Connect with us

Društvo

SLAVSKA TRPEZA NAJUKUSNIJA, ALI GOJI! Znate li koliko kalorija unesemo tokom ovakvog ručka?

Dok sjedimo, pričamo sa rodbinom i prijateljima, gostimo se i ispijamo čašu po čašu soka, u stvari ne znamo koliko smo dodatnog šećera unijeli. Naravno, vodimo se time da ćemo gaziranim pićem “lakše svariti i protjerati tu hranu”

Ljudi se, kada idu sa slave na slavu, vode time da nikako ne smiju da uvrijede domaćina i da je sramota ne probati nešto. Tako dolazi do toga da Srbi za jedan dan slave pojedu hrane dovoljno za nedjelju dana.

To se dešava uslijed pretrpavanja hranom, zapravo, ovu situaciju savršeno opisuje ona izreka “gladne su ti oči”.

Kada vidimo kako je slasna kožica prasećeg pečenja, koliko je na stolu šarenih salata i rolata, kako su divne glazure na sitnim kolačima, mi prosto zaboravimo da smo siti, da smo se već dobrano najeli, pa u tanjir stavljamo sve što nas privlači, uz misaoni izgovor da je ovo samo danas.

Ali nije, ići ćete na slave cijelog novembra i decembra, a sjetite se da poslije Božića slijedi Sveti Stefan, a onda i Jovanjdan.

Naravno, treba jesti, treba se veseliti, opustiti se i malo popiti, što je svakako lakše ako nismo ni svijesni koliko kalorija unosimo svakim zalogajem, šta radimo sebi kada posle svakog gucnemo gazirano piće i šta smo sve uradili svom organizmu do kraja treće slave tog dana.

U razgovoru sa Jovanom Živić, strukovnim nutricionistom, dijetetičarem, saznali smo koliko tačno hrane Srbi unesu za jedan dan slave.

Slavska hrana i njene kalorije

Znamo kako to ide – radujemo se da spremimo i da na stolu vidimo: meze, sireve, rusku, ali i neke nove salate, rolate, slane torte, supu, sarmu, pečenje, tortu ili sitne kolače.

– To je sve suviše. Mi apsolutno možemo da pojedemo samo supu i, na primjer, neko meso, zajedno sa salatom. Ako počnemo od meze, a mi samo kroz sireve, umake pune majoneza kombinovanih sa raznim vrstama pavlake, unesemo brdo loših kalorija i loših masti. Pa onda, kada pojedemo to, pređemo na suhomesnate proizvode, koji u sebi imaju veliku količinu masti. Onda prelazimo na sarmu, koja opet ima izvjesnu količinu masti. Sarma kao sarma nije loša, ukoliko pojedemo jednu ili dvije, ali ako prije toga pojedemo majonez i cijelo predjelo, pa pojedemo sarmu, pa poslije pečenje, to na kraju rezultira time da mi kroz jednu slavsku trpezu unesemo nedjeljni broj kalorija – počinje Jovana Živić koja nam taksativno daje uvid u to koliko koja hrana ima kalorija na 100 grama.

Parče slavskog kolača iznosi okvirima 200 kalorija, a proja 173 kalorije na 100 grama

Ruska salata je 220 kalorija na 100 grama, dok za istu količinu mimosa ima 296 kalorija.

Tradicionalna gibanica sa sirom ili pita s mesom iznose manje-više osto I to je između 300-330 kalorija na 100 grama.

Prebranac je 145 kalorija na 100 grama, dok je podvarak oko 230 tanjir.

Glavno mesno jelo je svakako pečenje, a svinjsko iznosi 176 kalorija, dok jagnjeće je 294 na 100 grama.

Za desert se skoro uvijek serviraju sitni kolači, a 100 grama ovih poslastica iznose 457 kalorija.

Posni sitni kolači oko 490 kalorija na 100 grama.

Sa druge strane, parče čokoladne torte sa orasima sadrži oko 560 kalorija, a ako se odlučite za vućnu tortu unijećete oko 260 kalorija.

