Sve veći broj očeva u Republici Srpskoj odlučuje da bude prisutan na porođajima svojih partnerki.

Tako je u toku prošle godine bilo njih 483, što predstavlja rast od skoro 10 odsto u odnosu na prethodnu godinu.

Naime, kako su za “Nezavisne novine” kazali iz Klinike za ginekologiju i akušerstvo UKC RS, ovaj trend pokazuje povećanu uključenost muškaraca u najintenzivnije trenutke rađanja novog života.

“Za prisustvo oca na porođaju potrebno je samo da trudnica lično podnese zahtjev i od dokumentacije je potrebna lična karta. Naglašavamo da se zahtjev za prisustvo na porođaju odnosi na prisustvo osobe od povjerenja, a ne isključivo oca, ali u praksi se najčešće susrećemo da je na porođaju prisutan otac”, kazali su iz UKC RS.

Maja Savanović Zorić, psiholog i sistemski porodični psihoterapeut, za “Nezavisne novine” ističe da prisustvo partnera na porođaju ne bi trebalo da bude izuzetak, niti dodatna podrška, već prirodan nastavak bliskosti, povjerenja i zajedničkog roditeljstva.

“Kada muškarac stoji uz svoju partnerku u tom najintenzivnijem trenutku, on je ne spasava, ne preuzima glavnu ulogu, već jednostavno ostaje. On je prisutan, dostupan i, prije svega, pokazuje sposobnost da vidi sve što porođaj jeste. Da vidi da je to i napor, i bol, i snaga, i strah, i neizvjesnost, i ogromna potreba žene da ne bude sama. U tim trenucima, mnogim ženama upravo to postaje najvažnije – da je pored njih neko poznat, neko ko zna kako da diše, ko neće postavljati pitanja, već će držati prostor sigurnosti u haosu koji zavlada. Tada prisustvo voljene osobe nije samo utjeha, to je ono što im pomaže da ostanu povezane sa sobom, da se ne izgube u sistemu, mislim prvenstveno na medicinski sistem, i da znaju da ih neko vidi dok prolaze kroz nešto što je teško i zamisliti, a kamoli doživjeti”, kazala je ona.

Kako dodaje, za muškarce je to možda prvi put da jasno vide kroz šta žena zaista prolazi, bez uljepšavanja i prepričavanja.

“I to mijenja perspektivu. Više to nisu samo ‘mama i beba u bolnici’, dok otac negdje čeka vijesti. Otac je tu – vidi, osjeti i razumije. I tada se nešto pomjeri. Odnos se produbljuje, raste poštovanje i rađa se nova, tiha bliskost. Posebno bih voljela naglasiti da ovakvi trenuci kod nas, u Bosni i Hercegovini, imaju dodatnu vrijednost. U društvu gdje se muška uloga i dalje često veže za distancu, racionalnost i kontrolu, prisustvo muškarca na porođaju ima posebno značenje. Jer kada muškarac uđe u porođajnu salu, on izlazi iz uloge posmatrača i postaje svjedok nečega što duboko oblikuje njegov odnos sa partnerkom, ali i sa djetetom koje dolazi”, kazala je Savanović Zorićeva.

Kako je kazala, ne mora znati šta da kaže, ne mora znati kako da pomogne – dovoljno je da ostane.

“A to ‘ostati’ uz ženu kada joj je najteže, ima veću težinu od svih riječi. Da dijete dođe na svijet gledajući dvoje ljudi koji se ne boje bliskosti, koji su sposobni biti jedno drugom oslonac i kada ne znaju kako će sve izgledati – to ostaje, ne kao uspomena, nego kao temelj. I možda je baš to jedan od najboljih načina da porodica započne – iz zajedništva, a ne iz podjele zadataka”, kazala je Savanović Zorićeva.

Jedan od očeva koji je prisustvovao porodu svoje supruge ističe za “Nezavisne novine” da je to planirao od samog početka.

“Od samog početka znao sam da ću prisustvovati porođaju – mislim da je to potpuno prirodno. Naravno, svako ima svoje mišljenje, a neki muževi nisu psihički spremni i teško podnesu taj trenutak. Čuo sam i za očeve koji su padali u nesvijest. Ipak, ja sam mišljenja da supruga i ja zajedno dobijamo dijete, pa zašto bi ona u tome bila sama”, kazao je on.

Kako je dodao, primijetio je da je bilo mnogo očeva koji su prisustvovali porođaju.

“Nisam bio jedini. Moja supruga se brzo porodila i, srećom, nije bilo većih komplikacija. Ono što mi najviše ostaje u sjećanju jeste prvi kontakt sa bebom, koji je neprocjenjiv, jer sam imao priliku da držim dijete odmah nakon rođenja. To je iskustvo koje bi svaki roditelj trebalo da doživi”, kazao je ovaj ponosni tata.