Connect with us

Politika

Putujući cirkus bošnjačkih majstora SKANDALA

Od obilazaka egzotičnih destinacija širom planete, bodrenja tenisera na najprestižnijim turnirima do pokazanih majstorija u domenu skandala na polju diplomatije – tako bi se najsažetije moglo opisati ponašanje većine domaćih ministara inostranih poslova otkako je BiH prije četvrt vijeka dobila u ruke to moćno oružje koje, međutim, za dobro svih nikad nije znala, a vjerovatnije, što je još i gore, nije niti htjela da iskoristi na taj način.

Ministarstvo inostranih poslova (MIP) BiH je dio Savjeta ministara i važna karika u spoljnoj politici ali je, ipak, poznatije kao najslabija, a krivci za to su u prvom redu funkcioneri kojima je u proteklim godinama povjerena ta ministarska fotelja. Iz nje su radili za sebe, uskostranačke interese, a tek u rijetkim prilikama za sve građane u BiH koji su stajali iza njih i umjesto pohvale te aplauza, hvatali se za glavu uporno pitajući ko to govori u njihovo ime i, kako pobogu, uvijek naopako.

Tandem za gaf do gafa

Prvi ministar inostranih poslova bio je Jadranko Prlić, naslijedio ga je Zlatko Lagumdžija koji je u dva mandata bio še­f diplomatije, a u toj fotelji je bi­o i Sven Alkalaj, a iz reda srpskog naroda u prošlosti tu dužnost su obavljali kadrovi PDP-a Mladen Ivanić i Igor Crnadak.

Aktuelna ministarka inostranih poslova BiH Bisera Turković je sedmi po redu šef domaće diplomatije, ali možda prvi na kojeg je javnost upozorena. U ministarsku fotelju je zasjela zahvaljujući SDA i lideru partije Bakiru Izetbegoviću koji je u startu podvukao da se od nje mogu očekivati gafovi dok se malo ne uhoda u povjereni posao kao osobi koja, doduše, ima­ iza sebe iskustva u diplomatiji.

Turkovićeva je, prema tvrdnjama zvaničnika iz Republike Srpske, gdje god je stigla poljuljala ionako poljuljani imidž BiH u svjetskim institucijama slušajući instrukcije iz centrale SDA, pri tome zaobilazeći najvažniju instituciju BiH u spoljnoj politici – Predsjedništvo u kojem su tri člana, odnosno po jedan iz svakog konstitutivnog naroda. Ona je, kako su isticali, a riječi potkrepljivali odredbama Ustava i zakona BiH, djelovala na svoju ruku, zbog čega je nedavno i Milorad Dodik, dok je obavljao funkciju srpskog člana Predsjedništva BiH, protiv Turkovićeve podnio krivičnu prijavu zbog kršenja Ustava.

Turkovićeva je, naime, nebrojeno puta šokirala javnost. Tako je, na primjer, u vrijeme jednog od najjačih udara virusa korona donaciju od 10.000 doza vakcina protiv “kovida”, koje je Federaciji lično donio predsjednik Srbije Aleksandar Vučić, nazvala “poklonom za siromašne”.

Ostaće upamćena, između ostalog, i po podršci koju je Sakibu Mahmuljinu, koji je na osam godina zatvora osuđen zbog zvjerskih zločina počinjenim nad Srbima na Vozući i Ozrenu, a tražila je i da zaposleni u diplomatsko-konzularnim predstavništvima (DKP), odnosno ambasadama i konzulatima BiH u svijetu za vrijeme državnih i vjerskih praznika u zemlji u kojoj se nalaze moraju da rade, što je poniženje i zemlje domaćina.

Turkovićeva je i pozivala na ukidanje Srpske, Dodika je znala da uporedi i sa Hitlerom, a on ju je, s druge strane, jednom opisao kao “nenavođenu raketu za koju se ne zna gdje će udariti”.

U biografiji će joj ostati i da je striktno, od svih u DKP-ovima, tražila da obilježavaju 25. novembar kao “dan državnosti BiH” iako zna da BiH nema zakon o praznicima i da isto tako Srpska ne priznaje taj datum za praznik. U svom radu je potpuno ignorisala Predsjedništvo, iznosila neusaglašene stavove u BiH, nudila pozicije u diplomatiji nosiocima ratnih priznanja “zlatni ljiljani”, govorila tokom sastanaka na visokom nivou, odnosno sa ambasadorima i diplomatama država članica EU i šire da će u Generalnoj skupštini UN podržati inicijativu za suspenziju Rusije iz Savjeta za ljudska prava UN zbog kršenja ljudskih prava u Ukrajini.

