Connect with us

Društvo

PRETEŠKA BORBA SA VREMENOM! Spasioci iz Srpske o užasnim prizorima u zemljotresom razorenoj Turskoj

Ruševine. Leševi. Jauci. Preteška borba s vremenom za svaki život. Često su nam na pamet padala i naša djeca. Ne daj, Bože, da se ikada više sretnemo sa prizorima kakve je ostavio zemljotres koji je tog februarskog jutra pogodio Tursku i Siriju. Ipak, kućama idemo sa najvrednijom nagradom – izvukli smo djevojčicu iz kandži smrti. Njen život je kruna svega.

To su riječi Dragiše Vuletića i Željka Jankovića, članova republičkog spasilačkog tima koji su sa ostalim kolegama, herojima Srpske, među prvima pritekli u pomoć Turskoj, a u petak s se, nakon desetodnevne misije, vratili u Srpsku.

Prizori koji su ih dočekali kada su zakoračili u Kahramanmaraš, jedan od najporušenijih gradova, pratiće ih do kraja života. Gdje god bi pogledali, u kojem god pravcu pošli, svuda je bio sveopšti užas. I njima se stezalo srce, iako su prošli obuke za spasavanje u ovakvim situacijama, teško mogu da pronađu riječi da opišu razmjere katastrofe kojoj su svjedočili. U kojoj su dali sve od sebe. U timu su bila 23 – 22 čovjeka i jedan pas Tora, koja je na sumornom terenu obavila vrhunski posao.

U vrijeme razgovora Dragiša, Željko i ostali članovi putovali su svojim kućama. Sjećajući se dana kada su obaviješteni da će biti poslati u Tursku, kažu da su znali da je sve porušeno, ali su razmjera katastrofe tek postali svjesni kada su ih vidjeli svojim očima.

– Stanovnici su bili nevjerovatno zahvalni i topli prema nama. Krenulo je sve to još na aerodromu, kada smo čekali presjedanje za Kahramanmaraš. Službenica je najavila da se tu nalazimo i da smo krenuli u područje koje je razorio zemljotres. I iz njenog glasa su se mogle osjetiti suze u očima kad nas je najavljivala, a svi koji su bili tu pozdravili su nas s dugotrajnim i ogromnim aplauzom i tako i ispratili – ispričao je Dragiša koji je odlikovani borac Vojske Republike Srpske i sportista koji je 1994. godine, kao karatista, proglašen za najboljeg sportistu Republike Srpske u izboru “Glasa Srpske“.

Kada su stigli na odredište, smjestili su se u šatore. Temperatura je bila oko nule. Sutradan su krenuli, rame uz rame sa spasiocima iz turskog AFAD-a, na teren. Prvi prizori, taj šok za koji je teško naći prave riječi, ostaju zauvijek.

– Idete ulicom koja je, recimo, duga dva kilometra. Sve je srušeno. Potpuno. Sve do temelja. Zgrade od pet, šest, sedam spratova spale su na visinu onih sa samo jednim ili dva sprata. Svi smo prošli obuke za spasavanje i traženje u urbanim uslovima, ali ovo sve je bilo drugačije. Nije bilo prolaza. Ploča na ploči. Razlika između trećeg i četvrtog sprata je 20, 30 centimetara – ispričao je Dragiša.

Uslovi su bili veoma teški. Zahtjevni, nemogući, a osnovni princip u radu im je da prvo moraju biti sigurni oni iz tima, kako bi bezbjedno mogli doći do nastradalih. Veliku pomoć pružila im je upravo Tora, koja je obučen pas za pronalazak i živih i mrtvih ljudi.

– Prvi dan, ali ne mogu se tačno sjetiti svega, pronašli smo i izvukli jedno mrtvo tijelo. To je, to je, veoma teško. Imali smo dobar tim, sve odluke koje smo donijeli bile su ispravne – prisjeća se on, ne zaboravljajući ni toplinu koja je prema njima dolazila od naroda kojem su došli pomoći do kolega iz AFAD-a.

– I djeca su nam prilazila, grlila nas, tražila da ih uzmemo u naručje. Stariji su nas i blagosiljali, bake milovale kao djecu sa suzama u očima – priča on.

Iako je teško, gotovo nemoguće ocijeniti koji je dan bio teži, svima će im, kao posebna slika, ostati onaj dan kada su spasili život jedne djevojčice. Zove se Irmak.

