Connect with us

Društvo

PRIČA KOJA INSPIRIŠE! Modričani u misiji izgradnje bunara pitke vode u srcu Afrike!

Ispit humanosti građani Republike Srpske položili su bezbroj puta do sada darujući svoje malo najugroženijim, ali pravoslavni vjernici iz Modriče, ujedinivši snagu, ljubav i odlučnost, pomjerili su granice dobročinstva i izgradili most prijateljstva između afričkog i evropskog kontinenta, neprekidnu nit koja podržava najvredniji dar čovjeka- život.

Priča počinje sredinom prošle godine kada je sveštenik Crkvene opštine Koprivna u Modriči, prota Jadranko Stojanović u medijima vidio kako je humanitarka Tamara Misirlić iz Srbije finansirala gradnju nekoliko bunara u Ugandi.

Slike ozarenih mališana koji su dobili pitku voda podstakle su ga da se javi mladoj Tamari i sazna sve pojedinosti o kopanju bunara u Africi.

– Crkvena opština Koprivna je veoma aktivna kada je riječ o humanitarnom radu na području cijele Modriče i okolnih opština. Realizovali smo niz akcija zbrinjavanja naših ljudi, ali dugo smo težili ka tome da uradimo nešto više i to za one koji nam ne mogu ničim vratiti, koji će pamtiti šta smo učinili. Kada sam čuo za Tamarin rad u Africi, kontaktirao sam sa njom i zamolio je da mi ispriča kako je sve realizovala. Uputila me na volontera, mladoga momka Hašima Tota koji živi u istočnoj Ugandi. Nisam ni razmišljao da li su ljudi dolje pravoslavci, muslimani ili pripadnici bilo koje vjerske zajednice, to je bilo nebitno. Važno je bilo samo da je sigurno i da će pomoć stići u prave ruke. Hašim mi je rekao da je voda za piće tamo gorući problem i odlučio sam se za akciju – priča Stojanović za “Glas”.

Nakon što je dobila blagoslov njegovog visokopreosveštenstva, mitropolita zvorničko-tuzlanskog Fotija Crkvena opština Koprivna pokrenula je humanitarna akciju prikupljanja novca za izgradnju bunara pitke vode za siromašnu djecu Ugande.

Akcija je započela u prvim danima vaskršnjeg posta, da bi, uz post i molitvu, i dobrim djelima, dodatno ojačali svoju vjeru i pripremili se za najveći hrišćanski praznik – Vaskrsenje Gospodnje.

– Vjera bez djela nije ništa. Ako želimo da pokažemo svoju vjeru, treba to da uradimo na djelu. Jedno od najvećih djela je pomoći bližnjem svom koji nije u mogućnosti da sebi pomogne – savjetuje Stojanović.

On je istakao da su se vjernici iz njegove i okolnih parohije rado odazvali ovoj humanitarnoj akciji, da su ga zvali ljudi velikog srca iz Banjaluke, Pala pa čak i Beograda nudeći pomoć. Zahvaljujući dobročinstvu svih tih ljudi za sada su izgrađena dva bunara u Ugandi, a uskoro će “nići” i treći.

– Krajem marta je podignut prvi bunar. Nazvan je po prvom srpskom arhiepiskopu i prosvjetitelju Svetom Savi, jer su oni tražili da svaki bunar nazovu po našim svetiteljima, što nas je posebno obradovalo. Bunar je blagoslovio sveštenik Michael Mushikoma, a iskopan je u porti hrama Svetog Spiridona u blizini Busembatija, gdje se nalazi i srednja škola Ugandske pravoslavne crkve, koju pohađa više od 200 učenika. U međuvremenu urađen je još jedan bunar pored crkve u gradu Namatumbu koji je nazvan po krsnoj slavi naše eparhije – Živonosni Istočnik. Oni su to preveli kao izvor života. Te su nam riječi ostale upečatljive, jer u suštini znače ako imaju vodu, imaju i život. Prije nekoliko dana poslao sam novac i za treći bunar – istakao je Stojanović i dodao da kopanje, betoniranje i pumpa za bunar koštaju 1.000 evra te da im novac šalje putem banaka, nakon čega dobije detaljan izvještaj o prijemu sredstava te foto i video-zapise o realizaciji zacrtanog projekta.

