Zašto je rukovodstvo “Šuma Republike Srpske” juče došlo na raport u sjedište SNSD? Vjerovatno su na dnevnom redu stimulativne otpremnine, uz pomoć kojih ovo javno preduzeće pokušava da se riješi oko 1.000 prekobrojnih radnika. Kako su za Srpskainfo potvrdili sindikalci, radna grupa za izradu pravilnika o stimulativnim otpremninama završila je svoj dio posla, a konačnu odluku treba da donese uprava javnog preduzeća “Šume Republike Srpske”.

A pare? Pa pare treba da obezbijedi “uprava” Republike Srpske.

– Prema našem prijedlogu, pravo na stimulativnu otpremninu bi imali radnici koji u “Šumama Republike Srpske” rade najmanje 6 godina. Oni koji nakon 6 godina rada kod poslodavca odluče da dobrovoljno odu, imali bi pravo na 10.800 KM otpremnine – kaže za Srpskainfo Željko Rosić, predsjednik Jedinstvene udružene sindikalne organizacije “Šuma Republike Srpske “.

Dodaje da će najveće otpremnine dobiti šumari koji dobrovoljno daju otkaz ili odu u penziju prije nego što to moraju učiniti po sili zakona, a koji imaju 35 ili više godina staža u “Šumama Republike Srpske”.

– Za njih bi otpremnina bila nešto više od 35.000 KM. Znači da je prosjek stimulativnih otpremnina oko 23.000 KM – kaže Rosić.

U pakovanju pravilnika učestvovao je i Rosićev kolega Aleksandar Koprivica, predsjednik “konkurentskog” Sindikata zaposlenih u “Šumama Republike Srpske”.

– Bolje je da radnici sami daju otkaz i dobiju nešto para, nego da budu proglašeni tehnološkim viškom. Jasno je da ovako više ne može. Vidite da plate kasne usred sezone, a šta će biti na zimu, kad nema ni radova ni prihoda, ne smijemo ni da mislimo – kaže Koprivica za Srpskainfo.

I Goran Stanković, predsjednik Saveza sindikata Republike Srpske saglasan je da se u “Šumama Republike Srpske” broj zaposlenih mora drastično smanjiti, kako bi preduzeće opstalo. Stimulativne otpremnine su, kaže, dobar metod, ali ako se sve radi kako treba.

– Ne smijemo dozvoliti da se u “Šumama Republike Srpske” ponovi scenario viđen u Elektroprivredi Republike Srpske, kada su pojedini radnici uzimali stimulativne otpremnine, da bi odmah nakon što su dali otkaz dobili novi posao, opet u javnom sektoru, i kada su jedni radnici otpuštani uz otpremninu, kao tehnološki višak, da bi na njihovo mjesto bili primani drugi – upozorava Stanković za Srpskainfo.

(Srpskainfo)

Rafinerija nafte u Brodu i Rafinerija ulja u Modriči godinama se suočavaju sa problemima u poslovanju, a broj radnika je smanjen. Međutim u medijima je objavljeno da kompanija koja njima upravlja Optima grupa, na računu navodno drži milione maraka ruskog ulaganja. Sve je međutim obavijeno velom tajne, pa o ovim pitanjima kao i privatizaciji rafinerija u javnosti nema informacija. Finansijski gubitak i otpuštanja radnika, godinama obilježavaju rad jedine dvije rafinerije u Republici Srpskoj. Za to vrijeme, novinari upozoravaju da se na računu krovne kompanije Optima grupa nalazi čak 1,7 milijardi maraka koje su uplaćene iz Rusije. Sve bi zbog porijekla novca moglo doći u fokus zapadnih zemalja.

“Ukoliko je taj novac ušao nijedna nadležna institucija od Ministarstva finansija, Poreske uprave nema o tome traga onda je ovo zaista zabrinjavajuće. Ako je taj novac fiktivno prikazan da je ušao takva količina novca to je još veći problem”, kaže novinar i urednik portala Kapital Siniša Vukelić. Dvije rafinerije i lanac benzinskih pumpi privatizovani su 2007. godine, kada ih je kupila ruska firma Neftegazinkor, kćerka firma kompanije Zarubežnjeft. Brojne informacije o privatizaciji su i dalje tajna.

“Prvi put u istoriji Republike Srpske zatvorena je sjednica Narodne skupštine kada je raspravljano o prodaji državnog kapitala u rafinerijama nafte i ulja i lancu benzinskih pumpi. Javnost uopšte nije bila upoznata sa detaljima tog zakona dok on nije usvojen, a druga stvar je što ugovor o prodaji državnog kapitala nikada nije objavljen, posebno aneksi koji su sklapani sa ruskim investitorom”, kaže Vukelić. Ugovor je potpisao tadašnji premijer Republike Srpske Milorad Dodik. Prije nekoliko godina je za javni servis govorio kako je dogovorio prodaju.

