Connect with us

Društvo

PRETEŠKA BORBA SA VREMENOM! Spasioci iz Srpske o užasnim prizorima u zemljotresom razorenoj Turskoj

Ruševine. Leševi. Jauci. Preteška borba s vremenom za svaki život. Često su nam na pamet padala i naša djeca. Ne daj, Bože, da se ikada više sretnemo sa prizorima kakve je ostavio zemljotres koji je tog februarskog jutra pogodio Tursku i Siriju. Ipak, kućama idemo sa najvrednijom nagradom – izvukli smo djevojčicu iz kandži smrti. Njen život je kruna svega.

To su riječi Dragiše Vuletića i Željka Jankovića, članova republičkog spasilačkog tima koji su sa ostalim kolegama, herojima Srpske, među prvima pritekli u pomoć Turskoj, a u petak s se, nakon desetodnevne misije, vratili u Srpsku.

Prizori koji su ih dočekali kada su zakoračili u Kahramanmaraš, jedan od najporušenijih gradova, pratiće ih do kraja života. Gdje god bi pogledali, u kojem god pravcu pošli, svuda je bio sveopšti užas. I njima se stezalo srce, iako su prošli obuke za spasavanje u ovakvim situacijama, teško mogu da pronađu riječi da opišu razmjere katastrofe kojoj su svjedočili. U kojoj su dali sve od sebe. U timu su bila 23 – 22 čovjeka i jedan pas Tora, koja je na sumornom terenu obavila vrhunski posao.

U vrijeme razgovora Dragiša, Željko i ostali članovi putovali su svojim kućama. Sjećajući se dana kada su obaviješteni da će biti poslati u Tursku, kažu da su znali da je sve porušeno, ali su razmjera katastrofe tek postali svjesni kada su ih vidjeli svojim očima.

– Stanovnici su bili nevjerovatno zahvalni i topli prema nama. Krenulo je sve to još na aerodromu, kada smo čekali presjedanje za Kahramanmaraš. Službenica je najavila da se tu nalazimo i da smo krenuli u područje koje je razorio zemljotres. I iz njenog glasa su se mogle osjetiti suze u očima kad nas je najavljivala, a svi koji su bili tu pozdravili su nas s dugotrajnim i ogromnim aplauzom i tako i ispratili – ispričao je Dragiša koji je odlikovani borac Vojske Republike Srpske i sportista koji je 1994. godine, kao karatista, proglašen za najboljeg sportistu Republike Srpske u izboru “Glasa Srpske“.

Kada su stigli na odredište, smjestili su se u šatore. Temperatura je bila oko nule. Sutradan su krenuli, rame uz rame sa spasiocima iz turskog AFAD-a, na teren. Prvi prizori, taj šok za koji je teško naći prave riječi, ostaju zauvijek.

– Idete ulicom koja je, recimo, duga dva kilometra. Sve je srušeno. Potpuno. Sve do temelja. Zgrade od pet, šest, sedam spratova spale su na visinu onih sa samo jednim ili dva sprata. Svi smo prošli obuke za spasavanje i traženje u urbanim uslovima, ali ovo sve je bilo drugačije. Nije bilo prolaza. Ploča na ploči. Razlika između trećeg i četvrtog sprata je 20, 30 centimetara – ispričao je Dragiša.

Uslovi su bili veoma teški. Zahtjevni, nemogući, a osnovni princip u radu im je da prvo moraju biti sigurni oni iz tima, kako bi bezbjedno mogli doći do nastradalih. Veliku pomoć pružila im je upravo Tora, koja je obučen pas za pronalazak i živih i mrtvih ljudi.

– Prvi dan, ali ne mogu se tačno sjetiti svega, pronašli smo i izvukli jedno mrtvo tijelo. To je, to je, veoma teško. Imali smo dobar tim, sve odluke koje smo donijeli bile su ispravne – prisjeća se on, ne zaboravljajući ni toplinu koja je prema njima dolazila od naroda kojem su došli pomoći do kolega iz AFAD-a.

– I djeca su nam prilazila, grlila nas, tražila da ih uzmemo u naručje. Stariji su nas i blagosiljali, bake milovale kao djecu sa suzama u očima – priča on.

Iako je teško, gotovo nemoguće ocijeniti koji je dan bio teži, svima će im, kao posebna slika, ostati onaj dan kada su spasili život jedne djevojčice. Zove se Irmak.

