Rudo je jedan od rjetnih gradova u Republici Srpskoj koji je već dvije godine bez banke. Ali zato ima obećanja SNSD vlasti da će to uskoro biti, a to uskoro nikako da dođe. Građani i poslovni ljudi su prinuđeni da bankarske usluge obavljaju u Višegradu.

Počela je  isplata penzija. Penzioneri iz Višegrada i drugih gradova odlaze u banke da podignu naznačeni iznos. A u Rudom …

Izlazi iz taksija ovdašnji penzioner i priča:

“Evo idem iz Višegrada išao u banku da dignem penziju. Ako se skupimo nas četvorica platimo po 10 KM,  a ako ideš sam 40 KM“, jada se stari Ruđanin.

Njegov kolega dodaje:

„Ko ima auto vozi do Višegrada ko nema plaća taksi, šta će.“

E, tako je to u Rudom već dvije godine od kako je prestala sa radom jedina banka. Građanima, koji i onako teško žive novi izdaci i nesigurnost da li će na bankomatu, koji je djelimično zamjenjuje, biti novca.

 „Evo primjera primaoca socijane pomoći koja iznosi od 150 do 200 KM. Ti ljudi obično nemaju usvoj prevoz, angažuju taksistu, plate od 30 do 50 KM i šta mu ostaje. A da je banka ovdje kupio bi za taj novac pare hranu djeci ili sebi “, kaže Slaviša Simić odbornik SRS u Skupštini opštine Rudo.

Odbornik SDS u lokalnoj skupštini Ilija Arsić kaže da su, zbog toga što nema banke, oštećeni i privrednici i zanatlije.

„Za sva polaganja pazara i ostalog plaćanja oni moraju ići u Višegrad udaljen 30 kilometara, a pored toga gube vrijeme u putu i čekajući u redu na šalteru banke. Vlast je obećavala da će se otvoriti druga banka ali je još nema”, dodaje Arsić.

Odbornik Narodnog fronta Srđan Jagajić naglašava da je od stavljanja ključa u bravu bivše banke vlast najavljivala narodu drugu.

„Najavljivana je nova poslovnica banke, kupljen je i prostor za 100 hiljada maraka a trebalo je , prema njihovivm riječima, da u martu krene sa radom. O početku rada nove banke nemamo još konkretne informacije“, ističe Jagajić.

Najave SNSD ove vlasti da će neka druga banka otvoriti poslovnicu u Rudom ostale su samo na praznim obećanjima. Ili će se sad pred najavljene izbore naprasno otvoriti.

Ove informacije nismo mogli da dobijemo od načelnika opštine Dragoljuba Bogdanovića je bio na službenom putu.

Na izmaku je još jedna godina u kojoj BiH neće popisati svoje stanovništvo, u čemu joj u Evropi društvo pravi samo Ukrajina.

Zvanični Kijev ovo veliko statističko istraživanje nije uradio zbog ratnih zbivanja, dok stručnjaci kažu da je kod nas kriva politika.

I zaista, u BiH se političari bave brojnim trivijalnim pitanjima od kojih nema niko koristi osim njih samih, a popis je na čekanju još od 2013. godine, kada smo se posljednji put prebrojali.

Dva izuzetka
Demograf Aleksandar Majić (docent na Prirodno-matematičkom fakultetu Univerziteta u Banjaluci) kaže da generalno na prostoru čitave Evrope jedino Ukrajina i BiH nisu sprovele popis stanovništva, koji je osnovni strateški dokument za planiranje demografskih odrednica, ali i ekonomije, te društvenih i socijalnih politika.

“Bez popisa, prije svega, ne možemo da znamo konkretan broj stanovnika, ali ni strukturna obilježja stanovništva, koja su nam neophodna da bismo mogli kreirati socijalne i prije svega ekonomske politike. Svi ovi podaci kojima mi raspolažemo o ukupnom broju stanovnika su na osnovu procjena koje su bazirane na popisu iz 2013. godine, od kada je prošlo 12 godina. Dakle, ti podaci definitivno nisu egzaktni, a i same politike koje su kreirane na osnovu toga neće dati dobre rezultate”, kaže Majić za “Nezavisne novine”.

“Nije im u interesu”
Sve zemlje okruženja su, dodaje, sprovele popis u popisnom krugu od 2020. do 2024. godine, a mi smo izostali.

“Ja se nadam da ćemo sljedećeg popisnog kruga, koji počinje 2030. godine, uraditi popis, kako bismo znali koliko nas ima. Popis je kod nas definitivno postalo političko pitanje. Naravno, političkim partijama zbog biračkih spiskova nije u interesu da bude poznato koliko imamo stanovnika. Mi nismo usvojili ni zakon o popisu i struka smatra da je to tipično političko pitanje”, ističe Majić.

