Direktor bolnice „Sveti apostol Luka“ u Doboju Mladen Gajić postao je njen prvi komšija. On je za preko 500.000 maraka kupio preduzeće „Inter-Met“ u stečaju i tako došao do 7.000 kvadrata zemljišta udaljenog samo nekoliko desetina metara uz bolnicu, ekskluzivno saznaje portal CAPITAL.

Gajić, koji je pravosnažno presuđen pa od predsjednika Srpske Milorada Dodika pomilovan za nezakonite nabavke u bolnici, odlučio se na investiciju pored te iste bolnice.

On je „pikirao“ odličnu poziciju u slučaju da ova zdravstvena ustanova u budućnosti iskaže potrebu za proširenjem svojih usluga i gradnjom novih objekata.

Bez obzira na to, riječ je o dijelu grada koji je sve popularniji investitorima za gradnju stambeno – poslovnih objekata pa je sigurno da zemljište ima veliki potencijal.

Kako je Gajić došao do zemlje?

Preduzeće „Inter-Met“, odnosno akcionarsko društvo za proizvodnju trgovinu i usluge Doboj u stečaj je otišlo u aprilu 2019. godine. Ključni momenat, koji će ubrzati cijeli proces se desio u junu prošle godine kada je umjesto Pere Vasiljevića dotadašnjeg stečajnog upravnika na tu poziciju imenovan Vladimir Stanimirović.

Stanimirović je javnosti poznat jer je hapšen zbog sumnje da je prijetio poslanici u Parlamentarnoj skupštini BiH Sanji Vulić i Nenadu Nešiću, tadašnjem ministru bezbjednosti BiH.

Nakon što je preuzeo postupak, skupština povjerilaca donosi odluku da se izvrši procjena i da se „Inter-Met“ proda u cjelini kao pravno lice.

Elaborat o procjeni vrijednosti imovine pokazao je da je ona vrijedna 506.599 KM.

Oglas o prodaji objavljen je u februaru ove godine, a jedinu ponudu dostavlja Gajić koji samo 401 marku više nego što je imovina procjenjena, odnosno 507.000 KM.

Ponuda je prihvaćena, a Stanimirović i Gajić u aprilu ove godine potpisuju notarski ugovor nakon čega direktor dobojske bolnice isplaćuje novac.

Nakon toga, Okružni privredni sud u Doboju donosi rješenje kojim Republičkoj upravi za geodetske i imovinsko – pravne poslove nalaže da sa tri parcele kod bolnice izbriše sve terete, zabilježbe sudskih postupaka i zabilježbu otvaranja stečajnog postupka.

„Pošto su na imovini koja je u vlasništvu stečajnog dužnika, kao pravnog lica, uknjiženi tereti i zabilježbe, a članom 159. stav 6 istog Zakona propisano je da za potraživanja prema stečajnom dužniku koja su nastala do obustave stečajnog postupka ne odgovara ni stečajni dužnik ni njegov kupac, to je sud naložio brisanje tereta i zabilježbi upisanih prije donošenja ovog rješenja“, stoji u odluci suda.

Priznao krivicu za nesavjestan rad u službi

Gajić nije odgovarao na pozive i poruke CAPITAL-a pa je javnost ostala uskraćena za informaciju kakvi su mu planovi vezano za gore spomenute nekretnine.

Podsjećamo, protiv njega se vodio krivični proces za nesavjestan rad u službi a vezano za nabavke opreme u vrijeme pandemije.

Gajića je tužilaštvo teretilo da je sproveo postupak javne nabavke zaštitnih odijela i maski za potrebe bolnice, kao i za „Dom za starija lica Doboj“ pregovaračkim postupkom bez objave obavještenja o nabavci, ukupne vrijednosti 136.918 KM sa PDV-om.

Priznao je krivicu nakon čega je osuđen na deset mjeseci zatvora. Štetu je nadoknadio, a u susret mu je prošle godine izašao i predsjednik Republike Srpske Milorad Dodik koji ga je pomilovao i pored negativnog mišljenja Okružnog suda u Banjaluci.

