Connect with us

Društvo

PRETEŠKA BORBA SA VREMENOM! Spasioci iz Srpske o užasnim prizorima u zemljotresom razorenoj Turskoj

Ruševine. Leševi. Jauci. Preteška borba s vremenom za svaki život. Često su nam na pamet padala i naša djeca. Ne daj, Bože, da se ikada više sretnemo sa prizorima kakve je ostavio zemljotres koji je tog februarskog jutra pogodio Tursku i Siriju. Ipak, kućama idemo sa najvrednijom nagradom – izvukli smo djevojčicu iz kandži smrti. Njen život je kruna svega.

To su riječi Dragiše Vuletića i Željka Jankovića, članova republičkog spasilačkog tima koji su sa ostalim kolegama, herojima Srpske, među prvima pritekli u pomoć Turskoj, a u petak s se, nakon desetodnevne misije, vratili u Srpsku.

Prizori koji su ih dočekali kada su zakoračili u Kahramanmaraš, jedan od najporušenijih gradova, pratiće ih do kraja života. Gdje god bi pogledali, u kojem god pravcu pošli, svuda je bio sveopšti užas. I njima se stezalo srce, iako su prošli obuke za spasavanje u ovakvim situacijama, teško mogu da pronađu riječi da opišu razmjere katastrofe kojoj su svjedočili. U kojoj su dali sve od sebe. U timu su bila 23 – 22 čovjeka i jedan pas Tora, koja je na sumornom terenu obavila vrhunski posao.

U vrijeme razgovora Dragiša, Željko i ostali članovi putovali su svojim kućama. Sjećajući se dana kada su obaviješteni da će biti poslati u Tursku, kažu da su znali da je sve porušeno, ali su razmjera katastrofe tek postali svjesni kada su ih vidjeli svojim očima.

– Stanovnici su bili nevjerovatno zahvalni i topli prema nama. Krenulo je sve to još na aerodromu, kada smo čekali presjedanje za Kahramanmaraš. Službenica je najavila da se tu nalazimo i da smo krenuli u područje koje je razorio zemljotres. I iz njenog glasa su se mogle osjetiti suze u očima kad nas je najavljivala, a svi koji su bili tu pozdravili su nas s dugotrajnim i ogromnim aplauzom i tako i ispratili – ispričao je Dragiša koji je odlikovani borac Vojske Republike Srpske i sportista koji je 1994. godine, kao karatista, proglašen za najboljeg sportistu Republike Srpske u izboru “Glasa Srpske“.

Kada su stigli na odredište, smjestili su se u šatore. Temperatura je bila oko nule. Sutradan su krenuli, rame uz rame sa spasiocima iz turskog AFAD-a, na teren. Prvi prizori, taj šok za koji je teško naći prave riječi, ostaju zauvijek.

– Idete ulicom koja je, recimo, duga dva kilometra. Sve je srušeno. Potpuno. Sve do temelja. Zgrade od pet, šest, sedam spratova spale su na visinu onih sa samo jednim ili dva sprata. Svi smo prošli obuke za spasavanje i traženje u urbanim uslovima, ali ovo sve je bilo drugačije. Nije bilo prolaza. Ploča na ploči. Razlika između trećeg i četvrtog sprata je 20, 30 centimetara – ispričao je Dragiša.

Uslovi su bili veoma teški. Zahtjevni, nemogući, a osnovni princip u radu im je da prvo moraju biti sigurni oni iz tima, kako bi bezbjedno mogli doći do nastradalih. Veliku pomoć pružila im je upravo Tora, koja je obučen pas za pronalazak i živih i mrtvih ljudi.

– Prvi dan, ali ne mogu se tačno sjetiti svega, pronašli smo i izvukli jedno mrtvo tijelo. To je, to je, veoma teško. Imali smo dobar tim, sve odluke koje smo donijeli bile su ispravne – prisjeća se on, ne zaboravljajući ni toplinu koja je prema njima dolazila od naroda kojem su došli pomoći do kolega iz AFAD-a.

– I djeca su nam prilazila, grlila nas, tražila da ih uzmemo u naručje. Stariji su nas i blagosiljali, bake milovale kao djecu sa suzama u očima – priča on.

Iako je teško, gotovo nemoguće ocijeniti koji je dan bio teži, svima će im, kao posebna slika, ostati onaj dan kada su spasili život jedne djevojčice. Zove se Irmak.

