Connect with us

Društvo

PRETEŠKA BORBA SA VREMENOM! Spasioci iz Srpske o užasnim prizorima u zemljotresom razorenoj Turskoj

Ruševine. Leševi. Jauci. Preteška borba s vremenom za svaki život. Često su nam na pamet padala i naša djeca. Ne daj, Bože, da se ikada više sretnemo sa prizorima kakve je ostavio zemljotres koji je tog februarskog jutra pogodio Tursku i Siriju. Ipak, kućama idemo sa najvrednijom nagradom – izvukli smo djevojčicu iz kandži smrti. Njen život je kruna svega.

To su riječi Dragiše Vuletića i Željka Jankovića, članova republičkog spasilačkog tima koji su sa ostalim kolegama, herojima Srpske, među prvima pritekli u pomoć Turskoj, a u petak s se, nakon desetodnevne misije, vratili u Srpsku.

Prizori koji su ih dočekali kada su zakoračili u Kahramanmaraš, jedan od najporušenijih gradova, pratiće ih do kraja života. Gdje god bi pogledali, u kojem god pravcu pošli, svuda je bio sveopšti užas. I njima se stezalo srce, iako su prošli obuke za spasavanje u ovakvim situacijama, teško mogu da pronađu riječi da opišu razmjere katastrofe kojoj su svjedočili. U kojoj su dali sve od sebe. U timu su bila 23 – 22 čovjeka i jedan pas Tora, koja je na sumornom terenu obavila vrhunski posao.

U vrijeme razgovora Dragiša, Željko i ostali članovi putovali su svojim kućama. Sjećajući se dana kada su obaviješteni da će biti poslati u Tursku, kažu da su znali da je sve porušeno, ali su razmjera katastrofe tek postali svjesni kada su ih vidjeli svojim očima.

– Stanovnici su bili nevjerovatno zahvalni i topli prema nama. Krenulo je sve to još na aerodromu, kada smo čekali presjedanje za Kahramanmaraš. Službenica je najavila da se tu nalazimo i da smo krenuli u područje koje je razorio zemljotres. I iz njenog glasa su se mogle osjetiti suze u očima kad nas je najavljivala, a svi koji su bili tu pozdravili su nas s dugotrajnim i ogromnim aplauzom i tako i ispratili – ispričao je Dragiša koji je odlikovani borac Vojske Republike Srpske i sportista koji je 1994. godine, kao karatista, proglašen za najboljeg sportistu Republike Srpske u izboru “Glasa Srpske“.

Kada su stigli na odredište, smjestili su se u šatore. Temperatura je bila oko nule. Sutradan su krenuli, rame uz rame sa spasiocima iz turskog AFAD-a, na teren. Prvi prizori, taj šok za koji je teško naći prave riječi, ostaju zauvijek.

– Idete ulicom koja je, recimo, duga dva kilometra. Sve je srušeno. Potpuno. Sve do temelja. Zgrade od pet, šest, sedam spratova spale su na visinu onih sa samo jednim ili dva sprata. Svi smo prošli obuke za spasavanje i traženje u urbanim uslovima, ali ovo sve je bilo drugačije. Nije bilo prolaza. Ploča na ploči. Razlika između trećeg i četvrtog sprata je 20, 30 centimetara – ispričao je Dragiša.

Uslovi su bili veoma teški. Zahtjevni, nemogući, a osnovni princip u radu im je da prvo moraju biti sigurni oni iz tima, kako bi bezbjedno mogli doći do nastradalih. Veliku pomoć pružila im je upravo Tora, koja je obučen pas za pronalazak i živih i mrtvih ljudi.

– Prvi dan, ali ne mogu se tačno sjetiti svega, pronašli smo i izvukli jedno mrtvo tijelo. To je, to je, veoma teško. Imali smo dobar tim, sve odluke koje smo donijeli bile su ispravne – prisjeća se on, ne zaboravljajući ni toplinu koja je prema njima dolazila od naroda kojem su došli pomoći do kolega iz AFAD-a.

– I djeca su nam prilazila, grlila nas, tražila da ih uzmemo u naručje. Stariji su nas i blagosiljali, bake milovale kao djecu sa suzama u očima – priča on.

Iako je teško, gotovo nemoguće ocijeniti koji je dan bio teži, svima će im, kao posebna slika, ostati onaj dan kada su spasili život jedne djevojčice. Zove se Irmak.

