Connect with us

Društvo

PRETEŠKA BORBA SA VREMENOM! Spasioci iz Srpske o užasnim prizorima u zemljotresom razorenoj Turskoj

Ruševine. Leševi. Jauci. Preteška borba s vremenom za svaki život. Često su nam na pamet padala i naša djeca. Ne daj, Bože, da se ikada više sretnemo sa prizorima kakve je ostavio zemljotres koji je tog februarskog jutra pogodio Tursku i Siriju. Ipak, kućama idemo sa najvrednijom nagradom – izvukli smo djevojčicu iz kandži smrti. Njen život je kruna svega.

To su riječi Dragiše Vuletića i Željka Jankovića, članova republičkog spasilačkog tima koji su sa ostalim kolegama, herojima Srpske, među prvima pritekli u pomoć Turskoj, a u petak s se, nakon desetodnevne misije, vratili u Srpsku.

Prizori koji su ih dočekali kada su zakoračili u Kahramanmaraš, jedan od najporušenijih gradova, pratiće ih do kraja života. Gdje god bi pogledali, u kojem god pravcu pošli, svuda je bio sveopšti užas. I njima se stezalo srce, iako su prošli obuke za spasavanje u ovakvim situacijama, teško mogu da pronađu riječi da opišu razmjere katastrofe kojoj su svjedočili. U kojoj su dali sve od sebe. U timu su bila 23 – 22 čovjeka i jedan pas Tora, koja je na sumornom terenu obavila vrhunski posao.

U vrijeme razgovora Dragiša, Željko i ostali članovi putovali su svojim kućama. Sjećajući se dana kada su obaviješteni da će biti poslati u Tursku, kažu da su znali da je sve porušeno, ali su razmjera katastrofe tek postali svjesni kada su ih vidjeli svojim očima.

– Stanovnici su bili nevjerovatno zahvalni i topli prema nama. Krenulo je sve to još na aerodromu, kada smo čekali presjedanje za Kahramanmaraš. Službenica je najavila da se tu nalazimo i da smo krenuli u područje koje je razorio zemljotres. I iz njenog glasa su se mogle osjetiti suze u očima kad nas je najavljivala, a svi koji su bili tu pozdravili su nas s dugotrajnim i ogromnim aplauzom i tako i ispratili – ispričao je Dragiša koji je odlikovani borac Vojske Republike Srpske i sportista koji je 1994. godine, kao karatista, proglašen za najboljeg sportistu Republike Srpske u izboru “Glasa Srpske“.

Kada su stigli na odredište, smjestili su se u šatore. Temperatura je bila oko nule. Sutradan su krenuli, rame uz rame sa spasiocima iz turskog AFAD-a, na teren. Prvi prizori, taj šok za koji je teško naći prave riječi, ostaju zauvijek.

– Idete ulicom koja je, recimo, duga dva kilometra. Sve je srušeno. Potpuno. Sve do temelja. Zgrade od pet, šest, sedam spratova spale su na visinu onih sa samo jednim ili dva sprata. Svi smo prošli obuke za spasavanje i traženje u urbanim uslovima, ali ovo sve je bilo drugačije. Nije bilo prolaza. Ploča na ploči. Razlika između trećeg i četvrtog sprata je 20, 30 centimetara – ispričao je Dragiša.

Uslovi su bili veoma teški. Zahtjevni, nemogući, a osnovni princip u radu im je da prvo moraju biti sigurni oni iz tima, kako bi bezbjedno mogli doći do nastradalih. Veliku pomoć pružila im je upravo Tora, koja je obučen pas za pronalazak i živih i mrtvih ljudi.

– Prvi dan, ali ne mogu se tačno sjetiti svega, pronašli smo i izvukli jedno mrtvo tijelo. To je, to je, veoma teško. Imali smo dobar tim, sve odluke koje smo donijeli bile su ispravne – prisjeća se on, ne zaboravljajući ni toplinu koja je prema njima dolazila od naroda kojem su došli pomoći do kolega iz AFAD-a.

– I djeca su nam prilazila, grlila nas, tražila da ih uzmemo u naručje. Stariji su nas i blagosiljali, bake milovale kao djecu sa suzama u očima – priča on.

Iako je teško, gotovo nemoguće ocijeniti koji je dan bio teži, svima će im, kao posebna slika, ostati onaj dan kada su spasili život jedne djevojčice. Zove se Irmak.

