Zemlja je u posljednjih 25 godina postala tamnija, otkrio je istraživački tim u svom naučnom radu objavljenom u časopisu Proceedings of the National Academy of Sciences.

Naučnici objašnjavaju da je u periodu od 2001. do 2024. godine zabilježena manja refleksija sunčeve svjetlosti sa Zemljine površine nego ranije. Nevjerovatno otkriće
„Svemirski odmetnik“ lebdi između planeta i proždire sve što mu se nađe na putu

„Tamnjenje“ je izraženije na sjevernoj nego na južnoj polovini planete, a naučnici su to otkrili nakon analize podataka prikupljenih satelitom.

Kako ističu, južna polulopta u prosjeku prima više radijacione energije na vrhu atmosfere, dok se na sjevernoj bilježi gubitak te energije.

Ranije studije sugerisale su da se ta neravnoteža kompenzuje atmosferskim i okeanskim strujanjima koja prenose energiju. Međutim, najnovije istraživanje pokazuje da ta strujanja nisu mogla u potpunosti nadoknaditi razlike tokom protekle dvije decenije.

Prema podacima, zabilježeno je odstupanje od 0,34 vata po kvadratnom metru po deceniji. Gledano u kontekstu prosječnog sunčevog zračenja od 240 do 243 vata, to odstupanje nije veliko, ali je statistički značajno.

Naučnici smatraju da je do razlike došlo zbog promjena u količini vodene pare i oblaka u atmosferi, kao i zbog promjena u refleksivnosti Zemljine površine. Objašnjavaju da led i snijeg reflektuju više sunčevog zračenja od stijena ili vode. Zbog toga je smanjenje morskog leda i snježnog pokrivača na sjevernoj polulopti doprinijelo „tamnjenju“.

Osim toga, važnu ulogu imaju i sitne čestice u atmosferi koje djeluju kao kondenzacione jezgre za stvaranje oblaka, što dodatno utiče na refleksiju sunčevog zračenja.

Na sjevernoj polulopti zagađenje finim česticama značajno se smanjilo, dok je na južnoj – zbog požara u Australiji i erupcije vulkana Huang Tonga – došlo do ispuštanja veće količine ovih čestica u atmosferu.

Naučnici ističu da je ključno razumjeti uzroke razlika u refleksivnosti između južne i sjeverne polulopte, jer bi to moglo unaprijediti klimatske modele i pružiti bolji uvid u buduće promjene klime na Zemlji.

Nezavisne novine

Na Sardiniji, jednom od dva velika italijanska ostrva, sela se prazne i stanovništvo drastično opada zbog niske stope nataliteta i odlaska mladih u gradove, uprkos brojnim mjerama i podsticajima za privlačenje novih stanovnika.

Na jednom od dva velika italijanska ostrva, Sardiniji, mnoga sela i manja naseljena mjesta nude kuće za jedan evro, i daju novac za osnivanje porodica i pokretanje firmi, ali uprkos tome nezaustavljivo idu ka potpunom demografskom kolapsu.

Na Sardiniji danas živi nešto više od 1,5 miliona stanovnika, što je brojka koja se decenijama unazad konstantno smanjuje. Osim što se smanjuje broj stanovnika, veliki broj sela i manjih naseljenih mjesta je danas pred izumiranjem, jer se mladi ljudi sele u velike gradove poput Kaljarija.

Najveći problem za Sardiniju je natalitet, odnosno činjenica da je na ovom ostrvu zabilježena najniža stopa nataliteta u Italiji, koja iznosi 0,91 dijete po ženi. Da bi se broj stanovnika održao stabilnim, žene bi u prosjeku trebalo da imaju 2,1 dijete.

U jednom od sela na Sardiniji, Baradiliju, posljednje dijete je rođeno prije 10 godina, a tamo živi 76 stanovnika. Rizik da mjesta poput Baradilija postanu gradovi duhova podstakao je ostrvo da pokuša da privuče nove stanovnike.

