Od 1. marta do 2. juna dug BiH prema slovenačkoj tašna-mašna firmi „Viaduct“, po osnovu kamata, povećan je za 1.721.998,68 KM.

Plastu formiranih i nikada završenih predmeta Tužilaštvo BiH dodalo je i ovaj. Za javnost floskula – radi se na slučaju.

Za 9. jun zakazano je javno saslušanje bivših i sadašnjih pravobranilaca, a istog dana i UIO BiH će otvoriti ponude za kupovinu zgrade u Banjaluci.

Tri dana kasnije i Sud BiH će održati javnu raspravu u predmetu protiv prvostepeno presuđenog Milorada Dodika.

Bosna i Hercegovina još nije izmirila dug po arbitražnoj presudi prema slovenačkom „Viaductu“. Sada on iznosi 111.891.854 KM i od 1. marta povećan je za 1.721.998,68. Plastu formiranih i nikada završenih predmeta Tužilaštvo BiH dodalo je i ovaj.

Za javnost floskula – radi se na slučaju.

Za protekla 92 dana građani su se naslušali svega, a posljednje je da se Ministarstvo finansija i trezora BiH na čelu sa Srđanom Amidžićem (SNSD) od 13. maja nije udostojilo da Predsjedništvu BiH pošalje dorađeni budžet državnih institucija za ovu godinu.

Za to vrijeme teče i rok za dostavu ponuda Upravi za indirektno oporezivanje BiH za kupovinu zgrade u Banjaluci.

Sve ide na ruku Mili Radišiću, presuđenom kriminalcu i kumu prvostepeno presuđenog predsjednika Republike Srpske Milorada Dodika, koji ima građevinu kakvu traži direktor UIO Zoran Tegeltija (SNSD).

Sve bitno i što može da se dovede u vezu sa rješavanjem pitanja „Viaduct“ zbijeno je u jun.

Predsjedništvo BiH je Amidžiću još 13. maja budžet vratilo na doradu, jer članovi Denis Bećirović i Željko Komšić nisu prihvatili da se 200 miliona KM iz dobiti Centralne banke BiH koristi za isplatu duga Slovencima.

DVA DANA JUNA

Dok Amidžić čeka stranačkog šefa koji će mu reći kako da misli, Predstavnički dom Parlamentarne skupštine BiH za 9. jun zakazao je javno slušanje o svim arbitražnim sporovima, ne samo „Viaductu“.

Poslanik PDP-a Branislav Borenović najavio je da će tada razgovarati sa sadašnjom i bivšom strukturom Pravobranilaštva BiH.

“To je sedam ljudi koji imaju ključne informacije o periodu od 2012. do danas“, rekao je.

Prema jednom od ranije predloženih rješenja, dug bi trebalo isplatiti iz sredstava namijenjenih za kupovinu zgrade za potrebe UIO, uz povlačenje dodatnih sredstava i iz drugih kapitalnih projekata koji još nisu završeni.

Međutim, u danu najavljenom za saslušanje komisija za javne nabavke UIO BiH otvoriće ponudu(e), jer tender nesmetano privodi kraju, nakon uložene žalbe i izmjene dokumentacije.

Sve ovo opet ide na ruku „Grand Tradeu“ u Radišićevom vlasništvu, koji se i u prethodnim pozivima jedini javljao.

U međuvremenu, Sud BiH objavio je da će Apelaciono vijeće tri dana kasnije održati javnu raspravu u predmetu protiv Milorada Dodika.

PODSJEĆANJE NA „VIADUCT“

Podsjećamo, Vlada RS predvođena Perom Bukejlovićem 2004. godine sa firmom”HES Vrbas” u vlasništvu slovenačke tašna-mašna firme “Viaduct” potpisala je ugovor o koncesiji za izgradnju dvije hidroelektrane na  Vrbasu.

Godinama ova firma, sa jednim zaposlenim, ništa nije gradila, račun u Sloveniji joj je nekoliko puta bio blokiran.

Godine 2013. Vlada, kojom presjedava Željka Cvijanović, sa “Hidroelektranama na Vrbasu” potpisuje koncesiju o gradnji hidroelektrane „Bočac 2“, locirane nedaleko od mjesta gdje je trebao graditi “HES Vrbas“.

Postoje navodi da je „Viaduct“ tada tražio 3,8 miliona maraka odštete, što je odbijeno. Potom 2015. godine traži raskid koncesije potražujući 46 miliona KM.

