Od odluke o neradnoj nedjelji prošle su godine, a ona i dalje skuplja prašinu – bilo u fioci predsjednika Skupštine Grada Banje Luke, bilo u ladicama stranačkih komiteta.
A traži se samo jedno: jedan dan u sedmici za porodicu, za predah, za zajedništvo, za trenutke koje neće pojesti posao, svakodnevna jurnjava i obaveze koje nikad ne staju.
Nazivamo je porodičnom nedjeljom, jer nije riječ o zabrani, već o – prilici. Prilici da baka provede dan sa unukom, da majka odvede dijete u park, da otac posveti pažnju svom domu. Jedan dan koji ima moć da mijenja društvo.
Paradoks je očigledan: SNSD podržava ovu odluku u Palama, Bijeljini, Kozarskoj Dubici – ali ne i u Banjoj Luci. Ovdje se blokira sve što je normalno, pa tako i porodična nedjelja. Isti taj SNSD usvaja budžete u drugim gradovima, dok Banju Luku – najveći grad Srpske – ostavljaju bez finansijskog okvira, na dnu liste njihove političke osvete.
Ipak, mi ne odustajemo.
Do sada smo 14 puta predlagali porodičnu nedjelju. Svaki put je odbijena. Sada idemo i 15. put.
Nudili smo kompromis: da cvjećare rade nedjeljom, da benzinske pumpe imaju ograničeno radno vrijeme, da uvedemo odluku postepeno, nedjelju po nedjelju – ali odgovora nema.
Kada smo tu tačku uvrstili na dnevni red, Kolegijum Skupštine ju je samovoljno uklanjao, iako kao pomoćno tijelo za to nema ovlašćenja.
Na narednoj sjednici ponovo predlažemo:
porodičnu nedjelju,
besplatne placeve za mlade,
izgradnju kolektora otpadnih voda,
uređenje obala Vrbasa,
most u Docu.
Ovo nije samo politička borba. Ovo je borba za normalan, dostojanstven i porodičan život.
I nećemo stati.
Banja Luka ide naprijed.
I to više niko ne može zaustaviti.