Connect with us

Društvo

PRETEŠKA BORBA SA VREMENOM! Spasioci iz Srpske o užasnim prizorima u zemljotresom razorenoj Turskoj

Ruševine. Leševi. Jauci. Preteška borba s vremenom za svaki život. Često su nam na pamet padala i naša djeca. Ne daj, Bože, da se ikada više sretnemo sa prizorima kakve je ostavio zemljotres koji je tog februarskog jutra pogodio Tursku i Siriju. Ipak, kućama idemo sa najvrednijom nagradom – izvukli smo djevojčicu iz kandži smrti. Njen život je kruna svega.

To su riječi Dragiše Vuletića i Željka Jankovića, članova republičkog spasilačkog tima koji su sa ostalim kolegama, herojima Srpske, među prvima pritekli u pomoć Turskoj, a u petak s se, nakon desetodnevne misije, vratili u Srpsku.

Prizori koji su ih dočekali kada su zakoračili u Kahramanmaraš, jedan od najporušenijih gradova, pratiće ih do kraja života. Gdje god bi pogledali, u kojem god pravcu pošli, svuda je bio sveopšti užas. I njima se stezalo srce, iako su prošli obuke za spasavanje u ovakvim situacijama, teško mogu da pronađu riječi da opišu razmjere katastrofe kojoj su svjedočili. U kojoj su dali sve od sebe. U timu su bila 23 – 22 čovjeka i jedan pas Tora, koja je na sumornom terenu obavila vrhunski posao.

U vrijeme razgovora Dragiša, Željko i ostali članovi putovali su svojim kućama. Sjećajući se dana kada su obaviješteni da će biti poslati u Tursku, kažu da su znali da je sve porušeno, ali su razmjera katastrofe tek postali svjesni kada su ih vidjeli svojim očima.

– Stanovnici su bili nevjerovatno zahvalni i topli prema nama. Krenulo je sve to još na aerodromu, kada smo čekali presjedanje za Kahramanmaraš. Službenica je najavila da se tu nalazimo i da smo krenuli u područje koje je razorio zemljotres. I iz njenog glasa su se mogle osjetiti suze u očima kad nas je najavljivala, a svi koji su bili tu pozdravili su nas s dugotrajnim i ogromnim aplauzom i tako i ispratili – ispričao je Dragiša koji je odlikovani borac Vojske Republike Srpske i sportista koji je 1994. godine, kao karatista, proglašen za najboljeg sportistu Republike Srpske u izboru “Glasa Srpske“.

Kada su stigli na odredište, smjestili su se u šatore. Temperatura je bila oko nule. Sutradan su krenuli, rame uz rame sa spasiocima iz turskog AFAD-a, na teren. Prvi prizori, taj šok za koji je teško naći prave riječi, ostaju zauvijek.

– Idete ulicom koja je, recimo, duga dva kilometra. Sve je srušeno. Potpuno. Sve do temelja. Zgrade od pet, šest, sedam spratova spale su na visinu onih sa samo jednim ili dva sprata. Svi smo prošli obuke za spasavanje i traženje u urbanim uslovima, ali ovo sve je bilo drugačije. Nije bilo prolaza. Ploča na ploči. Razlika između trećeg i četvrtog sprata je 20, 30 centimetara – ispričao je Dragiša.

Uslovi su bili veoma teški. Zahtjevni, nemogući, a osnovni princip u radu im je da prvo moraju biti sigurni oni iz tima, kako bi bezbjedno mogli doći do nastradalih. Veliku pomoć pružila im je upravo Tora, koja je obučen pas za pronalazak i živih i mrtvih ljudi.

– Prvi dan, ali ne mogu se tačno sjetiti svega, pronašli smo i izvukli jedno mrtvo tijelo. To je, to je, veoma teško. Imali smo dobar tim, sve odluke koje smo donijeli bile su ispravne – prisjeća se on, ne zaboravljajući ni toplinu koja je prema njima dolazila od naroda kojem su došli pomoći do kolega iz AFAD-a.

– I djeca su nam prilazila, grlila nas, tražila da ih uzmemo u naručje. Stariji su nas i blagosiljali, bake milovale kao djecu sa suzama u očima – priča on.

