Connect with us

Društvo

SRĐAN STARČEVIĆ IZ DERVENTE BICIKLOM STIGAO NA HILANDAR! Impresioniran duševnim mirom na Svetoj Gori”

Srđan Starčević, biciklista iz Dervente, ostvario je dugogodišnji san i za sedam dana prešao 1.128 kilometara na biciklu od grada na Ukrini do manastira Hilandar na Svetoj Gori.
Kako kaže u razgovoru za “Nezavisne novine”, glavni motiv ovog poduhvata je bila promocija sporta, zdravog načina života, upoznavanje prirode, ljudi, kao i pomjeranje vlastitih granica.

“Biciklizmom se bavim 12 godina, a želja i ljubav prema ovom sportu javila se od malih nogu, jer sam i kao dijete uvijek bio aktivan, a konačna odluka da se posvetim biciklizmu pojavila se još od prve biciklijade u Derventi. S vremenom sam pomjerao svoje granice, putovanja i distance. Svakom biciklisti je želja da ode biciklom na Ostrog, a kako sam već ostvario tu želju, javila se potreba za još svetijim mjestom i daljim pomjeranjem granica”, objašnjava Starčević.

Kako kaže, dolazak na Svetu Goru ima proceduru koja se mora ispoštovati, jer nije dozvoljen ulaz kopnenim putem.

“Da bi se uopšte dobila dozvola, potrebno je tražiti blagoslov od monaha iz Hilandara. Poslije blagoslova i samog objašnjenja s kojom namjerom dolaziš, monah odobrava broj dana boravka u Hilandaru, a ja sam dobio dva noćenja. Potrebno je javiti tačan datum dolaska, a nakon toga i tačan datum i rezervaciju za trajekt”, rekao je Starčević.

Ističe da je na njega najveći utisak ostavio duševni mir i sam način života na Svetoj Gori, kao i činjenica da je kroz ovo pokloničko putovanje sam sebe bolje upoznao i približio se vjeri.

“Molitva počinje u pet ujutro, a završava u pola osam, doručak i ručak su u osam i 17 časova. Dok monah čita priču, jede se, a kad glavni kucne u čašu tri puta, svi prestajemo sa jelom, ustajemo, slušamo završnu riječ i čekamo monahe da izađu i onda mi izlazimo i nema više jela. Bio je to poseban doživljaj, odmor od telefona, jer gore nema mreže, pa ni samog interneta”, kaže Starčević i dodaje da je, nažalost, proveo samo jednu noć, umjesto dvije, jer je imao problema sa prevozom bicikla.

“Na ovom putovanju i u manastiru Hilandar upoznao sam mnogo divnih ljudi, ali jednoj osobi sam zahvalan do kraja života, a to je Dejan Vranić. On mi je omogućio prevoz od Hilandara do Kragujevca, jer već dogovoreni prevoznik nije želio da se zaustavi kod hotela gdje sam ostavio bicikl. Dejanu veliko hvala za svu pomoć koju mi je pružio, jer ovo su usluge koje se pamte cijelog života”, ističe Starčević.

Kako kaže, nije bilo negativnih događaja na samom putu, već je nezadovoljstvo doživio kada je saznao da mu je odbijen zahtjev grada Dervente da bude jedan od sponzora za ovo pokloničko putovanje.

“Zahtjev sam predao u junu preko prvog otvorenog biciklističkog kluba u Derventi ‘BK Relax’ Derventa. Nakon 52 dana saznao sam da je Odjeljenje za sport razmatralo zahtjev, te donijelo odluku da nemaju para, što je, po mom mišljenju, sramota, s obzirom na to za kakve stvari imaju sredstava. Ja godinama postojim u ovom sportu, te sam kroz biciklizam svoj grad predstavljao na mnoge načine. Ipak, nakon saznanja da me grad neće podržati, spremio sam svoje stvari, obišao sponzore velikog srca i krenuo na put od 1.128 kilometara. Za manje od sedam dana sam kroz BiH, Srbiju i Makedoniju stigao u Grčku”, prisjeća se Starčević.