– U prvom momentu smo čuli od kolega iz AFAD-a da postoji mogućnost da se tu nalaze žrtve. Prišli smo. Na samom ulazu bilo je tijelo žene. Mrtve. Tu smo se zadržali malo da otkopamo tijelo i onda smo tražili od kolega da dozivaju na turskom. Sa nama je bio i jedan Makedonac, alpinista, čiji je otac bio iz Turske. I on je govorio turski i engleski. Kada su turske kolege počele da dozivaju, čule su slab glas. I dan ranije, kada smo bili na drugim lokacijama i dozivali. To su jako teški momenti. Većina nas smo roditelji i zamislite kako je kada otac doziva dijete. Pa u jednom momentu pomisli da je nešto čuo. Morate da vjerujete, ali mi ne čujemo. Bili su to veoma teški psihični momenti. Jednostavno, krenu suze, bez obzira na to što smo bili spremni i obučeni za takve situacije, ali je to veoma nezgodno. Gledate ljude koji su tu na lokaciji gdje ste. Jecaju, plaču, a i kada izvučemo žrtvu, dođe kćerka od čovjeka, saznaje da je to otac. To su veoma teški momenti – kazao je Dragiša.

Vraćajući se na djevojčicu čiji je glas dopirao ispod ruševine čak 150 sati nakon zemljotresa priča kako su u startu vidjeli da ne mogu jednim putem zbog zidova te su pokušali, a to je predložio Željko, da kopaju rupu s druge strane.

– Mrtva žena je ležala kraj nas. Radili smo, a na deset, 20 centimetara bila je ona. Kopali smo tri do četiri metra u dubinu. Kolege iz AFAD-a su uspjele da probiju zid i da je vide i uspjeli smo nakon borbe, od momenta kada smo čuli, do onog kada je i uvučena oko četiri sata. Oduševljenje je bilo. Svašta se tad dešava. Ne znate da li mislite na svoju djecu, pomiješa se sve, srećni jer smo spasili djevojčicu koja je ima deset, 11 godina. Ne mogu to znati, ali mislim da ne bi izdržala više od 12 časova da je ostala. Gubila je već bila svijest kada smo je postavljali na nosila. Ona je nekih pola metra uspjela sama da pređe do izlaza kroz veoma uzak prolaz – rekao je Dragiša, koji je na kraju poručio da je, u tim uslovima, spasiti jedan život jednak kao dobiti premiju na lotou.

Željko Janković, Dragišin kolega, kaže da je bilo je teško. Na jednoj livadi, već prvog dana kad su stigli, bilo je desetak vreća sa tijelima.

– Stalno su odvozili mrtve. Strašno. Nismo vidjeli do sada takvu tragediju. Tragali smo za preživjelima, izvlačili leševe. Porodice su im bile tu, uz nas, i to tražile od nas – rekao je on.

Od lokalnog stanovništva dobijali su vodu, sokove, hranu, slatkiše.

– Davali su nam i tako snagu da nastavimo. I oni su vidjeli naš trud. Mi smo stvarno imali dobar tim. Penjali smo se po armaturama gdje možete veoma lako da se rasiječete. To se desilo našem psu koji je obavio vrhunski posao. Gdje god je markirao, tu su bili živi ili mrtvi. Nije nigdje pogriješio, kada je odmarala Tora se igrala s djecom – priča on, dok su emocije pomiješane.

Taj dan, kada su spasili djevojčicu, čuli su njen glas.

– Bila je na drugom spratu, a mi kad smo kopali, u nastojanju da dođemo do nje, kopali smo zemlju između temelja. I temelj je na jednom mjestu bušen da bismo došli do nje. Možete zamisliti koliko je propala do temelja. U zemlju. Tu ne mogu ni lopata ni kramp da se ubace. Neki su kopali rukama. Iznad glava smo stavili kašiku od bagera da štiti da nam se ne saspu velike betonske ploče – rekao je Željko Janković, takođe uspješni karatista, dodajući da su imali namjeru da je posjete u bolnici, ali nisu uspjeli.

Snažni zemljotresi pogodili su Tursku i Siriju 6. februara. U Turskoj je poginulo više od 38.000 ljudi, dok tačan broj žrtava u Siriji i dalje nije pouzdan. Dio spasilaca iz Srpske još je u razorenim područjima.
Novosti.ba

Related Topics:

Društvo

POSKUPLJUJE GORIVO U BIH, evo i za koliko…

Cijene nafte na svjetskim berzama su u porastu, a taj trend rasta odraziće se i na bh. prostore, pa tako u narednim danima građane očekuju više cijene goriva za pet feninga po litru.

