šta fali Hercegovcima pa već hronično ne ulaze u sastav Vlade RS, Milica Radovanović odgovara da Hercegovini nedostaje veće biračko tijelo.

“Zaista imamo kvalitetnih ljudi, zaista imamo obrazovanih ljudi, ali ono što smatram da je problem jeste što je Hercegovina relativno mala kada govorimo o broju stanovnika i očigledno je da samim tim ljudima iz vlasti nije interesantna jer nemaju taj ‘‘bazen glasova‘‘ koji je njima dovoljan.

Njima je mnogo bitnija Banjaluka i gradovi koji imaju veći broj stanovnika gdje će se oni bazirati na prikupljanje većeg broja glasova dok u Hercegovini baš i nemaju taj kapacitet zbog, kao što rekoh, malog broja stanovnika.

Da mi u Hercegovini nemamo ljude koje možemo ponuditi zaista je smiješna priča, očigledno je da vlastima u RS Hercegovina uopšte nije bitna, a Hercegovci bi to trebali da prepoznaju i da kažu ‘‘pa ljudi, dvadeset godina vam nismo bitni, ajde da i mi malo vama pokažemo da niste ni vi nama bitni”, kaže Milica Radovanović, predsjednik trebinjskog odbora Srpske demokratske stranke.

Lazar Radan pripada generaciji koja ne pamti posljednjeg ministra iz Hercegovine. On smatra da je dolazak Vlade RS u Trebinje krajnje licemjeran i postavlja pitanje da li će ministri u Hercegovinu doći katastrofalnim putevima ili će preletjeti do konačnog odredišta.

“Ministri su očigledno endemska vrsta, ali za Krajinu, vezani su za taj dio, eventualno do Semberije, sve ispod Zvornika i južnije očigledno ne pripada Republici Srpskoj dok mi nemamo ministra sa ovih prostora.

Ono što je tužno je da 70% električne energije, koja je krucijalna za RS ide sa naših prostora, da su finansije odavde, mi smo ti koji proizvodimo, da nemamo ministra, evo bar jednog, ili zamjenika ministra.

Potpuno je licemjerje da nakon svih tih situacija koje se dešavaju, ta ista Vlada dolazi u Trebinje i zasijeda. Vjerujem da će ta ista Vlada doći nekim helikopterima, eventualno će neko doći službenim vozilom, a i ako budu dolazili službenim vozilom, pretpostavljam da će doći preko Popovog polja, ovog ljepšeg dijela puta, preko Mostara, da se neće pustiti ovim kriznim putevima na kojima jednom sedmično neko izgubi život, to je put preko Foče pa prema Bileći i Gacku pa da vide naši ministri kakvim se putevima voze Hercegovci i kako mladost u Hercegovini gine iz sedmice u sedmcu dok se oni provode u Banjaluci i imenuju neke Vlade.

Ono što mi je drago da u ovom sastavu Vlade, ovakav kakav jeste, što nema Hercegovine jer ipak je ovo jedna neustavna Vlada i drago mi je što Hercegovci ipak neće mimo tih zakona i svega toga” rekao je za BN televiziju Lazar Radan iz liste Za pravdu i red.

Hercegovina cijeli svijet naseli, ali sebe ne raseli, govorio je Momo Kapor. Iako je cijeli svijet naselila, Vlada Republike Srpske je neosvojiva tvrđava za Hercegovce, budući da mlađi ne pamte posljednjeg ministra iz Hercegovine, a stariji su ga odavno zaboravili…

(BN)

Nastavi čitati

Politika

KO VODI REPUBLIKU SRPSKU: Obmanjuje li režim svjesno srpski narod?!

Izjava Dragana Čovića, predsjednika HDZBiH, da RS nema predsjednika u ovom trenutku, da to mjesto treba popuniti, a ‘da do tada ima prenosa nekih nadležnosti’, ponovo je aktuelizovala pitanje je li Milorad Dodik, prije nego što je odluka CIKBiH o prestanku njegovog mandata postala pravosnažna, prenio ovlaštenja predsjednika Republike Srpske na HDZ-ovog Davora Pranjića, potpredsjednika Republike Srpske iz hrvatskog naroda.

Čović je, podsjetimo, na konferenciji za novinare u Mostaru nakon sjednice Predsjedništva HDZBiH, kazao da je Pranjić prisustvovao sjednici i da je prisutne izvijestio o tome da su pripreme za prijevremene izbore za predsjednika Republike Srpske u toku.

To što je Čović spomenuo prenos nadležnosti i kazao da će se “to takođe objaviti ovih dana”, implicira da je Čoviću poznato da su na Pranjića ipak prenesene neke nadležnosti, o čemu je ranije govorila opozicija iz Republike Srpske.

Pranjić ne odgovora skoro mjesec na upit o nadležnostima

Raport je još 20. avgusta uputio upit Pranjiću o tome da li je Dodik na njega prenio neke nadležnosti, ali uprkos potvrdi iz Pranjićevog kabineta da je naš upit stigao, nikada nismo dobili odgovor na ovo pitanje.

Ranije izjave opozicije u Republici Srpskoj, kao i najnovije Čovićeve izjave, ponovo otvaraju ovo pitanje, ali nameću i novo, da li je eventualni prenos ovlaštenja Pranjić mogao legalno preuzeti, s obzirom na to da Ustav RS propisuje da predsjednik entiteta ovlaštenja može prenijeti samo u slučaju “privremene spriječenosti”.

Neki od pravnika koje je Raport kontaktirao, a koji u ovom trenutku bez zvaničnog dokaza da je Dodik to i učinio nisu htjeli javno komentarisati, smatraju da je Dodik teoretski mogao prenijeti ovlaštenja na Pranjića prije 18. avgusta i prije nego što je postala pravosnažna odluka o prestanku mandata predsjednika Republike Srpske.

Pravna neizvjesnost i je li HDZ-ovac predsjednik Republike Srpske?

U tom slučaju, teoretski je imao ustavnu mogućnost da prenese ovlaštenja u tom periodu , pa postoji mogućnost da je predsjednik Republike Srpske sada HDZ-ov Pranjić.

Međutim, ističu da svaka odluka donesena u toj fazi nosi dodatnu pravnu neizvjesnost, jer čak i ako se to dogodilo, čin je izvršen pred pravosnažnu odluku o prestanku mandata, odnosno donošenja odluke Suda BiH, što je Dodiku bilo poznato i on ju je iščekivao.

U kontekstu ove stare-nove priče postoji mogućnost da je Pranjić potpisao odluku o imenovanju Save Minića za mandatara Vlade RS, jer Nenad Stevandić, predsjednik Narodne skupštine RS, nikada nije ni skupštinskim poslanicima, niti bilo kome drugom, pokazao odluku o imenovanju Minića za mandatara, iako bi taj dokument trebao biti javan i transparentan.

Međutim, ubrzo će se znati je li Stevandić odluku krio da sakrije Dodikov ili Pranjićev potpis?

Aktuelne sumnje o prenosu ovlaštenja Milorada Dodika na Davora Pranjića dodatno je podgrijao i SDS-ov funkcioner Marinko Božović koji je na društvenim mrežama objavio da je istina da ‘Republika Srpska ima predsjednika, ali nažalost Hrvata iz HDZ-a”.

Ukoliko se ispostavi da je Dodik prenio ovlaštenja na Pranjića, tada bi se ispostavilo i to da su i Dodik, i Stevandić, odnosno kompletan vladajući režim u Republici Srpskoj, skoro mjesec dana obmanjivali javnost.

Nastavi čitati

Aktuelno