Connect with us

Politika

ŠUME SRPSKE ZRELE ZA STEČAJ! U ogromnim dugovima, bez plana i dokapitalizacije

Finansijski izvještaj „Šuma Republike Srpske“ za prošlu godinu pokazuje da je ovo javno preduzeće prezaduženo i da bez jasnog plana sanacije ili dokapitalizacije stečaj predstavlja jedini zakonit put kako bi se spriječilo dalje gomilanje dugova na štetu povjerilaca i njegov potpuni sunovrat.

Prema osnovnim ekonomskim zakonitostima, prezaduženost postoji kada imovina dužnika ne pokriva njegove postojeće obaveze, a taj parametar je ispunjen.

Osnovni kapital „Šuma“, pokazuje finansijski izvještaj za prošlu godinu u čijem posjedu je CAPITAL, iznosi oko 50 miliona maraka, a ukupni gubitak 61,7 miliona, što znači da je gubitak za skoro 12 miliona KM veći od osnovnog kapitala.

„Gubitak od 61,9 miliona je ‘pojeo’ cijeli osnovni kapital od 50 miliona KM. To znači da je preduzeće formalno-pravno prezaduženo, jer ima negativan neto kapital. Praktično, imovina firme više ne pripada akcionarima, već povjeriocima“, objašnjava za naš portal ekonomski analitičar koji insistira na anonimnosti.

Preduzeće preživljava isključivo od tuđeg novca
On objašnjava da prema zakonu o stečaju razlog za otvaranje stečajnog postupka predstavlja platežna nesposobnost stečajnog dužnika.

„Zakon kaže da ‘okolnost da stečajni dužnik može podmiriti u cijelosti ili djelimično potraživanja nekih povjerilaca samo po sebi ne znači da je platežno sposoban’. To je slučaj sa ‘Šumama’, ali taj formalni uslov za stečaj se u praksi često izbjegava i sigurno će se izbjeći i sada, jer nema šanse da će vlast priznati da je ‘Šume’ dovela do stečaja, iako je to praktično jedini izlaz da se to preduzeće postavi na zdrave noge“, objašnjava naš sagovornik.

On ističe da ‘Šume’ još uvijek imaju krvotok (likvidnost), ali da je srce (kapital) otkazalo i da je firma praktično na respiratoru, jer preživljava isključivo od tuđeg novca, odnosno dobavljača i kredita.

Naš sagovornik dalje objašnjava da su kratkoročne obaveze „Šuma“ na kraju prošle godine bile 78,8 miliona maraka, a tekuća sredstva 41,6 miliona KM.

„To znači da preduzeće ima negativan obrtni kapital od oko 37 miliona KM, što predstavlja školski primjer finansijske nestabilnosti i platežne nesposobnosti. ‘Šume’ su prošle godine ostvarile visok prihod od preko 263 miliona KM, ali su godinu završile sa neto gubitkom od 8,9 miliona KM. To što je rezultat ‘popravljen’, jer je napravljen za 6,6 miliona manji gubitak nego prethodne godine ne znači ništa, jer ovo javno preduzeće mora u restrukturisanje“, tvrdi naš sagovornik.

Preduzeće je visoko zavisno od eksternog finansiranja, objašnjava dalje i kaže da se bez dokapitalizacije ili korjenitog restrukturiranja troškova, a posebno ličnih primanja i proizvodnih usluga, preduzeće kreće ka potpunoj nelikvidnosti.

Prema njegovim riječima, najveću stavku u poslovanju od preko 128 miliona KM predstavljaju troškovi plata i naknada, što čini 50 odsto ukupnih rashoda i pokazuje da preduzeće ima ogroman broj viška zaposlenih.

Stanje pokušavaju popraviti kozmetičkim promjenama
„’Šume’ godišnje sijeku oko dva miliona kubika, a prema svjetskim standardima, na hiljadu kubika ide jedan zaposleni. Naše javno preduzeće bi trebalo da ima 2.000 radnika, a ono je na kraju prošle godine sa smanjenjem broja zaposlenih za 550 imalo 4.150 zaposlenih. To je neodrživo“, zaključuje on.

Kada se 128 miliona podijeli sa 4.150 zaposlenih, objašnjava dalje, ispada da bruto trošak plate po zaposlenom iznosi oko 31.000 KM.

„To znači da 2.000 hiljade viška zaposlenih godišnje pojedu 62 miliona KM. Ali ko će otpustiti 2.000 zaposlenih, pogotovo u izbornoj godini. Svi u lancu – od šumskih gazdinstava, preko uprave ‘Šuma’ do resornog ministarstva i Vlade znaju da to treba uraditi, ali znaju i da to nosi gubitak glasova i zato se svi ponašaju po principu ‘sijeci uši da zakrpiš dupe’, zaključuje naš sagovornik.

Alarmantni podaci
Kada je riječ o kratkoročnim i dugoročnim obavezama preduzeća, naš sagovornik kaže da je vidljivo značajno povećanje dugoročnih obaveza sa 12,3 na 31,1 milion KM, uz istovremeno smanjenje kratkoročnih obaveza sa 100 na 78 miliona KM.