“U tom momentu ulazi Putin sa ćerkom i ženom i sjedaju za sto, Putin njih smješta i prilazi našem stolu i pozdravlja se s tim mojim domaćinom za koga se ispostavilo da je s njim 15 godina radio u KGB-u. Uglavnom on je čuo za mene ja sam ponovo došao na mjesto predsjednika Vlade i on kaže naša braža da, znam za vas gospodine Dodik šta možemo pomoći? Ja kažem recite Torlakovu da kupi našu rafineriju. Okreće se Putin i kaže: da, uradite to”, govorio je Dodik.

Skoro 20 godina nakon privatizacije, ključne informacije o privatizaciji su i dalje nepoznate. Ono što je već godinama vidljivo je to da je Republika Srpska tada na sebe preuzela ogromne obaveze, a da preduzeća gomilaju dugove i gubitke.

“Ako znamo da je Rafinerija nafte osnovana 1892. godine. Da je preživjela Prvi svjetski rat i Drugi svjetski rat i preživjela i ovaj posljednji rat, sada vidimo da je Rafinerija nafte na koljenima i da bojim se neće preživjeti ovu SNSD-ovu vlast”, kaže poslanik PDP-a u Predstavničkom domu Parlamentarsne skupštine BiH Mira Pekić.

Mnogi smatraju da ove kompanije imaju povlašćen položaj kod institucija. To je vidljivo i kod tretiranja gudronske jame u kojoj se nalazi 25 hiljada tona toksičnog i otpada iz Rafinerije ulja Modriča. Mještani godinama od vlasti i rafinerije traže uklanjanje, ali konkretnih pomaka i dalje nema.

“Nas kao građane koji živimo tu nekoliko decenija i ne vidimo nikakve konkretne mjere na uklanjanju – ništa nas to posebno ne ohrabruje jer do sad je bilo u javnosti najavljivano 2 ili tri takva projekta firmiran je čak i konzorcijum, raspisivani tenderi koji su propali”, kaže ekološki aktivista iz Modriče Jovica Sjeničić.

Transferne cijene i odnosi unutar Optima grupe, kažu naši sagovornici, su takvi da su išli u korist Optima grupe, a na štetu rafinerija nafte i ulja. Tako je akumulirani gubitak obje rafinerije veći od milijardu konvertibilnih maraka.

(BN) Foto: BN

U Bijeljini se sprema 23. Međunarodni sajam poljoprivrede, lova i ribolova – Interagro 2025, manifestacija koju organizuje AD „Grad Bijeljina“, preduzeće koje je tek nedavno bilo pred štrajkom zbog neisplaćenih plata i doprinosa.

I dok radnici čekaju svoj zarađeni novac, SNSD Bijeljina je krenuo da “dijeli” ulaznice za sajam iz prostorija gradskog odbora stranke.

U poruci koja kruži među aktivistima stoji:

“Drage kolege, ovim putem vas pozivamo na otvaranje 23. Međunarodnog sajma poljoprivrede, lova i ribolova, dana 18. septembra 2025. godine, sa početkom u 11.00 časova. Za sve zainteresovane obezbijeđene su karte i iste mogu preuzeti u prostorijama stranke. Na pomenutom događaju prisutan će biti predsjednik Vlade Republike Srpske gospodin Savo Minić. Lijep pozdrav! Sekretarijat GrO SNSD Bijeljina.”

Ostaje otvoreno pitanje: da li je SNSD Bijeljina kupio ulaznice od AD „Grad Bijeljina“ i da li postoji faktura koja to potvrđuje? Ako nije, kako je moguće da se karte, tri dana prije početka sajma, već dijele iz partijskih prostorija?

Ovakva praksa pokazuje da je preduzeće koje bi trebalo da posluje u interesu građana postalo produžena ruka stranke na vlasti, dok se istovremeno urušava povjerenje zaposlenih i građana. Još jedanput se dokazuje da u Bijeljini institucije i javna preduzeća pod rukovodstvom SNSD služe za partijske promocije i dočeke funkcionera iz Banjaluke, a ne za razvoj i stabilnost lokalne zajednice.

SNSD Bijeljina će dočekati premijera Savu Minića i svitu iz Banjaluke na sajmu, dok se radnici AD „Grad Bijeljina“ pitaju kada će primiti plate, a građani s pravom traže odgovore – ko plaća račune i ulaznice i kome se zapravo ovaj sajam pravi.

Interagro 2025, koji je godinama bio prilika za promociju privrede i poljoprivrede Semberije, pretvara se u još jedan primjer politizacije i urušavanja lokalnih institucija pod rukovodstvom SNSD-a u Bijeljini.

(BN)