Connect with us

Društvo

SRĐAN STARČEVIĆ IZ DERVENTE BICIKLOM STIGAO NA HILANDAR! Impresioniran duševnim mirom na Svetoj Gori”

Srđan Starčević, biciklista iz Dervente, ostvario je dugogodišnji san i za sedam dana prešao 1.128 kilometara na biciklu od grada na Ukrini do manastira Hilandar na Svetoj Gori.
Kako kaže u razgovoru za “Nezavisne novine”, glavni motiv ovog poduhvata je bila promocija sporta, zdravog načina života, upoznavanje prirode, ljudi, kao i pomjeranje vlastitih granica.

“Biciklizmom se bavim 12 godina, a želja i ljubav prema ovom sportu javila se od malih nogu, jer sam i kao dijete uvijek bio aktivan, a konačna odluka da se posvetim biciklizmu pojavila se još od prve biciklijade u Derventi. S vremenom sam pomjerao svoje granice, putovanja i distance. Svakom biciklisti je želja da ode biciklom na Ostrog, a kako sam već ostvario tu želju, javila se potreba za još svetijim mjestom i daljim pomjeranjem granica”, objašnjava Starčević.

Kako kaže, dolazak na Svetu Goru ima proceduru koja se mora ispoštovati, jer nije dozvoljen ulaz kopnenim putem.

“Da bi se uopšte dobila dozvola, potrebno je tražiti blagoslov od monaha iz Hilandara. Poslije blagoslova i samog objašnjenja s kojom namjerom dolaziš, monah odobrava broj dana boravka u Hilandaru, a ja sam dobio dva noćenja. Potrebno je javiti tačan datum dolaska, a nakon toga i tačan datum i rezervaciju za trajekt”, rekao je Starčević.

Ističe da je na njega najveći utisak ostavio duševni mir i sam način života na Svetoj Gori, kao i činjenica da je kroz ovo pokloničko putovanje sam sebe bolje upoznao i približio se vjeri.

“Molitva počinje u pet ujutro, a završava u pola osam, doručak i ručak su u osam i 17 časova. Dok monah čita priču, jede se, a kad glavni kucne u čašu tri puta, svi prestajemo sa jelom, ustajemo, slušamo završnu riječ i čekamo monahe da izađu i onda mi izlazimo i nema više jela. Bio je to poseban doživljaj, odmor od telefona, jer gore nema mreže, pa ni samog interneta”, kaže Starčević i dodaje da je, nažalost, proveo samo jednu noć, umjesto dvije, jer je imao problema sa prevozom bicikla.

“Na ovom putovanju i u manastiru Hilandar upoznao sam mnogo divnih ljudi, ali jednoj osobi sam zahvalan do kraja života, a to je Dejan Vranić. On mi je omogućio prevoz od Hilandara do Kragujevca, jer već dogovoreni prevoznik nije želio da se zaustavi kod hotela gdje sam ostavio bicikl. Dejanu veliko hvala za svu pomoć koju mi je pružio, jer ovo su usluge koje se pamte cijelog života”, ističe Starčević.

Kako kaže, nije bilo negativnih događaja na samom putu, već je nezadovoljstvo doživio kada je saznao da mu je odbijen zahtjev grada Dervente da bude jedan od sponzora za ovo pokloničko putovanje.

“Zahtjev sam predao u junu preko prvog otvorenog biciklističkog kluba u Derventi ‘BK Relax’ Derventa. Nakon 52 dana saznao sam da je Odjeljenje za sport razmatralo zahtjev, te donijelo odluku da nemaju para, što je, po mom mišljenju, sramota, s obzirom na to za kakve stvari imaju sredstava. Ja godinama postojim u ovom sportu, te sam kroz biciklizam svoj grad predstavljao na mnoge načine. Ipak, nakon saznanja da me grad neće podržati, spremio sam svoje stvari, obišao sponzore velikog srca i krenuo na put od 1.128 kilometara. Za manje od sedam dana sam kroz BiH, Srbiju i Makedoniju stigao u Grčku”, prisjeća se Starčević.

Dodaje da je prije pokloničkog putovanja imao oko 10.000 kilometara iza sebe i da je znao da pored fizičkih priprema mora i psihički da se spremi za napore.

“Pripreme sam obavio kako treba, pa je i samo putovanje bilo veliki užitak. Krenuo sam od Dervente prema Podnovlju na Bijeljinu, pa na prelaz Rača i u Šabac. Zatim sam prošao kroz Kragujevac, Leskovac, Aleksandrovac, Aranđelovac, Niš, Vranje, Prohor Pčinjski, Kumanovo, Štip, Strumicu, Kilkis, Nea Apolloniu, Uranopolis. Putovanje na biciklu ima posebnu draž, uživao sam u predivnim predjelima, prirodi, zanimljivim ljudima. Mnogi su već čuli i znali za Derventu, a na graničnim prelazima su blagosiljali moj put”, kaže Starčević i uz osmijeh dodaje da se svakako planira vratiti na Svetu Goru, ali ne biciklom, jer planira da granice svoje izdržljivosti pomjera još dalje.