Iako je teško, gotovo nemoguće ocijeniti koji je dan bio teži, svima će im, kao posebna slika, ostati onaj dan kada su spasili život jedne djevojčice. Zove se Irmak.

– U prvom momentu smo čuli od kolega iz AFAD-a da postoji mogućnost da se tu nalaze žrtve. Prišli smo. Na samom ulazu bilo je tijelo žene. Mrtve. Tu smo se zadržali malo da otkopamo tijelo i onda smo tražili od kolega da dozivaju na turskom. Sa nama je bio i jedan Makedonac, alpinista, čiji je otac bio iz Turske. I on je govorio turski i engleski. Kada su turske kolege počele da dozivaju, čule su slab glas. I dan ranije, kada smo bili na drugim lokacijama i dozivali. To su jako teški momenti. Većina nas smo roditelji i zamislite kako je kada otac doziva dijete. Pa u jednom momentu pomisli da je nešto čuo. Morate da vjerujete, ali mi ne čujemo. Bili su to veoma teški psihični momenti. Jednostavno, krenu suze, bez obzira na to što smo bili spremni i obučeni za takve situacije, ali je to veoma nezgodno. Gledate ljude koji su tu na lokaciji gdje ste. Jecaju, plaču, a i kada izvučemo žrtvu, dođe kćerka od čovjeka, saznaje da je to otac. To su veoma teški momenti – kazao je Dragiša.

Vraćajući se na djevojčicu čiji je glas dopirao ispod ruševine čak 150 sati nakon zemljotresa priča kako su u startu vidjeli da ne mogu jednim putem zbog zidova te su pokušali, a to je predložio Željko, da kopaju rupu s druge strane.

– Mrtva žena je ležala kraj nas. Radili smo, a na deset, 20 centimetara bila je ona. Kopali smo tri do četiri metra u dubinu. Kolege iz AFAD-a su uspjele da probiju zid i da je vide i uspjeli smo nakon borbe, od momenta kada smo čuli, do onog kada je i uvučena oko četiri sata. Oduševljenje je bilo. Svašta se tad dešava. Ne znate da li mislite na svoju djecu, pomiješa se sve, srećni jer smo spasili djevojčicu koja je ima deset, 11 godina. Ne mogu to znati, ali mislim da ne bi izdržala više od 12 časova da je ostala. Gubila je već bila svijest kada smo je postavljali na nosila. Ona je nekih pola metra uspjela sama da pređe do izlaza kroz veoma uzak prolaz – rekao je Dragiša, koji je na kraju poručio da je, u tim uslovima, spasiti jedan život jednak kao dobiti premiju na lotou.

Željko Janković, Dragišin kolega, kaže da je bilo je teško. Na jednoj livadi, već prvog dana kad su stigli, bilo je desetak vreća sa tijelima.

– Stalno su odvozili mrtve. Strašno. Nismo vidjeli do sada takvu tragediju. Tragali smo za preživjelima, izvlačili leševe. Porodice su im bile tu, uz nas, i to tražile od nas – rekao je on.

Od lokalnog stanovništva dobijali su vodu, sokove, hranu, slatkiše.

– Davali su nam i tako snagu da nastavimo. I oni su vidjeli naš trud. Mi smo stvarno imali dobar tim. Penjali smo se po armaturama gdje možete veoma lako da se rasiječete. To se desilo našem psu koji je obavio vrhunski posao. Gdje god je markirao, tu su bili živi ili mrtvi. Nije nigdje pogriješio, kada je odmarala Tora se igrala s djecom – priča on, dok su emocije pomiješane.

Taj dan, kada su spasili djevojčicu, čuli su njen glas.

– Bila je na drugom spratu, a mi kad smo kopali, u nastojanju da dođemo do nje, kopali smo zemlju između temelja. I temelj je na jednom mjestu bušen da bismo došli do nje. Možete zamisliti koliko je propala do temelja. U zemlju. Tu ne mogu ni lopata ni kramp da se ubace. Neki su kopali rukama. Iznad glava smo stavili kašiku od bagera da štiti da nam se ne saspu velike betonske ploče – rekao je Željko Janković, takođe uspješni karatista, dodajući da su imali namjeru da je posjete u bolnici, ali nisu uspjeli.

