Njemački trgovački lanac Lidl sve je bliže početku poslovanja u Bosni i Hercegovini, a kao mogući termin otvaranja prvih prodavnica navodi se mart 2027. godine. Iako kompanija još nije zvanično potvrdila datum, pripreme za ulazak na domaće tržište se nastavljaju.

Kako piše BiznisInfo.ba, na ranije izgrađenim objektima posljednjih dana počelo je završno uređenje vanjskih površina, uključujući parkinge i zelene površine.

Paralelno s tim, kompanija razvija mrežu prodavnica, gradi logističku infrastrukturu, zapošljava radnike i uspostavlja saradnju sa domaćim dobavljačima.

Mart 2027. kao mogući termin otvaranja

Informacija o mogućem datumu otvaranja prvih prodavnica stigla je od domaćih proizvođača koji su razgovarali sa predstavnicima Lidla o budućoj saradnji.

Siniša Šolak, predsjednik Udruženja „Glamočki krompir“, ranije je potvrdio da su predstavnici njemačkog trgovačkog lanca tokom sastanka najavili otvaranje prvih prodavnica u martu 2027. godine.

Na sastanku je razgovarano o mogućnostima plasmana glamočkog krompira na police budućih marketa, potrebnim količinama, standardima pakovanja i organizaciji isporuke.

Dolazak Lidla na tržište BiH priprema se već godinama, a početak rada ovog trgovačkog lanca mogao bi donijeti dodatnu konkurenciju u sektoru maloprodaje.

Ipak, mart 2027. za sada ostaje očekivani termin, jer Lidl nije zvanično potvrdio tačan datum otvaranja prvih prodavnica.

Građani Bosne i Hercegovine veliki dio novca troše na osnovne životne potrebe, a hrana zauzima posebno mjesto u kućnim budžetima. Prema međunarodnom poređenju, na hranu i bezalkoholna pića za potrošnju kod kuće odlazi 31,9 odsto ukupne potrošnje u BiH, što je znatno više nego u većini evropskih zemalja.

Analiza portala „Visual Capitalist“, zasnovana na podacima Službe za ekonomska istraživanja Ministarstva poljoprivrede SAD, svrstala je BiH na 26. mjesto među 103 zemlje obuhvaćene poređenjem. Iako ovaj pokazatelj ne znači da su namirnice nužno najskuplje, on ukazuje na to koliko važan dio kućnog budžeta odlazi na hranu.

U BiH za hranu 31,9 odsto potrošnje, u Njemačkoj 11,5 odsto

Podaci pokazuju da je udio potrošnje namijenjene hrani u BiH znatno veći nego u većem dijelu Evrope.

U Rumuniji na hranu odlazi 23,9 odsto ukupne potrošnje, u Srbiji 23,3, Hrvatskoj 22,9, a Bugarskoj 22,3 odsto. U Slovačkoj taj udio iznosi 19 odsto, u Poljskoj 17,8, dok Italija i Grčka bilježe po 14,9 odsto.

U Sloveniji se za hranu izdvaja 14,2 odsto ukupne potrošnje, u Francuskoj 13,3, a u Španiji 12,8 odsto. U Njemačkoj je taj udio 11,5, u Austriji 9,9, a u Švajcarskoj svega 8,5 odsto.

To znači da je udio izdataka za hranu u ukupnoj potrošnji u BiH gotovo tri puta veći nego u Njemačkoj, a još izraženija je razlika u poređenju sa Švajcarskom.

Na svjetskom vrhu nalaze se Nigerija sa 56,2 odsto, Mjanmar sa 54,8 i Laos sa 53,9 odsto. Najmanji udjeli zabilježeni su u Singapuru, 6,3 odsto, i SAD, 6,4 odsto.

Sindikalna korpa premašila 3.500 KM

Koliko su osnovni životni troškovi opterećenje za domaćinstva u BiH pokazuje i podatak Saveza samostalnih sindikata BiH. Sindikalna potrošačka korpa za četvoročlanu porodicu u septembru je iznosila 3.565 KM.

Na prehranu je odlazilo 46,12 odsto njene vrijednosti, odnosno približno 1.645 KM.

Prema podacima Agencije za statistiku BiH, prosječna neto plata u avgustu iznosila je oko 1.700 KM. To je odgovaralo približno 47,7 odsto vrijednosti sindikalne potrošačke korpe.

Poređenje ovih iznosa pokazuje koliko je teško pokriti sve potrebe četvoročlane porodice samo jednom prosječnom platom. Ipak, riječ je o različitim pokazateljima: sindikalna korpa predstavlja procijenjene troškove za porodicu, dok je prosječna plata iznos koji se odnosi na jednog zaposlenog.