Jedna sarma sadrži oko 130 kalorija, što svakako zavisi od njene veličine.

Navike Srba na slavi

Dok sjedimo, pričamo sa rodbinom i prijateljima, gostimo se i ispijamo čašu po čašu soka, u stvari ne znamo koliko smo dodatnog šećera unijeli. Naravno, vodimo se time da ćemo gaziranim pićem “lakše svariti i protjerati tu hranu”.

– Sok nema mogućnost da zadovolji žeđ kao voda. Sok reaguje tako da nam se još više pije, a mi ne unosimo vodu da bi nam se povratila hidriranost, već unosimo šećer, arome i aditive. Ne unosimo ništa kvalitetno. Kroz čašu soka unosimo oko 30 grama šećera. To su skoro dvije velike kašike šećera – nastavlja naša sagovornica.

Ono što Jovana ističe kao najveći problem je svakako sistem “od slave do slave”.

– Ljudi zasednu na jednu slavu, pa jedu, neka je to otprilike trajalo dva sata, pa onda idu na drugu slavu i tamo ponovo jedu. Tako konstantno muče svoj pankreas da luči insulin. Dešava se da ne prave pauzu između obroka. Ono što zaboravljamo jeste da, kada jedemo, nakon toga neka tri sata treba da pijemo samo vodu, kako se pankreas ne bi maltretirao ponovo. Ali, ako se konstantno unosi nešto u usta i gricka, pa neka je to i gutljaj po gutljaj soka, kafe, ponovo se pankreas muči, ponovo se luči insulin, i ponovo se maltretira pankreas, nema vremena da on “odmori” i da se “prištedi” – jasna je Jovana.

Kako se osjećamo dan poslije

Jovana nam objašnjava da je organizam navikao, zbog tih silnih masnoća i šećera koji se nalaze u hrani, da luči insulin i poslije je potrebno dan do dva da se to nekako izniveliše i da insulin i pankreas ponovo rade kako treba.

– Ljudi prosto dan poslije ne mogu da funkcionišu, što je logučno, jer ako pojedu tu količinu hrane, ne može ni stomak normalno da radi, a sa druge strane, zbog unijete količine šećera i masti, osjeća se pad energije. Drugo, može da se ubije i pH vrijednost – počinje Jovana Živić i nastavlja:

– Ako ne pazimo na kiselo-baznu ravnotežu hrane i ako jedemo suviše šećera, mi automatski narušavamo pH organizma, a kada pH nije u ravnoteži, mi se osjećamo umorno i bez energije. Naš mozak na umor reaguje tako da dobijemo utisak da nam treba neki šećer i tako se upada u začarani krug, umjesto da samo unosimo više vode.

Jasno je da većina ljudi ne zna koliko se organizam muči dan nakon ovakve gozbe, a Jovana to najbolje primjećuje u radu sa svojim klijentima. Onim klijentima koji ne žele plan ishrane, već samo savjete, ona da zadatak da zapisuju šta su sve pojeli u toku jednog dana. Tu se uzima u obzir i sve što “čapnu”, pa neka je to i parče nekog mafina i slično.

– Čapnu ovo, gricnu ono, na oko male stvari, poput čokoladice, a to je u stvari kalorijska bomba. Tu spadaju i “integralne” pločice iz zdrave hrane, a tu na 100 grama ima 500 kalorija. Jedna kesica čipsa ima oko 400 kalorija, a u tih 400 kalorija stane dosta mesa, dosta povrća i na primjer nekih zdravih hidrata, poput krompira, mrkve, nečega što nas drži dugo sitim – uviđa Jovana.