Par koji se preseli u selo na Sardiniji sa manje od 3.000 stanovnika može dobiti do 15.000 evra za kupovinu ili renoviranje kuće, do 20.000 eura za pokretanje biznisa koji otvara lokalna radna mjesta, kao i mjesečnu subvenciju od 600 eura za prvo dijete i 400 eura za svako naredno dijete, sve dok ne napune pet godina.

Ovi podsticaji dio su paketa protiv depopulacije koji je uvela regija. Dodatno, tu su i lokalne hitne mjere, poput ponude opštine Ololaji koja novim stanovnicima nudi kuće za 1 euro. Ipak, to nije donijelo očekivane rezultate, a sela na Sardiniji, poput Baradilija, i dalje imaju ozbiljne probleme, piše Politiko.

Prije više od 30 godina, selo je zatvorilo svoju jednosobnu osnovnu školu, u kojoj su lokalna djeca, uzrasta od 6 do 10 godina, učila zajedno.

Baradili i okolna sela odlučili su se za rotirajući školski sistem, u kojem djeca tokom godine pohađaju nastavu u tri različita sela. Besplatan autobus ih svakog jutra preuzima.

Pohađanje srednje škole ili dolazak do bolnice mnogo je teže, jer su obje usluge udaljene više od 30 kilometara.

Još jedno sardinsko selo, Ololaji, “proslavilo” se širom svijeta nudeći kuće za jedan evro. Od tada je prošlo devet godina, a od 100.000 ljudi koliko se prijavilo, samo je nekoliko dobilo objekat u ovom selu.

Ovaj program funkcioniše kao posrednik između vlasnika starih kuća, često podijeljenih između različitih porodica nasljednika, i onih koji ih žele dobiti za malo novca. Kao rezultat toga, samo je mali broj stranih porodica uspio da kupi kuću za 1 euro.

U međuvremenu, selo i dalje gubi stanovnike, smanjujući se sa 1.300 kada je ponuda počela na sadašnjih 1.150.

Studije su pokazale da same kuće od jednog evra nisu dovoljne, baš kao što ni podsticaji za rađanje djece nisu dovoljni da bi se preokrenuli efekti demografskog kolapsa.

Takođe je pokazano da se novi vlasnici ponekad odluče da preprodaju nekretninu od jednog evra po istoj cijeni po kojoj su je kupili, jer ne mogu da priušte troškove renoviranja koji su veći od očekivanih ili nisu zadovoljni svojim izborom.

Samo nekoliko dana nakon što je snijeg prekrio kraj, stanovnici sela Igrište kod Kuršumlije ostali su iznenađeni – pojavila se zmija…

Kao da nas snijeg samo desetak dana poslije završetka ljeta nije dovoljno iznenadio, priroda je riješila da nastavi sa “šokovima”. Ovaj put, nije riječ o meteorološkim ekstremima, već jednom životinjskom “izletu”. U selu Igrištu kod Kuršumlije, usred snijega viđena je ni manje ni više nego zmija.

Veroljub i Zoran Todorović, zabilježili su ovaj neobičan i veoma rijedak prizor, a objavila ga je na svom Fejsbuku Radio-televizija Kuršumlija.

Biolozi ukazuju na to da su zmije hladnokrvne životinje i da tokom zime miruju, skrivene u zemlji. Ipak, ponekad ih može probuditi nagla promjena temperature ili toplota koja dopire iz tla.

Takav prizor izuzetno je rijedak, ali i podsjetnik da priroda uvijek ima svoja iznenađenja. Možda je to samo biološki instinkt, a možda i simbol života koji se ne predaje, dokaz da toplina postoji čak i usred mraza.

“Neka se bjelina snijega i ova zmija zapamte kao jedan od onih trenutaka kada priroda šapuće čovjeku da život, kad ga najmanje očekujemo, uvijek negde tiho diše”, piše u objavi pomenutog medija a mi se slažemo sa tim.