– U prvom momentu smo čuli od kolega iz AFAD-a da postoji mogućnost da se tu nalaze žrtve. Prišli smo. Na samom ulazu bilo je tijelo žene. Mrtve. Tu smo se zadržali malo da otkopamo tijelo i onda smo tražili od kolega da dozivaju na turskom. Sa nama je bio i jedan Makedonac, alpinista, čiji je otac bio iz Turske. I on je govorio turski i engleski. Kada su turske kolege počele da dozivaju, čule su slab glas. I dan ranije, kada smo bili na drugim lokacijama i dozivali. To su jako teški momenti. Većina nas smo roditelji i zamislite kako je kada otac doziva dijete. Pa u jednom momentu pomisli da je nešto čuo. Morate da vjerujete, ali mi ne čujemo. Bili su to veoma teški psihični momenti. Jednostavno, krenu suze, bez obzira na to što smo bili spremni i obučeni za takve situacije, ali je to veoma nezgodno. Gledate ljude koji su tu na lokaciji gdje ste. Jecaju, plaču, a i kada izvučemo žrtvu, dođe kćerka od čovjeka, saznaje da je to otac. To su veoma teški momenti – kazao je Dragiša.

Vraćajući se na djevojčicu čiji je glas dopirao ispod ruševine čak 150 sati nakon zemljotresa priča kako su u startu vidjeli da ne mogu jednim putem zbog zidova te su pokušali, a to je predložio Željko, da kopaju rupu s druge strane.

– Mrtva žena je ležala kraj nas. Radili smo, a na deset, 20 centimetara bila je ona. Kopali smo tri do četiri metra u dubinu. Kolege iz AFAD-a su uspjele da probiju zid i da je vide i uspjeli smo nakon borbe, od momenta kada smo čuli, do onog kada je i uvučena oko četiri sata. Oduševljenje je bilo. Svašta se tad dešava. Ne znate da li mislite na svoju djecu, pomiješa se sve, srećni jer smo spasili djevojčicu koja je ima deset, 11 godina. Ne mogu to znati, ali mislim da ne bi izdržala više od 12 časova da je ostala. Gubila je već bila svijest kada smo je postavljali na nosila. Ona je nekih pola metra uspjela sama da pređe do izlaza kroz veoma uzak prolaz – rekao je Dragiša, koji je na kraju poručio da je, u tim uslovima, spasiti jedan život jednak kao dobiti premiju na lotou.

Željko Janković, Dragišin kolega, kaže da je bilo je teško. Na jednoj livadi, već prvog dana kad su stigli, bilo je desetak vreća sa tijelima.

– Stalno su odvozili mrtve. Strašno. Nismo vidjeli do sada takvu tragediju. Tragali smo za preživjelima, izvlačili leševe. Porodice su im bile tu, uz nas, i to tražile od nas – rekao je on.

Od lokalnog stanovništva dobijali su vodu, sokove, hranu, slatkiše.

– Davali su nam i tako snagu da nastavimo. I oni su vidjeli naš trud. Mi smo stvarno imali dobar tim. Penjali smo se po armaturama gdje možete veoma lako da se rasiječete. To se desilo našem psu koji je obavio vrhunski posao. Gdje god je markirao, tu su bili živi ili mrtvi. Nije nigdje pogriješio, kada je odmarala Tora se igrala s djecom – priča on, dok su emocije pomiješane.

Taj dan, kada su spasili djevojčicu, čuli su njen glas.

– Bila je na drugom spratu, a mi kad smo kopali, u nastojanju da dođemo do nje, kopali smo zemlju između temelja. I temelj je na jednom mjestu bušen da bismo došli do nje. Možete zamisliti koliko je propala do temelja. U zemlju. Tu ne mogu ni lopata ni kramp da se ubace. Neki su kopali rukama. Iznad glava smo stavili kašiku od bagera da štiti da nam se ne saspu velike betonske ploče – rekao je Željko Janković, takođe uspješni karatista, dodajući da su imali namjeru da je posjete u bolnici, ali nisu uspjeli.

Snažni zemljotresi pogodili su Tursku i Siriju 6. februara. U Turskoj je poginulo više od 38.000 ljudi, dok tačan broj žrtava u Siriji i dalje nije pouzdan. Dio spasilaca iz Srpske još je u razorenim područjima.
Novosti.ba

Related Topics:

Društvo

NAJVEĆI PROBLEM TURIZMA U FOČI Pliva u turistima, ali ne i u prijavljenim gostima!

Suzbijanje poslovanja u sivoj zoni, prijavljivanje turista i ispunjavanje svih zakonskih obaveza rafting kampova, te popravka izuzetno loših puteva koji vode do turističkih destinacija, najvažnija su pitanja o kojima je danas bilo riječi u Foči na sastanku ministra trgovine i turizma Denisa Šulića sa turističkim radnicima.