– U prvom momentu smo čuli od kolega iz AFAD-a da postoji mogućnost da se tu nalaze žrtve. Prišli smo. Na samom ulazu bilo je tijelo žene. Mrtve. Tu smo se zadržali malo da otkopamo tijelo i onda smo tražili od kolega da dozivaju na turskom. Sa nama je bio i jedan Makedonac, alpinista, čiji je otac bio iz Turske. I on je govorio turski i engleski. Kada su turske kolege počele da dozivaju, čule su slab glas. I dan ranije, kada smo bili na drugim lokacijama i dozivali. To su jako teški momenti. Većina nas smo roditelji i zamislite kako je kada otac doziva dijete. Pa u jednom momentu pomisli da je nešto čuo. Morate da vjerujete, ali mi ne čujemo. Bili su to veoma teški psihični momenti. Jednostavno, krenu suze, bez obzira na to što smo bili spremni i obučeni za takve situacije, ali je to veoma nezgodno. Gledate ljude koji su tu na lokaciji gdje ste. Jecaju, plaču, a i kada izvučemo žrtvu, dođe kćerka od čovjeka, saznaje da je to otac. To su veoma teški momenti – kazao je Dragiša.

Vraćajući se na djevojčicu čiji je glas dopirao ispod ruševine čak 150 sati nakon zemljotresa priča kako su u startu vidjeli da ne mogu jednim putem zbog zidova te su pokušali, a to je predložio Željko, da kopaju rupu s druge strane.

– Mrtva žena je ležala kraj nas. Radili smo, a na deset, 20 centimetara bila je ona. Kopali smo tri do četiri metra u dubinu. Kolege iz AFAD-a su uspjele da probiju zid i da je vide i uspjeli smo nakon borbe, od momenta kada smo čuli, do onog kada je i uvučena oko četiri sata. Oduševljenje je bilo. Svašta se tad dešava. Ne znate da li mislite na svoju djecu, pomiješa se sve, srećni jer smo spasili djevojčicu koja je ima deset, 11 godina. Ne mogu to znati, ali mislim da ne bi izdržala više od 12 časova da je ostala. Gubila je već bila svijest kada smo je postavljali na nosila. Ona je nekih pola metra uspjela sama da pređe do izlaza kroz veoma uzak prolaz – rekao je Dragiša, koji je na kraju poručio da je, u tim uslovima, spasiti jedan život jednak kao dobiti premiju na lotou.

Željko Janković, Dragišin kolega, kaže da je bilo je teško. Na jednoj livadi, već prvog dana kad su stigli, bilo je desetak vreća sa tijelima.

– Stalno su odvozili mrtve. Strašno. Nismo vidjeli do sada takvu tragediju. Tragali smo za preživjelima, izvlačili leševe. Porodice su im bile tu, uz nas, i to tražile od nas – rekao je on.

Od lokalnog stanovništva dobijali su vodu, sokove, hranu, slatkiše.

– Davali su nam i tako snagu da nastavimo. I oni su vidjeli naš trud. Mi smo stvarno imali dobar tim. Penjali smo se po armaturama gdje možete veoma lako da se rasiječete. To se desilo našem psu koji je obavio vrhunski posao. Gdje god je markirao, tu su bili živi ili mrtvi. Nije nigdje pogriješio, kada je odmarala Tora se igrala s djecom – priča on, dok su emocije pomiješane.

Taj dan, kada su spasili djevojčicu, čuli su njen glas.

– Bila je na drugom spratu, a mi kad smo kopali, u nastojanju da dođemo do nje, kopali smo zemlju između temelja. I temelj je na jednom mjestu bušen da bismo došli do nje. Možete zamisliti koliko je propala do temelja. U zemlju. Tu ne mogu ni lopata ni kramp da se ubace. Neki su kopali rukama. Iznad glava smo stavili kašiku od bagera da štiti da nam se ne saspu velike betonske ploče – rekao je Željko Janković, takođe uspješni karatista, dodajući da su imali namjeru da je posjete u bolnici, ali nisu uspjeli.

Snažni zemljotresi pogodili su Tursku i Siriju 6. februara. U Turskoj je poginulo više od 38.000 ljudi, dok tačan broj žrtava u Siriji i dalje nije pouzdan. Dio spasilaca iz Srpske još je u razorenim područjima.
Novosti.ba

Related Topics:

Društvo

Završen protest u Tuzli! TRAŽE SE VANREDNI IZBORI, OSTAVKE I PRAVDA!

Neformalna grupa građana i aktivista iz Tuzle danas 2. novembra je organizovala protest ispred Doma za djecu bez roditeljskog staranja, povodom seksualnog iskorištavanja dvije maloljetnice, štićenice doma.

Na mirnom protestu su građani zatražili ostavke odgovornih a čuo se i poziv na održavanje vanrednih izbora u Tuzlanskom kantonu.

Okupljanje je počelo u 11.55. Nakon okupljanja, građani su krenuli u protestnu šetnju rutom od Doma za djecu bez roditeljskog staranja, pored Tužilaštva Tuzlanskog kantona i Uprave policije MUP-a TK. Okupljeni su tražili ostavke i nosili su transparente kojima pozivaju na odgovornost.