Bila je majstor skandala i dok je bila ambasador BiH u Kataru te je ostalo zapamćeno kada je 2019. spriječila KUDM “Bosiljak” iz Dervente da nastupi na međunarodnom festivalu u toj zemlji ucijenivši ih da tamo nastupe za 1. mart, odnosno takozvani dan nezavisnosti BiH koji se, takođe, u Srpskoj ne priznaje kao zvanični praznik.

Međutim, Turkovićeva je samo nastavila niz skandala koji je započeo Sven Alkalaj, danas predstavnik BiH u UN, a njen prethodnik u toj ministarskoj fotelji.

Alkalaj je svojevremeno govorio da je odluka o eventualnom organizovanju referenduma o ulasku u NATO na organima BiH, a u gotovo svim izvještajima revizije iz vremena njegovog mandata upozoravano je na enormne troškove u dijelu koji se odnosi na putovanja.

Neki su ga zvali putujući ministar i turista o trošku poreskih obveznika BiH, a viđan je na gotovo svim kontinentima. Jednom prilikom je službeni boravak u Australiji i Novom Zelandu iskoristio da prisustvuje i finalu teniskog turnira Australijen open u muškoj konkurenciji. Putovao je i u Azerbejdžan, Maroko, Maltu, nekad po nekoliko puta za veoma kratko vrijeme bio u Njujorku, a znao je tokom ljeta posjetiti Bled i Dubrovnik, a vidio je i Bruneje i Maleziju.

Kritikovan je i zbog telefonskih računa, i to u Parlamentu BiH tokom jedne rasprave o stavkama iz revizorskog izvještaja MIP-a u kojem je navedeno da je Alkalaj kao ministar koristio čak sedam mobilnih telefona, a sporna je bila i kupovina poklona čija je vrijednost prelazila i nekoliko hiljada KM.

Udar na Ustav

Magistar međunarodnih odnosa i ekonomske diplomatije Lučiano Kaluža podsjeća na raniju namjeru da MIP funkcioniše na principu dogovora kada je riječ o kadrovima, ali i konsultacijama sa Predsjedništvom BiH koje je i nadležno za vođenje spoljne politike. To je manje-više, kako je istakao, funkcionisalo jedno vrijeme, ali situacija se mijenjala u zavisnosti od toga ko je bio u fotelji ministra jer se sve prelivalo na cijeli resor. Za to je, kaže za “Glas”, jedan od tipičnih primjera upravo Alkalaj.

– I danas, kada se pregleda istorijat njegovog rada, vidi se da nije bilo nijedne godine bez skandala. To vjerovatno govori o sposobnostima u vezi sa organizacijom rada ministarstva i nepoštovanju Predsjedništva BiH kao kolektivnog organa. Na isti način radi i Turkovićeva. Stavila je MIP u funkciju samo jedne partije, one kojoj i pripada, i jednog entiteta, odnosno samo jednog naroda. To nije BiH i MIP je najočigledniji primjer za to kako su privatizovane zajedničke institucije – istakao je Kaluža.

Turkovićeva će ostati upamćena po nepoštovanju odluka Predsjedništva, neuvažavanju stavova i nepridržavanju principa.

– Aktuelna ministarka je potpuno devastirala i internu strukturu, ali i u očima međunarodnih zvaničnika ogolila institucije BiH. Svi su uvidjeli da se radi o jednoj potpuno neuređenoj zemlji – istakao je Kaluža.

Aktuelno ministarstvo, radeći u interesu samo jednog naroda, potpuno je zanemarilo Predsjedništvo, otelo mu ingerencije.

– To je činjeno toliko beskrupulozno i bez ikakvih konsultacija. I oni koji govore o funkcionalnoj BiH, o jakim institucijama, potpuno su ih razorili – rekao je Kaluža koji je i bivši generalni konzul BiH u Frankfurtu.

Iz perspektive Republike Srpske, s druge strane, potrebno je iskoristiti šansu i afirmisati njene kadrove da bi promovisali politiku Srpske kroz MIP jer za to postoji mogućnost.

