Trideset godina nakon potpisivanja Dejtonskog sporazuma čime je završen rat u BiH demobilisani borci su zanemareni, a veliki broj njih je na ivici egzistencije. Vlast ipak tvrdi da se o boračkoj kategoriji vodi računa maksimalno koliko je moguće, a iz usta ministra Egića nedavno se čulo da se od boračkih primanja može pristojno živjeti. Istinski borci danas ogorčeno konstatuju da su u ratu ginuli najbolji da bi u miru vladali najgori?! Odnos aktuelne vlasti prema boračkoj kategoriji je sraman, a oni istinski borci koji su rat proveli na braniku otadžbine danas su na otpadu otadžbine, kaže Dragan Kukurić, predsjednik trebinjskog odbora Udruženja veterana odbrambeno – otadžbinskog rata.

“Ni u najružnijim snovima nismo mogli da će biti ovakva situacija kakva trenutna jeste, da će borci toliko marginalizovani biti, maltene na otpadu otadžbine, umjesto kao što su nekada bili na braniku. Nek‘ se ova vlast stidi svojih postupaka, pojedina gospoda koja govore da se može živjeti od boračkog dodatka volio bih da dočekaju da od toliko novaca žive mjesečno”, kaže Dragan Kukurić, predsjednik VOOR Trebinje.

Srbo Škero, demobilisani borac VRS kaže da sadašnja Republika Srpska koja je ogrezla u kriminal vladajućih nije ono za šta su se borili. Trenutni spisak demobilisanih boraca broji 194 hiljade što je višestruko uvećana brojka pa je neophodno izvršiti reviziju ovog spiska, dodaje Škero.

“Jedva smo dočekali taj kraj rata i kad vi poslije 30 godina vidite sistem vlasti šta je napravio od boraca i šta je napravio od države. Sve se mora raditi revizija u kojoj mi trebamo da učestvujemo u komisijama da se ne bi radile malverzacije kao što su se do sada radile i to nas najviše boli. Nas je u Trebinjskoj brigadi bilo najviše 4-4 i po hiljade, a sad po nekim spiskovima ima 11 hiljada. Sve je pokradeno, od Trebinja do Novog grada, političari koji su postali milioneri i milijarderi, odakle im toliki novac?! Neko mora odgovarati za pljačku RS, za to se mi nismo borili!”, ogorčen je Škero.

Da su borci danas na društvenim marginama svjedoči i veliki broj boraca koji su na ivici egzistencije. Takva je i životna priča Dragana Hrnjeza koji je sa 18 godina otišao u rat, a danas živi od 170 KM boračkog dodatka i 120 KM, koliko mu ostaje od minimalne penzije opterećene kreditima.

“Ja sam čitav život evo otkad se završio rat do dana današnjeg stalno u kreditima. Imam penzije 120 KM primim na ruke, ostalo u kredit sve. Borac prve kategorije ima najviše 170 KM. Sa 170 KM danas čovjek može da živi dva puna dana. I sam sam u takvoj situaciji da ne možemo kraj s krajem, a ne da pričamo o liječenju koje nam je potrebno jer mi smo svi iz rata izašli bolesni. Imam strašnih zdravstvenih problema, jedva se krećem, jedva sam pokretan. Mi smo za ovu državu sve dali, a ova država ništa za nas učinila nije!”, kaže Dragan Hrnjez, demobilisani borac VRS, korisnik invalidske penzije opterećene kreditima i samohrani otac.

Dok životne priče boraca svjedoče o izuzetno lošem stanju u kojem se danas nalazi ova kategorija, vladajući uporno pričaju bajke u kojima su borci ravnopravni članovi društva i kategorija kojoj se posvećuje maksimalna pažnja, a kako svaka bajka ima srećan kraj, ova bajka mogla bi završiti riječima Danijela Egića, ministra rada i boračko – invalidske zaštite Vlade RS.

“Ova Republika Srpska je dala maksimum i mislim da je to dovoljno za jedan pristojan život”, ostaće upamćeno da je ministar boraca u Vladi Republike Srpske Danijel Egić rekao o položaju demobilisanih boraca kada se nedavno obilježevala Mitrovdanska bitka u Nevesinju.

(BN)