Connect with us

Društvo

STANIVUKOVIĆ U DRINJAČI: Obilježene 34 godine od ubistva dječaka Slobodana Stojanovića

Gradonačelnik Banjaluke prisustvovao je polaganju vijenaca i cvijeća na grobu Slobodana Stojanovića, poručivši da njegovo stradanje ne smije biti zaboravljeno.

U Drinjači kod Zvornika danas je obilježena 34. godišnjica ubistva dvanaestogodišnjeg Slobodana Stojanovića, a tim povodom na njegovom grobu položeni su vijenci i cvijeće.

Obilježavanju je prisustvovao i gradonačelnik Banjaluke Draško Stanivuković, koji je poručio da uspomena na Slobodana Stojanovića predstavlja trajni podsjetnik na stradanje nevinih žrtava rata.

Stanivuković: Slobodanovo ime ne smije biti zaboravljeno

Nakon polaganja vijenaca, Stanivuković je istakao da postoje događaji i žrtve koje vrijeme ne može izbrisati iz kolektivnog sjećanja.

– Postoje rane koje vrijeme ne liječi. Postoje imena koja nikada ne smiju biti zaboravljena. Jedno od njih je ime Svetog novomučenika djeteta Slobodana. Imao je samo dvanaest godina – rekao je Stanivuković.

Dodao je da je Slobodan, nakon što je njegova porodica napustila dom zbog ratnih dešavanja, odlučio da se vrati kako bi pronašao svog psa.

– Nije se vratio po blago niti po novac, već po svog vjernog druga. Ta dječačka ljubav i dobrota odvele su ga u ruke onih koji nisu imali milosti. Umjesto da se vrati roditeljima, postao je jedan od najnevinijih simbola stradanja srpskog naroda – poručio je Stanivuković.

Obilježena godišnjica stradanja

Gradonačelnik Banjaluke naglasio je da se u Drinjači poklonio žrtvi Slobodana Stojanovića, ističući da je važno čuvati sjećanje na nevino stradale i prenositi istinu o njihovoj sudbini budućim generacijama.

Slobodan Stojanović ubijen je tokom rata u Bosni i Hercegovini, a njegovo stradanje svake godine obilježava se u Drinjači, gdje porodica, predstavnici institucija, boračkih organizacija i građani odaju počast njegovoj uspomeni.

-Pred takvom nevinošću čovjek ostaje nijem. Ostaju samo molitva, tuga i obaveza da pamtimo. Neka nas Sveti novomučenik djete Slobodan vječno podsjeća koliko je svetinja svaki dječiji život i koliko je važno da istinu čuvamo od zaborava – rekao je on.

Liturgiju u Hramu Svetog đakona Avakuma u Drinjači služio je mitropolit Fotije.

Slobodana je u julu 1992. godine ubila Elfeta Veseli, pripadnik Diverzantskog voda Komande združenih jedinica Liplje i Kamenica takozvane Armije BiH, kada se, nakon što je izbjegao sa roditeljima, vratio u svoje selo Kamenicu po psa.

Tijelo dječaka pronađeno je u jami u zaseoku Bajrići u Novom Selu kod Zvornika, a identifikovan je DNK analizom, nakon čega je sahranjen na groblju u Drinjači.

Društvo

TRADICIJA POLAKO POPUŠTA: Sve više muškaraca u Srpskoj uzima ženino prezime

Na koliko ste svadbi u životu bili? I koliko ste puta čuli grohotan smijeh svatova, kada matičar upita mladoženju, da li će zadržati svoje prezime ili uzeti ženino?

Kao da supružnici, po zakonu, nisu ravnopravni: u svemu, pa i u odluci da li će zadržati svoje prezime, uzeti prezime supružnika, ili imti dva prezimena: svoje “rođeno” i ono koje “preuzima” od ljubavi svog života.

Supružnici su, naravno, ravnopravni, i njihova su prezimena ravnopravna, ali tradicija je čudo. Još uvijek je pravilo da mlada na vjenčanju uzima muževo prezime, rjeđi je slučaj da žena, nakon udaje, ima dva prezimena. I da se nađe na udaru pošalica tipa: ako nešto ne znaš, pitaj ženu sa dva prezimena, one sve znaju.