Zahtjev je odbijen i pokrenut je međunarodni spor. Taj spor je skup, a „Vijaduct“ nije imao ni marku na računu, priznali su njegovi pravni zastupnici.

Praktično, arbitraža je pokrenuta sa uslovno rečeno posuđenim novcem američkog fonda, koji će im biti isplaćen po okončanju spora.

Polovinom 2017. godine Cvijanovićeva sa Savjetom ministara BiH, kojim predsjedava Denis Zvizdić (NiP) potpisuje „Sporazum o međusobnim pravima i obavezama u vezi sa arbitražnim postupkom u predmetu ‘Viaduct’“, kojim država BiH garantuje isplatu odštete, a koju će naknadno potraživati od Republike Srpske.

(Žurnal.info)

U fokusu našeg rada, a što bi trebalo biti i u fokusu čitavog polja zaštite životne sredine u BiH, jeste povećanje broja zaštićenih područja u BiH, istakao je za “Nezavisne” Tihomir Dakić, predsjednik Centra za životnu sredinu, za “Nezavisne novine” povodom 5. juna, Svjetskog dana zaštite životne sredine.

Dakić ističe da je od primarne važnosti što više zaštićenih područja u BiH, “s obzirom na to da imamo velike aspiracije kako domaćih političara, odnosno pojedinaca, tako i međunarodnih kompanija za iskorištavanjem prirodnog dobra, tj. rijeka, da li kao resursa za proizvodnju električne energije, ili kao vode”.

“Goruća tema je rudarenje svega i svačega i kao da je došao posljednji trenutak da se u BiH iskopa sve što se može u narednih par godina i da se od strane tih pojedinaca ili kompanija napusti ove zemlja, a da se narod ostavi sa potencijalno onečišćenom zemljom, vodom i vazduhom”, rekao je Dakić.

Kako kaže, najveća bojazan je u kom pravcu ekonomija BiH treba da se razvija.

“Da li ćemo je razvijati na osnovu tri procenta ili manje koncesione naknade koju dobijamo od tih kompanija ili postoji neki dugoročniji plan razvoja, i da ta tema postane prva, a da politikanstvo i ovo što se dešava na nivou BiH postane tema na posljednjim stranicama novina i TV-a, a da se životne i teme životne sredine vrate na prve stranice. Tada nećemo morati brinuti da li na ovom prostoru ima ili će biti uslova za život”, dodao ja on.

Inače, ovogodišnji tema obilježavanja ovog dana je borba protiv plastike, te se na svjetskom nivou poziva na rješavanje problema zagađenja plastikom.

Prema procjenama Ujedinjenih nacija za životnu sredinu, od sredine prošlog vijeka do danas čovječanstvo je proizvelo oko 9,2 milijarde tona plastičnih materijala, a od toga je sedam milijardi tona postalo otpad.

Za 5. jun su širom BiH planirane velike akcije uređenja, a između ostalog, u Palama i Trebinju.

Tako Trebinje, u saradnji sa JU “Ekologija i bezbjednost” Trebinje, i ove godine organizuje veliku akciju uređenja grada, a planirano je da zaposleni u JU “Ekologija i bezbjednost” dijele besplatne sadnice cvijeća na štandu u centru grada.

“Grad će sa svojim službama obezbijediti besplatan odvoz prikupljenog komunalnog i kabastog otpada. Mole se građani da sav kabasti otpad, namještaj i bijelu tehniku odlože pored kontejnera”, najavili su iz JU “Ekologija i bezbjednost”.

Inače, učenici Osnovne škole Pale ove školske godine su sakupili 7,5 tona plastičnog otpada, a ova škola je istaknuta kao ona koja promoviše sakupljanje plastičnog otpada i reciklažu.

Povodom Svjetskog dana zaštite životne sredine juče je na Prirodno-matematičkom fakultetu Univerziteta u Sarajevu održan “Ekoforum 2025”, događaj posvećen podsticanju dijaloga između akademske zajednice i privrednika, s posebnim fokusom na ulogu mladih u održivoj budućnosti.

On se održao pod motom “Mjesto gdje se susreću znanost, biznis i glas prirode”, a mladima je data prilika da se uključe u konkretne projekte i saradnje u kreiranju ekološki osviještenog društva

Vlasenica – mala opština na istoku Republike Srpske već godinama ne uspijeva da pronađe put ka boljem životu. Odlazak mladih, nedostatak novih investicija i nezadovoljstvo građana postali su svakodnevica.
U Vlasenici, nekadašnjoj industrijskoj zoni, danas preovladava tišina. Ljudi odlaze, a privreda je na koljenima. Ostatak stanovništva živi na granici egzistencije.

