Connect with us

Društvo

PRETEŠKA BORBA SA VREMENOM! Spasioci iz Srpske o užasnim prizorima u zemljotresom razorenoj Turskoj

Ruševine. Leševi. Jauci. Preteška borba s vremenom za svaki život. Često su nam na pamet padala i naša djeca. Ne daj, Bože, da se ikada više sretnemo sa prizorima kakve je ostavio zemljotres koji je tog februarskog jutra pogodio Tursku i Siriju. Ipak, kućama idemo sa najvrednijom nagradom – izvukli smo djevojčicu iz kandži smrti. Njen život je kruna svega.

To su riječi Dragiše Vuletića i Željka Jankovića, članova republičkog spasilačkog tima koji su sa ostalim kolegama, herojima Srpske, među prvima pritekli u pomoć Turskoj, a u petak s se, nakon desetodnevne misije, vratili u Srpsku.

Prizori koji su ih dočekali kada su zakoračili u Kahramanmaraš, jedan od najporušenijih gradova, pratiće ih do kraja života. Gdje god bi pogledali, u kojem god pravcu pošli, svuda je bio sveopšti užas. I njima se stezalo srce, iako su prošli obuke za spasavanje u ovakvim situacijama, teško mogu da pronađu riječi da opišu razmjere katastrofe kojoj su svjedočili. U kojoj su dali sve od sebe. U timu su bila 23 – 22 čovjeka i jedan pas Tora, koja je na sumornom terenu obavila vrhunski posao.

U vrijeme razgovora Dragiša, Željko i ostali članovi putovali su svojim kućama. Sjećajući se dana kada su obaviješteni da će biti poslati u Tursku, kažu da su znali da je sve porušeno, ali su razmjera katastrofe tek postali svjesni kada su ih vidjeli svojim očima.

– Stanovnici su bili nevjerovatno zahvalni i topli prema nama. Krenulo je sve to još na aerodromu, kada smo čekali presjedanje za Kahramanmaraš. Službenica je najavila da se tu nalazimo i da smo krenuli u područje koje je razorio zemljotres. I iz njenog glasa su se mogle osjetiti suze u očima kad nas je najavljivala, a svi koji su bili tu pozdravili su nas s dugotrajnim i ogromnim aplauzom i tako i ispratili – ispričao je Dragiša koji je odlikovani borac Vojske Republike Srpske i sportista koji je 1994. godine, kao karatista, proglašen za najboljeg sportistu Republike Srpske u izboru “Glasa Srpske“.

Kada su stigli na odredište, smjestili su se u šatore. Temperatura je bila oko nule. Sutradan su krenuli, rame uz rame sa spasiocima iz turskog AFAD-a, na teren. Prvi prizori, taj šok za koji je teško naći prave riječi, ostaju zauvijek.

– Idete ulicom koja je, recimo, duga dva kilometra. Sve je srušeno. Potpuno. Sve do temelja. Zgrade od pet, šest, sedam spratova spale su na visinu onih sa samo jednim ili dva sprata. Svi smo prošli obuke za spasavanje i traženje u urbanim uslovima, ali ovo sve je bilo drugačije. Nije bilo prolaza. Ploča na ploči. Razlika između trećeg i četvrtog sprata je 20, 30 centimetara – ispričao je Dragiša.

Uslovi su bili veoma teški. Zahtjevni, nemogući, a osnovni princip u radu im je da prvo moraju biti sigurni oni iz tima, kako bi bezbjedno mogli doći do nastradalih. Veliku pomoć pružila im je upravo Tora, koja je obučen pas za pronalazak i živih i mrtvih ljudi.

– Prvi dan, ali ne mogu se tačno sjetiti svega, pronašli smo i izvukli jedno mrtvo tijelo. To je, to je, veoma teško. Imali smo dobar tim, sve odluke koje smo donijeli bile su ispravne – prisjeća se on, ne zaboravljajući ni toplinu koja je prema njima dolazila od naroda kojem su došli pomoći do kolega iz AFAD-a.

– I djeca su nam prilazila, grlila nas, tražila da ih uzmemo u naručje. Stariji su nas i blagosiljali, bake milovale kao djecu sa suzama u očima – priča on.

Iako je teško, gotovo nemoguće ocijeniti koji je dan bio teži, svima će im, kao posebna slika, ostati onaj dan kada su spasili život jedne djevojčice. Zove se Irmak.