“Tuzlo, smijeni ljude koji nisu glas naroda”, “Tuzla je ustala, Tuzla će vas otjerati sigurno”, “Pravda za djecu”, “Ko nam štiti djecu, ako sistem štiti zločince”, “Zakon u uniformi, zločin u duši”, “Moralna odgovornost”, samo su neke od poruka na transparentima.

Građani su ovom prilikom podsjetili i na ubistvo Amre Kahrimanović u ovom gradu, koju je u februaru 2024. godine ubio policijski službenik Elvis Ćustendil. Kako je navedeno u presudi, Ćustendil je ka Kahrimanović ispalio 16 metaka iz službenog pištolja. Na jednom od transparenata piše “Amra, nećemo te zaboraviti”. Linker
Nekoliko govornika se obratilo okupljenim građanima. Studentkinja Ena Beganović ponovila je da traže ostavke i presude.

“Da li je sad trenutak da mi kažemo dosta. Sistem nije iznad naroda, i ne možemo pustiti da sistem vlada nad nama. Slušamo na vijestima o femicidu, o djeci koja su zlostavljana, o silovanjima, pedofilji i da šutimo. Narod vlada, ovo je demokratija. Nadam se da ste svjesni toga i da borba nije završena”, rekla je Beganović.

Budući student Ajdin Tuman je kazao da su se danas okupili najprije kao ljudi i da su došli da izraze svoje nezadovoljstvo.

“Problema ima mnogo, upravo ti problemi stoje iza ovih grozota kojima svjedočima. Nadležnima želimo da kažemo – zakon važi jedanko za vas kao i za nas”, poručio je Tuman.

“Krik obespravljenog naroda”
Edin Karahlija je tokom okupljanja rekao da ovo danas nije protest, “ovo je krik obespravljenog naroda”.

“Mi tražimo vladavinu prava, hoćemo da se pravo primjenjuje na svakoga podjednako. 30 godina traje naša borba i ona se mora sada završiti. Iz slobodraske Tuzle je rečeno ne fašizmu. Odavde danas kreće revolucija, odavde danas kažemo ‘smrt fažizmu, sloboda narodu’”, poručio je Karahlija.

Mirnes Ajanović ispred Gradskog vijeća i komisije za ljudska prava rekao je okupljenima da su danas ovdje da se bore protiv straha za svoju djecu i sebe.

“Godinu dana su pustili da siluju dvije djevojčice. Djevojčice su bile mamac manijacima. Krivi su kao i ovi koji su počinli zločin. Država je saučesnik. Po prvoj spoznaji je trebalo djevojčice skloniti i zaštiti a ne prepustti manijacima da ih siluju. Tražimo sve koji su učestvovali u ovome da se njihova imena javno prezentiraju”, istakao je Ajanović.

Nema stajanja
Ovo nije protest protiv policajaca, rekao je Ajanović, nego protiv vlasti, rukovodstva i države koja je izdala građane.

“Nećemo stati”, poručio je Ajanović.

Muriz Memić, otac ubijenog mladića Dženana Memića, rekao je da ne voli policiju, ali da ima i čestitih i poštenih policajaca.

“Riba smrdi od glave. Ne bi mi danas trebali tražiti ostavku, da imaju obraza sami bi je dali. Pitaću njihove porodice je li ih imalo stid. Naši političari ne žele dobro našem narodu, Njima je previše dobro. Uživaju ratni profiteri, njihova djeca, njihova unučad”, izjavio je Memić, prenosi Euronews.ba.

Nedžad Kahrimanović, brat ubijene Amre Kahrimanović iz Tuzle, tokom obraćanja na protestu u ovom gradu zbog iskorištavanja dvije maloljetnice zatražio je vanredne izbore u Tuzlanskom kantonu. Pozvao je na ostavke svih odgovornih za zločine u ovom kantonu.

“Ovde su trebali da budu ljudi ispred grada, da oni pokažu empatiju. Ako stanemo, ako ne budu dali ostavke, a zahtjevi su da ode Dževad Korban (direktor Uprave policije MUP TK), Nadzorni odbor MUP-a Tuzlanskog kantona, da Vlada Tuzlanskog kantona podnese ostavku. Ostavke! I da se raspišu vanredni izbori za Tuzlanski kanton, ništa manje od toga”, rekao je Kahrimanović.

Organizatori su istakli da protest nije politički, već građanski i moralni čin, usmjeren na traženje odgovornosti, transparentnosti i strožih kazni.

Osam muškaraca, među kojima su četiri policajca i jedan univerzitetski profesor, uhapšeno je zbog sumnje da su seksualno iskorištavali dvije maloljetnice.