Dodaje da je prije pokloničkog putovanja imao oko 10.000 kilometara iza sebe i da je znao da pored fizičkih priprema mora i psihički da se spremi za napore.

“Pripreme sam obavio kako treba, pa je i samo putovanje bilo veliki užitak. Krenuo sam od Dervente prema Podnovlju na Bijeljinu, pa na prelaz Rača i u Šabac. Zatim sam prošao kroz Kragujevac, Leskovac, Aleksandrovac, Aranđelovac, Niš, Vranje, Prohor Pčinjski, Kumanovo, Štip, Strumicu, Kilkis, Nea Apolloniu, Uranopolis. Putovanje na biciklu ima posebnu draž, uživao sam u predivnim predjelima, prirodi, zanimljivim ljudima. Mnogi su već čuli i znali za Derventu, a na graničnim prelazima su blagosiljali moj put”, kaže Starčević i uz osmijeh dodaje da se svakako planira vratiti na Svetu Goru, ali ne biciklom, jer planira da granice svoje izdržljivosti pomjera još dalje.

Related Topics:

Društvo

KAD JE LJUBAV JAČA OD ŽIVOTA! Slobodan OSTAO BEZ VIDA, ali radi tri posla i uveseljava mališane

Ako ikada pomislite da vam je nešto teško u životu, da vam se nešto ne da, da ne imate inspiracije ili volje, ovim prazničnim danima životna priča Slobodana Kesića će vam biti svakako motiv i podsticaj da ostvarite ono što ste možda mislili da nikad nećete. Slobodan Kesić je ostao bez vida prije četiri godine, iako je vid imao od djetinjstva. Još uvijek nije utvrđen tačan razlog a Slobodan Kesić se ne predaje i radi tri posla.

Radi u Domu zdravlja u Banjaluci, radi kao maser i radi kao Sveti Nikola, odnosno kao Djeda Mraz, nosi maskote. Banjalučani ga se sjećaju kao čovjeka koji nosi maskote za rukometni klub, za košarkaški klub Borac, plivao je za Časni Krst.
“Radim kao maskota za rukometni i košarkaški klub Borac i za košarkaški klub invalida. Između ostalog, obavim se i humanitarnim radom. Trčim, trenutno sam počeo ljeti da trčim trke u sklopu polumaratona od 10 kilometara“, priča Slobodan.
“I ovim putem da kažem ljudima da borba za tih pet bolesnih mališana još uvijek traje. Tako da, ukoliko ste u mogućnosti, pomozite“, rekao je Slobodan.

Ne smetaju mu ni kiša i ružno vrijeme, Slobodan svoj posao radi srcem.

“Sve svoje barijere pravite u glavi. Ja se trudim da budem motivacija i nadam se da u tome uspijevam. Jer vrlo često ljudi kažu, kaže pogledaj njega, drugar kaže nemamo posla, on radi tri posla“, kaže on.

Poručuje da je sve u glavi.

“Vaš mozak je prepreka, vjerujte da ne postoji nemoguće. Naravno, s vjerom u Boga i sa vjerom u samog sebe, to je otprilike najbitnije“, dodao je.
ATV

Nastavi čitati

Društvo

FANTASTIČNA IDEJA! Kuvar Goran pravi čips od šarana! SVE “PLANULO” U JEDNOM DANU

Veliki broj Srba danas slavi, ali takođe veliki broj ide u goste. Sveti Nikola jedna je od najrasprostranjenijih slava kod Srba, a ono što je nepisano pravilo jeste da je slavska trpeza posna.

Na meniju nikako nisu pečenje, čvarci i ruska salata već riba, povrće i posni kolači. Kako bi trpeza bila bogata, u jednoj ribarnici u Čačku osmislili su nesvakdašnji specijalitet čips od šarana.

“Čips od šarana je ovih dana u postu zadivio naše građane koji je izuzetnog kvaliteta, a mi dugo radimo ovaj posao odlučili smo se da umjesto čvaraka Čačku u postu ponudimo čips. Ovaj specijalitet se može služiti na slavskoj trpezi i kao predjelo i kao glavno jelo, ali može i uz neko piće. Imamo naše posebne soseve i začine koje služimo uz ove čvarke od šarana”, rekao je za RINU Goran Perendija, profesionalni kuvar iz ribarnice u Čačku.
On je istakao da je prepoznao potrebu da grad na Moravi dobije nešto novo, imajući u vidu da su kroz njegove ruke prošle i riječne i morske ribe koje su, možda i nepoznate ovom podneblju.