Naime, kako je za “Nezavisne novine” kazao Đorđe Savić, predsjedavajući Grupacije za promet naftom i naftnim derivatima Privredne komore Republike Srpske, cijene na berzama su u porastu, ali je u Srpskoj i u proteklom periodu bilo rasta cijena goriva.

“Očekujemo dodatni rast cijene goriva na pumpama za pet feninga”, kazao je Savić i dodao da je berza ta koja diktira cijene i ako se ovakav trend nastavi, građane očekuju više cijene.

Istakao je da je vrlo teško prognozirati šta će se dešavati u narednom periodu, jer se na svjetskim tržištima konstantno mijenjaju cijene.

I Almir Bečarević, stručnjak za energetiku, kazao je za “Nezavisne novine” da je u posljednjih nekoliko dana došlo do povećanja cijene barela nafte na berzama.

“Ako ostanu ove cijene u narednoj sedmici, preko 63 dolara, realno je očekivati da će doći i do viših cijena naftnih derivata na pumpama u BiH”, kazao je Bečarević i dodao da će to biti za pet feninga po litru.

Kako je ranije za “Nezavisne novine” rekla Murisa Marić, izvršna direktorica u Udruženju građana DON Prijedor, ona nije iznenađena.

“Čini mi se da oni koji se bave prometom goriva sjede 24 sata i samo prate šta će se gdje dogoditi kako bi podigli cijene. Nekako uvijek ispadne da u ovakvim situacijama nemamo zalihe”, rekla je Marićeva za “Nezavisne novine”.

Podsjetila je da smo svjedoci kako su cijene goriva proteklih sedmica bile nešto niže.

“Osnovne životne namirnice nisu doživjele pad cijena, a sada će ovo uzrokovati lančano poskupljenje tih namirnica. Čim dođe do povećanja cijena goriva, svi trgovci jedva čekaju da poskupe i osnovne životne namirnice, čije su cijene već sada visoke”, istakla je tada Marićeva.

Nastavi čitati

Društvo

UŽAS U TUZLANSKOM DOMU ZA STARE: Njegovatelj progovorio, građani traže pravdu na ulicama

Nakon tragedije u Domu za stare u Tuzli, u kojoj je stradalo 13 štićenika, počele su da se pojavljuju potresne priče o uslovima u kojima su živjeli najstariji i najnemoćniji.

Jedan od svjedoka svega, Irfan Salkić, koji je u Domu radio kao njegovatelj na praksi, progovorio je o onome što je, kako kaže, bio “horor iza zatvorenih vrata” o nehigijeni, zlostavljanju pacijenata i potkradanju štićenika.

Salkić je za Avaz iznio niz teških optužbi na račun rukovodstva Doma.

Bubašvabe u pelenama
Priča o bubašvabama u pelenama počinje još prije dolaska njegove grupe u Dom.

“Mjesec dana su nas pripremali predavači i bivša direktorica Crvenog krsta Tuzlanskog kantona. Govorili su da su uslovi katastrofalni, da ima bubašvaba. Čak je i moja komšinica odustala od kursa jer je prvog radnog dana, dok je mijenjala pelenu jednoj štićenici, u njoj pronašla bubašvabe. Rečeno nam je da sve što vidimo i što se bude dešavalo mora ostati tajna, inače bismo mogli ostati bez diplome”, priča Salkić.

Kaže da su bili mladi i nisu ni slutili šta ih čeka. Umjesto planirana tri mjeseca, Salkić i dio grupe ostao je devet mjeseci, jer im je bilo žao štićenika koji su prolazili kroz užasne uslove.

On tvrdi da je direktor u ostavci, Bakaljović, sve vrijeme odbijao svaku vrstu kritike ili prijedloga koji bi mogli pomoći tim ljudima.

“Ukazivalo mu se na sve, doslovno na sve. Ne postoje osnovni uslovi za rad. Kateteri se pacijentima mijenjaju golim rukama, bez rukavica. Isto tako ih se presvlači i kupa. Pacijenti nemaju peškire, maramice, higijena je katastrofalna”, ogorčeno kaže Salkić.

Tretman štićenika
On opisuje i poseban tretman nekih štićenika.

Prvi i drugi sprat bili su rezervisani za pacijente “više klase”.