Snažni zemljotresi pogodili su Tursku i Siriju 6. februara. U Turskoj je poginulo više od 38.000 ljudi, dok tačan broj žrtava u Siriji i dalje nije pouzdan. Dio spasilaca iz Srpske još je u razorenim područjima.
Novosti.ba

Related Topics:

Društvo

SVE VIŠE ZATVORENIH FIRMI U SRPSKOJ: U osam mjeseci ugašeno 231 preduzeće

Svako zatvaranje preduzeća je ozbiljan udarac za privredu i ekonomiju Srpske, poručuju ekonomisti.

Tokom prvih osam mjeseci ove godine u Republici Srpskoj odjavljeno je 231 preduzeće, što je za 70 više u odnosu na isti period prošle godine, kada je odjavljeno 161 preduzeće, te kako kažu naši sagovornici, svako zatvaranje preduzeća ozbiljan je udarac za privredu i ekonomiju Srpske.

Prema zvaničnim podacima Agencije za posredničke, informatičke i finansijske usluge (APIF), u istom periodu ove godine zabilježen je i blagi pad broja novoprijavljenih firmi u Srpskoj.

Naime, ove godine su registrovana ukupno 674 preduzeća, dok je u istom periodu prošle godine bilo 688 prijava.

Kada je riječ o Banjaluci, prema podacima APIF-a, broj novoprijavljenih firmi u prvih osam mjeseci 2025. godine iznosi 334, što je porast u odnosu na isti period prošle godine kada ih je bilo 310.

Međutim, broj odjavljenih firmi u Banjaluci takođe je u porastu, ove godine ih je bilo 90, dok je prošle godine bila 61.

Iz APIF-a navode da ovi podaci ukazuju na određene oscilacije u poslovnom okruženju, te da se trendovi otvaranja i zatvaranja firmi razlikuju po regijama i djelatnostima.

Milenko Stanić, ekonomista, ističe u razgovoru za “Nezavisne novine” da privredne aktivnosti ove poslovne godine, ali i prošle, nastavljaju ozbiljno da padaju.

– Generalno, privredna struktura ima niže stope privrednog rasta ove godine, a kao rezultat toga dolazi do zatvaranja i preduzeća, ali i do pada broja zaposlenih – kazao je Stanić.

Prema njegovim riječima, to su parametri koji idu jedni sa drugima.

– I svako zatvaranje preduzeća je ozbiljan udarac za privredu i ekonomiju Srpske – kazao je Stanić.

Komentarišući podatak da je u Banjaluci došlo do porasta broja novootvorenih firmi, Stanić navodi da to ukazuje na koncentraciju stanovništva i privrednih aktivnosti u manjem broju urbanih sredina.

– Banjaluka i Bijeljina zadržavaju određenu privrednu dinamiku, dok manji gradovi i opštine sve više zamiru. Nema novih privrednih aktivnosti, a dolazi i do intenzivnijeg iseljavanja stanovništva. Čak i pozitivan podatak o većem broju otvorenih firmi u Banjaluci ima svoju negativnu stranu, jer ukazuje na proces pražnjenja i ekonomske centralizacije Republike Srpske – dodaje Stanić.

Žana Arsić, predsjednica Zanatsko-preduzetničke komore regije Banjaluka, kaže da je u Banjaluci više prijavljenih nego odjavljenih firmi jer dosta mladih ljudi otvara svoje biznise.

Vedrana Prole, savjetnica gradonačelnika grada Banjaluka za pravne poslove, kazala je ranije da je od početka godine pa do kraja avgusta čak 658 banjalučkih preduzetnika odjavilo svoje radnje, što je više nego duplo u odnosu na isti period prošle godine, kada su djelatnost odjavila 303 preduzetnika i dodala da je, nažalost, nastavljen trend povećanog broja odjavljenih preduzetnika na području grada.