Inače, CAPITAL je pisao i Ministarstvu zdravlja socijalne zaštite Republike Srpske po pitanju daljeg proširenja bolnice, kao i gradskoj upravi Doboj kako bi provjerili da li postoji inicijativa za izmjenu regulacionog plana u blizini bolnice. Ni jedni ni drugi se nisu udostojili da odgovore.

Kupovina nije slučajna

Odbornik SDS-a u skupštini Grada Doboj Stefan Gavrić kaže da ga ne bi iznenadilo da se uskoro pojavi prijedlog za izmjenu jer se regulacioni planovi u ovom gradu mijenjaju velikom brzinom.

„Upravo taj dio grada, u blizini nove bolnice, trenutno doživljava najveću ekspanziju stanogradnje i u ovom trenutku se u tom dijelu gradi nekoliko stambeno-poslovnih objekata. Taj trend će se sigurno nastaviti i u narednim godinama, tako da su zemljišta na toj lokaciji u ovom trenutku najatraktivnija i cijena im vrtoglavo raste“, kaže Gavrić.

Dodaje da je neobično i da privlači pažnju činjenica da direktor bolnice za više od pola miliona maraka kupuje preduzeće u stečaju koje ima zemljište u blizini iste te bolnice.

Zanimljivo mu je i da je za stečajnog upravnika, godinu dana prije prodaje preduzeća imenovan čovjek koji je, po njegovoj tvrdnji vrlo dobar sa Gajićem.

„Sve te činjenice navode na pitanje da li je sve unaprijed dobro isplanirano? Vjerujem da ćemo uskoro, kao i u drugim situacijama, saznati šta je bila krajnja namjera“, zaključuje on.

Iako je u prvoj polovini 2025. godine zabilježen manji broj kupoprodajnih ugovora, tržište nepokretnosti u Republici Srpskoj ostvarilo je veću ukupnu vrijednost nego u istom periodu prošle godine.

Prema podacima Republičke uprave za geodetske i imovinsko-pravne poslove (RUGIPP), registrovano je ukupno 8.064 kupoprodajnih ugovora, u kojima je prometovano 16.590 nepokretnosti. U poređenju sa istim periodom 2024. godine, broj ugovora je manji za 6,8%, dok je broj prometovanih nepokretnosti smanjen za 7,5%.

Ipak, uprkos manjem broju transakcija, ukupna ostvarena cijena u ovim ugovorima iznosi čak 590.018.924 KM, što predstavlja rast od 4,9% ili 27,5 miliona KM u odnosu na prethodnu godinu.

Stručnjaci ističu da ovaj podatak ukazuje na trend prodaje skupljih i atraktivnijih nekretnina, što je posebno izraženo u urbanim sredinama i turistički razvijenim lokacijama.

Luksuz na cijeni: Od kuće u Novoj Varoši do stana na Jahorini

Među prometovanim nepokretnostima posebno se izdvaja kuća u banjalučkom naselju Nova Varoš, koja je prodana za 500.000 KM. Objekat korisne površine 110 kvadrata, sa zemljištem od 497 kvadrata, izgrađen je 1980. godine.

Najskuplji stan prometovan u ovom periodu nalazi se na Jahorini, u opštini Pale – njegova ukupna cijena iznosi 798.000 KM, a korisna površina je 66,8 kvadrata. Stan je smješten u objektu izgrađenom 2024. godine, što dodatno potvrđuje potražnju za luksuznim apartmanima na planinskim destinacijama.

U opštini Šamac evidentirana je najviša cijena poslovnog objekta – čak 1.279.669 KM za objekat površine 7.515 kvadrata, sa zemljištem od gotovo 13.000 kvadrata.

Ni manje nekretnine nisu izostale iz skupih transakcija: najskuplja garaža prometovana je u Banjaluci po cijeni od 59.328 KM, dok je jedno parking-mjesto u ovom gradu dostiglo cijenu od 50.000 KM.