Društvo

NAJLJEPŠE VIJESTI! U Srpskoj rođena 21 beba

U Republici Srpskoj u protekla 24 časa rođena je 21 beba, od čega 11 djevojčica i 10 dječaka, potvrđeno je Srni u porodilištima.

Šest beba rođeno je u banjalučkom porodilištu, po tri u Prijedoru, Doboju, Gradišci i Istočnom Sarajevu, dvije u Bijeljini i jedna u Trebinju.

U Banjaluci su rođene dvije djevojčice i četiri dječaka, u Prijedoru, Doboju i Gradišci po dvije djevojčice i jedan dječak, u Istočnom Sarajevu tri dječaka, u Bijeljini dvije djevojčice i u Trebinju jedna djevojčica.

Poroda nije bilo u porodilištima u Foči, Nevesinju i Zvorniku.

Nastavi čitati

Društvo

OVAJ CVIJET BLAGOSLOVILA JE BOGORODICA! Na Vaskrs ga obavezno unesite u kuću!

Nema kuće koja u svom dvorištu nijе imala drvo jorgovana.

Koliko je važno ovo drvo i njegov cvijet govori i činjenica da ga je blagoslovila Bogorodica.
Njеžni i umilni miris ovе rajskе biljkе, samo jе jеdan od razloga zašto jе ovo divno drvo toliko popularno.
Mnogi ćе sе obradovati kada saznaju da jе jorgovan vеoma izdržljiva biljka, iako djеlujе nеžno i еlеgantno. Nijе mu potrеbna posеbna njеga i poprilično lako uspijeva, a porеd prеpoznatljivog plavog, odnosno lila cvеijta, postojе i njеžni rozе, kao i bijеli jorgovan koji su jеdnako lijеpi i mirisni.

Jorgovan jе cvijеt koji sе unosi u kuću za Vaskrs.

Pojеdinе sortе jorgovana počinju sa cvjetanjеm vеć polovinom aprila. Postojе i vrstе kojе cvjеtaju krajеm aprila pa čak i do srеdinе maja. Takvе vrstе imaju produžеno cvjetanjе i njihovi su cvijеtovi sami po sеbi kvalitеtni.
Jеdini posao oko ovе biljkе jеstе orеzivanjе, kojе sе obavlja onda kada sе cvjetanjе završi. Orеzivanjеm, biljka sе podstičе da izbacujе novе, mladе izdankе boljеg kvalitеta.

Jorgovan je otporan i lako se gaji

Postoji nekoliko tipova jorgovana (latinsko ime Syringa vulgaris) koji se mogu razlikovati oblikom i nijansom kao i punoćom cvijeta. Za razliku od hibrida koji imaju proširene cvjetove tamnije boje i krupnije cvasti onaj starinski ima jednostavnije i sitnije cvjetove. Pored klasičnog plavog tj lila jorgovana postoji i bijeli varijetet ove ukrasne biljke koja se lako gaji. Kako se navodi na sajtu agromedia.rs jorgovan je toliko izdržljiv da će se brzo oporaviti i kada vam se učini da je nepovratno uništen. Zato, ukoliko gajite jorgovan, on će ponovo cvjetati i mnogo puta dati veliki broj izdanaka.

Nekada se dešava da listovi jorgovana dobiju određena oboljenja kao što je pepelnica i ti listovi budu oštećeni. Ipak to ne mora da vas brine, biljka će svake godine ponovo izrasti.

Dužina cvjetanja zavisi od sadnice

Jorgovan cvjeta u rano proljeće kao jedna od prvih cvjetajućih vrsta. Može se gajiti kao samonikla ali su za sadnju dostupni i kvalitetni hibridi jorgovana. Takve vrste imaju produženo cvjetanje i njihovi su cvjetovi sami po sebi kvalitetni. U Holandiji se takav jorgovan gaji kao vrsta za rezani cvijet. U zavisnosti od vrste biljke, cvjetanje može početi već početkom aprila. Takođe, postoje jorgovani koji cvjetaju krajem aprila pa čak i do sredine maja. Nakon cvjetanja ostaje lijep zeleni žbun koji je sam po tebi dekorativan.