– Možemo afirmisati strateške interese, političke, ekonomske i svake druge i mislim da u mandatu Predsjedništva uz Željku Cvijanović kao člana, koja apsolutno razumije odnose prema međunarodnim faktorima i razmišljanja međunarodnih predstavnika, možemo to i uspjeti – istakao je i naglasio da, ipak, i šteta zna biti šansa.

– Niko ne spori, niti iko može da zabrani Republici Srpskoj da afirmiše svoju spoljnu politiku kroz to ministarstvo. Ničim nije zabranjeno da mi promovišemo naše strateške interese i to treba da bude svima jasno. Ti interesi su prvenstveno ekonomski, odnosno promocija privrednih kao i turističkih potencijala, a s druge strane, i politički. Dakle, ono što je rastureno od strane aktuelnog ministra je šansa za Republiku Srpsku da ojača svoje unutrašnje kapacitete, sagleda svoje snage i da na taj način sve to promovišemo kroz MIP – istakao je Kaluža koji ne krije da je potrebno daleko više raditi na edukaciji kadrova iz Srpske u diplomatsko-konzuralnoj mreži.

Na pomolu je, dodaje, dobra prilika i šansa jer bi Turkovićevu trebalo da zamijeni kadar iz Srpske.

– Jedina mjera o radu ministara u MIP-u, koja je izgleda prisutna, jeste da li je bilo skandala ili ne. U Ivanićevo vrijeme nije bilo skandala tog tipa kao što su pravili Turkovićeva i Alkalaj, ali mislim da je bilo daleko više mogućnosti i prilika za promociju Republike Srpske kroz MIP BiH – rekao je Kaluža.

Potezi koje su povlačili Alkalaj i Turkovićeva nisu samo skandali već su i ozbiljni udari na Ustav i uzurpacija spoljne politike BiH. Profesor međunarodnih odnosa na Fakultetu političkih nauka Univerziteta u Banjaluci Željko Budimir podvlači da oni nisu imali pravo da vode spoljnu politiku BiH, jer je trebalo da budu samo izvršioci politike koju definiše Predsjedništvo BiH.

– Ono što se desilo sa Alkalajem i Turkovićevom jeste da je politika BiH, kada je riječ o definisanju spoljne politike i njene međunarodne pozicije, definisana kroz politiku SDA – naglasio je Budimir za “Glas” dodajući da se nada da će to biti prekinuto izborom novom saziva Savjeta ministara i šefa diplomatije.

Na pitanje da li je moguće i u kojoj mjeri vratiti diplomatiju u normalne i zakonske okvire, smatra da sve zavisi od političkog Sarajeva.

– Ako ministar bude iz reda srpskog naroda, budite ubijeđeni da će MIP i funkcionisati kako je Ustavom definisano – zaključio je Budimir.

Osim rada ministara inostranih poslova, u dosta navrata je pokušano, mahom od kadrova iz Republike Srpske na nivou BiH, da se otvori rasprava i o stanju u DKP mreži, odnosno biografijama ambasadora i konzula. Jednom je i formirana parlamentarna istražna komisija za vrijeme mandata Igora Crnatka na čelu MIP-a. Međutim, epilog je, s obzirom na nekoliko šturih zaključaka, prema mnogim mišljenjima, bio “tresla se gora, rodio se miš”.

BiH ima 56 DKP-ova – ambasada, konzulata i misija pri međunarodnim organizacijama, a da će jedan od zadataka novog saziva Predsjedništva BiH biti dovođenje u red spoljne politike, najavila je nedavno za “Glas Srpske” Željka Cvijanović, član iz Republike Srpske koja je i prva u novom sazivu na mjestu predsjedavajućeg u sistemu rotacije na svakih osam mjeseci.

Srpska je imala i dosta zamjerki na račun djelovanja člana Predsjedništva BiH iz reda hrvatskog naroda Željka Komšića te ranijih kadrova iz SDA u fotelji predstavnika Bošnjaka u toj instituciji jer su nerijetko pokušali da svoje govore, koje prethodno nisu, kako nalažu procedure, usaglašavali sa ostalim članovima, predstave kao zvanične stavove BiH u evropskim i drugim, prekookeanskim institucijama.