– U prvom momentu smo čuli od kolega iz AFAD-a da postoji mogućnost da se tu nalaze žrtve. Prišli smo. Na samom ulazu bilo je tijelo žene. Mrtve. Tu smo se zadržali malo da otkopamo tijelo i onda smo tražili od kolega da dozivaju na turskom. Sa nama je bio i jedan Makedonac, alpinista, čiji je otac bio iz Turske. I on je govorio turski i engleski. Kada su turske kolege počele da dozivaju, čule su slab glas. I dan ranije, kada smo bili na drugim lokacijama i dozivali. To su jako teški momenti. Većina nas smo roditelji i zamislite kako je kada otac doziva dijete. Pa u jednom momentu pomisli da je nešto čuo. Morate da vjerujete, ali mi ne čujemo. Bili su to veoma teški psihični momenti. Jednostavno, krenu suze, bez obzira na to što smo bili spremni i obučeni za takve situacije, ali je to veoma nezgodno. Gledate ljude koji su tu na lokaciji gdje ste. Jecaju, plaču, a i kada izvučemo žrtvu, dođe kćerka od čovjeka, saznaje da je to otac. To su veoma teški momenti – kazao je Dragiša.

Vraćajući se na djevojčicu čiji je glas dopirao ispod ruševine čak 150 sati nakon zemljotresa priča kako su u startu vidjeli da ne mogu jednim putem zbog zidova te su pokušali, a to je predložio Željko, da kopaju rupu s druge strane.

– Mrtva žena je ležala kraj nas. Radili smo, a na deset, 20 centimetara bila je ona. Kopali smo tri do četiri metra u dubinu. Kolege iz AFAD-a su uspjele da probiju zid i da je vide i uspjeli smo nakon borbe, od momenta kada smo čuli, do onog kada je i uvučena oko četiri sata. Oduševljenje je bilo. Svašta se tad dešava. Ne znate da li mislite na svoju djecu, pomiješa se sve, srećni jer smo spasili djevojčicu koja je ima deset, 11 godina. Ne mogu to znati, ali mislim da ne bi izdržala više od 12 časova da je ostala. Gubila je već bila svijest kada smo je postavljali na nosila. Ona je nekih pola metra uspjela sama da pređe do izlaza kroz veoma uzak prolaz – rekao je Dragiša, koji je na kraju poručio da je, u tim uslovima, spasiti jedan život jednak kao dobiti premiju na lotou.

Željko Janković, Dragišin kolega, kaže da je bilo je teško. Na jednoj livadi, već prvog dana kad su stigli, bilo je desetak vreća sa tijelima.

– Stalno su odvozili mrtve. Strašno. Nismo vidjeli do sada takvu tragediju. Tragali smo za preživjelima, izvlačili leševe. Porodice su im bile tu, uz nas, i to tražile od nas – rekao je on.

Od lokalnog stanovništva dobijali su vodu, sokove, hranu, slatkiše.

– Davali su nam i tako snagu da nastavimo. I oni su vidjeli naš trud. Mi smo stvarno imali dobar tim. Penjali smo se po armaturama gdje možete veoma lako da se rasiječete. To se desilo našem psu koji je obavio vrhunski posao. Gdje god je markirao, tu su bili živi ili mrtvi. Nije nigdje pogriješio, kada je odmarala Tora se igrala s djecom – priča on, dok su emocije pomiješane.

Taj dan, kada su spasili djevojčicu, čuli su njen glas.

– Bila je na drugom spratu, a mi kad smo kopali, u nastojanju da dođemo do nje, kopali smo zemlju između temelja. I temelj je na jednom mjestu bušen da bismo došli do nje. Možete zamisliti koliko je propala do temelja. U zemlju. Tu ne mogu ni lopata ni kramp da se ubace. Neki su kopali rukama. Iznad glava smo stavili kašiku od bagera da štiti da nam se ne saspu velike betonske ploče – rekao je Željko Janković, takođe uspješni karatista, dodajući da su imali namjeru da je posjete u bolnici, ali nisu uspjeli.

Snažni zemljotresi pogodili su Tursku i Siriju 6. februara. U Turskoj je poginulo više od 38.000 ljudi, dok tačan broj žrtava u Siriji i dalje nije pouzdan. Dio spasilaca iz Srpske još je u razorenim područjima.
Novosti.ba

Related Topics:

Društvo

RAST CIJENA GORIVA KAO IZGOVOR? Moguće poskupljenje hljeba od 1. januara

Samo u novembru cijene goriva su se povećale za nekih 4-5 feninga, a rast cijena goriva skoro uvijek prati i poskupljenje brojnih drugih proizvoda i usluga. Hljeb kao socijalna kategorija neće odmah poskupiti, ali bi mogao već od 1. januara da bude skuplji, najavljuju iz pekarskog sektora.

