U Bosni i Hercegovini će biti oblačno i još hladnije sa slabim padavinama i maksimalnom temperaturom od jedan do pet stepeni Celzijusovih.
Oko rijeka i po kotlinama moguća je jutarnja magla.

Padaće kiša koja će se lokalno lediti pri tlu, ponegdje uz provijavanje poneke pahulje snijega, saopšteno je iz Republičkog hidrometeorološkog zavoda.

Na planinama se očekuje snijeg uz formiranje tanjeg snježnog pokrivača. U Hercegovini će biti suvo i sunčanije, ali vjetrovito.

Duvaće slab do umjeren vjetar, u Semberiji uveče na udare pojačan, sjeveroistočni i istočni. U Hercegovini umjerena do jaka bura.

Kod mjesečnog boračkog dodatka, osnovica od 1. februara 2026. godine raste sa 3,5 na 4 KM po mjesecu provedenom u zoni borbenih dejstava.

– To predstavlja povećanje od 14,3%. Pravo na mjesečni borački dodatak ostvaruje 177.520 korisnika, a za ovu namjenu planirana su sredstva u iznosu od 295,48 miliona KM – saopštili su iz Vlade.

Nakon ove vijesti, društvene mreže su se zapalile od komentara ogorčenih boraca i građana Srpske.

„Mjesec dana u ratu za jednu šolju kafe?! Sram ih bilo!“

„Više smo imali u ratu – kutiju cigara i hrane, više nego sad.“

„Sram i stid da bude sve one koji su učestvovali u donošenju sramotnog boračkog dodatka.“

„E, zato su sad velikim primanjima nagrađeni oni koji se nisu borili.“

„Puno, brate! Direktorima gubitašima, uništiteljima firmi, kradljivcima 500 KM, borcima 0,5 KM. Sramota i grehota!“

„Da li za nas borce stvaraoce Republike Srbske ima išta sramotnije i tužnije od ovoga kako se poigravaju sa nama i kako nas ponižavaju!“

„Sramota! Samo 4,5 KM za mjesec u rovu, sa glavom u torbi na izvolite. A ovim poslanicima u toploj sali za drijemanje 5.000 mjesečno, plus sve privilegije. Nismo se borili za ovakvu Srpsku, ne znam zašto borci ćute.“

„I Indijanci su bili pametniji od nas boraca Srspke. Bar su bili složniji.“

„Borački otišao 0,5 KM, a borci u p…. materinu!“

„Uputio bih molbu Putinu da komplet Vlada sa odbornicima budu gosti samo jedan dan, bez pušaka, na prvoj liniji borbe, a da poslije toga ide usvajanje boračkog dodatka. Dali bi 20 KM po mjesecu, kad bi preživjeli samo jedan dan na ratištu. Ovako, ne razumiju šta znači 5 mjeseci u rovovima, blatu, kiši, pogibiji njihovih najbolji drugova. I zato daju milostinju… Borcima treba dati najviše, jer svi uživaju u onome što su borci krvlju uklesali. Para ima, samo nemamo prave predstavnike sa dostojanstvom!“

„Najbolje da se mi boračkog potpuno odreknemo, pa da imaju od čega što više nagrađivati direktore koji uništavaju preduzeća, jer to im i jeste cilj.“

„Hoćete opet da računam koliko je to po danu na prvoj borbenoj liniji… Ma, sram vas bilo! Sebi ste dali astronomske cifre, a niste ni vidjeli ratišta, čast izuzecima…“

„To su borci dozvolili, stvorili im slobodno mjesto da rade šta hoće.“

„Ma, ko pita borce! Oni su oboljeli, ima i gluvih i ćoravi, nažalost. A sa ovim lopovima se ne može niko boriti, jer je sve pod njihovom štapom. Ni djecu im još, poslije toliko godina, nisu zaposlili, zapošljavaju samo SNSD-ove. Pa, je li i Dodik javno rekao – možeš imati školu, ali, ako nemaš knjižicu, džaba.“

Mnogi pripadnici boračke populacije poručuju da je krajnje vrijeme da borci javno iskažu svoje nezadovoljstvo…

„Treba se dignuti jednom za sva vremena i riješiti ovo. Nismo se bojali ne liniji, koga sada da se bojimo?! Ko živ, ko mrtav, prvi sam spreman poginuti za ono sto me sleduje, što je moje, krvlju stečeno…“

„Dragi borci, ništa nam ne preostaje nego složno i na ulice. Da se već jednom izborimo za ono što smo zaslužili i za šta smo se izborili, a to je Srpska!“

„Do nas je! Kad treba ići na proteste i tražiti svoja prava, tad svi imaju neke poslove, nemaju kad. A poltroni uzmu torbice sa parama i od borca do borca po selima. Daju im po 100 KM i to je to.“

„Pametan je onaj ko je otišao iz rata na zapad. Nije bio u ratu, zaradio novac, iam dobru penziju, obogatio se… A mi koji smo ostali ovdje, da branimo, sa pošteno radimo, jedva preživljavamo. Lopovi koji se su se prislonili uz vlast i mogu ukrasti, njima dobro. Iz jedne kuće na budžetu radi po osmoro?!“

Borci su kivni i na svog dojučerašnjeg lidera, a sada ministra rada i boračko-invalidske zaštite Radana Ostojića.