Zakon u magli

Lučiano Kaluža je, govoreći o činjenici da BiH još nema zakon o spoljnim poslovima, ocijenio da je dobrodošla svaka inicijativa, pod uslovom da u konačnici rezultira rješenjem koja će uvažavati interese svih naroda i entiteta.

– Ali ako govorimo o zakonu samo da bi postojao zakon na nivou BiH, to nam ne treba – istakao je Kaluža.

Related Topics:

Politika

POZIV KOLEGAMA IZ OPOZICIJE: Narodna skupština je derogirana, treba da bojkotujemo njen rad!

Predstava za široke narodne mase je završena!

Ovo je na na društvenim mrežama objavila poslanica SDS Mirjana Orašanin, komentarišući jučerašnje dobrovoljno pojavljivanje Milorada Dodika u Tužilaštvu i Sudu BiH, koje je proglašavao neustavnim i nelegitimnim.

Dalje je dodala da će već od sutra (Dodik) krenututi sa novom avanturom i obismešljavanjem rada institucija Republike Srpske.

“Pozivam kolege narodne poslanike iz opozicionih partija da razmisle o bojkotu rada u Skupštini. Da sačuvamo naše dostojanstvo I integritet, ako već ne možemo pomoći da se sačuva dostojanstvo Narodne Skupštine!”, napisala je poslanica SDS i naglasila da je Narodna skupština potpuno derogirana.

“Koliko košta država? Neko daje život za slobodu i državu, a neko daje državu za svoju slobodu. Narodnu skupštinu Republike Srpske potpunio ste derogirali!

Predlagali ste sami zakone o zabrani djelovanja Suda i Tužilaštva BiH, SIPA na teritoriji Republike Srpske, …, usvajali ih, neistomišljenike nazivali izdajnicima, a potom i sami postali neistomišljenici (čitaj: izdajnici)”, stoji u objavi poslanice SDS Mirjane Orašanin.

Nastavi čitati

Politika

POGAŽENA NS, BEZVRIJEDNI ZAKONI, PONIŽEN NAROD: Kako je Dodik dogovorio i realizovao pokajnički let pred kadije Suda BiH?

Predsjednik Republike Srpske Milorad Dodik sinoć je tajno, bez stranačke publike, odletio helikopterom do Sarajeva, u Sud BiH na noge sarajevskim kadijama da da izjavu kao osumnjičen da ruši ustavni poredak BiH. Ništa tu ne bi bilo čudno da Dodik nije natjerao poslanike da u Skupštini Srpske razvlaste institucije kojima je sinoć sam zakucao na vrata. Ne bi ništa bilo čudno da isti taj Dodik zbog toga nije doveo srpski narod, Republiku Srpsku i BiH u najveću postdejtonsku krizu i na ivicu sukoba. Sve to vrijeme sve koji su rekli da je na sceni njegova nova igra, nazivao je neznalicama, uvjeravao u presudne momente za Srpsku i targetirao kao izdajnike. Ko je šta i koga izdao?

“Ako je iko sinonim za borbu protiv ovakvog pravosuđa onda smo to SNSD i ja”, rekao je Dodik krajem februara.

Na mitingu u Banjaluci dan kasnije istakao je da Sud BiH radi po principu kadija te tuži, kadija ti sudi, te rekao da neće da im ide na noge niti da ih moli za bilo šta.

Sredinom marta Dodik je rekao da će da formira Sud i Tužilaštvo Republike Srpske, a da se tim insitucijama u BiH neće odazvati niko od njih, misleći na sebe, Stevandića i Viškovića.

Prijetio je sudijama i tužiocima ukoliko ne budu poštovali donesene zakone u Srpskoj.

“Zamislite paravnike koji ne poštuju zakone svoje zemlje ili oni možda BiH doživljavaju svojom”, rekao je on 19. marta ove godine.

A zamislite predsjednika koji ne poštuje ni te zakone, ali ni sve ovo prethodno izgovoreno. Dodik je nakon svih političkih vatri koji je zapalio u BiH u ovoj godini, odlučio da je ipak bolje da pokajnički, ponizno sleti na noge sarajevskim kadijama, da izjavu i izdejstvuje ukidanje pritvora i vrati stvar na fabrička podešavanja.

Njega je, nezvanično saznaje BN, direktor Obavještajno-bezbjednosne agencije BiH Almir Džuvo juče lično odvezao iz Istočnog Sarajeva u Sud i Tužilaštvo BiH u Sarajevo. Džuvo je bio “Dodikova garancija” da će dati iskaz i da će mu biti ukinuta centralna potjernica i izrečene mjere pritvora, što se i dogodilo sinoć u Sudu BiH.