Kada gorivo poskupi, to izgleda kao kad bacite kamen u vodu i kada gledate kako se šire krugovi.

Gorivo je trošak svakom prevozniku, svakom pekaru, svakom ko dovozi robu u prodavnicu. Taj trošak na kraju, naravno, plate građani.

-Uglavnom sva poskupljenja, mi to plaćamo. Sad da li su opravdana i koliko, to je jedno sasvim drugo pitanje jer otprilike čim dođe do poskupljenja energenata, evo u ovom slučaju gorivo je otišlo za nekih 4-5 feninga, kako gdje, po litru, ovdje barem na našem području, ne znam kako je dalje- kaže Jovan Vasilić, predsjednik Udruženja potrošača ”Zvono” iz Bijeljine.

Iz Udruženja mlinara i pekara kažu da neće žuriti sa poskupljenjem hljeba. -Sačekaćemo da vidimo kako će se odraziti to na dobavljače, repromaterijal, sirovine i energente pa ćemo tek onda napraviti kalkulaciju ako bude bilo osnova za poskupljenjem, ako ne budemo mogli da radimo rentabilno, onda će doći do povećanja- navode.

-Teško je bilo šta planirati u budućnosti mi ne znamo šta nas očekuje i pšenica koja je berzanska roba zavisi od ponude i potražnje tako će se kretat i cijena brašna u pekarskoj industriji. Što se tiče energenata, vidimo da i tu nemamo neku stabilnost i sigurnost- kaže Radenko Pelemiš, predsjednik Udruženja mlinara i pekara regije Bijeljina.

-Ova inflatorna vremena, to je najnormalnije da se sve cijene mijenjaju. Ovo inflaciju što oni javno prezentuju, ona je znatno veća, da se razumijemo. To se frizira zbog stanovništva, zbog standarda, ali je znatno veća i u takvim vremenima šta možete očekivat osim da sve pomalo, pomalo bude korigovano naviše.

Nažalost, naviše. Hljeb je nažalost socijalna kategorija i kad god je išao gore, to je išlo 10, 20 feninga, to je stvarno iznos koji je danas beznačajan-priča Njegoslav Zagorac, vlasnik pekara “Bodaxco”.

Moguće je da bi veću cijenu hljeba mogao da izazove i najavljeni rast minimalne plate u Republici Srpskoj koji treba da krene od Nove godine, upozoravaju iz Udruženja potrošača.

-Ne samo da će doći do rasta hljeba, nego će, doći, porasti sve ostalo da se razumijemo jer poslodavci uglavnom, ukoliko država ne smanji doprinose, za onoliko koliko će da povećaju minimalni lični dohodak, moraju se smanjiti doprinosi. Pošto se ne smanje, onda automatski sve se to prenese na potrošače kroz proizvod-pojašnjava Vasilić.

-U suštini sad je najveći problem radna snaga i povećanje najniže plate. Ono za šta se mi zalažemo jeste da se poveća najniža plata, a da porezi i doprinosi ostanu na onom nivou na kojem su sada.

Niko, ne samo u pekarskoj, nego uopšte u privredi, niko ne bježi od povećanja minimalne plate, svi mi se zalažemo za bolji standard radnika i mi se zalažemo da dođe do povećanja plate, međutim porezi i doprinosi moraju da ostanu na iznosu koji se sad uplaćuje, ne treba doći do povećanja- tvrdi Pelemiš.

Koliko god da minimalna plata brzo raste, pitanje je da li može da isprati rast cijena koji uvijek idu u korak sa njima. Najveću cijenu će opet da plate oni koji najmanje imaju jer inflacija uzima maha.

BN

Nastavi čitati

Društvo

DRINIĆ SA BAJKERIMA! Održan treći “Winter Moto Party” (FOTO)

Sinoć je Moto klub “Kladari Kings” priredio treći po redu “Winter Moto Party” – događaj koji je, prema riječima prisutnih, ponovo opravdao očekivanja i potvrdio reputaciju jednog od najposjećenijih zimskih moto okupljanja u Lijevču.