Cijene rastu, ali hrana bilježi drugačije kretanje

Potrošačke cijene u BiH u septembru su bile šest odsto više nego u istom mjesecu prethodne godine, pokazuju zvanični podaci.

Kod hrane i bezalkoholnih pića kretanje je bilo drugačije. Cijene u ovoj kategoriji u septembru su porasle za 0,6 odsto u odnosu na avgust, ali su bile 0,1 odsto niže nego u septembru prošle godine. Posmatrano za prvih devet mjeseci ove godine, hrana i bezalkoholna pića bili su u prosjeku 1,4 odsto skuplji nego u istom periodu 2025. godine.

Ovi podaci pokazuju da se promjene cijena ne odvijaju jednako u svim kategorijama proizvoda. Čak i kada cijene hrane na godišnjem nivou stagniraju ili blago padaju, njen udio u potrošnji može ostati visok zbog nivoa prihoda i iznosa koji domaćinstva imaju na raspolaganju.

Zašto siromašnija domaćinstva veći dio novca troše na hranu?

Visok udio izdataka za hranu ne znači automatski da su namirnice u nekoj zemlji najskuplje. Na taj pokazatelj utiču cijene, prihodi stanovništva i struktura potrošnje.

Ekonomija ovaj odnos objašnjava Engelovim zakonom, prema kojem sa rastom prihoda obično opada udio ukupne potrošnje koji domaćinstva izdvajaju za hranu. To ne znači da bogatiji građani nužno troše manje novca na namirnice, već da im nakon kupovine hrane ostaje veći dio budžeta za druge potrebe.

Zbog toga domaćinstva sa većim prihodima mogu lakše da izdvoje novac za stanovanje, prevoz, obrazovanje, putovanja i štednju. Kod porodica sa nižim primanjima veći dio raspoloživog novca odlazi na osnovne potrebe, pa je prostor za ostale troškove znatno uži.

Važno je naglasiti i da međunarodno poređenje obuhvata hranu i bezalkoholna pića za potrošnju kod kuće, a ne obroke u restoranima i kafićima. Ono, dakle, ne predstavlja direktno poređenje cijena namirnica niti pokazuje koliki dio plate svaki građanin izdvaja za hranu.

Svjetske cijene hrane ponovo rastu

Dodatni pritisak na troškove ishrane mogao bi doći sa međunarodnog tržišta. Organizacija UN za hranu i poljoprivredu objavila je da su svjetske cijene hrane u septembru porasle treći mjesec zaredom i dostigle najviši nivo od novembra 2022. godine.

Indeks cijena hrane povećan je za 1,5 odsto u odnosu na avgust, dok su cijene žitarica porasle za 5,1 odsto.

Rast cijena pšenice povezan je sa problemima u crnomorskom regionu, zbog kojih su uvoznici tražili alternativne izvore snabdijevanja.

Za BiH, koja prema navedenoj analizi već izdvaja veliki dio ukupne potrošnje za hranu, dalja kretanja cijena na svjetskom tržištu ostaju važna. Međutim, sam udio potrošnje ne pokazuje direktno koliko će namirnice poskupjeti niti kakav će biti konačan uticaj na kućne budžete.

Podaci, ipak, jasno pokazuju razliku između BiH i razvijenijih evropskih ekonomija: dok hrana u BiH zauzima gotovo trećinu ukupne potrošnje, u Njemačkoj je taj udio 11,5 odsto, a u Švajcarskoj 8,5 odsto. Kada se to uporedi sa visinom prosječnih primanja i troškovima porodične potrošačke korpe, postaje jasnije zašto mnogim domaćinstvima nakon podmirivanja osnovnih potreba ostaje malo prostora za druge životne troškove.

Termoelektrana Ugljevik ponovo je priključena na mrežu nakon gotovo dvije sedmice zastoja zbog nedostatka uglja, ali je nastavak proizvodnje i dalje neizvjestan. Do sada je isporučeno oko 4.000 tona uglja, dok je za jedan dan rada elektrane potrebno približno 6.000 tona.

Prema riječima direktora Rudnika i termoelektrane Ugljevik Žarka Novakovića, trenutne količine uglja trebalo bi da omoguće rad do 1. novembra, a u međuvremenu se očekuju nove isporuke. Ipak, još nije izvjesno da li će dobavljač uspjeti da obezbijedi dovoljne količine za kontinuiranu proizvodnju.

Do 1. novembra oslonjeni na domaći ugalj

Novaković je za „Nezavisne novine“ rekao da će elektrana do 1. novembra raditi koristeći ugalj iz rudnika „Istok“ u Ugljeviku. Do tada bi, kako se očekuje, trebalo da stignu i dodatne količine.