Regionalne razlike

Najveći promet zabilježen je u Banjaluci i Bijeljini, dok je rast prometa imao i Prijedor (4,4 miliona KM). Nasuprot tome, Doboj i Istočno Novo Sarajevo bilježe pad prometa u iznosu od oko 15 miliona KM.

Tržište i dalje karakteriše visoka aktivnost u prometu poljoprivrednog zemljišta, što je bio slučaj i prethodnih godina. Ipak, rast cijena nekretnina, posebno u urbanim i turistički atraktivnim sredinama, izaziva zabrinutost zbog sve manje pristupačnosti stambenog prostora za građane sa prosječnim primanjima, piše Srpskainfo.

Prije tačno dvije godine, predsjednik Republike Srpske i lider SNSD Milorad Dodik obećao je izjednačavanje statusa bivših boraca Srpske vojske Krajine s bivšim borcima Vojske Republike Srpske.

Povodom tadašnjeg obilježavanja godišnjice “Oluje”, odnosno pogroma i progona skoro kompletnog srpskog stanovništva s područja Like, Banije i Korduna, Dodik je javno najavio da će Republika Srpska i njene institucije odlučiti da borci nekadašnje Republike Srpske Krajine u Srpskoj imaju ista prava kao i ratni veterani VRS.

Međutim, od tada je prošlo pune dvije godine, a o regulisanju statusa prognanih Krajišnika i izjednačavanja njihovih boračkih prava s pravima boraca VRS, i dalje, nema “ni abera”.

Inače, ovih dana nadležni iz Ministarstva rada i boračko-invalidske zaštite u Vladi RS najavljuju pisanje novog Zakona o pravima boraca, kojim će biti regulisan status onih koji su s puškom u ruci branili i odbranili Republiku Srpsku.

Uskoro bi, prema najavama, trebalo da bude formirana i Radna grupa za izradu tog zakona, a da li će u novom Zakonu o pravima boraca svoje mjesto naći i bivši borci Srpske vojske Krajine, pokušali smo da dobijemo odgovor u resornom ministarstvu. Iako smo pitanje o tome na adresu Ministarstva rada i boračko-invalidske zaštite RS poslali još prošle sedmice, bilo kakvu povratnu informaciju nismo dobili.

Prema odredbama važećeg Zakona o pravima boraca, vojnih invalida i porodica poginulih boraca Republike Srpske, u članu 2 stoji da status borca imaju oni „koji su učestvovali u oružanim akcijama, odnosno oružanoj borbi na teritoriji bivše SFRJ u sastavu oružanih snaga i snaga državne bezbjednosti SFRJ i vojnih formacija pod komandom tih snaga, u periodu od 17. avgusta 1990. do 18. maja 1992. godine, za odbranu SFRJ, odnosno Republike Srpske, kao i oni koji su u ratu u bivšoj SFRJ, odnosno BiH u periodu od 19. maja 1992. godine do 19. juna 1996. godine, kao pripadnik oružanih snaga Republike Srpske, obavljali vojne i druge dužnosti za odbranu Republike Srpske“.

Zanimljivo je da status borca, prema aktuelnom zakonu, uživaju čak i osobe koje su učestvovale u antifašističkoj i oslobodilačkoj borbi tokom 20. vijeka kao pripadnik Srpske, Crnogorske ili Jugoslovenske vojske, ili kao borac Narodnooslobodilačkog rata, ali ne i Republike Srpske Krajine.

Istine radi, Republika Srpska Krajina pominje se u članu 5, koji govori o ratnim vojnim invalidima. Tamo se kaže da status RVI ima osoba koja je kao pripadnik oružanih snaga Republike Srpske Krajine, a za odbranu Republike Srpske, zadobila vojni invaliditet.

To, u prevodu, znači da mu se priznaje taj status ako je ranjen na području BiH. Međutim, sadašnji zakon ne priznaje prava po osnovu rane, povrede ili pogibije u slučaju da su se desili na području RSK, odnosno izvan područja BiH. Pripadnicima Srpske vojske Кrajine jedino je priznato učešće u JNA i Vojsci Jugoslavije od 17. avgusta 1990. do 19. maja 1992. godine, kao i ono što su neki borci iz RSK ostvarili u vojnim poštama VRS.