Prema podacima opštinske Turističke organizacije, Foču godišnje posjeti više od 100.000 turista, a najveći broj dolazi zbog raftinga na Tari i Drini, dok je broj prijavljenih gostiju tek nešto veći od 20.000.

“Statistički podaci su poražavajući, zato što nisu u skladu sa stvarnim stanjem, a u interesu svih nas je da radimo na tome da budemo vidljiviji kada je u pitanju statistika”, rekla je direktor Turističke organizacije Foča Spomenka Popadić.

Ministar Šulić istakao je da je rafting jedna od najvažnijih ljetnih atrakcija u Republici Srpskoj, te da je cilj Ministarstva da se iz godine u godinu podiže nivo usluga i kapacitet smještaja.

On je naveo da su sastanke sa davaocima turističkih usluga i pokrenuli radi suzbijanja sive ekonomije.

“Imamo blagi iskorak u odnosu na prethodnu godinu, ali je to daleko od onog stanja koje je realno na terenu. Sa nama su ovdje i predstavnici inspekcijskih organa koji će sa ljudima koji imaju rafting centre proći sve one stvari koje je potrebno da ispune da bi poslovali u legalnim tokovima”, naveo je Šulić.

On je najavio da će od rafting sezone 2026. godine svaki rafting centar biti obavezan da bude dio centralno-informacionog sistema, čiju je realizaciju Ministarstvo pokrenulo ove godine.

“Bez dolaska u rafting centar moći ćemo vidjeti koliko ima prijavljenih gostiju i na osnovu toga ćemo inspekcijske organe usmjeravati prema onima koji nelegalno rade”, rekao je Šulić novinarima.

On je pojasnio da je u martu završen tender i izabran izvođač radova koji ima rok od 365 dana da završi centralni-informacioni sistem.

“U posljednjem kvartalu ove godine imaćemo testnu fazu, a već krajem prvog kvartala sljedeće godine u potpunosti implementiran centralni-informacioni sistem”, dodao je Šulić.

Predsjednik Udruženja raftera Foča Zdravko Matović kaže da je od 36 rafting kampova 20 učlanjeno.

Priznaje da se uplaćuju manje boravišne takse u odnosu na broj gostiju koji je prošao kroz rafting kampove, ali i kroz Nacionalni park, hotele, motele i stanove za iznajmljivanje.

Pomak je napravljen, tvrdi Matović, pa je u prethodnoj godini uplaćeno 47.000 KM boravišne taksu u odnosu na 17.000 KM iz 2023. godine.

Iznio je i podatak da 16 kampova nije uplatilo nijednu KM boravišne takse, koja je do ove godine koštala 1,50 KM, a od ove godine je povećana na 2,50 KM.

Rafteri su na sastanku upoznali ministra Šulića da je vožnja putem kroz kanjon Tare veliki rizik i da se jedva odvija.

Načelnik Foče Milan Vukadinović kaže da su put uz Taru, struja, interenet, voda, ključni problemi koji koče razvoj turizma.

“Imamo najave iz Vlade da će biti riješena strateški bitna putna komunikacija Foča-Šćepan Polje, ali isto tako želimo da istaknemo da je neophodno da se uvedu legalni tokovi, prije svega naplata boravišne takse. Insistiraćemo da imamo mnogo veći broj prijavljenih gostiju, da stanemo rame uz rame sa velikim centrima”, rekao je Vukadinović.

Time će Foča, dodao je, pokazati da zavređuje mnogo veću pažnju u rješavanju putne i druge infrastrukture.

Vukadinović je dodao da će opština incirati izdvajanje Parka prirode “Tara” iz okrilja “Šuma Srpske” i njegovo zaživaljavanje kao javne ustanove koja bi kontrolisala rafting turizam.

Nastavi čitati

Društvo

U VIŠE SELA U POTKOZARJU, dramatična klizišta ugrožavaju kuće!

U više sela u Potkozarju nakon poplave pojavila su se klizišta koja ugrožavaju kuće, pomoćne objekte i puteve.

Najteža situacija je u Grbavcima, Turjaku, Trnovcu i Šaškinovcima. Domaćinstva Zorana i Mire Ilisića iz Grbavaca zahvaćena su klizištem.

“Nisu nas ugrozile poplave zato što su naše kuće izvan područja ugroženog nabujalim rijekama i potocima. Međutim, pojavilo se klizište, zemlja je počela pucati i kliziti prema dolini. Smatrali smo da je ovo mjesto bezbjedno, da ne možemo imati takve probleme, ali se drugačije ispostavilo”, kazao nam je Miro Ilisić.