Vlasenica je postala dom starijim generacijama koje i dalje, uprkos godinama i zdravstvenim problemima, moraju raditi kako bi preživjele.
“Imam djecu. Kćerka je udata ovdje za mještanina, sreća radi u Alpromu. Sin je stariji u Kopru. Mlađi je apsolvent medicine, predaje neke zdravstvene predmete. I ja sa iskrivljenom kičmom odoh da radim jer je penzija 350 maraka. Berba gljiva, zove. Sad ću otići u Hrvatsku u maline. Tu se dobro zaradi. Ali se i radi. I djeca malo pomognu”, kaže Danica Neđić iz Vlasenice.

Ovdje svakodnevica nosi brojne izazove. Dok razvoj stagnira, protesti i afere obilježavaju život ovog mjesta.

Jedna takva desila se ukidanjem vatrogasno-spasilačke jedinice zbog čega je osam vatrogasaca ostalo bez posla. Među njima i Siniša Purtić.

Od tada je na birou, a posla za njega nema jer je digao glas za prava vatrogasaca.

“Što kaže premijer Višković, može se živjeti od 126 maraka boračkog jer čovjek može, kako je rekao, bez pića, bez vode i hrane mjesec ipo dana. Sa 126 maraka idealno živim kaže Purtić i dodaje da prema njegovom mišljenju u Vlasenici nema života. Ovo što živi ljudi, a svaki dan ih je sve manje i manje, živi na granici egzistencije. Nerazvijena lokalna uprava, radnih mjesta nema”, kaže Purtić.

Vatrogasci su sada dio prošlosti baš kao i privredni potencijal. Umjesto razvoja, nekadašnje fabrike koje su zapošljavale preko 1000 radnika, sada su odlagališta.

“U kakvom stanju je privreda može da vam pokaže ovaj objekat iza mene koji je nekada predstavljao okosnicu razvoja u Vlasenici. Privredni gigant u oblasti drvno- prerađivačke industrije.

Mnogi Vlaseničani znaju koliki broj radnika je tu radio. Međutim, sada predstavlja jedno mjesto koje je najviše iskorišteno za potrebe odlagališta Zvornik puteva i jedine dvoje hale koje bi se mogle bar na neki način pokrenuti, privredna proizvodnja danas se koriste kao mjesto na kojem bi se mogao spaljivati smeće”, objašnjava Nevena Vuković, odbornik SDS-a u SO Vlasenica.

A prirodni resursi, voda, šume, čist vazduh- sve bi to moglo biti osnova za razvoj. Umjesto toga, građani strahuju od zagađenja i otvaranja fabrike za hemijsko-termički tretman otpada u samom centru Vlasenice zbog čega su i protestovali.

“I vjerujte da mnoge porodice čekaju šta će se desiti sa toga. Da li će se otvoriti ili ne. Od toga mnogo zavisi da li će se mnoge porodice pokupiti odavde ili će da ostanu. Znam bar sedam porodica koje su spremne da odu u slučaju otvaranja spalionice”, kaže Miroslav Nikolić iz Vlasenice.

Očekivanja od lokalne vlasti su velika, ali konkretni rezultati izostaju. Povoljnija klima za investitore, pomoć sa viših nivoa vlasti, kao i projekti podržani od strane Srbije, još su daleko od realizacije i nešto od čega građani nisu vidjeli korist kažu u lokalnom SDS-u.

“Mi smo mnogo puta mogli da čujemo od samog načelnika opštine Vlasenica, o jako dobroj saradnji i pomoći koju oni dobijaju od Vlade RS. Čak i od pomoći koju smo dobili u vidu Studentsko – đačkog Doma od Republike Srbije. Taj dom još nije završen niti se zna kada će biti završen i još mnogo sredstava treba da bi se taj dom završio”, objašnjava Vuković.

Dok se čeka bolje vrijeme, Vlasenica gubi ono najvažnije. Svoje ljude.

Grad ne čine zgrade. Grad čine ljudi koji u njemu žive. A ljudi je sve manje i manje, zaključuje Nikolić.

O životu u ovom mjestu pitali smo i OU. No pitanja o planovima za razvoj ostala su bez odgovora.

Građani nadu polažu u ski centar Igrišta, ali se i tu čeka jasan plan kako bi ovo mjesto imalo korist.

Građani strahuju ako se nešto uskoro ne promijeni tišina bi mogla postati jedini zvuk koji se čuje u Vlasenici.

(BN) Foto: BN