Podsjećamo, jedan ratni veteran Srpske vojske Krajine, koji nije želio da mu otkrivamo ime, još prije dvije godine izrazio je sumnju da će bilo šta od onoga što je obećavao predsjednik Srpske biti ispunjeno.

Tada nam je rekao da je Dodikova priča o tome kako će u pravima biti izjednačeni borci Vojske Republike Srpske i Srpske vojske Кrajine “čista ubleha”, jer su njemu i njegovim saborcima, kako tvrdi, upravo za Dodikove vladavine ukinuta boračka prava koja su do tada imali.

– Bio sam pripadnik Srpske vojske Krajine od prvog do posljednjeg dana, do “Oluje”. Učestvovao sam i u borbama za proboj Koridora. Bio sam borac prve kategorije, takav sam status imao u Republici Srpskoj, sve do 2014. godine – pričao je naš sagovornik.

Objašnjava da je sve do 2014, kada su pozvani na reviziju, borci iz RSK bili izjednačeni sa borcima VRS i Vojske Jugoslavije.

– Imao sam dupli staž, borački dodatak, status borce prve kategorije. A onda su mi 2014. godine nakon revizije sve to oduzeli. Ostao mi je priznat samo borački staž za vrijeme dok je na području bivše Republike Srpske Krajine bila JNA, a to je potrajalo 3 mjeseca – naveo je krajiški ratni veteran iz okoline Benkovca.

– Kad sam dobio rješenje, kojim mi se oduzimaju sva prava bio sam šokiran. Otišao sam u Boračku organizaciju u Laktašima da mi objasne šta se dešava. Rekli su mi, eto, propisi su se promijenili, Srpska vojska Krajine je po tim propisima paravojna formacija i ne možete dobiti nikakva prava – pričao je ovaj Dalmatinac.

Dodao je i da se dobro sjeća ko je tada bio na vlasti i ko je krojio sudbinu i njemu i njegovim zemljacima – Milorad Dodik je bio predsjednik Republike Srpske, a Petar Đokić ministar za rad i boračko-invalidsku zaštitu RS.

– Pošto smo izgubili sva prava i u Hrvatskoj, kao “pobunjenici”, čak i pravo na penziju, stanove nad kojima smo imali stanarsko pravo i vaučere za privatizaciju, mi smo, eto, ostali bez ičega. Ni domovine, ni otadžbine – zaključio je demobilisani borac Srpske vojske Кrajine.

Predsjednik Udruženja “Veterani odbrambeno-otadžbinskog rata RS”, Risto Jeftić, za Srpskainfo kaže da je to udruženje još prije četiri godine pokrenulo pitanje izjednačavanja prava boraca nekadašnje RSK sa borcima VRS.

Tim ljudima je nanesena ogromna nepravda koju bi trebalo što prije ispraviti. Kao pripadnik VRS osjećam dio odgovornosti za ono što im se desilo, jer znamo da je bio potpisan sporazum između Vojske Republike Srpske i Srpske vojske Krajine o saradnji i zajedničkoj zaštiti tih teritorija – podsjeća Jeftić.

Ako je takav sporazum bio potpisan, dodaje on, onda je bilo logično i to da borci nekadašnje RSK imaju ista prava kao i borci VRS u odbrani srpskih teritorija.

– Naša braća iz Krajine trenutno ne mogu da obezbijede ni osnovna prava. To pitanje sigurno treba da se pokrene. Moje mišljenje je da svi pripadnici Srpske vojske Krajine, koji su ostali da žive na teritoriji Republike Srpske, treba da ostvaruju ista prava kao i borci VRS. Za one koji su izbjegli u Srbiju, a takvih je većina, vlast u Srbiji trebalo bi da snosi troškove koje izdvaja za one koji su tokom rata imali potpisan ugovor sa Vojskom Jugoslavije – smatra Jeftić.