„To pokazuje da je dio kratkoročnih obaveza pretvoren u dugoročne, što nije negativno. Međutim, neto priliv iz poslovnih aktivnosti pao je sa više od osam miliona na svega 1,1 milion KM. To je alarmantan pad koji pokazuje da operativno poslovanje jedva generiše gotovinu za servisiranje tekućih potreba“, objašnjava naš izvor.

Kozmetičkim promjenama, ističe on, pokušava se popraviti stanje u preduzeću koje zahtijeva teške rezove ili će neizbježno završiti u nelikvidnosti ili stečaju.

„Uprava ‘Šuma’ je prošle godine popravila stanje u mjeri da ovo javno preduzeće ne juri u provaliju sto kilometara na sat, već 95, što znači da bi tim tempom prestala da juri u provaliju za dvadeset godina, ali ‘Šume’ nemaju toliko vremena za bolne rezove i teške mjere koje se moraju preduzeti“, dočarava naš sagovornik.

On na kraju zaključuje da je preduzeće prošle godine u opremu investiralo 1,1 milion, što je simbolično u odnosu na veličinu stalnih sredstava od oko 122 miliona i amortizaciju od skoro 12 miliona KM.

„Ovakav tempo investiranja ne obezbjeđuje ni prostu reprodukciju imovine i samo dokazuje da ‘Šume’ nemaju para za najosnovnije stvari“, zaključuje on.
Capital

Related Topics:

Politika

SNSD U PRIJEDORU PUCA PO ŠAVOVIMA! Dodiku glume slogu, a na terenu “NOŽ” U LEĐA KOLEGAMA

Na fotografijama osmijesi, zagrljaji i stranačke zastave, a iza fotografija, prema sve češćim informacijama sa terena, sasvim drugačija slika. Prijedorski SNSD sve više ostavlja utisak političke organizacije u kojoj se pokušava pokazati da nema ozbiljnih problema, dok se istovremeno pukotine unutar stranke sve teže mogu sakriti.

Jedna lista, a više kampanja. Jedna stranka, a više međusobno suprotstavljenih ekipa. I jedna zajednička meta – preferencijalni glasovi.

Posebno se na terenu govori o kampanji koju vode Slobodan Javor, Miloš Marjanović i ljudi iz njihovog političkog kruga. Umjesto da svi kandidati sa liste budu predstavljeni kao dio iste ekipe, sve češće se stiče utisak da pojedinci vode sopstvenu kampanju, u kojoj za druge nema mnogo mjesta.

Posebno je simptomatičan slučaj naselja Urije. U naselju iz kojeg dolazi jedan od kandidata SNSD-a organizovan je skup, a taj kandidat, prema navodima sa terena, nije ni pozvan. Ako je kampanja zajednička i ako su svi kandidati na istoj listi, teško je objasniti zbog čega se kandidat iz konkretnog naselja izostavlja sa događaja koji se održava upravo među njegovim komšijama i potencijalnim biračima.

To više nije pitanje političkog protokola. To je pitanje odnosa unutar same stranke. Jer politička konkurencija je normalna kada se različite stranke bore za glasove, ali kada kandidati sa iste liste počnu da se ponašaju kao da su protivkandidati jedni drugima, onda je jasno da postoji ozbiljan problem.

O unutrašnjim podjelama u prijedorskom SNSD-u i borbi za preferencijalne glasove već se javno pisalo. Upravo zato sve više pažnje privlači pitanje da li se u Prijedoru zaista vodi zajednička kampanja SNSD-a ili je kampanja postala borba pojedinaca za vlastiti izborni rezultat.

Posebno je zanimljivo što se prema vrhu stranke pokušava poslati slika potpunog jedinstva. Pred kamerama se šalju poruke o slozi, zajedničkom radu i snazi stranke, dok se na terenu, prema navodima koji dolaze iz samog Prijedora, govori o potpuno drugačijim odnosima, međusobnom nadmetanju i pokušajima da jedni drugima otežaju kampanju.

A onda dolazi još jedan problem – posjećenost skupova.

SNSD svoje aktivnosti predstavlja kao dokaz snažne kampanje i velike podrške, ali fotografije koje sami kandidati i stranka objavljuju na društvenim mrežama ostavljaju prostor za drugačiju procjenu. Na pojedinim manjim skupovima broj prisutnih djeluje prilično skromno, što je posebno zanimljivo imajući u vidu višegodišnju vlast SNSD-a u Prijedoru i činjenicu da se radi o jednoj od najvažnijih lokalnih baza ove stranke.

Zato se sve teže može ignorisati pitanje šta se zapravo događa unutar prijedorskog SNSD-a.

Ako su svi kandidati dio iste liste, zašto se pojedini međusobno izostavljaju? Ako je kampanja zajednička, zašto se pojedinci ponašaju kao da vode zasebne političke projekte? Ako je stranka toliko složna, zbog čega se iz Prijedora sve češće čuju priče o međusobnim obračunima i borbi za preferencijalne glasove?

