Na fotografijama osmijesi, zagrljaji i stranačke zastave, a iza fotografija, prema sve češćim informacijama sa terena, sasvim drugačija slika. Prijedorski SNSD sve više ostavlja utisak političke organizacije u kojoj se pokušava pokazati da nema ozbiljnih problema, dok se istovremeno pukotine unutar stranke sve teže mogu sakriti.

Jedna lista, a više kampanja. Jedna stranka, a više međusobno suprotstavljenih ekipa. I jedna zajednička meta – preferencijalni glasovi.

Posebno se na terenu govori o kampanji koju vode Slobodan Javor, Miloš Marjanović i ljudi iz njihovog političkog kruga. Umjesto da svi kandidati sa liste budu predstavljeni kao dio iste ekipe, sve češće se stiče utisak da pojedinci vode sopstvenu kampanju, u kojoj za druge nema mnogo mjesta.

Posebno je simptomatičan slučaj naselja Urije. U naselju iz kojeg dolazi jedan od kandidata SNSD-a organizovan je skup, a taj kandidat, prema navodima sa terena, nije ni pozvan. Ako je kampanja zajednička i ako su svi kandidati na istoj listi, teško je objasniti zbog čega se kandidat iz konkretnog naselja izostavlja sa događaja koji se održava upravo među njegovim komšijama i potencijalnim biračima.

To više nije pitanje političkog protokola. To je pitanje odnosa unutar same stranke. Jer politička konkurencija je normalna kada se različite stranke bore za glasove, ali kada kandidati sa iste liste počnu da se ponašaju kao da su protivkandidati jedni drugima, onda je jasno da postoji ozbiljan problem.

O unutrašnjim podjelama u prijedorskom SNSD-u i borbi za preferencijalne glasove već se javno pisalo. Upravo zato sve više pažnje privlači pitanje da li se u Prijedoru zaista vodi zajednička kampanja SNSD-a ili je kampanja postala borba pojedinaca za vlastiti izborni rezultat.

Posebno je zanimljivo što se prema vrhu stranke pokušava poslati slika potpunog jedinstva. Pred kamerama se šalju poruke o slozi, zajedničkom radu i snazi stranke, dok se na terenu, prema navodima koji dolaze iz samog Prijedora, govori o potpuno drugačijim odnosima, međusobnom nadmetanju i pokušajima da jedni drugima otežaju kampanju.

A onda dolazi još jedan problem – posjećenost skupova.

SNSD svoje aktivnosti predstavlja kao dokaz snažne kampanje i velike podrške, ali fotografije koje sami kandidati i stranka objavljuju na društvenim mrežama ostavljaju prostor za drugačiju procjenu. Na pojedinim manjim skupovima broj prisutnih djeluje prilično skromno, što je posebno zanimljivo imajući u vidu višegodišnju vlast SNSD-a u Prijedoru i činjenicu da se radi o jednoj od najvažnijih lokalnih baza ove stranke.

Zato se sve teže može ignorisati pitanje šta se zapravo događa unutar prijedorskog SNSD-a.

Ako su svi kandidati dio iste liste, zašto se pojedini međusobno izostavljaju? Ako je kampanja zajednička, zašto se pojedinci ponašaju kao da vode zasebne političke projekte? Ako je stranka toliko složna, zbog čega se iz Prijedora sve češće čuju priče o međusobnim obračunima i borbi za preferencijalne glasove?

Možda će pred stranačkim vrhom svi zajedno stati u kadar, pružiti ruke i poslati poruku o jedinstvu. Međutim, izborna kampanja nije samo fotografija za društvene mreže. Građani vide ko je prisutan, ko je pozvan, ko se pojavljuje u prvom planu, a ko se izostavlja.

I upravo zato prijedorski SNSD danas ima problem koji je mnogo ozbiljniji od nekoliko loše organizovanih skupova. Ako su informacije sa terena tačne, riječ je o dubokom sukobu interesa unutar same liste, gdje se kandidati, umjesto da jedni drugima budu podrška, bore za iste glasove.