Donirali su sredstva i za kupovinu knjiga za đake, za hranu i obuću za djecu, više primjeraka Svetog pisma za hramove, kao i odežde za sveštenike.

– Pravoslavna zajednica je velika među siromašnima u Ugandi, imaju tri episkopa, to jest tri eparhije i 76 sveštenika, 100 hramova, od kojih je samo 40 zidanih, dok su ostalo privremeni objekti. Narod i djeca koja idu u obdanište i školu u blizini hramova se vezuju za crkvu, učestvuju u bogosluženjima. Zato smo i kupili Sveta pisma, svešteničke odežde, trudili smo se da im i liturgijski život približimo. Takođe, oni nemaju ni električnu energiju pa smo mislili da na nekoliko crkava postavimo solarne panele da bismo im obezbijedili struju bar za svjetlo – kazao je Stojanović.

Dodao je da je vjerujući narod u Srpskoj do sada sakupio oko 17.000 maraka te da svi dobročinitelji koje žele učestvovati u ovoj hvale vrijednoj akciji novac mogu uplatili na račun Crkvene opštine Koprivna pod svrhom “Bunar pitke vode za djecu Ugande”. Tekući račun u NLB banci je 5620110000050105 i devizni račun IBAN:BA395620118131388803.

– Smatram da je ova akcija lijepa stvar i da bi trebalo da preraste i povuče još mnoge da se pokrenu i pomognu ljudima koji žive tamo. Nepravedni smo prema tom narodu u Africi, cijela Evropa i svijet. Pored svog bogatstva koje ovdje imamo oni su žedni čaše vode i gladni kore hljeba. Naša djeca puste vodu da teče, dok na primjer peru ruke ili zube, ni ne razmišljaju o njenom značaju, jer se podrazumijeva da je imaju, a afrički mališani su željni tih kapljica koje život znače. Kad vidim njihovu sreću kako piju tu vodu, kako se raduju tom bunaru, znam da smo uradili pravu stvar. Pozivam sve koji žele da pokažu vjeru na djelu i na taj način obraduju našu braću i sestre u dalekoj Ugandi, da nam se pridruže u ovoj humanoj misiji – apelovao je Stojanović.

PUT U AFRIKU

Sveštenik Jadranko Stojanović planira u junu da putuje u Ugandu.

– Ako bi Gospod dao i mitropolit blagoslovio, planirao sam da odem u Afriku. U Namatumbu uz pomoć naših prijatelja iz Slovenije grade školu sa tri odjeljenja, a Crkvena opština Koprivna će urediti jedno odjeljenje tako da bi trebalo da odem dolje to da pogledam, kao i sve ostalo što je urađeno. Bez obzira na to što nama volonteri iz Afrike pošalju video-zapise i fotografije da su primili novac, dokaze o ulaganju, naši ljudi opet žele da se u to i lično uvjerimo – priča Stojanović.

POSJETA

Eparhija zvorničko-tuzlanska i ranije je pomagala Pravoslavnoj crkvi u Ugandi. Klirik Aleksandrijske patrijaršije u Ugandi đakon Emanuil boravio je u posjeti Srpskoj 2018, kada je u Bijeljini održao predavanje o radu Pravoslavne crkve u Ugandi i teškom životu ljudi u ovoj zemlji.

– On je tada rekao da se narod Ugande suočava sa brojnim problemima, od kojih su najveći nedostatak vode i nemaština. Tokom boravka đakona Emanuila u Srpskoj za pravoslavnu crkvu u Ugandi skupljeno je 14.023 KM. Pored pomoći u novcu Eparhija zvorničko-tuzlanska, sveštenici i vjerni narod su poklonili i jedan laptop te više odeždi, mantija i krstova – naveo je Jadranko Stojanović.
Glas Srpske

Related Topics:

Društvo

VREMENSKA PROGNOZA! Pred nama pravi ljetni dan

U Republici Srpskoj i Federaciji BiH /FBiH/ će biti sunčano i vrlo toplo, uz malu do umjerenu oblačnost i temperaturu vazduha do 35 stepeni Celzijusovih.

Prolazna kiša biće moguća ponegdje na sjeveru i istoku.