“Tim pacijentima niste smjeli ni ući u sobu. Imali su poseban jelovnik. Na četvrtom, petom, šestom i sedmom spratu smješteni su najteži pacijenti, uglavnom oni čije su porodice u inostranstvu. Jedna soba bila je uređena kao reprezentativna, kada bi neko dolazio u posjetu, pacijent u teškom stanju prebacivao se u tu sobu da bi se stvorio utisak da je sve u redu. Odgovorno tvrdim da su pacijenti zlostavljani i da higijena nije dostojna ni za psa lutalicu, a kamoli za čovjeka”, kaže Salkić za Avaz.

Tvrdi i da je došlo do potkradanja štićenika, od odjeće i nakita do hrane koju im donesu članovi porodice.

“Strogo nam je bilo zabranjeno, na primjer, da pacijentu damo komad dinje koju mu donese porodica. Hrana bi ostala na ormariću, a potom bi osoblje koje završava smjenu izlazilo s punom kesom”, pojašnjava Salkić.

Prema njegovim riječima bilo je agresivanog pristupa prema pacijentima.

Gladni pacijenti
“Ako bi pacijent s demencijom odbio da jede, nije bilo strpljenja ni blagog pristupa, takvi bi jednostavno ostali gladni. Nismo smjeli dugo da se zadržavamo kod pacijenata jer nas je bilo premalo, možda šest negovatelja na sto ljudi”, kaže on.

Poseban slučaj bila je pacijentkinja koja je klekla i molila da je izvedu napolje. Takođe, jedan od najtežih trenutaka bio je kada je pratio jednu pacijentkinju sa plućnom embolijom na Gradinu, nakon čega je ona preminula, a njene lične stvari bile su predmet haosa i svađe među osobljem.

Na pitanje zašto su nepokretni i teško bolesni pacijenti bili smješteni na šesti i sedmi sprat, Salkić odgovara da se sve svodilo na utisak koji se želio stvoriti.

Elitni štićenici
“Na prvom spratu bili su oni koji nisu stvarni pacijenti već štićenici doma, ljudi čije su porodice na visokim funkcijama ili poznate ličnosti. Negovateljima je bilo strogo zabranjeno ulaziti u njihove sobe; o njima se brinilo isključivo medicinsko osoblje, a čak su i čistačice imale posebna sredstva za čišćenje tih soba. Taj sprat bio je reprezentativan, jer ko god bi ušao stekao bi utisak da je sve u redu”, priča on.

Salkić na kraju zaključuje da je njegova jedina želja da se nešto promijeni.

“Proveo sam s tim ljudima dio svoje mladosti i duboko me potreslo sve što se dogodilo. Ali, iskreno, s obzirom na to kako se gore radi, čudo je da nema još više mrtvih”, kazao je Salkić.

Protest građana
Nakon ove tragedije koja se desila 4. novembra danas 8. novembra građani su izašli na ulice Tuzle.

Oni su se okupili na protestu ispred zgrade Uprave policije MUP-a Tuzlanskog kantona iskazujući svoje nezadovoljstvo, te traže ostavke nadležnih.

Veliki nemar i briga o korisnicima Doma i stravičan slučaj požara šokirao je javnost.

Osim ove stravične tragedije, samo sedmicu ranije Tuzlanski kanton je potresla vijest i detalji o podvođenju maloljetnica na prostituciju. Da stvar bude gora, njih dvije su podvođene od strane policijskih službenika.

Početak protesta počeo je minutom šutnje.

Nastavi čitati

Društvo

HOROR IZA ZATVORENIH VRATA! Njegovatelj tuzlanskog Doma za penzionere iznio TEŠKE OPTUŽBE!

Nakon tragedije u Domu za stare u Tuzli, u kojoj je stradalo 13 štićenika, počele su da se pojavljuju potresne priče o uslovima u kojima su živjeli najstariji i najnemoćniji.

Jedan od svjedoka svega, Irfan Salkić, koji je u Domu radio kao njegovatelj na praksi, progovorio je o onome što je, kako kaže, bio “horor iza zatvorenih vrata” o nehigijeni, zlostavljanju pacijenata i potkradanju štićenika.

Salkić je za Avaz iznio niz teških optužbi na račun rukovodstva Doma. Priča o bubašvabama u pelenama počinje još prije dolaska njegove grupe u Dom.

“Mjesec dana su nas pripremali predavači i bivša direktorica Crvenog krsta Tuzlanskog kantona. Govorili su da su uslovi katastrofalni, da ima bubašvaba. Čak je i moja komšinica odustala od kursa jer je prvog radnog dana, dok je mijenjala pelenu jednoj štićenici, u njoj pronašla bubašvabe. Rečeno nam je da sve što vidimo i što se bude dešavalo mora ostati tajna, inače bismo mogli ostati bez diplome”, priča Salkić. Kaže da su bili mladi i nisu ni slutili šta ih čeka. Umjesto planirana tri mjeseca, Salkić i dio grupe ostao je devet mjeseci, jer im je bilo žao štićenika koji su prolazili kroz užasne uslove.

