U noći između 4. i 5. maja tokom masakra u mladenovačkim selima Dubona i Malo Orašje, dok je Uroš Blažić sijao smrt, njegov rođeni brat se u panici spakovao i sa porodicom pobjegao iz njihove porodične kuće.
To je učinio iz straha da će njegov brat doći i osuti paljbu po svojim članovima porodice.

Kobne večeri Uroš je nasumičnom pucnjavom po selima Malo Orašje i Dubona pucao na sve koje je vidio, i tako usmrtio devetoro mladih osoba.

Baba Uroša Blažića u ispovijesti za portal Alo kaže da je njen unuk zauvijek ukaljao njihovo prezime, a svoju orodicu osudio na tamu i bol, iz kojih se nikada neće izvući.

– Jeste, Uroš je moj dalji unuk, moje prezime, ali sada mu želim sve najgore! Bolje da ne izgovorim ove riječi koje su mi u mislima. Voljela bih da nikada ne izađe iz zatvora. Nije mi ga žao. Sve je svjesno uradio. Kad bude odslužio tu malu kaznu, sigurna sam da će izaći i da će nastaviti da ubija nedužne ljude, kao i svoje najbliže. Bojim se i za svoje unuke i djecu. Neće njega zatvor promijeniti i popraviti, zauvijek će ostati zlotvor – ističe baka, koja iz straha od Uroša nije smjela da otkriva ime.

Njene slutnje potvrđuje i reakcija Uroševog starijeg brata, koji je za vrijeme krvavog pira po mladenovačkim selima, spakovao kćerkicu (10) i suprugu i glavom bez obzira pobjegao iz porodične kuće koju je dijelio i sa Urošem i roditeljima.

– Čim je te večeri na vijestima čuo šta je Uroš uradio, kao i da nije uhapšen odmah je rekao ženi i kćerki da se spakuju. Otišli su i zauvijek se odselili na selo. Bio je siguran da će Uroš doći iste večeri i ubiti i svoje članove porodice. Od tada se nije vraćao. Ne znam da li je kod rodbine u Kragujevcu ili u Aranđelovcu – otkriva sagovornica.

Nekada prepuna kuća Uroša Blažića u Duboni sada je maltene prazna. Dom nije napustio samo vremešni djed Najdan. Kako se saznaje, njemu snajka Biljana Blažić, Uroševa majka, dolazi u posjetu samo kako bi mu donijela hranu. Policija još uvijek čuva kuću, dok se ona odselila u drugi stan gdje živi sama, dok je njen suprug Radiša u pritvoru zbog nedozvoljenog držanja oružja i prijeti mu zatvorska kazna.

Kuću monstruma već pet mjeseci od masovnog ubistva danonoćno čuva policija, a kada i tome dođe kraj, baka sluti novu nesreću.

– Kao što su mu spalili onu vikendicu u Šepšinu, tako će i ovu kuću, čim ode policija. Niko među nama, rođacima, ne može da objasni Uroševo ponašanje. Ništa nije ukazivalo da će tako poludjeti. Danima prije masakra je bio raspoložen i uobičajeno vozio traktor sa obranim voćem. Veselo me je pozdravljao svaki put. Nakon hapšenja, sve to njihovo voće, jabuke, breskve… sve je to posušeno. Neko ih je nečim polio i uništio. Uroš je pričao kako mnogo voli poljoprivredu i da želi samo njome da se bavi – opisuje starica.

Ona kaže da je masovni ubica imao velike planove sa odbjeglim bratom, sa kojim je vodio ratarske poslove.

– Htjeli su da prošire gazdinstvo, kupe još jedan plac i tako prošire voćnjak. Dosta su uložili i u mašine i htjeli su da kupe i hladnjaču. Htjeli su da zarade mnogo novca od voćarstva, ali je to sve maltene u jednom trenutku uništeno – razočarano kaže Blažićeva baka.

Unuci slučajno preživjeli masakr
Blažićeva baka kaže da su njeni drugi unuci pukom srećom preživjeli Urošev masakr.

– Te večeri unuci su mi došli ranije kući. Jedan je rekao da je bio sa društvom, ali da se vratio ranije jer je umoran. Baš u tom trenutku ovaj je počeo da puca po ulici. Sigurna sam da ih ne bi više bilo da su ostali sa tom djecom. Te večeri, pa sve do jutra bili smo zaključani po kućama, sve dok Uroš nije uhapšen. To smo uradili iz straha da se ne vrati i ne puca na nas najbliže. Nikako ne mogu da se naplačem za tim jadnim anđelima. Da ih ovaj nije ovjeravao, bar bi neko ostao živ – kaže sagovornica, jedva suzdržavajući suze.

Urošev djed: Sve nas je tukao!
Roditelji ubijenih brata i sestre, Kristine (19) i Milana (21) Panića, otkrili su nedavno da im se na ulici iz svog dvorišta obratio Urošev djed Najdan i kroz suze rekao: “Uroš je tukao cijelu porodicu… Niko mu nije mogao ništa, jer je bio previše jak, imao je 120 kila”.

Mještani Dubone svjedoče da je djed ostvario i telefonsku komunikaciju sa nekoliko rođaka, kojima je rekao: “Uroš nam je upropastio živote, ovdje nam više nije mjesto”.