– U prvom momentu smo čuli od kolega iz AFAD-a da postoji mogućnost da se tu nalaze žrtve. Prišli smo. Na samom ulazu bilo je tijelo žene. Mrtve. Tu smo se zadržali malo da otkopamo tijelo i onda smo tražili od kolega da dozivaju na turskom. Sa nama je bio i jedan Makedonac, alpinista, čiji je otac bio iz Turske. I on je govorio turski i engleski. Kada su turske kolege počele da dozivaju, čule su slab glas. I dan ranije, kada smo bili na drugim lokacijama i dozivali. To su jako teški momenti. Većina nas smo roditelji i zamislite kako je kada otac doziva dijete. Pa u jednom momentu pomisli da je nešto čuo. Morate da vjerujete, ali mi ne čujemo. Bili su to veoma teški psihični momenti. Jednostavno, krenu suze, bez obzira na to što smo bili spremni i obučeni za takve situacije, ali je to veoma nezgodno. Gledate ljude koji su tu na lokaciji gdje ste. Jecaju, plaču, a i kada izvučemo žrtvu, dođe kćerka od čovjeka, saznaje da je to otac. To su veoma teški momenti – kazao je Dragiša.

Vraćajući se na djevojčicu čiji je glas dopirao ispod ruševine čak 150 sati nakon zemljotresa priča kako su u startu vidjeli da ne mogu jednim putem zbog zidova te su pokušali, a to je predložio Željko, da kopaju rupu s druge strane.

– Mrtva žena je ležala kraj nas. Radili smo, a na deset, 20 centimetara bila je ona. Kopali smo tri do četiri metra u dubinu. Kolege iz AFAD-a su uspjele da probiju zid i da je vide i uspjeli smo nakon borbe, od momenta kada smo čuli, do onog kada je i uvučena oko četiri sata. Oduševljenje je bilo. Svašta se tad dešava. Ne znate da li mislite na svoju djecu, pomiješa se sve, srećni jer smo spasili djevojčicu koja je ima deset, 11 godina. Ne mogu to znati, ali mislim da ne bi izdržala više od 12 časova da je ostala. Gubila je već bila svijest kada smo je postavljali na nosila. Ona je nekih pola metra uspjela sama da pređe do izlaza kroz veoma uzak prolaz – rekao je Dragiša, koji je na kraju poručio da je, u tim uslovima, spasiti jedan život jednak kao dobiti premiju na lotou.

Željko Janković, Dragišin kolega, kaže da je bilo je teško. Na jednoj livadi, već prvog dana kad su stigli, bilo je desetak vreća sa tijelima.

– Stalno su odvozili mrtve. Strašno. Nismo vidjeli do sada takvu tragediju. Tragali smo za preživjelima, izvlačili leševe. Porodice su im bile tu, uz nas, i to tražile od nas – rekao je on.

Od lokalnog stanovništva dobijali su vodu, sokove, hranu, slatkiše.

– Davali su nam i tako snagu da nastavimo. I oni su vidjeli naš trud. Mi smo stvarno imali dobar tim. Penjali smo se po armaturama gdje možete veoma lako da se rasiječete. To se desilo našem psu koji je obavio vrhunski posao. Gdje god je markirao, tu su bili živi ili mrtvi. Nije nigdje pogriješio, kada je odmarala Tora se igrala s djecom – priča on, dok su emocije pomiješane.

Taj dan, kada su spasili djevojčicu, čuli su njen glas.

– Bila je na drugom spratu, a mi kad smo kopali, u nastojanju da dođemo do nje, kopali smo zemlju između temelja. I temelj je na jednom mjestu bušen da bismo došli do nje. Možete zamisliti koliko je propala do temelja. U zemlju. Tu ne mogu ni lopata ni kramp da se ubace. Neki su kopali rukama. Iznad glava smo stavili kašiku od bagera da štiti da nam se ne saspu velike betonske ploče – rekao je Željko Janković, takođe uspješni karatista, dodajući da su imali namjeru da je posjete u bolnici, ali nisu uspjeli.

Snažni zemljotresi pogodili su Tursku i Siriju 6. februara. U Turskoj je poginulo više od 38.000 ljudi, dok tačan broj žrtava u Siriji i dalje nije pouzdan. Dio spasilaca iz Srpske još je u razorenim područjima.
Novosti.ba

Related Topics:

Društvo

VRAĆA SE PRIJELOG O FEMICIDU? Republika Srpska ponovo piše zakon o nasilju u porodici

Kako bi se zaštitile žene, odnosno žrtve nasilja u porodici, uskoro bi trebalo ponovo da bude pokrenut postupak izrade Nacrta zakona o zaštiti od nasilja u porodici i nasilja prema ženama u Republici Srpskoj.

Najavljeno je ovo danas, 25. novembra, na početku kampanje “16 dana aktivizma” u Banjaluci, a povodom obilježavanja Međunarodnog dana borbe protiv nasilja nad ženama. Podsjetimo, Zakon o zaštiti od nasilja u porodici i nasilja prema ženama bio je 2023. godine u formi nacrta, a između ostalog, u zakon u Republici Srpskoj trebalo je da bude uveden termin femicid, no on tada nije prošao u dalju proceduru.