Društvo

PAVLINA RADOVANOVIĆ: Hvala na brizi, ali naša kuća stoji, ne raspada se, niti smo pred “gubitkom doma”

Mlada pjevačica Pavlina Radovanović iz Orahovca sa Kosmeta demantovala je saopštenje Odbora za pomoć Srbima na Kosovu i Metohiji, koje je pozvalo stanovnike Republike Srpske da pomognu njoj i njenoj porodici da, kako su naveli, “ne bi ostali bez krova nad glavom jer njihovoj kući prijeti urušavanje”.

– Hvala na brizi, ali naša kuća stoji, baš kao i mi. Ne urušava se, ne raspada, niti smo “pred gubitkom doma”, kako su neki mediji dramatično objavili. Prava istina je da moji roditelji ruše kuću moje pokojne babe i pokojnog dede (očevih roditelja), jer žele da naprave nešto korisno – gostoprimnicu u kojoj će moći da dolaze hodočasnici koji nas obilaze! – pojasnila je Pavlina u objavi na Instagramu, ističući da je imala potrebu da se lično oglasi.

Ona je pojasnila da se Humanitarna organizacija “Krajina za Srpsku” ponudila da im pomogne da bi se to što prije realizovalo i napravilo i oni su jedini koji trenutno sprovode ovu akciju.

– Molim sve ljude da ne uplaćuju ništa na žiro račun koji je na portalima, jer ne znamo čiji je niti ko stoji iza toga! Ako se već pozivate na humanost, onda to činite dostojanstveno, istinito i uz saglasnost onih o kojima pišete! – poručila je Pavlina.

Ona je navela da njena porodica, kao i većina porodica na Kosovu i Metohiji živi skromno, ali ponosno.

– Sve što radimo je naša borba da ostanemo na svojim ognjištima uprkos svim iskušenjima i žao nam je što je i ova situacija postala jedno od njih. A ako je neko baš toliko “zabrinut” za našu kuću, slobodno neka svrati na kafu i lično proveri temelje – istakla je Pavlina.

Odbor za pomoć Srbima na Kosovu i Metohiji uputio je apel “građanima Republike Srpske da pomognu mladoj pjevačici Pavlini Radovanović iz Orahovca sa Kosmeta kako njena porodica ne bi ostali bez krova nad glavom jer njihovoj kući prijeti urušavanje”.

U saopštenju iz ovog odbora pozvali su da “svi u skladu sa mogućnostima pomognu Pavlini i njenoj porodici” da, kako su naveli, “spase sadašnji dom ili da bude sagrađen novi”.

U saopštenju su objavili i broj žiro-računa da stanovnici Republike Srpske svojim uplatama, kako su naveli, putem Odbora pomognu Pavlini i njenoj porodici.

Nastavi čitati

Društvo

Novi apel iz RiTE Ugljevik: Ugroženi proizvodnja struje i radna mjesta!

Sindikat radnika Rudnika i termoelektrane (RiTE) Ugljevik uputio je novi apel institucijama Republike Srpske da hitno riješe pitanje koncesije na ležište uglja Ugljevik Istok 2, upozoravajući da bi, ukoliko se to ne desi, moglo izazvati ozbiljne posljedice po stabilnost elektroenergetskog sistema Srpske, ali i egzistenciju radnika.

Kako je za “Nezavisne novine” rekao predsjednik Sindikata Boban Benović, RiTE Ugljevik trenutno je najveći pojedinačni proizvođač električne energije u Republici Srpskoj, a obezbjeđenje dugoročnih rezervi uglja iz lokalnog ležišta od suštinskog je značaja za opstanak ovog sistema.

“RiTE Ugljevik proizvodi trećinu ukupne električne energije u okviru ‘Elektroprivrede RS’. Zapošljavamo gotovo 2.000 radnika i imamo izuzetan značaj za cijelu regiju. Ipak, i pored brojnih obećanja najviših zvaničnika, koncesija na ležište Ugljevik Istok 2 još nije vraćena našem preduzeću, iako je to ključno za naš dalji rad”, ističe Benović.