On tvrdi da je direktor u ostavci, Bakaljović, sve vrijeme odbijao svaku vrstu kritike ili prijedloga koji bi mogli pomoći tim ljudima.

“Ukazivalo mu se na sve, doslovno na sve. Ne postoje osnovni uslovi za rad. Kateteri se pacijentima mijenjaju golim rukama, bez rukavica. Isto tako ih se presvlači i kupa. Pacijenti nemaju peškire, maramice, higijena je katastrofalna”, ogorčeno kaže Salkić.

Tretman štićenika
Linker
On opisuje i poseban tretman nekih štićenika.

Prvi i drugi sprat bili su rezervisani za pacijente “više klase”.

“Tim pacijentima niste smjeli ni ući u sobu. Imali su poseban jelovnik. Na četvrtom, petom, šestom i sedmom spratu smješteni su najteži pacijenti, uglavnom oni čije su porodice u inostranstvu. Jedna soba bila je uređena kao reprezentativna, kada bi neko dolazio u posjetu, pacijent u teškom stanju prebacivao se u tu sobu da bi se stvorio utisak da je sve u redu. Odgovorno tvrdim da su pacijenti zlostavljani i da higijena nije dostojna ni za psa lutalicu, a kamoli za čovjeka”, kaže Salkić za Avaz.

Tvrdi i da je došlo do potkradanja štićenika, od odjeće i nakita do hrane koju im donesu članovi porodice.

“Strogo nam je bilo zabranjeno, na primjer, da pacijentu damo komad dinje koju mu donese porodica. Hrana bi ostala na ormariću, a potom bi osoblje koje završava smjenu izlazilo s punom kesom”, pojašnjava Salkić.

Prema njegovim riječima bilo je agresivanog pristupa prema pacijentima.

Gladni pacijenti

“Ako bi pacijent s demencijom odbio da jede, nije bilo strpljenja ni blagog pristupa, takvi bi jednostavno ostali gladni. Nismo smjeli dugo da se zadržavamo kod pacijenata jer nas je bilo premalo, možda šest negovatelja na sto ljudi”, kaže on.

Poseban slučaj bila je pacijentkinja koja je klekla i molila da je izvedu napolje. Takođe, jedan od najtežih trenutaka bio je kada je pratio jednu pacijentkinju sa plućnom embolijom na Gradinu, nakon čega je ona preminula, a njene lične stvari bile su predmet haosa i svađe među osobljem.

Na pitanje zašto su nepokretni i teško bolesni pacijenti bili smješteni na šesti i sedmi sprat, Salkić odgovara da se sve svodilo na utisak koji se želio stvoriti.

Elitni štićenici

“Na prvom spratu bili su oni koji nisu stvarni pacijenti već štićenici doma, ljudi čije su porodice na visokim funkcijama ili poznate ličnosti. Negovateljima je bilo strogo zabranjeno ulaziti u njihove sobe; o njima se brinilo isključivo medicinsko osoblje, a čak su i čistačice imale posebna sredstva za čišćenje tih soba. Taj sprat bio je reprezentativan, jer ko god bi ušao stekao bi utisak da je sve u redu”, priča on.

Salkić na kraju zaključuje da je njegova jedina želja da se nešto promijeni.

“Proveo sam s tim ljudima dio svoje mladosti i duboko me potreslo sve što se dogodilo. Ali, iskreno, s obzirom na to kako se gore radi, čudo je da nema još više mrtvih”, kazao je Salkić.

Protest građana

Nakon ove tragedije koja se desila 4. novembra danas 8. novembra građani su izašli na ulice Tuzle.

Oni su se okupili na protestu ispred zgrade Uprave policije MUP-a Tuzlanskog kantona iskazujući svoje nezadovoljstvo, te traže ostavke nadležnih.

Veliki nemar i briga o korisnicima Doma i stravičan slučaj požara šokirao je javnost.

Osim ove stravične tragedije, samo sedmicu ranije Tuzlanski kanton je potresla vijest i detalji o podvođenju maloljetnica na prostituciju. Da stvar bude gora, njih dvije su podvođene od strane policijskih službenika.

Početak protesta počeo je minutom šutnje.

Nastavi čitati

Aktuelno