Fondacija “Udružene žene” Banjaluka je juče organizovala konferenciju kako bi podigli svijest o važnosti sprečavanja i suzbijanja nasilja nad ženama i nasilja u porodici, a Jelena Tučić, predstavnica Fondacije, navodi da su prošle sedmice ovu kampanju započeli u Sarajevu pod nazivom “Dok nas smrt ne rastavi”.

“Centralna figura kampanje je crna vjenčanica, što je podsjetnik svima nama da se u većini slučajeva prvo nasilje desi u braku. Od početka godine do sada su se desila četiri femicida, a u periodu od 10 godina 77, s tim da su u većini slučajeva izvršioci bili partneri žrtava”, rekla je Tučićeva.

Kako je kazala Ljiljana Đurić, inspektorka Ministarstva unutrašnjih poslova Republike Srpske, u odnosu na isti period prošle godine došlo je do smanjenja broja prijava slučajeva krivičnog djela nasilje u porodici.

“Ove godine je prijavljeno 835 slučajeva krivičnog djela nasilje u porodici. Želim vjerovati da su tome doprinijele kampanje, podizanje svijesti, ali i multisektorski rad, koji se sprovodi kako bi se osnažile žrtve nasilje. Najave su da će se iduće godine ponovo pokrenuti postupak za izradu Nacrta zakona o zaštiti od nasilja prema ženama u RS, i smatram da je to značajan pomak”, rekla je Đurićeva.

Navodi da je za to nadležno Ministarstvo porodice, omladine i sporta RS.

“Međutim, radeći u ovoj oblasti znam da će se potruditi da to bude u narednom periodu. Očekujemo da se ponovo sastane radna grupa i vjerujem da uz doradu nacrta koji je postojao možemo imati jedan jako dobar zakon”, rekla je ona.

Pojašnjava da je nasilje u porodici krivično djelo koje se goni po službenoj dužnosti, a to može biti “prijava komšije, nastavnog kadra koji primjećuje promjenu u ponašanju djeteta itd.”.

“Praksa govori da su u 80 odsto slučajeva koji dođu do sudskog epiloga izvršioci lica koja zloupotrebljavaju alkohol, a često su posjedovali i oružje, i to u 64 slučaja.

Što se tiče prijava nasilja, mi imamo problem sa odustajanjem. Najčešće su to višegodišnja maltretiranja, psihičko nasilje, koji obično traju duži period i žrtva teško izlazi iz tog ciklusa. No, bitno je da u svemu tome žrtve istraju”, rekla je ona.

Marija Kaurin, predstavnica Sigurne kuće, ističe da Fondacija “Udružene žene” već 29 godina pruža podrška žrtvama nasilja u porodici i drugih oblika rodno zasnovanog nasilja.

“U 2024. godini podršku u Sigurnoj kući koristila je 41 osoba, i to 18 žena i 23 djece. U ovoj godini, odnosno do kraja oktobra, zbrinuta 31 osoba, i to 14 žena te 17 djece, dok je troje djece zbrinuto kao žrtva nasilja od strane svojih očeva”, kazala je Kaurinova.

Kako kaže, najčešće je dob korisnica Sigurne kuće bila između 30 i 40 godina, a najčešći oblik nasilja je, na početku, psihičko i ekonomsko, koje kasnije eskalira u fizičko i seksualno nasilje.

“Prilikom pronalaska izlazne strategije korisnicima se pomaže da nađu zaposlenje i stambeni prostor kako bi mogli nastaviti samostalan život”, istakla je Kaurinova.

Povodom “16 dana aktivizma” održana je i konferencija “Prevencija i suzbijanje digitalnog nasilja prema ženama”, koju je organizovalo Ministarstvo porodice, omladine i sporta i Centar za jednakost i ravnopravnost polova RS.

Selma Čabrić, ministarka porodice, omladine i sporta RS, kazala je da Srpska ima važeći zakon, ali da je sigurna da će u narednom periodu tražiti nova rješenja.

“Nećemo dozvoliti da nas terminološke nedoumice vrate na sam početak. Cilj je da Srpska ponovo bude lider kad je u pitanju zakonska regulativa koja se tiče prevencije i zaštite žena žrtava nasilja u porodici”, kazala je Čabrićeva.

Maja Vekić, v.d. direktora Centra za jednakost i ravnopravnost polova RS, rekla je da ovogodišnju kampanju obilježavaju pod nazivom “Život bez nasilja”.

“Svjedoci smo da se nasilje preselilo u digitalnu sferu, i to je i tema naše prve konferencije”, poručila je ona, dok je Goran Selak, ministar pravde RS, istakao da su opredijeljeni da spriječe nasilje nad ženama.