Dodala je da izmjene i dopune Zakona o doprinosima, te nove odredbe Zakona o porezu na dohodak iz mjeseca u mjesec uzimaju danak i nanose štetu lokalnoj privredi Banjaluke i cijele Srpske.

Nastavi čitati

Društvo

KAKO PREŽIVJETI: Šta je sve poskupjelo u trgovinama u BiH od 2020. do danas

Od kafe, preko mesa, do voća, povrća i odjeće – sve je to drastično, u nekim slučajevima i više od duplo, poskupjelo unazad pet godina, pokazuje poređenje cijena u BiH iz jula 2020. i istog mjeseca ove godine.

Istovremeno, prosječna neto plata je, u istom periodu, sa 965 KM otišla na 1.570 KM i njen rast, prema mišljenju građana, nije ispratio divljanje cijena.

Prema podacima Agencije za statistiku BiH, riža, koja sada košta 4,6 KM, pet godina ranije je po kilogramu koštala 3,2 KM.

Svježa piletina je sa 4,5 marke po kg skočila na 6,6 KM, a cijena svježe pastrmke, koja je nekada iznosila 9,7 KM, pala je u sjenu sadašnje vrijednosti kilograma, koja iznosi čak 13,3 KM.

Slično je i sa junetinom – prije pet godina smo je plaćali 13,3 KM, a sada je 24,2 marke po kilogramu.

Divljanje cijena nije zaobišlo ni voće. Jabuke su sa 2,5 KM otišle na tri marke po kilogramu, a banane, koje smo plaćali dvije KM, sada koštaju 3,2 KM.

U istom periodu, značajno su povećane i cijene povrća – krompira sa 0,9 na 1,50 KM, a, recimo, pasulja sa 4,7 na 6,2 KM.

Najveći porast cijena u BiH se može primijetiti ako obratimo pažnju na mliječne čokolade, koje su skoro duplo poskupjele. Za kilogram smo plaćali, u prosjeku, 16,10, a sada košta 30,60 KM.

Kada se tome doda i cijena mljevene kafe, koja je sada 29,3 KM po kilogramu, a ne 13,1 KM, koliko je bila u julu 2020. godine, može se uvidjeti ozbiljnost situacije.

Potrošači se ne hvataju za glavu samo zbog cijena hrane, već i brojnih drugih artikala koji im trebaju. Recimo, dječje teksas hlače, koje sada iznose 32,2 KM, koštale su 26,5 KM. Znatno su poskupjele i muške kožne cipele, koje koštaju 169,5 KM, u odnosu na nekadašnjih 124,3 KM. Tome, svakako, treba dodati da su poskupjele i brojne komunalije.

Komentarišući ovaj rast cijena, Murisa Marić, izvršna direktorica Udruženja građana DON Prijedor, ocjenjuje da je izostala adekvatna reakcija nadležnih.

“Nešto što je vidljivo svih ovih godina jesu samo pokušaji vlasti da na neke načine privole trgovačke centre da se odreknu dijela marže i da se pozovu na akcije da se to uradi, a u stvari nije se vidjelo stvarno stanje i reakcija. Nešto čime se oni pravdaju jeste da treba da se pomogne samo onim socijalno ugroženim stanovnicima, a mi nemamo ni socijalne karte, tako da mi nismo došli ni do onog prvog segmenta kako pomoći najugroženijima”, navela je Marićeva za “Nezavisne novine”.

Takođe, ona naglašava da je potrebna stvarna ekonomska analiza.

“Nema tu prave i stvarne ekonomske analize da bi se mogle preduzeti određene mjere koje bi mogle pospješiti da ovakvo divljanje cijena više nije na sceni”, poručuje Marićeva.

U julu ove godine prosječna isplaćena plata za radnike u građevinarstvu u Republici Srpskoj iznosila je tek 1.206 KM. Dragana Vrabičić, predsjednica Sindikata radnika građevinarstva i stambeno-komunalne djelatnosti RS, smatra da je radnicima u ovom sektoru, s obzirom na rast cijena života, jako teško.