– U prvom momentu smo čuli od kolega iz AFAD-a da postoji mogućnost da se tu nalaze žrtve. Prišli smo. Na samom ulazu bilo je tijelo žene. Mrtve. Tu smo se zadržali malo da otkopamo tijelo i onda smo tražili od kolega da dozivaju na turskom. Sa nama je bio i jedan Makedonac, alpinista, čiji je otac bio iz Turske. I on je govorio turski i engleski. Kada su turske kolege počele da dozivaju, čule su slab glas. I dan ranije, kada smo bili na drugim lokacijama i dozivali. To su jako teški momenti. Većina nas smo roditelji i zamislite kako je kada otac doziva dijete. Pa u jednom momentu pomisli da je nešto čuo. Morate da vjerujete, ali mi ne čujemo. Bili su to veoma teški psihični momenti. Jednostavno, krenu suze, bez obzira na to što smo bili spremni i obučeni za takve situacije, ali je to veoma nezgodno. Gledate ljude koji su tu na lokaciji gdje ste. Jecaju, plaču, a i kada izvučemo žrtvu, dođe kćerka od čovjeka, saznaje da je to otac. To su veoma teški momenti – kazao je Dragiša.

Vraćajući se na djevojčicu čiji je glas dopirao ispod ruševine čak 150 sati nakon zemljotresa priča kako su u startu vidjeli da ne mogu jednim putem zbog zidova te su pokušali, a to je predložio Željko, da kopaju rupu s druge strane.

– Mrtva žena je ležala kraj nas. Radili smo, a na deset, 20 centimetara bila je ona. Kopali smo tri do četiri metra u dubinu. Kolege iz AFAD-a su uspjele da probiju zid i da je vide i uspjeli smo nakon borbe, od momenta kada smo čuli, do onog kada je i uvučena oko četiri sata. Oduševljenje je bilo. Svašta se tad dešava. Ne znate da li mislite na svoju djecu, pomiješa se sve, srećni jer smo spasili djevojčicu koja je ima deset, 11 godina. Ne mogu to znati, ali mislim da ne bi izdržala više od 12 časova da je ostala. Gubila je već bila svijest kada smo je postavljali na nosila. Ona je nekih pola metra uspjela sama da pređe do izlaza kroz veoma uzak prolaz – rekao je Dragiša, koji je na kraju poručio da je, u tim uslovima, spasiti jedan život jednak kao dobiti premiju na lotou.

Željko Janković, Dragišin kolega, kaže da je bilo je teško. Na jednoj livadi, već prvog dana kad su stigli, bilo je desetak vreća sa tijelima.

– Stalno su odvozili mrtve. Strašno. Nismo vidjeli do sada takvu tragediju. Tragali smo za preživjelima, izvlačili leševe. Porodice su im bile tu, uz nas, i to tražile od nas – rekao je on.

Od lokalnog stanovništva dobijali su vodu, sokove, hranu, slatkiše.

– Davali su nam i tako snagu da nastavimo. I oni su vidjeli naš trud. Mi smo stvarno imali dobar tim. Penjali smo se po armaturama gdje možete veoma lako da se rasiječete. To se desilo našem psu koji je obavio vrhunski posao. Gdje god je markirao, tu su bili živi ili mrtvi. Nije nigdje pogriješio, kada je odmarala Tora se igrala s djecom – priča on, dok su emocije pomiješane.

Taj dan, kada su spasili djevojčicu, čuli su njen glas.

– Bila je na drugom spratu, a mi kad smo kopali, u nastojanju da dođemo do nje, kopali smo zemlju između temelja. I temelj je na jednom mjestu bušen da bismo došli do nje. Možete zamisliti koliko je propala do temelja. U zemlju. Tu ne mogu ni lopata ni kramp da se ubace. Neki su kopali rukama. Iznad glava smo stavili kašiku od bagera da štiti da nam se ne saspu velike betonske ploče – rekao je Željko Janković, takođe uspješni karatista, dodajući da su imali namjeru da je posjete u bolnici, ali nisu uspjeli.

Snažni zemljotresi pogodili su Tursku i Siriju 6. februara. U Turskoj je poginulo više od 38.000 ljudi, dok tačan broj žrtava u Siriji i dalje nije pouzdan. Dio spasilaca iz Srpske još je u razorenim područjima.
Novosti.ba

Društvo

VREMENSKA PROGNOZA! Sunčano uz jutarnju maglu

U Bosni i Hercegovini danas će preovladavati pretežno sunčano vrijeme. Prije podne, po kotlinama centralne i istočne Bosne, kao i uz riječne tokove, očekuje se magla ili niska naoblaka, koja će se u većini krajeva razići do sredine dana.