Dramatično je i u Srednjoj Jurkovici, u zaseoku Šaškinovci. Ugrožena je kuća Milana Jokića.

Pukotine su se pojavile na širokom području oko kuće. Domaćin je zabrinut.

“Ne znam šta da kažem i šta da radim. Zemlja je pukla u dvorištu, ugrožena je kuća. Pukotine su na sve strane. Zemlja klizi prema putu Turjak – Jurkovica. Očekujem stručnjake koji će mi, nadam se, objasniti ovu situaciju i preporučiti mjere”, kazao je Milan Jokić u panici i strahu za cijelu porodicu.

Milutin Grubešić iz Trnovca, gdje je klizište prekinulo seoski put, očajan je.

“Moja i još dvije kuće su odvojene od ostatka sela. Nikuda ne možemo, osim pješke, preko njiva. Put je do sada bio stabilan, uređen, ali su se, neočekivano, pojavile pukotine i zemlja je počela da klizi. Uplašeni smo. Ne znamo šta će biti dalje, jer su ovdje mnoge kuće izgrađene na brdima i potencijalnim klizištima. Takvo je selo”, rekao je Grubešić za “Nezavisne novine”.

U Gradskoj upravi Gradiška sve službe su angažovane na terenu, gdje utvrđuju situaciju, traže hitna rješenja za ugrožena područja i pomažu stanovništvu da što lakše prebrodi posljedice ove elementarne nepogode. Prioritet su naselja gdje su se pojavila klizišta i gdje su porušeni mostovi.

“Odredili smo prioritete, a to su naselja koja su najteže pogođena poplavama. Nastala je velika šteta. Za sanaciju treba mnogo novca i truda. Organizovali smo se i svaka služba jasno zna svoje zadatke. Mjesne zajednice takođe su veoma aktivne”, kazao je Zoran Adžić, gradonačelnik Gradiške.

Iz ove uprave pozvano je stanovništvo da prijavi štetu od poplave.

Dezinfekcija na poplavljenim područjima
Na području Gradiške, u mjestima zahvaćenim poplavama, počela je dezinfekcija. To se odnosi na objekte iz kojih se voda potpuno povukla. Ovaj posao obavlja Dom zdravlja. Prema podacima Štaba za vanredne situacije, poplavljeno je 70 domaćinstava u Vrbaškoj, Krajčinovcu, Podgradcima, Lužanima, Drageljima, Grbavcima i još nekim mjestima.

“U saradnji sa Institutom za javno zdravstvo Republike Srpske, od početka pratimo epidemiološku situaciju na poplavljenom području.

Preduzimamo opsežne mjere kako bismo izbjegli zarazne bolesti i njihovo širenje”, kaže Slađana Tepavac, direktorica Doma zdravlja Gradiška.

U Vrbaškoj poplavljeno 40 kuća
U mjesnoj zajednici Vrbaška poplavljeno je 40 domaćinstava i 150 hektara obradivog zemljišta.

“Štetu je teško procijeniti, ona je veoma velika i za mnoge mještane gotovo nenadoknadiva”, kazao je Ilija Grbić, predsjednik mjesne zajednice Vrbaška.

Domaćinstvo Mile Petrovića poplavljeno je četvrti put u posljednjih 20 godina.

“Pod vodom su bili stambeni i drugi prateći objekti, automobil, plastenik, poljoprivredna mehanizacija. Još sam u šoku”, rekao nam je Petrović.

Nastavi čitati

Društvo

FOND SOLIDARNOSTI: Tri miliona KM za SANACIJU ŠTETA nastalih usljed poplava u Srpskoj

Fond solidarnosti Republike Srpske donio je odluku o izdvajanju tri miliona maraka, koja će biti usmjerena na sanaciju šteta nastalih usljed poplava u Republici Srpskoj.

Sredstva će biti doznačena gradovima i opštinama koje su pretrpjele najveće štete, među kojima su Prijedor, Banjaluka, Laktaši, Srbac, Gradiška, Kozarska Dubica i Kostajnica.

Ova mjera ima za cilj pružanje pomoći onima koji su najviše pogođeni elementarnim nepogodama, kako bi se ubrzao oporavak i obnova pogođenih područja.

Lokalne komisije u ovim opštinama i gradovima zadužene su za izradu popisa i procjene nastale štete, kako bi se pomoć usmjerila onima kojima je najpotrebnija.

Nastavi čitati

Aktuelno