U protekloj sedmici mediji su brujali o dogovoru koji je sinoć finalizovan. Pravosudna pijaca otvorila je tezgu 21. maja u jednom banjalučkom restoranu i tada je počeo pregovor o spašavanju Dodika, pisao je Raport. Prema njihovim informacijama u dogovoru o predaji su direktno učestvovali visoki policijski funkcioneri, te pojedinci iz Suda i Tužilaštva BiH.

U ponedjeljak je ukinut tužilački tim koji je istraživao Milorada Dodika, Nenada Stevandića i Radovana Viškovića. Predmet je dodijeljen samo tužiteljki Vedrani Mijović, kćerki bivšeg kadra SNSD-a Slavka Jovičića Slavuja.

Mora se naglasiti da su i Sud, i Tužilaštvo BiH sakrili od javnosti trgovinu s Dodikom i onda čak i javno ročište u Sudu BiH iako je zakon jasan – ročište mora biti javno.

Pritvor je ukinut, potraga je okončana, kao je da je nekad, pa i postojala. Iz opozicije poručuju – najveća izdaja pokajnika Dodika.

“Ovim je Milorad Dodik instituciju Suda i Tužilaštva BiH za vijek vijekova pretvorio u ustavnu kategoriju. Sve ono što se desilo otvara pitanje za pravosudne institucije da li one nezavisne i je li moguće praviti dogovore kada su u pitanju presude”, rekao je Marinko Božović član Glavnog odbora SDS-a.

Predsjednik PDP-a kaže da je Dodik držao narod Srpske godinu dana u zatvoru, a potom ponizno otišao u Sud BiH.

“Šta se dešava nakon godinu dana. On je našim helikopterom preletio poniženu Republiku Srpsku koju je on ponizio, ušunjao se u Tužilaštvo BiH i dao izjavu. Čovječe Božiji, da li je tebi išta sveto. Poniženi su narodni poslanici, građani, Narodna skupština. Danas možemo da kažemo da tom čovjeku ništa nije sveto”, rekao je Stanivuković.

Ovo nije samo lični poraz Milorada Dodika nego i kolektivni poraz Republike Srpske, jasan je pravni stručnjak, doktor Milan Blagojević.

“Da su Milorad Dodik i njegove sluge likovi bez časti, dodvoraši, prevrtljivci koji vuku za nos cijeli ovdašnji srpski narod i Republiku Srpsku, da su za šaku lične koristi i opstanka na vlasti spremni da pogaze sve, uvjerili smo se nedavno, kada je, po Dodikovoj komandi, a nakon dvije godine uvreda na račun američke ambasade u BiH, šaka Dodikovih jadnika ipak otišla u tu ambasadu u Sarajevu i poklonila se povodom obilježavanja američkog Dana nezavisnosti.

Isto tako, otići nakon svega u Tužilaštvo i Sud BiH je dokaz Dodikove prevrtljivosti i spremnosti da zbog sebe na kocku stavi i narod i Republiku Srpsku, ali je i pokazatelj njegovog ličnog i našeg kolektivnog debakla.”

Blagojević navodi da sve u konačnom dokazuje i teške zloupotrebe u Tužilaštvu BiH i Sudu BiH čije počinioce bi, kako je istakao, trebalo hitno procesuirati.

Po istom pravilu očekuje se pojavljivanje ostalih bjegunaca iz vrha Srpske koji su sa Dodikom zamutili ovu vodu – Nenada Stevandića i Radovana Viškovića. Pošto se nisu odazvali pozivu Tužilaštva u dva navrata, kao i Dodik, za njima je raspisana centralna potjernica i određen pritvor u trajanju od 30 dana.

Nastavi čitati

Politika

DR BLAGOJEVIĆ: Ovo nije samo lični poraz Milorada Dodika nego i KOLEKTIVNI PORAZ Republike Srpske

Da su Milorad Dodik i njegove sluge likovi bez časti, dodvoraši, prevrtljivci koji vuku za nos cijeli ovdašnji srpski narod i Republiku Srpsku, da su za šaku lične koristi i opstanka na vlasti spremni da pogaze sve, uvjerili smo se nedavno, kada je, po Dodikovoj komandi, a nakon dvije godine uvreda na račun američke ambasade u BiH, šaka Dodikovih jadnika ipak otišla u tu ambasadu u Sarajevu i poklonila se povodom obilježavanja američkog Dana nezavisnosti.