“Dugo godina sam u ovom poslu, radio sam kao profesionalni kuvar od Grčke, preko raznih ostrva, kao što je ostrvo Sveti Nikola, brojna mjesta u Crnoj Gori, a u Italiji sam se izuzetno usavršio kada su u pitanju riblji specijaliteti. Napomenuo bih da se ovdje koriste brancin, orada što me zaista zadivilo. Brancin je izuzetnog kvaliteta, kao i orada, ljudi vole morske ribe čime sam pozitivno iznenađen, jer nemaju cijenu kada je u pitanju dobrobit za ljudsko zdravlje, takođe i losos se dosta koristi u Čačku. Kroz svoju karijeru u restoranima, imao sam priliku da spremam i ajkulu u čemu sam uživao, to je golf, jedna manja vrsta ajkule od nekih 30 kilograma”, pojasnio je Goran.

Imajući u vidu da je post, da je danas i jedna od najvećih slava Sveti Nikola, potražnja za ribom u Čačku je ogromna, ali može se reći i da je cena pristupačna.
Linker
“Imam utisak da je u posljednje vrijeme sve veća potražnja za svim vrstama ribe, čini se da su ljudi sve više počeli da brinu o tome da se zdravije hrane. Što se tiče šarana, mi ovdje imamo šaran koji košta 790 dinara i to očišćen, inače sva riba u našoj ribarnici je očišćena”, zaključio je Goran.

Dakle, ono što su čvarci, odnosno bombone od praseta na mrsnoj, to je sada čips od šarana na posnoj trpezi, piše Rina.

Nastavi čitati

Društvo

CIJENE RASTU, GRAĐANI ĆUTE I PLAĆAJU! Prijedor NAJSKUPLJI grad u Srpskoj!

Rast cijena već duže vrijeme potresa tržište Republike Srpske, a osim što idu ka gore, one i variraju od mjesta do mjesta.

Analizirali smo cijene nekoliko istih proizvoda i usluga u Banjaluci, Bijeljini, Prijedoru i Trebinju kako bismo vidjeli za šta su i gdje su građani lani izdvajali najviše para, prenose Nezavisne.

Cijene namirnica
Za hranu su građani najviše izdvajali u Prijedoru, a najmanje u Trebinju.

Tako su svi oni u čijim su se korpama našli kilogram bijelog pšeničnog brašna, kilogram bijelog hljeba, isto toliko junetine s kostima, ali i svinjetina bez kostiju, kao i svježa piletina, te ulje, jabuke i paradajz u Banjaluci za to izdvajali ukupno 44,93 KM, u Bijeljini 47,49 KM, u Prijedoru 48,98 KM, a u Trebinju 44,16 KM.

Pojedinačno gledano, brašno je po cijeni od 1,8 KM bilo najskuplje u Prijedoru, a hljeb sa cijenom od 3,74 KM u Banjaluci. Junetina s kostima po cijeni od 14,49 KM i svinjetina bez kostiju po cijeni od 13,03 KM najskuplje su bile u Bijeljini, dok je svježa piletina sa cijenom od 6,68 KM najskuplje plaćana u Trebinju. Ulje sa cijenom od 3,25 KM bilo je najskuplje u Banjaluci, a Prijedor je dominirao sa cijenama jabuka i paradajza, za šta se trebalo izdvojiti 2,38 KM, odnosno 3,92 KM.
Cijene odjeće

Da bi kupili jaknu, muškarci su u Banjaluci izdvajali 148,40 KM, u Bijeljini 106, 78 KM, u Prijedoru 115,11 KM, a u Trebinju najviše, i to 191,56 KM.