Ali, možete li vjerovati da u Republici Srpskoj ima i mušakraca sa dva prezimena, pa čak i onih koji su na vjenčanju uzeli prezime svoje supruge, prenosi SrpskaInfo.

Prema podacima Republičkog zavoda za statistiku, u Srpskoj je tokom prošle godine, 37 muškaraca promijenilo prezime: uzeli su prezime svoje supruge. Dodamo li tome još tri muškarca koji su, uz svoje, dodali i nevjestino prezime, onda imamo 40 veličanstvenih – mladića koji su se suprotstavili tradiciji i uzeli ženino prezime.

– U Republici Srpskoj 37 mladoženja reklo je čuveno „da”, i svojoj izabranici, i njenom prezimenu. Mladoženja u Republici Srpskoj koji su dodali nevjestino prezime na svoje bilo je 3, a njih 4.881 je zadržalo svoje prezime – navode statističari na zvaničnoj Fejsbuk stranici Republičkog zavoda za statistiku, podatke iz 2025.

Dakle, tradicija je još uvijek presudna, ali optimisti bi rekli, stvari su se “pokrenule sa mrtve tačke”.

– Nekada se skoro i nije postavljalo pitanje čije će prezime porodica nositi. Danas su pravila malo fleksibilnija, pa svako bira ono što mu najviše odgovara. Iako je tradicija da mlada uzme prezime mladoženje i dalje daleko najčešći izbor, ima i onih koji misle da je ljubav važnija od redoslijeda slova u ličnoj karti – navodi se u objavi Republičkog zavoda za statistiku.

Razlozi za “neobičan” izbor prezimena su, kako kažu, različiti.

– Neko želi da sačuva porodično prezime koje bi inače nestalo, neko bira praktičnije rješenje, neko jednostavno više voli kako zvuči, a neko smatra da je to lijep gest prema partneru – poručuju statističari, prenosi Banjaluka.net

Nastavi čitati

Društvo

ZA DLAKU IZBJEGLI TRAGEDIJU: Hercegovački planinari odustali 150 metara od vrha Elbrusa, sreli stradale kolege

Grupa od šest planinara iz Hercegovine uspjela je izbjeći tragediju na planini Elbrus nakon što su zbog izuzetno loših vremenskih uslova odustali od uspona svega 150 metara ispod vrha.

Planinari iz Gacka, Bileće i Trebinja krenuli su 14. jula na ekspediciju tokom koje je planiran uspon na gruzijski Kazbek i ruski Elbrus. Međutim, prilikom pokušaja osvajanja najvišeg vrha Evrope, odlučili su prekinuti uspon na oko 150 metara od vrha zbog opasnih vremenskih prilika.

Njihova odluka pokazala se ključnom, jer je u isto vrijeme druga grupa planinara iz Bosne i Hercegovine doživjela tragediju u kojoj je pet osoba izgubilo život tokom uspona na Elbrus.

Dvije grupe su se tokom ekspedicije čak i susrele, ali nije poznato da li se susret dogodio u podnožju planine ili tokom samog uspona.

Hercegovački planinari trenutno se nalaze u Gruziji, gdje čekaju povratak u Bosnu i Hercegovinu.

Podsjetimo, pet planinara iz Zenice poginulo je na Elbrusu, dok su dvojica članova ekspedicije preživjela i spašena su, nakon čega im je pružena medicinska pomoć.  Kako je ranije objavio portal “Avaza”, na planinarenju na Elbrusu su stradali dr. Meliha Čaušević, Alma i Denis Okanović, Almir Krivdić i Nermin Talam.

Nastavi čitati

Društvo

BH. PLANINAR OTKRIO NAJVEĆU OPASNOST ELBRUSA: “Za dvije minute temperatura padne sa -13 na ispod -30”

 Elbrus, najviši vrh Evrope, poznat je po opasnim vremenskim uslovima i naglim promjenama temperature, a bh. planinar Šefik Sadiković, koji se na njega popeo 2013. godine, otkriva kakve sve izazove donosi ovaj uspon.