Vjetar će biti slab, uglavnom istočnog i sjeveroistočnog smjera.

Jutarnja temperatura vazduha kretaće se od 0 do 6 stepeni, na jugu zemlje do 9 °C, dok će najviša dnevna temperatura iznositi između 10 i 16, na jugu do 19 stepeni Celzijusa.

Nastavi čitati

Društvo

CIJENE RASTU U NEBESA, inflacija duplo veća nego u EU

Prema podacima Eurostata i Agencije za statistiku BiH inflacija u Bosni i Hercegovini je duplo veća nego u Evropskoj uniji. U septembru inflacija u BiH iznosila 4,2 odsto, a u EU 2,2 odsto.

Ekonomista Svetlana Cenić kaže da ovaj podatak nije iznenađujući jer vlasti samo znaju da ograniče marže i zaključaju cijene, što nema nikakvog efekta, a na ekonomskom planu ništa ne rade.

– Nije povećana produktivnost, zatim nema razumijevanja ni za privredu, ni za poljoprivredu. Veletrgovci mogu da stave cijenu koju hoće, a i cijena će biti onolika koliko prolazi – naglasila je Cenić.

„Patimo od prosjeka“

Prema njenim riječima ništa nisu uradili ovim ni povećanjem minimalne plate, zato što su nameti ostali isti, opterećenje ogromno, a pokušavaju da se nešto trkaju sa inflacijom.

– Nadalje ono što mene strašno nervira u čitavoj BiH je što patimo od prosjeka. Mi najviše trošimo na hranu i samo te podatke treba i objavljivati, a ne inflacija je 3,4% na primjer, s tim što je pala cijena nameštaja, ali je cijena jaja, vode, svega onog od čega živite i što vam svaki dan treba, porasla u nebesa. Jednostavno, vlast radi samo paušalnim i populističkim mjerama – istakla je Cenić.

Istakla je da ni jednog momenta nismo vidjeli dvije stvari. Prvo da je neko ozbiljno sjeo i sagledao sve kote i tačke pa da vidi šta i kako treba djelovati da bi bilo bolje.

– Nadalje ono što mene strašno nervira u čitavoj BiH je što patimo od prosjeka. Mi najviše trošimo na hranu i samo te podatke treba i objavljivati, a ne inflacija je 3,4% na primjer, s tim što je pala cijena nameštaja, ali je cijena jaja, vode, svega onog od čega živite i što vam svaki dan treba, porasla u nebesa. Jednostavno, vlast radi samo paušalnim i populističkim mjerama – istakla je Cenić.

Istakla je da ni jednog momenta nismo vidjeli dvije stvari. Prvo da je neko ozbiljno sjeo i sagledao sve kote i tačke pa da vidi šta i kako treba djelovati da bi bilo bolje.

– Ni jednog momenta niste vidjeli da su sjeli ti isti, od kojih slušamo svakakve budalaštine, da su sjeli i da kažu: čekaj da vidimo kako ćemo koordinisati ekonomske mjere da bi bilo bolje. To nećete vidjeti nikada. Ali ćete zato vidjeti tako glupe poteze koje uopšte ni jednog momenta nemaju obrazloženje ili promišljanje: čekaj kako će sad to djelovati na ovo, a kako će djelovati na ono – rekla je Svetlana Cenić.

Građani ćute i trpe

Naglasila je da građane ovdje niko ne pita ni za šta.

– Niti oni, koliko vidim, hoće da se pitaju, niti ko pet para daje za građane. Jednostavno, šta god da se desi „hajde boga ti za par dana to će biti juče“, niko o tome neće pričati i vidiš da trpe, ćute, plaćaju, kukaju u sebi, u bradu, u kafani ili na ulici, ali ne kukaju ovako – naglasila je Svetlana Cenić.

Ekonomista Milenko Stanić kaže da podatak da je inflacija dva puta veća u BiH nego u EU pokazatelj da ne stoji teza koja su dugo provlačili ranijih godina predstavnici vlasti da je inflacija uvezena kategorija, da je nastala kao rezultat inflacije u okruženju i po osnova uvoza roba iz inostranstva se prenijela na domaće tržište.