Prema njegovim riječima, još krajem januara nadležni su najavili da će Vlada RS otkupiti firmu “Comsar Energy Group Limited”, koja trenutno ima koncesiju, i time omogućiti RiTE Ugljevik nesmetanu eksploataciju ovog bogatog ugljenog ležišta. Međutim, ni nakon šest mjeseci ništa se nije konkretno desilo.

“Tačno je da su radnici zabrinuti. Prošlo je dosta vremena, a obećanja su ostala samo na riječima. Apelujemo na Vladu i nadležno ministarstvo da ispune ono što su rekli. Nećemo dozvoliti da treća lica, mimo RiTE Ugljevik, eksploatišu naš ugalj. Ukoliko se ne riješi koncesija, velika je vjerovatnoća da ćemo u zimskim danima ponovo ostajati bez uglja i samim tim i bez proizvodnje električne energije”, kazao je Benović.

Dodaje da su radnici spremni da pokrenu i radikalnije sindikalne mjere ukoliko se problem ne riješi, jer od stabilnog rada RiTE Ugljevik zavisi egzistencija hiljada porodica.

Sindikat podsjeća da ležište Ugljevik Istok 2 sadrži procijenjene rezerve od oko 48 miliona tona uglja, što bi, prema stručnim analizama, omogućilo nesmetan rad termoelektrane do 2050. godine.

Sličnog mišljenja je i ekonomista Milenko Stanić, koji smatra da bi energetska stabilnost i kontinuitet domaće proizvodnje trebalo da budu među ključnim prioritetima Vlade RS.

“Pomalo je čudno što još nije poznato koliko zaista novca je potrebno za preuzimanje koncesije. Spekuliše se o iznosu od 300 miliona KM, ali javnost nema tačne informacije. Ključno pitanje je kada će ovaj proces biti završen”, navodi Stanić.

On upozorava da je globalno energetsko tržište sve nestabilnije te da Republika Srpska mora osigurati sopstvene resurse ako želi izbjeći buduće poremećaje i zavisnost od skupog uvoza.

“Energetska nezavisnost, posebno kada imate domaće resurse, mora biti apsolutni prioritet. U trenutku kada brojne države ulažu milijarde da bi kupile sigurnost snabdijevanja, mi ne smijemo dozvoliti da nam ovako važan rudnik ostane van domaće kontrole”, zaključio je Stanić.

Podsjetimo, Vlada Republike Srpske je u aprilu na posebnoj sjednici prihvatila da kompaniji “Comsar Energy Group Limited” sa Kipra uplati 58,6 miliona KM, u svrhu otkupa koncesije za eksploataciju uglja na koncesionom polju Ugljevik Istok 2, koje se nalazi u sklopu Rudnika i TE

Ugljevik, a koja je u vlasništvu pomenute kiparske firme.

 

Nastavi čitati

Društvo

POGLEDAJTE VODU U BERKOVIĆIMA, za sve kriva havarija na gradilištu HE Dabar

Građani Berkovića danima se suočavaju sa ogromnim problemom, jer je veći dio teritorije ove opštine, smještene na jugu Hercegovine, bez pitke vode.

Koliko je situacija alarmantna najbolje ilustruju fotografije koje su nam ustupili zabrinuti građani, a na kojima se vidi da kada se voda natoči u času, više djeluje kao da je sok iz tetrapaka.

“Prvo je voda bila blatnjava, sada je nemamo nikako”, kaže za “Nezavisne novine” jedan od mještana Berkovića, koji tvrdi da je problem nastao jer su radnici na gradilištu za potrebe Hidroelektrane Dabar, probili jednu od cijevi.

“Navodno, imamo informacije da će otklanjanje kvara biti oko 1. avgusta, pa ko preživi do tada”, kaže nam drugi stanovnik ove hercegovačke opštine, te dodaje da imaju informaciju da će radovi na mjestu gdje je izbio incident biti prekinuti kako bi se problem riješio.

To Berkovićanima, osim neizvjesnosti, ne znači mnogo.

Za vodu se, tvrde, snalaze kako znaju i umiju.