„Ma, ko da nam da?! Pa, Radan Ostojić je rekao da nema para, još dok nije ni bio ministar. Pa, ne bi njega zapala stolica da neće raditi kako Dodik naredi…“

„Predsednik B0RS predložio zamrzavanje dodatka na dvije godine a sad on ministar za borce?! Kažu, predložila ga BORS na telefonsko sjednici… Ako je tako, šta onda očekivati…“

„Boračku populaciju moraju predstavljati ličnosti koje borci lično izaberu, a ne koje političke stranke postave. Boračke izbore treba organizovati u svakom mjestu, tek onda bi imali pravog predstavnika.“

„Prosjacima se više daje! Blago nama borcima, ne možemo ni žvaku kupiti. Bravo za presjednika BORS, baš je uspio.“

„Dezerterima 80 miliona KM za džeparac, a stvaraocima duplo golo. Sada je Radan saopštio da niste vrijedni više od 4,5 KM. Bravo!“, neki su od komentara.

Krediti, hipoteke, ulaganja u imanje i nove mašine, ali i smanjenje otkupne cijene mlijeka, doveli su vrijednog poljoprivrednika Borisa Marića iz Dervente i njegovu porodicu u tešku situaciju, a kako bi prebrodili težak period, Udruženje mljekara RS je apelovalo na ljude dobrog srca da im pomognu.

Iz Udruženja naglašavaju da se Marić, otac četvoro djece, našao u izuzetno teškoj životnoj situaciji, te da je jedina njegova želja da živi od svog rada, kao što je to činio do sada.

Krediti, hipoteke i pad cijene mlijeka
“Smanjenje otkupne cijene mlijeka, smanjenje prihoda, računi i tri kredita podignuta za unapređenje farme – uz hipoteku na kuću, stoku i mehanizaciju, uticali su na njegov kapacitet da otplaćuje sve ovo.

Jedina želja – da živi od svog rada
Porodica je dovedena na ivicu egzistencije, a jedina želja ovog čovjeka je da pošteno živi od svog rada, školuje djecu i sačuva dom”, ističu iz Udruženja.

Kako građani mogu pomoći porodici Marić
Kako navode, ko je u mogućnosti pomoći, sredstva se mogu uplatiti direktno na njegov račun: Nova banka a.d. Banjaluka: 5550088155878742 – svrha: Izdržaćemo i ovo.

Boris Marić iskazao je veliku zahvalnost Udruženju zbog pokrenutog apela, ali ističe da je veoma teško prihvatio da mu neko pomaže, jer nije želio da dođe u takvu situaciju.

Od porodične farme do ozbiljne proizvodnje
“Farmu sam naslijedio od oca, on je imao osam krava, a ja sam kupio junad, te smo došli do broja od 30 grla. Ja sam se oslonio na mljekarski ugovor, kako bismo povećali proizvodnju, pa sam nakon toga, prije nepune tri godine donio kući i baznu stanicu. Ranije sam nosio mlijeko u kantama. Htio sam dodatno da povećam broj grla, kako bi sve funkcionisalo, ali se u tom periodu desila i korona, pa poteškoće zbog ratnih dešavanja u Ukrajini itd.”, kaže Marić.

Priča da je tad planirao da uloži pare, uveze pet do 10 junica i napravi veliki objekat, za 40-50 grla, međutim, prevagnulo je da obnovi mašine, a plan je bio da naknadno kupuje nova grla.

Ulaganja, problemi i borba za opstanak
“Tako sam uložio prošle i pretprošle godine, jer su mašine bile zastarjele. Sad je veoma teško, imam nešto državne zemlje u zakup, a najveći problem mi je traktor, koji treba da isplatin do maja, pa bih se opet trebao zaduživati. I jesenas sam imao dodatnih problema, pa sam i tad ozbiljno pokleknuo u proizvodnji”, navodi on.

A problemi se samo nižu.

“Na stranu to što je mala otkupna cijena mlijeka, ali mi smo bili ograničeni i sa otkupom, jer mi je litraža bila prepolovljena. To je sve uzrokovalo probleme, jer su krediti pod hipotekom, a zadužio sam i traktore, stoku, mašine, kuću. Iako sam obaveze, odnosno dugovanja, gledao da izmirim na vrijeme, teško je sve postići”, priča Marić.

Cilj ostaje isti – ostati na svom imanju
Prema njegovim riječima, iako mu je proizvodnja ugrožena, ipak mu je cilj, kao što je oduvijek i bio, da ostane ovdje, sa porodicom i imanjem u koje je uložio mnogo novca i snage.