Sadiković je kao planinar osvojio gotovo sve vrhove Balkana, od čega posebno izdvaja uspon na Elbrus 2013. godine. Prema njegovim riječima, Elbrus spada u red najsmrtonosnijih planina i to je nešto na što su svi planinari upozoreni prije početka ekspedicije.

“Bili smo upoznati i upozoreni na tu mogućnost nagle promjene temperatura. Sve ekspedicije kreću rano, oko 1 sat iza ponoći. Ako naiđe jedan oblak, koji noću ne vidiš, ukoliko zapne za vas, sa -13 stepeni, koliko je normalna temperatura, desi se da se u dvije minute spusti na više od -30. Uz jake udare vjetra to bude dvostruko gore. I tada ukoliko u te dvije-tri minute ne reagujete brzo, iz ranca ne izvadite tu dodatnu opremu, odnosno puhovku koja je specijalna za niske temperature, vi već gubite cirkulaciju i počinjete se smrzavati”, rekao je Sadiković za Klix.

“Na 5.000 metara ne možete koračati više od 4-5 koraka”

Prema njegovim riječima, “na Elbrusu, već na 5.000 ne možete koračati više od 4–5 koraka, upravo sa te visine, sa tog sedla sa 5.300 metara pa do vrha”.

“Inače, tehnički Elbrus nije zahtjevan, jedino te promjene vremena su nekako kritične. U toku noći se zna razvedriti, ako vi imate kamp i normalno je -10, -12 ako je oblačno. I u toku noći se spusti na -30. Najbitnije je to, to iskustvo u zimskom kretanju po planinama”, rekao je Sadiković.

Pripreme presudne

Istakao je da su pripreme presudne kad se radi o vrhovima kakav je Elbrus. Kako navodi, u sklopu priprema za Elbrus, na Triglav se tokom 2012. godine popeo čak sedam puta.

“Toliko sam se pripremao da kad sam otišao gore, po Elbrusu smo mogli trčati. Baš tu gdje je zrak najrijeđi. Elbrus je vulkanska planina i zraka je na 5.300 metara, možda je i rjeđi nego na Himalajima na 6.300 ili 7.300 metara. Jer ja sam lično pokušavao upaljač da upalim gore na 5.000 metara i nije upalio”, rekao je Sadiković.

Ključna i aklimatizacija

Napominje da je nakon fizičke spreme za uspon na vrhove kakav je Elbrus zapravo ključna aklimatizacija.

“Kad se ide na te ekspedicije, obično se planiraju dva ili tri dana slobodna. To morate iskoristiti za što bolju aklimatizaciju. Na Elbrusu je najbitnija aklimatizacija, morate je poštovati. Onaj ko to ne poštuje, na 5.300 metara će klonuti na koljena i neće ići dalje. Mi smo devet dana bili na Elbrusu da bismo ispoštovali tu svu aklimatizaciju. To omogućava da svaki dan penješ oko 800 metara i vraćaš se 400”, zaključio je Sadiković.

Podsjetimo, petoro planinara iz Zenice poginulo je u subotu, 25. jula, tokom uspona na planinu Elbrus u Rusiji, dok su samo dvije osobe iz grupe koja je krenula osvojiti ovaj vrh preživjele.

Bolnica se oprostila od stradale doktorice

Među smrtno stradalima je Meliha Čaušević, doktorica Kantonalne bolnice Zenica.

“Prim. dr. mr. sci. Meliha Čaušević ostavila je neizbrisiv trag u našoj ustanovi. Pamtit ćemo je kao vrhunsku stručnjakinju u svojoj oblasti, predanu ljekarku i izuzetnu kolegicu koja je svakodnevno pomjerala granice u medicini. Njen prerani odlazak predstavlja nenadoknadiv gubitak za Kantonalnu bolnicu Zenica, naše pacijente i cjelokupnu zdravstvenu zajednicu”, saopšteno je iz ove bolnice.

Nezavisne

Nastavi čitati

Aktuelno