Kako je izjavio generalni sekretar PSS, Nebojša Drinić, ovaj skup je još jednom pokazao šta znači istinska bajkerska solidarnost i energija:
„Moji prijatelji iz MK Kladari Kings sinoć su ponovo bili na visini zadatka. Organizovali su treći ‘Winter Moto Party’, okupili veliki broj bajkera, priredili odličnu svirku i još jednom pokazali kako Lijevčani dočekuju goste. Uživao sam u svakom trenutku, a posebno mi je značio razgovor sa ljudima koje nisam vidio još od osnovne škole.“

Drinić naglašava da ovakvi događaji imaju mnogo širi značaj od same zabave, jer podsjećaju na važnost okupljanja ljudi iz različitih krajeva Srpske:
„Republiku Srpsku čini svako mjesto, bez obzira na veličinu. Želim da idem svuda, da razgovaram sa našim ljudima i da zajedno radimo dobre stvari za našu zemlju. Prvi korak je uvijek isti – da se okupimo.“

Treći “Winter Moto Party” završen je u atmosferi istinskog prijateljstva, uz zahvalnost domaćinima koji već godinama grade prepoznatljiv brend bajkerske zajednice u Lijevču.
„Hvala svima na snažnoj, bajkerskoj večeri za pamćenje“, poručio je Drinić.

Nastavi čitati

Društvo

PORED VELIKOG DUHOVNOG ZNAČAJA! Evo kako post utiče na vaše tijelo

Božićni post počeo je u petak, 28. novembra, i to je period duhovnog uzdržavanja koji pravoslavni hrišćani praktikuju svake godine, po 40 dan, počevši 28. novembra pa sve do Božića, 7. januara.

Osim duhovnog značaja, post ima i brojne efekte na organizam, a stručnjaci ističu da pravilno sproveden može donijeti značajne benefite po zdravlje. Samo, pripazite, nagli prelazak na novu ishranu i podjednako nagli prekid posta mogu biti štetni za organizam.

Pozitivan uticaj posta na organizam
Umjeren post, koji uključuje povrće, voće, mahunarke i žitarice, pomaže u detoksikaciji organizma. Tokom perioda uzdržavanja od mesa, mliječnih proizvoda i jaja, tijelo prelazi na biljne izvore proteina i vlakana, što može poboljšati probavu i smanjiti nivo holesterola.

On doprinosi:

– Smanjenju rizika od kardiovaskularnih bolesti
– Boljoj regulaciji šećera u krvi

– Jačanju imuniteta zahvaljujući povećanom unosu antioksidanasa iz povrća i voća

Efekti na tijelo i metabolizam

Kada se smanji unos životinjskih masti i prostih ugljenih hidrata, tijelo se postepeno prilagođava i više koristi masti (uključujući zalihe masti) kao izvor energije, što može doprinijeti gubitku viška kilograma. Ujedno, post može poboljšati funkciju jetre i smanjiti inflamacije u organizmu.
Međutim, stručnjaci upozoravaju da post nije preporučljiv svima i da treba voditi računa o uravnoteženoj ishrani. Osobe sa dijabetesom, anemijom ili srčanim problemima treba da se posavetuju sa ljekarom prije početka posta.

Takođe, da biste nadoknadili eventualne nedostatke gvožđa i vitamina B12 tokom posta, konsultujte se sa svojim ljekarom ili farmaceutom.

Prekomerno suzdržavanje ili zanemarivanje kalorija može dovesti do malaksalosti, vrtoglavice i gubitka energije.

Savjeti za zdrav post

Raznovrsna ishrana: Kombinujte povrće, mahunarke, orašaste plodove i žitarice.

Hidratacija: Pijte dovoljno vode i biljne čajeve.

Umjerenost: Nemojte potpuno izbegavati kalorije, tijelu ipak treba energije za svakodnevne aktivnosti.

Umjereni fizički napor: Hodanje i lagane vježbe pomažu cirkulaciji i očuvanju mišićne mase.

Važno je i umjereno pristupiti unosu bijelog brašna, rafinisanih šećera i raznih namaza sa dodatim šećerima i aditivima, kao i unosu složenih ugljenih hidrata. Prekomjeran unos ovih namirnica može izazvati nagle skokove šećera u krvi, umor i osećaj nadutosti, što može otežati organizmu da se adaptira tokom posta, ali i doprinijeti gojenju.

Bolje je birati integralne žitarice, povrće, mahunarke i voće, koji obezbjeđuju stabilnu energiju, vlakna i potrebne mikronutrijente, a istovremeno pomažu u održavanju osjećaja sitosti i vitalnosti.

Takođe, kao zamjenu za proteine životinjskog porekla birajte tofu sir, sočivo, pasulj, leblebije, heljdu, kinou, orahe.

Božićni post, iako duhovno usmjeren, može biti i koristan za tijelo kada se sprovede pravilno. Pravilno planirani obroci i balansiran unos namirnica omogućavaju da se post doživi kao period obnove organizma i jačanja zdravlja, uz očuvanje vitalnosti i energije tokom predstojećih praznika, prenosi b.92.

Nastavi čitati

Aktuelno