– Dakle, sad možemo definitivno konstatovati da je inflacija u BiH rezultat internih faktora, domaćih faktora, a to su faktori rasta troškova proizvodnje. Proizvođači prilikom rasa troškova proizvodnje, kalkulisanja cijena roba i usluga, zbog rasta troškova proizvodnje dovode do porasta cijena, odnosno do inflacije – rekao je Stanić.

Jedan od segmenata troškova proizvodnje je radna snaga, odnosno rast cijene rada i minimalnih zarada.

– Zbog nedostatka radne snage i sve većeg odlaska u inostranstvo, poslodavci su primorani da povećavaju plate radnika da bi ih zadržali, ali treba imati u vidu i da su značajno drugi troškovi rasli, na primjer troškovi električne energije i u RS i FBiH rastu – naveo je Stanić.

Među faktorima inflacije su prema njegovim riječima i značajni troškovi koji su pod kontrolom lokalnih organa vlasti, odnosno komunalna infrastruktura, komunalije, voda, ali i drugi troškovi.

– Sve to se generiše i na kraju dovodi do porasta cijena roba i usluga na domaćem tržištu, koje se naravno prelivaju u novi trend inflacije – kaže on.

Kao jedan od problema naveo je činjenicu da konkurencija kod nas nije toliko snažna u mnogim sektorima, pa nemamo ozbiljnu konkurenciju i inostrani partneri nisu zainteresovani da ulažu na ovako nisko tržište.

Poređenje sa inostranstvom

– I naši građani koji žive i rade u inostranstvu prilikom dolaska u zemlju sve više se bivaju iznenađeni da su cijene mnogih proizvoda, pogotovo u sektoru prehrambene industrije, hrane, pića, veće nego u mnogim zemljama Zapadne Evrope odnosno u odnosu na okruženje – rekao je Stanić.

Na pitanje kako onda građani mogu preživjeti, ako se zna da je prosječna plata u Srpskoj 1.557 KM Stanić je rekao da su pred građanima 2 mogućnosti.

– Jedna su stalne korekcije u strukturi potrošačke korpe, znači da se više izdvaja za prehranu i komunalne usluge, a smanjuju se izdaci za zdravstvo, liječenje, sportske aktivnosti, za turizam, odnosno putovanja. Druga mogućnost je trend zaduživanja – rekao je on.

Dodao je da po pravilu krediti i zaduženja stalno rastu, ali se ne usmjeravaju u investicije i nove proizvode, nego za pokrivanje potrošačke korpe.

– 97% uzetih kredita u svojoj strukturi na našem tržištu se usmjerava i na hranu, i na komunalne usluge. Samo 2 ili 3% uzetih kredita se usmjerava na nove investicije, izgradnju, stambenu izgradnju, investicije u preduzetništvo.

To je veoma mali procenat, a trebalo bi da najveći dio kredita ide u investicije koje bi trebalo da vraćaju ta sredstva. Međutim, imamo tu situaciju stalnog zaduživanja i pokrivanja ključnih segmenta potrošačke korpe, komunalnih usluga i prehrane – dodao je Milenko Stanić.

Nastavi čitati

Društvo

PROTEST RUDARA U UGLJEVIKU: Nećemo GAS-ERS, hoćemo naš ugalj našem preduzeću

Protest radnika RiTE Ugljevik je završen, ali radnici ostaju u štrajku do ispunjenja zahtjeva.

Bez Istoka 2 opstanka nema rudniku, zaključak je današnjeg protesta, uz poruku da im je cilj dokument od Vlade RS i kreću s radom.

Radnici Rudnika i termoelektrane Ugljevik, koji su u subotu stupili u štrajk, izašli su na protest.

Nezadovoljni rudari poručuju da ne vjeruju obećanjima vlasti, te da hoće na ruke zvanični dokument.

Kako su poručili ostaju pri zahtjevu vraćanja koncesije Istok 2, takođe zatražene su ostavke resornog ministra Petra Đokića i predsjednika vlade Save Minića.

Između ostalog, rudari traže više ulaganja, redovnu isplatu plata i samodoprinosa.

Radnici su postavili pitanje zašto niko iz Uprave nije došao da se obrati i kada će oni početi da rade.

Inače, protest je ignorisan od strane aktuelnog načelnika Ugljevika.

Dok ovaj rudnik ide “iz ruke u ruku”, sindikalci pitaju kako sudbina čeka 1870 radnika RiTE Ugljevik.

Nastavi čitati

Aktuelno