Da je politika krivac za to što se nismo popisali već 12 godina smatra i politikolog Nikolina Lozo. Podsjeća ona da je i popis, koji je urađen 2013. godine rezultirao sporenjima.

“Posljednji popis stanovništva izvršen je 2013. godine, ali ni ti rezultati nisu prihvaćeni od strane institucija Republike Srpske iz razloga što je u javnosti interpretirano da oni ne odražavaju stvarno stanje, odnosno da je smanjen broj ljudi koji žive u Republici Srpskoj. Popis stanovništva niko u javnosti i ne pominje iako je to jedan od uslova i na putu ka Evropskoj uniji”, rekla je Lozo za “Nezavisne novine”.

“Od toga svi bježe”
Čini se, dodaje ona, da od tog pitanja svi bježe jer bi to prikazalo stvarno stanje koliko zapravo malo ljudi živi u Bosni i Hercegovini.

“Popis jeste političko pitanje jer bi izazvao posljedice u smislu da bi se tražilo da proporcionalna zastupljenost u institucijama na nivou Bosne i Hercegovine bude u skladu sa brojem sa tog popisa, a ne kao do sada sa popisa iz 1991. godine. Nažalost, smatram da za ovo pitanje ne postoji adekvatna politička volja, a ni logistički, ali ni ljudski kapaciteti za novi popis”, navela je ona.

Iz Agencije za statistiku BiH poručuju da popis stanovništva nije sproveden jer nisu ispunjeni uslovi za njegovu organizaciju.

“Glavni razlozi su politička i institucionalna složenost, finansijski zahtjevi, te metodološke i pravne nesuglasice među institucijama statističkog sistema Bosne i Hercegovine. Dakle, bez političke volje i konsenzusa te jasno usaglašenog pristupa nije moguće postići dogovor o organizaciji popisa”, rekli su iz Agencije za statistiku BiH.

Uslovi nisu osigurani
Popis je, podsjećaju, najobimnije statističko istraživanje te zahtijeva višegodišnje pripreme, značajan budžet, obimnu logističku podršku i jasno usklađenu metodologiju.

“Budući da uslovi nisu osigurani, popis nije bilo moguće sprovesti”, rekli su iz Agencije za statistiku BiH u izjavi za “Nezavisne novine”.

Iz Republičkog zavoda za statistiku su nam rekli da su oni, u saradnji s Agencijom za statistiku BiH i Federalnim zavodom za statistiku, u ovom trenutku u fazi pripreme popisa poljoprivrede, koji, uz popis stanovništva, predstavlja najobimnije statističke istraživanje.

“Stoga su sve aktivnosti usmjerene ka uspješnoj realizaciji popisa poljoprivrede, koji na prostoru BiH nije sproveden još od vremena Jugoslavije, odnosno od 1960. godine”, rekli su iz Republičkog zavoda za statistiku

Nisu samo oni pogođeni tom bolešću, već i njihove porodice, i to nije samo u materijalnom smislu, kaže prof. Romić. U BiH je, kako se to procjenjuje, blizu 60.000 patoloških kockara. Međutim, stvaran broj onih koji su zavisni od kockanja mogao bi biti puno veći. Nepoznanica je koliko je onih koji su u riziku da razviju zavisnost, ali je moguće da je to, kako nam kaže profesor Marko Romić, specijalista traumatske psihologije, tri do četiri puta više.

“Mi, zapravo, pretpostavljamo broj patoloških kockara, odnosno smatramo da su to približni podaci. Ali, mi ne znamo koliko imamo stanovnika uopšte, a to je prvi uslov da napravimo proračun. Međutim, nisu samo oni pogođeni tom bolešću, već i njihove porodice, i to nije samo u materijalnom smislu”, kaće Romić. Kao što je poznato javnosti, on godinama vodi Klub liječenih zavisnika o kocki (KLOK) te upozorava da mi po pitanju zavisnosti o kockanju imamo konstantno lošu sliku.

“Istraživanja pokazuju da jedan kockar za sebe veže ili bolje rečeno vuče u ponor šest do osam članova svoje porodice”, naglašava on.

Nažalost, taj problem u BiH je gotovo u svakom smislu zapostavljen. U susjednoj Hrvatskoj su odlučili da se ozbiljno uhvate ukoštac s tim problemom uspostavivši „Registar isključenih igrača“ čija je primjena počela početkom mjeseca.

Taj preventivni mehanizam omogućuje zavisnicima da se upišu u Registar i na taj način se isključe iz svih fizičkih i online kladionica. Praktično, upisom im se onemogućava, odnosno ograničava pristup igrama na sreću.

Romić je upoznat s tim projektom i smatra da bi to za BiH bilo idealno, ali, kako podvlači, nije optimističan da bi se to moglo realizovatu i kod nas.

(Avaz)