“Ne može se ni veš prati, ne možemo se ni okupati, a kamoli da koristimo vodu za piće”, ističe sagovornica “Nezavisnih novina”.

Vlasnik jednog ugostiteljskog objekta u Berkovićima dodaje da po vodu ide na izvor.

“Nemamo nikakve informacije šta će se desiti. Ovako je već nekoliko dana, nije se ovo nikad ranije desilo”, dodaje on.

Najveći dio opštine Berkovići, uključujući centar, snabdijeva se vodom sa izvorišta Vrijeka, a upravo je to izvorište pogođeno, kaže za “Nezavisne” Bojan Samardžić, načelnik opštine.

Informacije kojima on raspolaže govore da je do problema došlo zbog zamućenja usljed radova na izgradnji hidroenergetskog sistema HE Dabar, ali nije mogao da potvrdi spekulacije da je to prouzrokovano probijanjem cijevi.

“Nemam zaista takvu informaciju. Ali zamućenje vode je ekstremno, izmjereno je čak 619 jedinica, a dozvoljeno je pet. Radi se o zamućenosti 120 puta većoj od dozvoljene”, navodi Samardžić.

On podvlači da opština Berkovići ni u kom slučaju nije protiv izgradnje HE Dabar, ali da je pitka voda crvena linija za građane.

“To je egzistencijalno pitanje. Mi smo uputili zahtjev za hitno postupanje svim nadležnim subjektima, prije svega energetskim preduzećima koja su nosioci ovog projekta, Republičkom inspektoratu. Zahtijevamo da se uzrok što prije otkloni kako bismo imali pitku vodu”, poručio je Samardžić u razgovoru za “Nezavisne novine”.

Povratne informacije od nadležnih za Samardžića nisu optimistične.

“Nezvanično, neće biti pitke vode najmanje još 15 dana. Stanovništvo se snalazi, po vodu se ide na izvore, kupuje se u prodavnici”, naveo je Samardžić.

Poziv Republičkom inspektoratu za vodu je otišao od strane nadležnih u opštini, a da li je stigao na njihovu adresu, te da li je inspekcija izlazila na teren kako bi utvrdila zašto su Berkovići bez pitke vode, nismo saznali, jer do zaključenja ovog broja “Nezavisnih novina” nismo dobili odgovor iz Inspektorata Republike Srpske.

Ali zato jesmo od rukovodstva Hidroelektrane Dabar.

Oni tvrde da nisu tačne informacije da je do zamućenja i nestanka pitke vode došlo jer je probijena cijev na jednom od gradilišta na hidroelektrani.

“Nije tačno da je probijena cijev. Problem je nastao jer se u iskopu otvorila kaverna sa tokom vode, gdje se meki materijal iz karstne zone obrušio i došlo je do njegovog ispiranja. Pumpno postrojenje je u blizini i vučni naponi su povukli suspendovani mulj, koji je otišao u vodovodni sistem”, pojašnjava Danilo Ilić, direktor HE Dabar.

Poručuje da su trenutno obustavljeni iskopi u zoni i oko zone koja predstavlja opasnost za ponovno obrušavanje zemlje, te da izvođač radi tehničko rješenje kako da prevaziđe problem.

“U naredna tri dana ćemo pratiti ponašanje podzemnih voda na pijezometarskim bušotinama, kao i zamućenost izvorišta i reagovati u skladu sa pravilima struke”, kaže Ilić za “Nezavisne novine” i dodaje da su sve ovo bile nepredviđene okolnosti.

Na pitanje koliko ovakva situacija može potrajati, te da li ima ikakvu informaciju kada bi voda u Berkovićima mogla da bude za piće, Ilić je rekao:

“Po dinamičkom planu potrebno je još 20 dana da se završi iskop na mašinskoj zgradi, nekih 6.000 kubika materijala da se iskopa.”

Na kraju je dodao da će više informacija imati nakon što se izvrše preduzete analize.

Nastavi čitati

Aktuelno