Orežite jorgovan kad precvjeta

Svake godine nakon cvjetanja jorgovan treba orezati kako bi se biljka podstakla da daje mlade, kvalitetne izdanke koji će se formirati tako da na vrhu imaju dva pupoljka. Samo iz takvih pupoljaka formiraće se dogodine lijepi cvjetovi krupne stojeće cvasti. Čak i da ne uradite orezivanje jorgovan će i dogodine cvjetati, ali sitnijim, manjim i savijenim cvastima.

Koristan je na klizištima i kosinama

Treba znati da je jorgovan blizak rođak masline i jasena i drugih vrsta koje se kod nas mogu gajiti kao zasebne biljke ili se mogu naći u prirodi. Međutim osim toga što je cvijetno dekorativan, jorgovan se može koristiti za sađenje na mjestima na kojima se nalaze kosine, škarpe ili useci, a može biti koristan ukoliko na nekom dijelu svog imanja imate klizište. Njegov korijenov sistem je izuzetno jak i razgranat te se može koristiti kao vrsta za rekultivaciju ili zaustavljanje osipanja zemljišta. Stoga je preporuka da na ovakvim terenima posadite jorgovan.

Lijepe su žive ograde i bordure od jorgovana

Treba napomenuti da je jorgovan veoma pogodan za gajenje različitih živih ograda ili baštenskih bordura. Ova biljka nije zahtjevna kada je riječ o uslovima za gajenje, tako da će uspjeti i u posudi. Ako se odlučite za gajenje jorgovana, možete ga posaditi u nekom dijelu vrta, u zemlju ili u lonac i kombinovati sa drugim biljkama.

Pored toga što je prvenstveno dekorativna biljka, on spada i u ljekovite vrste. Njegovi listovi i cvjetovi se mogu koristiti za različite pripravke, te je zbog toga veoma cijenjen. Osim toga, sjeme koje ostane nakon cvjeta koristi se u različite medicinske svrhe, prenosi Žena.blic.rs.

Nastavi čitati

Društvo

ŠTA SE RADI sa jajetom ČUVARKUĆOM od prošle godine

Simbol Vaskrsa su ofarbana jaja, jer se vjeruje da je jaje koje je Bogorodica donijela na Hristov grob postalo crveno, pošto su nevjernici smatrali da će on oživjeti ukoliko jaje pocrveni.

Zato se ona mahom farbaju tom bojom, naročito prvo, koje ima veliki značaj u našoj kulturi, ono čuva dom i porodicu do naredne godine, tj. Vaskrsa.

Jajetu se od najstarijih vremena pridavala velika pažnja jer se vjerovalo da je svijet nastao upravo iz njega. U hrišćanstvu se jaje smatra simbolom života jer asocira na buđenje prirode, bujanje vegetacije, rađanje i plodnost.

Prvo jaje se farba u crvenu boju i zove se čuvarkuća. Čuva se u kući do uoči Đurđevdana, kada se sa raznim biljem stavi u vodu da prenoći. Ujutru se svi ukućani umiju tom vodom da budu zdravi i rumeni kao jaje, a onda se čuvarkuća nosi u vinograd, jer se vjeruje da štiti od grada.

Čuvarkuća može da se čuva i u kući, sve do naredne godine, kada se boji novo jer se vjeruje da čuva kuću od spoljnih nesreća. Može se reći da je ono “najvažnije” uskršnje jaje jer štiti ukućane od bolesti i zla.

Običaj je da se čuvarkuća u Vaskršnje jutro stavi u činiju sa vodom u koju su potopljeni i bosiljak, zdravac i dren. Tom vodom umivali bi se ukućani, naročito djeca, kako bi bili zdravi i rumeni. Običaj je, takođe, da se na uskršnje jutro djeca “pomiluju” crvenim jajetom po čelu kako bi bila zdrava, a ovaj čin istovremeno simbolizuje krštenje.

Stara čuvarkuća bacala bi se na Veliki petak preko krova kuće, ili bi se često zakopavala u dvorište, polje ili vinograd jer se vjerovalo da štiti usjeve od grada i štetočina. Neko je baca i u rijeku, da odnese sva zla i nesreće koje su pale na njega, umjesto na kuću koju je sačuvao.

Vjeruje se da čuvarkuća donosi blagostanje i sreću u dom, pa je mnogi čuvaju u posebnim ukrasnim posudama.

U nekim krajevima djeci trljaju obraze tim jajetom, da budu rumena i zdrava.

U drugim krajevima se zakopava u zemlju – u dvorište, baštu, vinograd ili u zemlju negdje u blizini.

Treći običaji nalažu da bi to jaje trebalo da se pusti niz rijeku, da voda odnese zlo, bolesti i nesreću koje je čuvarkuća “prihvatila” umjesto ukućana.

Nastavi čitati

Aktuelno