“S obzirom na to da su cijene rasle, rasla je i najniža plata unazad par godina, ali ona je definitivno nešto što ne služi čak ni za preživljavanje, a kamoli za život. Činjenica jeste da radnici u građevinskom sektoru imaju prosječne najniže plate, međutim isto tako činjenica je da i poslodavci u građevinskom sektoru zloupotrebljavaju institut najniže plate. Ljude plaćaju najnižom platom, a ostatak nečega što oni procijene da je vrijednost radnika koji radi daju u kovertama”, naglasila je Vrabičićeva

Nastavi čitati

Društvo

DEMOGRAFSKI KRAH BiH! Sve manje beba, sve više starih

FOTO: SINIŠA PAŠALIĆ/RAS SRBIJA

Na odluku o rađanju utiču i ekonomska nesigurnost, nezaposlenost, nedostatak prilika, kao i kasnije stupanje u brak i odlaganje roditeljstva. Statistika je jasna…

U Federaciji Bosne i Hercegovine tokom jula 2025. godine rođeno je 1.371 beba, dok je umrlo 1.718 osoba, što znači da je prirodni priraštaj iznosio minus 347, a vitalni indeks 80. Negativan prirodni priraštaj zabilježen je u devet kantona Federacije, izuzev u Zapadnohercegovačkom kantonu. U periodu januar – juni 2025. godine u FBiH je rođeno 6.786 beba, dok je umrlo 10.160 stanovnika. Tokom 2024. godine ukupno je rođeno 15.375 djece, a umrlo 20.195 osoba, pa je prirodni priraštaj u toj godini bio minus 4.820.

U Republici Srpskoj u drugom tromjesečju 2025. godine registrovano je 1.812 živorođenih i 3.394 umrla lica. Broj rođenih u drugom tromjesečju bio je manji za 5,2 posto u odnosu na isti period prošle godine, dok je broj umrlih porastao za 6,6 posto. Kada je riječ o bračnoj statistici, u Republici Srpskoj je u istom periodu broj sklopljenih brakova porastao za 4,1 posto, dok je broj razvoda smanjen za 7,2 posto u odnosu na drugo tromjesečje 2024. godine.

Demografski podaci ukazuju na to da Bosna i Hercegovina nastavlja trend negativnog prirodnog priraštaja. Na smanjenje broja novorođenih utiču niski fertilitet i sve izraženija emigracija mladih ljudi i porodica, što značajno smanjuje broj stanovnika reproduktivne dobi.

S druge strane, populacija u zemlji je sve starija, pa se broj umrlih povećava iz godine u godinu. Na odluku o rađanju utiču i ekonomska nesigurnost, nezaposlenost, nedostatak prilika, kao i kasnije stupanje u brak i odlaganje roditeljstva.

Ako se ovakav trend nastavi, posljedice za društvo bi mogle biti ozbiljne. BiH se već suočava sa smanjenjem radne snage, što otežava finansiranje javnih servisa poput penzijskog i zdravstvenog sistema. U isto vrijeme, povećava se pritisak na zdravstvene i socijalne usluge zbog rasta udjela starijeg stanovništva.

Broj djece u školama se smanjuje, pa se već bilježe slučajevi zatvaranja odjeljenja ili čitavih škola u pojedinim sredinama. Demografski pad najviše pogađa nerazvijene i ruralne dijelove zemlje, gdje se stanovništvo ubrzano iseljava, dok su gradovi nešto otporniji, ali ni oni ne bilježe pozitivne trendove.

Stručnjaci upozoravaju da su za zaustavljanje negativnog priraštaja potrebne ozbiljne mjere pronatalitetne politike, od finansijskih podsticaja za porodice s djecom do poboljšanja životnih i radnih uslova mladih. Kao posebno važno navodi se otvaranje novih radnih mjesta, osiguranje pristupačnog stanovanja, ali i mjere kojima bi se dijaspora motivisala na povratak i ulaganje u zemlju.

Pored ekonomskih faktora, neophodna je i stabilnija socijalna i zdravstvena politika, jer bez sveobuhvatnog pristupa teško je očekivati zaustavljanje, a kamoli preokret u demografskim kretanjima.

(Buka)

Nastavi čitati

Aktuelno