Iz Hidrometeorološkog zavoda Republike Srpske saopšteno je da će nebo biti zamućeno usljed prisustva saharskog pijeska.
Jutarnja temperatura vazduha iznosiće od 14 do 21, na jugu i sjeveru do 23, a dnevna od 29 do 35 stepeni Celzijusovih, saopšteno je iz Federalnog hidrometeorološkog zavoda.

Vjetar će biti slab do umjeren južni i jugozapadni.

Nastavi čitati

Društvo

POZIV ZA POMOĆ! Upućen apel za pomoć u liječenju Banjalučanke Jelene Karajice

UG Humanitas nakon ličnog obraćanja Jelene Karajice, rođene Banjalučanke koja se danas nalazi u Kanadi, pokreće humanitarnu akciju za prikupljanje sredstava za njeno hitno liječenje. Akcija zvanično počinje 5. juna i traje do 31. jula 2025. godine.
Jelena (1983) je teško oboljela, a iza nje su mjeseci borbe s nizom izuzetno ozbiljnih dijagnoza. Ima primarni sklerozirajući holangitis u kontekstu moguće Kronove bolesti, cirozu jetre, uznapredovalo hronično oboljenje bubrega sa potvrđenom nefrokalcinozom, dijalizu tri puta sedmično, osteoporozu sa višestrukim patološkim prelomima, animalnu anemiju, umbilikalnu herniju i niz drugih komplikacija. Zbog progresivnog pogoršanja njenog stanja, jedina nada za nastavak života jeste hitna transplantacija bubrega.

U nastavku prenosimo njeno pismo, koje ne ostavlja nikoga ravnodušnim:

Poštovani,

Moje ime je Jelena Karajica. Rođena sam 02.06.1983. godine u Banjaluci, gdje sam i živjela do svoje 19. godine. Zatim sam, vođena poslednjom željom svoje majke, koja je na žalost preminula od karcinoma, otišla u Kanadu da nastavim studije.

U februaru 2024. godine suočila sam se sa za mene do sada najtežom dijagnozom – hronično otkazivanje bubrega. Obavljena biopsija bubrežnog tkiva pokazala je da su od 32 uzorka tkiva, 28 uzoraka trajno oštećeni. Jedine opcije da nastavim svoj život su odlazak na dijalizu tri puta sedmično, po četiri sata, i transplantacija bubrega. Zbog pridruženih bolesti, a to su težak oblik Kronove bolesti, sindrom iritabilnog crijeva, ciroza jetre i aplastična anemija te gubitak mišićne mase, u potpunosti mi je onemogućeno kretanje. Zbog izuzetno niskog pritiska koji je sklon oscilacijama, dijalizu podnosim mnogo lošije od očekivanja ljekara.

Naposljetku, moj život je zaista ugrožen i jedina nada mi je transplantacija bubrega. U Kanadi se na transplantaciju bubrega čeka minimum šest godina, i svega 20% oboljelih dobiju tu priliku. Nažalost, prema mišljenju nefrologa u Otavi, ja nemam ni blizu toliko vremena na raspolaganju, i moja jedina šansa za život je hitna transplantacija bubrega. Prema predračunu bolnice u Turskoj, za operaciju i rehabilitaciju potrebno je 175 000 evra.

U Banjaluci, gdje su mi bliski i dragi prijatelji i porodica, organizovane su humanitarne akcije, utakmice, kao i platforme za prikupljanje novca. Uz svu dobru volju mojih divnih Banjalučana, skupljen je novčani iznos od 32 000 KM. Beskrajno sam zahvalna za njihovo dobročinstvo, ali na žalost, potrebna su mi dodatna sredstva, tačnije, 150 000 evra.

Budući da mi se zdravlje svakim danom sve više pogoršava i da mi je jedina šansa za nastavak života hitna transplantacija bubrega, a da dosad prikupljena novčana pomoć za istu nije dovoljna, obraćam se i Vama, sa velikom nadom u Vašu humanost i solidarnost. Bila bih Vam veoma zahvalna ukoliko biste skratili moj strah i neizvjesnost te podržali moju svakodnevnu i dugotrajnu borbu, koja se sada pretvorila praktično u bitku za život. Razumijem da se radi o ogromnoj sumi novca, samim tim, svaka pomoć je dobrodošla.