Žrtve su bile petnaestogodišnje djevojčice bez roditeljske brige koje su, prema navodima Tužilaštva, bile vrbovane i seksualno iskorištavane.

Kantonalni sud u Tuzli odredio je svim osumnjičenima jednomjesečni pritvor jer se terete za krivično djelo trgovina ljudima u vezi sa iskorištavanjem dvije maloljetne djevojčice u svrhu prostitucije.

“Pritvor je određen policijskim službenicima Besimu Kopiću, Miralemu Haliloviću, Jasminu Modriću i Dževadu Požegiću, te osumnjičenima Šemsudinu Kadriću, Zijadu Jagodiću, Sulejmanu Šehiću i Nedimu Avdiću”, saopšteno je iz ovog suda.

Nastavi čitati

Društvo

POSKUPLJUJU I JAJA u Republici Srpskoj, evo i za koliko

Republici Srpskoj u narednom periodu očekuje se skok cijena jaja, ističu živinari i kažu da građane očekuju više cijene ove namirnice za 10 do 12 odsto.

Dodaju da će nakon toga ponovo uslijediti dodatni skok cijena, ali nisu mogli da preciziraju za koliko će to biti.

Predrag Miličić, direktor “Agreksa” iz Donjeg Žabara i predsjednik Zajednice živinara Republike Srpske, ističe da se radi o usklađivanju cijena sa tržišnim kretanjima, ali i sami proizvodni troškovi su u porastu. “Cijene će porasti za oko 25 do 30 feninga na 10 jaja, što je povećanje od oko 12 odsto”, kazao je Miličić i dodao da građane nakon toga opet očekuje dodatni skok cijena jaja, ali dodaje da ne može sa sigurnošću reći koliko će to biti.

Kako je rekao, BiH trenutno ima najpovoljnija jaja u regionu, gdje se cijena kreće od 3,50 do 3,70 KM za 10 komada, te dodaje da se u nekim akcijskim ponudima pojavljuju i ispod tri marke.

“Uvoz trenutno nije isplativ jer su cijene u regionu više, pa nema potrebe za dodatnim uvozom”, kaže Miličić i dodaje da, na primjer, 10 jaja u Crnoj Gori košta oko šest evra.

Kako je rekao, proizvođači prodaju jaja po cijeni od 19 do 20 feninga plus PDV, te dodaje da oni ne mogu da utiču na to koliko će jaja da koštaju u maloprodaji i koliko će plaćati sami potrošači.

Niske cijene jaja
I Dušan Koljibabić, vlasnik firme “Koka produkt” iz Ljubinja, kazao je da, kada bi se išlo po ekonomskoj isplativosti, cijene konzumnih jaja trebalo bi da budu više nego što su sada.

“Imali smo jako niske cijene jaja, barem mi proizvođači, jer poskupljuju troškovi, inputi idu konstantno gore – od ambalaže, transporta, energenata, nameta državi, do troškova radnika. Sve je išlo gore, a mi cijene nismo mogli da dižemo jer je bilo dosta uvoza, pogotovo iz okolnih zemalja”, objašnjava Koljibabić.

Jajaj u BiH najjeftinija u Evropi
Dodao je da su jaja u BiH najjeftinija u Evropi i proizvođači to ne mogu da izdrže. “Ne postoji hrana koja je jeftinija od jaja, a došlo je i do pada proizvodnje, ali i do povećane potražnje, pa samim tim dolazi do skoka cijena”, kazao je Koljibabić.

S druge strane, cijene pilećeg mesa u narednom periodu sigurno neće rasti, a to je za “Nezavisne novine” potvrdio i Velibor Popović, direktor “Perutnine Ptuj” iz Srpca.

“Što se tiče pilećeg mesa, cijena je dosta stabilna. Bilo je malo poskupljenja žitarica, ali nedovoljno da bi došlo do nekog ozbiljnog rasta cijena mesa”, kazao je Popović.

Nastavi čitati

Društvo

OČEKUJE NAS NOVI TALAS OTKAZA! Vlada smanjuje kvotu stranih radnika, poslodavci negoduju

Rumunski Nacionalni savjet za zapošljavanje saopštio je da će Vlada sljedeće godine smanjiti kvotu za zapošljavanje stranih radnika za 10.000 u odnosu na ovu godinu.

To znači da će poslodavcima biti izdato najviše 90.000 dozvola za zapošljavanje stranih radnika, prenosi portal “Digi24”.

Ministar rada Petre Florin Manole izjavio je da se može očekivati talas otpuštanja i da će radna mjesta biti potrebna Rumunima koji ostanu bez posla.

Nastavi čitati

Aktuelno