U takvoj situaciji sasvim je opravdano pitanje: da li se u Prijedoru zaista vodi kampanja SNSD-a ili je svako počeo da vodi svoju kampanju?

Banjaluka24

Gradski odbor SNSD-a Banjaluka oštro je demantovao navode BN televizije da je nastava u drugoj smjeni u Osnovnoj školi “Ivan Goran Kovačić” odgođena ili skraćena zbog postavljanja šatora i održavanja njihovog stranačkog skupa. Ipak, njihovo saopštenje otvorilo je nova pitanja kada se uporedi sa zvaničnim rasporedom časova ove škole.

U saopštenju koje potpisuje predsjednik Gradskog odbora Goran Maričić, kategorično se odbacuju tvrdnje o prekidu nastave.

“Nastava u drugoj smjeni počela je u 13.30 časova i završila u 17.40 časova, a sve drugačije tvrdnje su neistinite”, navodi se u saopštenju SNSD-a, uz dodatak da je i rukovodstvo škole potvrdilo da je nastava uredno održana, te da navodi BN televizije zaslužuju svaku osudu.

Šta kaže zvanični raspored škole?

Međutim, tvrdnja SNSD-a da je nastava “završila u 17:40 časova” kosi se sa zvaničnim rasporedom zvonjenja i izvođenja nastave u JU OŠ „Ivan Goran Kovačić“.

Naime, druga smjena (u kojoj su učenici predmetne nastave, odnosno od VI do IX razreda) zaista počinje u 13:30 časova, ali tačno vrijeme završetka nastave direktno zavisi od toga koliko časova učenici imaju tog dana:

Ako imaju 5 časova, nastava redovno završava u 17:50 časova.

Ako imaju 6 časova (što je najčešći i redovan slučaj za učenike starijih razreda), druga smjena završava tek u 18:40 časova.

U danima kada imaju 7 časova (zbog izbornih predmeta ili blok nastave), smjena se završava u 19:25 časova.

Ovi podaci jasno pokazuju da vrijeme od 17:40, koje navodi SNSD u svom demantiju, ne odgovara ni kraju petog časa, a kamoli redovnom završetku nastave za učenike predmetne nastave koji najčešće imaju šest časova.

Ovakvo neslaganje u satnici ponovo je podgrijalo sumnje roditelja i javnosti da su časovi ipak morali biti skraćeni ili prilagođeni kako bi se školsko dvorište pripremilo za politički događaj.
Banjaluka24

Od strateškog giganta koji je nekada radio 365 dana godišnje, RiTE Ugljevik je doveden na ivicu opstanka. Nema dovoljno uglja i mehanizacije, proizvodnja stoji, a koncesija i milionski tokovi novca otvaraju ozbiljna pitanja odgovornosti. Nećemo dozvoliti da se isti scenario ponovi – da strateški resursi završe u rukama privatnih interesa, bilo da je riječ o Serdarovu, Pavloviću ili bilo kom drugom tajkunu.

Izjavio je ovo na konferenciji za medije ispred RiTE Ugljevik u Ugljeviku Draško Stanivuković, predsjednik Pokreta “Sigurna Srpska”, prozvavši direktno Vladu RS.

“Vlada i rukovodstvo RS moraju da stanu uz ono što obezbjeđuje energetsku nezavisnost, kao što to ovo preduzeće treba da garantuje. Naša je poruka da po cijenu bilo čega ovo preduzeće ne smije otići u ruke tajkuna i ne smije postati rudnik Ljubija, jer sve što je privatizovano odvedeno je u stečaj. I ovdje je jasan lanac koji treba da se desi: stečaj, privatizacija, i onda se pojavi čovjek koji je kupio Ljubiju za sitne pare, koji je sve privatizovao isto tako za sitne pare, kupio je tako i Fabriku duvana u Banjaluci. Postoji veliki strah da ovaj čovjek koji je kupio Ljubiju preko SNSD-a u Prijedoru isto tako čeka da prođu izbori da se to desi i ovdje. Ovo nije nikakva krimi serija, već istina”, tvrdi Stanivuković i poručuje:

“Zato tražimo konkretne mjere: lex specialis za RiTE Ugljevik, hitno rješavanje imovinskih pitanja i eksproprijacije uz pravičnu naknadu, obezbjeđivanje mehanizacije i revitalizaciju postrojenja. To znači da vlasništvo zemlje gdje su rude pripada građanima. Vlada mora donijeti eksproprijaciju, ulazi se u posjed bez čekanja, jer ako čekamo onda ova termoelektrana neće stajati. Kraći rokovi, sigurna isplata ljudima, ali kopanje rude odmah, jer termoelektrana ne može raditi bez uglja. Pitali smo inženjere, da li je moguća revitalizacija preduzeća, rekli su jeste, sa obnovom postrojenja, kopanjem uglja, može se raditi i obezbjeđivati plate za skoro 2.000 radnika”, navodi on.

Kaže da je novac sistemski izvlačen iz RiTE Ugljevik.

“Ovdje su ljudi koji su bili direktori dolazili bosi bez ičega, izlazili sa najnovijim autima, stanovima, kućama i vilama. Svako je ušao kao sirotinja, a izašao kao milijarder u rangu Sredarova i svih onih Džombića koji su ovdje potpisali da Serdarovu treba dati 240 miliona, a on uložio sedam miliona. Ko je to potpisao? To su te lažne revizorske kuće, Džombićeve i ostale”, ističe Stanivuković.

Prema njegovima riječima RiTE Ugljevik nije ničija privatna kasa već strateški resurs naroda i države.

“A onima koji su godinama čekali da ono što je narod gradio padne na koljena poručujemo: lisice su rješenje za sve one koji su gurnuli ruke u budžet građana Srpske”, jasan je Stanivuković.

Nikola Dakić, predsjednik Opštinskog odbora PSS-a Ugljevik, izjavio da RiTE Ugljevik predstavlja temelj razvoja i opstanka ove opštine, ali je i motor privrede cijele regije.

“Nakon 20 godina vladavine SNSD-a ovaj nekada privredni bastion danas se nalazi na koljenima. Mi smo tu ne samo da čujemo kakvo je stanje u ovom preduzeću već da čujemo konkretne prijedloge i da podržimo mjere koje je Stanivuković sa svojim timom pripremio. Suština problema i suština rješenja su ista stvar. Odnos države o ovom strateškom resursu. Vrijeme je da država umjesto maćehinskim odnosom zauzme drugačiji stav i prestane ovo preduzeće koristiti za potrebe izborne kampanje, kao finansijski i politički alat za svoje ljude”, istakao je Dakić.

Kaže da su se čelni ljudi Elektroprivrede RS nekada hvalili visokom proizvodnjom energije ovdje, ali od te visoke proizvodnje poručuje on nije koristi imao niti Ugljevik, a ni ovo preduzeće.

“U Ugljeviku se ništa nije izgradilo za 20 godina, osim eksponenata vlasti na rukovodećim i čelnim pozicijama u ovom preduzeću. To je odnos koji moramo mijenjati. Decenijama je odavde punjen budžet Elektroprivrede, a posljedično i Vlade. Od energije koju matično preduzeće odavde jeftino kupuje, a skupo prodaje, Ugljevik nije dobio ništa. Takođe, preduzeće je korišćeno za megalomanske i unosne projekte od čega ono nije imalo ništa, a jedan od njih je sistem za odsumporavanje koji ni danas ne radi, a plaćen je 190 miliona maraka, a preduzeće plaća rate za njega”, navodi Dakić

Podsjeća na obećanje koje je SNSD dao da će biti izgrađena treća faza termoelektrane, a sad nema ni prve faze.

“Jedino obećanje koje je SNSD ovdje ispunio u Ugljeviku jeste kada su nam rekli da ćemo piti vodu sa ugljevičkih bazena i pasti travu sa ugljevičkog stadiona ukoliko SNSD ne dobije podršku, i nije je dobio. Danas se nalazimo upravo u takvoj situaciji”, zaključio je Dakić.
Nezavisne