Kako pomoći Jeleni:

Svi koji žele pomoći Jeleni Karajici u njenoj borbi za život, mogu to učiniti na sljedeće načine:

Uplatom sredstava na račun Udruženja građana „Humanitas“:
Broj računa: 5551000062303262 – Nova banka a.d. Banja Luka
Putem PayPal aplikacije:
paypal@humanitas.ba
Pozivom na humanitarni broj telefona 17069
(dostupan korisnicima Mtel, BH Telecom i HT Eronet – cijena poziva 2 KM)

Nastavi čitati

Društvo

KATASTROFALNA GODINA ZA ERS: Izgubili preko 140 miliona KM

Preduzeće “MH Elektroprivreda Republike Srpske” (ERS) bilježi drastičan pad dobiti u 2024. godini u odnosu na prethodnu, piše Akta.ba.

Nakon što je u 2023. ostvarilo impozantnu dobit od 144.856.730 KM i zauzelo drugo mjesto na listi najprofitabilnijih kompanija u Republici Srpskoj, u ovoj godini ERS više nije ni među top 20 firmi po dobiti. Prema najnovijim podacima, dobit je svedena na svega 3.250.022 KM.

Osim značajnog pada profita, smanjen je i ukupan prihod. U 2023. godini prihod ERS iznosio je 1.151.994.463 KM, dok je u 2024. taj iznos opao na 1.006.874.879 KM, što dodatno potvrđuje finansijski pad ove energetske kompanije.

Elektroprivreda Republike Srpske se u 2024. godini suočava s ozbiljnim izazovima – od naglog pada dobiti i prihoda, preko sve izvjesnijih međunarodnih arbitražnih tužbi, pa do strateške promjene IT infrastrukture.

Arbitražni spor s Elektrogospodarstvom Slovenije prijeti milionskim gubicima

Na lošu finansijsku sliku kompanije dodatno utiču i međunarodni arbitražni sporovi. Najveći među njima je postupak koji je Elektrogospodarstvo Slovenije pokrenulo pred Međunarodnim centrom za rješavanje investicionih sporova u Washingtonu (ICSID) zbog ulaganja u RiTE Ugljevik.

Slovenačka kompanija potražuje čak 695,2 miliona evra (više od 1,3 milijarde KM), dok se dodatno potražuje i 67 miliona evra zateznih kamata za neisporučenu električnu energiju.

Premda je spor privremeno zamrznut, dogovorom BiH i Elektrogospodarstva Slovenije predloženo je novo odlaganje nastavka arbitraže do 31. jula 2025. godine.

Pitanje odgovornosti za arbitražne sporove, uključujući i slučaj “Viadukt” vrijedan 110 miliona KM zbog propalog projekta HE Vrbas, ostaje bez odgovora.

Pravobranilaštvo BiH upozorava da bi posljedice mogle biti katastrofalne, a istovremeno izostaje institucionalna reakcija odgovornih.

Ulaganja od 40 miliona KM nepovratno izgubljena?

Podsjetimo takođe, da je ERS dodatno uzdrmala odluka o napuštanju SAP ERP sistema, u koji je uloženo 40 miliona KM. Sistem se koristio od 2015. godine, a glavni izvođač radova bila je kompanija “Prointer”, koja je ostvarivala višemilionske prihode.

Međutim, nakon što je njemačka SAP kompanija prekinula saradnju s “Prointerom” 2023. godine i obustavila podršku za ERP 6.0 verziju, ERS je odlučio krenuti putem razvoja vlastitog softverskog rješenja.

Iz ERS tvrde da će novi softver razviti i održavati interni tim stručnjaka, čime žele zadržati sredstva unutar Republike Srpske i steći vlasništvo nad izvorom softverskog koda.

Kao dodatno opravdanje, navode i primjere globalnih kompanija poput Lidla, Nikea i Avona, koje su nakon ogromnih ulaganja obustavile svoje SAP projekte zbog neusaglašenosti sa internim procesima.

Dok javnost i dalje čeka odgovore o odgovornosti za višemilionske štete i potencijalno ugroženu energetsku stabilnost, ERS ulazi u nesigurnu fazu poslovanja, čije posljedice tek treba procijeniti.

Nastavi čitati

Aktuelno