Samo nekoliko dana nakon toga ponovo smo bili svjedoci prevrtljivosti Milorada Dodika, koji je, očigledno je to, po prethodnom dogovoru sa Tužilaštvom i Sudom BiH, iako je bjegunac od pravosuđa protiv kojeg je određen pritvor i raspisana potjernica zbog krivičnog djela napada na ustavni poredak BiH, hladnokrvno i u tajnosti otišao u Tužilaštvo i Sud BiH, gdje je ispitan kao okrivljeni, a zatim mu je ukinut pritvor te je pušten na slobodu.

Sve to je težak ne samo lični poraz Milorada Dodika nego i kolektivni poraz Republike Srpske i svjetine srpskog naroda koja zaslijepljena Dodikom ni ovaj put neće biti kadra da spozna kolika je to katastrofa za nas.

Jer, ne treba zaboraviti da je samo par mjeseci ranije upravo Dodik bio spiritus movens donošenje zakona u Narodnoj skupštini Republike Srpske o zabrani djelovanja SIPA-e, Suda BiH i Tužilaštva BiH na teritoriji Republike Srpske, te je javno pozivao i podstrekavao na opstrukcije tih institucija i njihovo napuštanje od strane zaposlenika koji su iz Republike Srpske.

Nazivao ih je vanustavnim institucijama, zbog čega su i njegovi mediji morali to isto pisati i govoriti, iako je nekoliko godina prije toga sam Dodik i njegov SNSD u Parlamentarnoj skupštini BiH izglasao, u skladu sa Ustavom BiH, formiranje svih tih institucija.

Otići nakon svega toga u Tužilaštvo i Sud BiH je dokaz Dodikove prevrtljivosti i spremnosti da zbog sebe na kocku stavi i narod i Republiku Srpsku, ali je i pokazatelj njegovog ličnog i našeg kolektivnog debakla.

No, osim ove sramotne stranice u našoj istoriji, ima u toj Dodikovoj predaji Tužilaštvu i Sudu BiH i nečega što tako bjelodano dokazuje kriminal tih institucija.

Da bi se on pojmio neophodno je podsjetiti na to da je najprije Tužilaštvo BiH zatražilo, a Sud BiH prihvatio i odlučio da se protiv Milorada Dodika, Radovana Viškovića i Nenada Stevandića odredi pritvor i raspiše potjernica zbog osnovane sumnje da su izvršili krivično djelo napada na ustavni poredak BiH, propisano Krivičnim zakonom BiH.

Akcenat treba staviti na osnovanu sumnju da je učinjeno krivično djelo, čije postojanje je neophodno za određivanje pritvora i raspisivanje potjernice, što je takav stepen izvjesnosti koji je znatno iznad pukog osnova sumnje da je učinjeno krivično djelo.

Zatim treba uzeti u obzir da su pritvor i potjernica određeni za najteže krivično djelo propisano zakonom.

A određeni su, i pritvor i potjernica, zbog opasnosti od bjekstva.

Kada se uzme u obzir takav splet okolnosti, onda po zakonu niko nema pravo da sa okrivljenim pregovara na način na koji je to za potrebe Milorada Dodika učinilo Tužilaštvo BiH, to jest da se sa njim dogovori da on dođe u Sarajevo, da bude ispitan u Tužilaštvu BiH i da će mu odmah zatim Sud BiH ukinuti pritvor te će biti pušten na slobodu.

Umjesto takvog nezakonitog pregovaranja i dogovora, dužnost je i Tužilaštva i Suda BiH, kad su već tražili, odnosno odredili pritvor i potjernicu zbog najtežeg krivičnog djela, da ni pod kojim uslovima ne pregovaraju, a kamoli dogovore da se okrivljeni mirno došeta do njih, dadne izjavu i da odmah potom bude pušten na slobodu.

Umjesto toga, jedino što zakon dopušta u ovakvim slučajevima je da država radi svoj posao, a to je da okrivljenog liši slobode i sprovede ga u pritvorsku jedinicu državnog zatvora. Tek potom okrivljeni iz te jedinice može biti priveden na ispitivanje u Tužilaštvu BiH.