Naveo je da su prije godinu i po dana izmijenili Krivični zakon, gdje su propisali nova krivična djela kako bi spriječili nasilje nad ženama kroz društvene mreže.

I Savo Minić, premijer RS, naglasio je da su ovih 16 dana pojačane aktivnosti “nečega što se u kontinuitetu sprovodi”.

“Naša aktivnost bi trebalo da bude usmjerena na to da se nasilje prijavi. Želim apelovati na sve dame, žene, djevojčice da obavezno prijave sve ono što sumnjaju da može biti nasilje nad njima i onda ćemo uključiti sve institucije da vide da li je to uistinu nasilje”, poručio je Minić, te dodao da smo svjedoci toga da je nasilje prešlo u digitalnu sferu te da se uveliko rasprostranilo.

Fondacija “Udružene žene” pruža podršku

Fondacija “Udružene žene” radi sa žrtvama nasilja u porodici i drugih oblika nasilja te kroz rad specijalizovanih servisa za pomoć pruža sljedeću podršku:

– SOS telefon 1264,

– Psihološko savjetovalište,

– Sigurna kuća,

– Resursni centar za socioekonomsko osnaživanje žena.

Nastavi čitati

Društvo

SPAS IZ MOSKVE! Pacijent iz Srpske ispunio uslove za revolucionarnu rusku vakcinu protiv raka

Pacijent iz Republike Srpske koji ima melanom ispunjava kriterijume potrebne da primi novu vakcinu protiv raka u Moskvi i trenutno se radi na stvaranju uslova da otputuje u Rusiju, kazao je Ranko Škrbić, dekan banjalučkog Medicinskog fakulteta.

Naveo je da su nalazi ovog pacijenta već poslati u Moskvu na analizu.

“Sa njim su ruski ljekari i profesori obavili video-intervju, te je zaključeno da pacijent ispunjava kriterijume koji su potrebni da bi pacijent mogao da dobije ovu terapiju. Sada je ostalo na nama da riješimo kako da finansiramo odlazak pacijenta”, rekao je Škrbić.

Ističe da se nada da će to biti riješeno, uz podršku Ministarstva zdravlja i socijalne zaštite Srpske i Fonda zdravstvenog osiguranja Republike Srpske, te da će do sljedeće sedmice to biti završeno.

“Ovo je sada nešto novo u liječenju, te moramo naći način da to završimo. Imamo i problem, nemogućnost direktnog plaćanja sa Rusijom jer je pod sankcijama, pa nam to stvara dodatne komplikacije za pacijente kojima Fond finansira liječenje”, pojasnio je Škrbić.

Tvorac vakcine protiv melanoma je direktor Nacionalnog istraživačkog centra za epidemiologiju i mikrobiologiju “Gamaleja” Aleksandar Gincburg, koji je napravio i vakcinu protiv raka personalizovanu za svaki određeni tumor i svakog određenog pacijenta koja se zasniva na informacionoj RNK.

Podsjećamo, prvi pacijent iz Srbije koji je obolio od malignog malinoma trebalo bi da narednih dana primi tek odobrenu rusku personalizovanu mRNA vakcinu protiv raka, potvrdio je profesor dr Vladimir Jakovljević sa Fakulteta medicinskih nauka u Kragujevcu i dodao da je pacijent već otputovao u Moskvu.

Nastavi čitati

Društvo

STRUJA SE VRAĆA, ALI NE SVUDA! Najteža situacija u brdovitim dijelovima više opština, EVO KO JE JOŠ UVIJEK U MRAKU!

Srednjenaponske prilike u većini gradova i opština na distributivnom području Elektrokrajine od jutros su stabilizovane.

Radovi su, uglavnom, usmjereni u preostala brdovita i teško pristupačna sela, saopšteno je iz pomenutog preduzeća.

– Elektromonteri su juče otklonili sve srednjenaponske kvarove u Gradišci, Prijedoru, Kozarskoj Dubici i Laktašima. S druge strane, u Srpcu, Novom Gradu, Krupi na Uni, Kneževu, Šipovu i Ribniku za sanaciju je ostalo po nekoliko sela i zaselaka – navodi se u saopštenju.

Na područjima opština Prnjavora, Mrkonjić Grada i Kotor Varoša terenske ekipe nastoje pustiti pod napon preostale pogođene dalekovodne pravce i otcjepe.

Time će se i u ovim krajevima uspostaviti isporuka struje.

– Nešto više posla ima u opštini Čelinac, gdje su bez napajanja dijelovi šest dalekovoda, dok su banjalučki elektromonteri uglavnom angažovani u brdovitim rejonima Bronzanog Majdana, Manjače i Ponira – poručuju iz Elektrokrajine.

Nastavi čitati

Aktuelno