S druge strane, žene u Banjaluci su za kaput iz novčanika morale izvaditi 221,66 KM, u Bijeljini 341,20 KM, dok je u Prijedoru za kaput bilo potrebno dati 181,24 KM. U Trebinju je ženski kaput u prosjeku koštao 284,86 KM. Takođe, muška košulja najskuplja je bila u Banjaluci, i to 84 KM, a najjeftinija u Prijedoru 52,87 KM. Žene su za suknju morale izdvojiti najviše u Trebinju, i to 79,91 KM, a najmanje u Prijedoru 58,88 KM.

Ogrjev i klima-uređaj

Oni koji su se tokom zimskih dana grijali na drva za metar kubni su izdvajali od 100 do 140 KM. Najjeftinija drva su bila u najjužnijem gradu Srpske, i to 100 KM, zatim u Prijedoru 102,38 KM, dok su u Banjaluci bila 114,86 KM i Prijedoru 138,33 KM.

S druge strane, ko se tokom zimskih dana grijao na struju, a ljeti tražio spas od vrućina, za klima-uređaj je morao izdvojiti od 732 do 1.000 KM.

Klima je u najjeftinija bila u Prijedoru, i to 732 KM, u Banjaluci 859 KM, u Bijeljini 891 KM, a u Trebinju 1.001 KM.

Opremanje stana

Ni opremanje stana ili kupovina nekih od potrebnih uređaja i stvari nisu bili jeftini.

Za kupovinu trpezarijskog stola, bračnog kreveta, tepiha, jorgana, frižidera sa zamrzivačem i mašine za veš građani su u Banjaluci trebali da izdvoje 2.636,54 KM, u Bijeljini 2.846,07 KM, u Prijedoru 2.968 KM, a u Trebinju 3.130,71 KM. Trpezarijski sto i bračni krevet bili su najskuplji u Trebinju i za njih su građani morali izdvojiti oko 700, odnosno 1.000 KM. Jorgan, frižider sa zamrzivačem i mašina za veš najskuplji su bili u Prijedoru, a tepih u Bijeljini.

Cijene u apotekama

Odlazak u apoteku i kupovina antibiotika, sirupa za kašalj, vitamina i sedativa najviše je koštala u Bijeljini, gdje su navedeni proizvodi ukupno koštali 18,38 KM. Isti proizvodi u Prijedoru su koštali 17,82 KM, u Trebinju 17,47 KM, a u Banjaluci 16,02 KM. Za antibiotike su najviše izdvajali građani Bijeljine, i to 4,48 KM, kao i za sirup za kašalj i vitamine, čije su cijene iznosile 10,57, odnosno 1,54 KM. Sedativi su bili najskuplji u Prijedoru i koštali su 3,80 KM.

Cijene u restoranima

Svi koji su poželjeli pojesti picu u Banjaluci za taj užitak morali su izdvojiti 11,37 KM, u Bijeljini 9,27 KM, u Prijedoru 12,45 KM, a u Trebinju 10 KM. Šnicla s prilogom u Banjaluci je bila najskuplja i koštala je 20,11 KM, a zatim u Trebinju 17,01 KM. Niža cijena bila je u Bijeljini i Prijedoru, odnosno 12,99 KM i 14,84 KM. Svi koji su htjeli zasladiti, komad torte u Banjaluci plaćali su 6,12 KM, dok je cijena niža u drugim gradovima. U Bijeljini je 3,72 KM, u Trebinju 3,5 KM, a u Prijedoru 3,16 KM. Pivo je bilo najskuplje u Trebinju, i to 3,27 KM, a zatim u Banjaluci 3,02 KM. U Bijeljini je 2,73 KM, a u Prijedoru 2,5 KM. S druge strane, šoljica kafe bila je najjeftinija u Bijeljini, i to 1,84 KM, dok su najskuplje užitak plaćali Banjalučani po cijeni od 2,32 KM.

Cijene goriva

Tokom 2023. godine prosječna cijena dizela u Banjaluci i Trebinju bila je 2,69 KM. Za fening manje u Prijedoru, a 2,61 KM u Bijeljini. Motorni benzin 95 oktana u Trebinju je koštao 2,67 KM, Bijeljini 2,55 KM, dok je u Banjaluci i Prijedoru 2,6 KM.
BL-portal

Nastavi čitati

Aktuelno