Međutim, sve to je izostalo u slučaju Milorada Dodika, što toliko jasno govori da je Tužilaštvo BiH nezakonito ispregovaralo sa njim da zakon ne važi za Dodika.

Zbog toga je to očigledno kriminalno ponašanje, ozbiljna zloupotreba službenog položaja od strane državnih tužilaca koji su učestvovali u ovoj kriminalnoj raboti, kojom su prekoračili svoja službena ovlaštenja, nanijevši time ozbiljan udarac pravosuđu BiH.

Od te odgovornosti ne može ih osloboditi ni to da su djelovali pod uticajem inostranih emisara, moguće i iz Kancelarije OHR-a, jer zakon mora biti iznad svakoga.

Koliko je sve ovo što je učinjeno u korist Milorada Dodika teška tužilačka zloupotreba službenog položaja dokazuje ne samo prethodno rečeno, već i naredna argumentacija koja istovremeno dokazuje i kriminal od strane Suda BiH.

Naime, očigledno prethodno dogovorivši da se Dodik samo pojavi u Tužilaštvu BiH, da bude ispitan i da će odmah potom biti pušten na slobodu, postupajući tužilac (ili tužioci) su nezakonito ispregovarali i dogovorili sa Dodikovim emisarima i to da mu neće biti oduzete putne isprave niti lična karta, iako je protiv njega određen pritvor i raspisana potjernica zbog opasnosti od bjekstva.

Umjesto toga, Dodiku je određena samo mjera povremenog javljanja policiji.

Takvo ponašanje Tužilaštva BiH, u okolnostima prethodnog višemjesečnog Dodikovog bjekstva, je teška povreda zakona.

Jer, Zakon o krivičnom postupku BiH propisuje (član 126. stav 2) da u okolnostima koje ukazuju na opasnost od bjekstva okrivljenog, Tužilaštvo treba predložiti, a Sud BiH odrediti zasebnu mjeru privremenog oduzimanja putnih isprava okrivljenom, uz zabranu izdavanja novih putnih isprava, kao i zabranu korištenja lične karte za prelazak državne granice BiH.

Ništa od toga nije zatražilo Tužilaštvo BiH u slučaju Milorada Dodika, niti je to naredio Sud BiH, što takođe govori da to nije učinjeno upravo zato što je tako ispregovarano sa Dodikom, što ukazuje na tešku zloupotrebu službenog položaja u Tužilaštvu BiH, ali i u Sudu BiH.

Da su tužilac i postupajući sudija radili svoj posao po zakonu, morali su u okolnostima konkretnog slučaja zatražiti, odnosno odrediti navedene mjere iz člana 126. stav 2. ZKP BiH protiv Milorada Dodika.

Na kraju, mada ne i manje bitno, treba ukazati i na član 136. ZKP BiH. Njime je propisano da u toku istrage sudija za prethodni postupak može (dakle i ne mora) ukinuti pritvor.

To znači da sudija nije dužan da ukine pritvor sve i ako mu to predloži državni tužilac, već po zakonu treba da savjesno ocijeni njegovu osnovanost te da ga odbije i ostavi pritvor na snazi, ako to okolnosti konkretnog slučaja zahtijevaju.

Međutim, postupajući sudija Suda BiH je odmah ukinuo pritvor Dodiku i pri tome mu čak nije oduzeo ni putne isprave, iako je prije toga pritvor bio određen zbog opasnosti od bjekstva okrivljenog.

Stoga i ove činjenice govore svima, samo ne zlobnima i onima čiji kognitivni aparat je insuficijentan za to, da je sve ovo namjerno propušteno da se učini u Tužilaštvu BiH i Sudu BiH zbog prethodnog ilegalnog dogovora da se to ne učini.

Sve to u konačnom dokazuje teške zloupotrebe u Tužilaštvu BiH i Sudu BiH čije počinioce bi trebalo hitno procesuirati, kako kroz odgovarajući krivični postupak zbog izvršenja krivičnog djela zloupotrebe službenog položaja, tako i kroz disciplinski postupak koji bi protiv njih trebala hitno pokrenuti Kancelarija disciplinskog tužioca pri Visokom sudskom i tužilačkom savjetu BiH.

Dr Milan Blagojević

Nastavi čitati

Aktuelno