„Do tada dobavljač ima vremena da obezbijedi dovoljne količine za nesmetan rad i poslije 1. novembra. Da li ćemo u tome uspjeti, zaista ne mogu da kažem, jer je do sada isporučeno svega oko 4.000 tona uglja. To nije dovoljno ni za jedan dan rada, tako da je vrijeme pred nama i vidjećemo kako će se situacija odvijati“, rekao je Novaković.

Govoreći o cijeni uglja i mogućim isporukama kompanije „Drvo-eksport“, direktor RiTE Ugljevik naveo je da je, prema njegovim saznanjima, Matično preduzeće potpisalo ugovor s tom kompanijom.

„Mi još nismo potpisali nikakav ugovor s Matičnim preduzećem, tako da nemam uvid u cijenu“, kazao je Novaković.

Neriješeni imovinsko-pravni odnosi koče eksploataciju

Jedan od ključnih problema i dalje su imovinsko-pravni odnosi na ležištu „Istok 2“, zbog kojih je obustavljen iskop uglja.

Novaković smatra da je takva pitanja trebalo rješavati mnogo ranije, imajući u vidu značaj ovog energetskog objekta.

„O imovinsko-pravnim odnosima za ovakav energetski objekat trebalo bi da se razmišlja i da se oni rješavaju najmanje pet godina unaprijed. Na ležištu ‘Istok 2’ imamo parcele koje su eksproprisane još krajem osamdesetih godina“, rekao je Novaković.

Zastoj u eksploataciji otvorio je pitanje obezbjeđivanja dovoljnih količina uglja za nesmetan rad elektrane, koja je važna za domaću proizvodnju električne energije.

Sindikat očekuje redovne isporuke

Predsjednik Sindikalne organizacije RiTE Ugljevik Slaviša Čuturić izrazio je nadu da će ugalj koji je obezbijedila „Elektroprivreda Republike Srpske“ stizati redovno i omogućiti stabilizaciju proizvodnje.

„Nadamo se da će ugalj koji je obezbijedila ‘Elektroprivreda Republike Srpske’ stizati u kontinuitetu, kako bi se proizvodnja u Rudniku i termoelektrani Ugljevik odvijala nesmetano. Potrebni su nam i struja i grijanje u Ugljeviku“, kazao je Čuturić.

On je ranije naveo da su neriješeni imovinsko-pravni odnosi na eksploatacionom polju „Istok 2“ doveli do obustave radova i iskopavanja uglja.

Petrović očekuje proizvodnju do 25. decembra

Generalni direktor „Elektroprivrede Republike Srpske“ Luka Petrović ranije je najavio ponovno priključenje Termoelektrane Ugljevik na mrežu, navodeći da je počeo dolazak uglja iz Prijedora.

„Imaju domaćeg uglja, a danas (ponedjeljak) je počeo da dolazi i kupovni iz Prijedora. Dnevno je potrebno 6.000 tona, odnosno najmanje 150 kamiona“, rekao je Petrović.

On je istakao da je nastavak rada elektrane posebno važan zbog visokih cijena električne energije na tržištu, koje su, prema njegovim riječima, premašivale 300 evra po megavat-času.

„Siguran sam da ćemo imati kontinuitet u proizvodnji do 25. decembra“, rekao je Petrović, dodajući da bi domaća proizvodnja trebalo da smanji potrebu za kupovinom električne energije na spoljnom tržištu.

Njegova procjena, međutim, zavisi od toga da li će biti obezbijeđene dovoljne količine uglja i da li će isporuke stizati bez prekida.

Ekonomista: Problemi se gomilaju godinama

Ekonomista Milenko Stanić ranije je za „Nezavisne novine“ ocijenio da nedostatak uglja u RiTE Ugljevik nije izolovan problem, već posljedica poteškoća koje se, prema njegovim riječima, gomilaju godinama.

Kao uzroke naveo je loše upravljanje, česte kadrovske promjene i izostanak dugoročne strategije obezbjeđivanja energenta. Smatra da je bilo moguće ranije planirati dovoljne količine uglja, uključujući i nabavku iz drugih rudnika, poput onih u Tuzli i Banovićima.

„Očigledno je da se kadrovi mijenjaju po partijskoj liniji. Direktori dolaze, odrade svoj posao, neki nakon toga odu u poslaničke klupe, a problemi se nastavljaju gomilati. Loš izbor kadrova i izostanak dugoročne politike doveli su do ovakve situacije“, naveo je Stanić.

Iako je elektrana ponovo na mreži, pitanje redovnog snabdijevanja ugljem ostaje otvoreno. Za stabilnu proizvodnju biće neophodno da naredne isporuke budu dovoljne i pravovremene, dok se dugoročno ne riješe problemi koji ograničavaju eksploataciju na ležištu „Istok 2“.