Možda će pred stranačkim vrhom svi zajedno stati u kadar, pružiti ruke i poslati poruku o jedinstvu. Međutim, izborna kampanja nije samo fotografija za društvene mreže. Građani vide ko je prisutan, ko je pozvan, ko se pojavljuje u prvom planu, a ko se izostavlja.

I upravo zato prijedorski SNSD danas ima problem koji je mnogo ozbiljniji od nekoliko loše organizovanih skupova. Ako su informacije sa terena tačne, riječ je o dubokom sukobu interesa unutar same liste, gdje se kandidati, umjesto da jedni drugima budu podrška, bore za iste glasove.

U takvoj situaciji sasvim je opravdano pitanje: da li se u Prijedoru zaista vodi kampanja SNSD-a ili je svako počeo da vodi svoju kampanju?

Banjaluka24

Nastavi čitati

Politika

SNSD TVRDI JEDNO, RASPORED ZVONJENJA DRUGO! Da li su se zapetljali u sopstvenom demantiju oko skupa u školi?

Gradski odbor SNSD-a Banjaluka oštro je demantovao navode BN televizije da je nastava u drugoj smjeni u Osnovnoj školi “Ivan Goran Kovačić” odgođena ili skraćena zbog postavljanja šatora i održavanja njihovog stranačkog skupa. Ipak, njihovo saopštenje otvorilo je nova pitanja kada se uporedi sa zvaničnim rasporedom časova ove škole.

U saopštenju koje potpisuje predsjednik Gradskog odbora Goran Maričić, kategorično se odbacuju tvrdnje o prekidu nastave.

“Nastava u drugoj smjeni počela je u 13.30 časova i završila u 17.40 časova, a sve drugačije tvrdnje su neistinite”, navodi se u saopštenju SNSD-a, uz dodatak da je i rukovodstvo škole potvrdilo da je nastava uredno održana, te da navodi BN televizije zaslužuju svaku osudu.

Šta kaže zvanični raspored škole?

Međutim, tvrdnja SNSD-a da je nastava “završila u 17:40 časova” kosi se sa zvaničnim rasporedom zvonjenja i izvođenja nastave u JU OŠ „Ivan Goran Kovačić“.

Naime, druga smjena (u kojoj su učenici predmetne nastave, odnosno od VI do IX razreda) zaista počinje u 13:30 časova, ali tačno vrijeme završetka nastave direktno zavisi od toga koliko časova učenici imaju tog dana:

Ako imaju 5 časova, nastava redovno završava u 17:50 časova.

Ako imaju 6 časova (što je najčešći i redovan slučaj za učenike starijih razreda), druga smjena završava tek u 18:40 časova.

U danima kada imaju 7 časova (zbog izbornih predmeta ili blok nastave), smjena se završava u 19:25 časova.

Ovi podaci jasno pokazuju da vrijeme od 17:40, koje navodi SNSD u svom demantiju, ne odgovara ni kraju petog časa, a kamoli redovnom završetku nastave za učenike predmetne nastave koji najčešće imaju šest časova.

Ovakvo neslaganje u satnici ponovo je podgrijalo sumnje roditelja i javnosti da su časovi ipak morali biti skraćeni ili prilagođeni kako bi se školsko dvorište pripremilo za politički događaj.
Banjaluka24

Nastavi čitati

Politika

STANIVUKOVIĆ “Ušli kao sirotinja, izašli kao milijarderi LISICE SU RJEŠENJE ZA PLJAČKU RiTE Ugljevik!”

Od strateškog giganta koji je nekada radio 365 dana godišnje, RiTE Ugljevik je doveden na ivicu opstanka. Nema dovoljno uglja i mehanizacije, proizvodnja stoji, a koncesija i milionski tokovi novca otvaraju ozbiljna pitanja odgovornosti. Nećemo dozvoliti da se isti scenario ponovi – da strateški resursi završe u rukama privatnih interesa, bilo da je riječ o Serdarovu, Pavloviću ili bilo kom drugom tajkunu.

Izjavio je ovo na konferenciji za medije ispred RiTE Ugljevik u Ugljeviku Draško Stanivuković, predsjednik Pokreta “Sigurna Srpska”, prozvavši direktno Vladu RS.

“Vlada i rukovodstvo RS moraju da stanu uz ono što obezbjeđuje energetsku nezavisnost, kao što to ovo preduzeće treba da garantuje. Naša je poruka da po cijenu bilo čega ovo preduzeće ne smije otići u ruke tajkuna i ne smije postati rudnik Ljubija, jer sve što je privatizovano odvedeno je u stečaj. I ovdje je jasan lanac koji treba da se desi: stečaj, privatizacija, i onda se pojavi čovjek koji je kupio Ljubiju za sitne pare, koji je sve privatizovao isto tako za sitne pare, kupio je tako i Fabriku duvana u Banjaluci. Postoji veliki strah da ovaj čovjek koji je kupio Ljubiju preko SNSD-a u Prijedoru isto tako čeka da prođu izbori da se to desi i ovdje. Ovo nije nikakva krimi serija, već istina”, tvrdi Stanivuković i poručuje:

“Zato tražimo konkretne mjere: lex specialis za RiTE Ugljevik, hitno rješavanje imovinskih pitanja i eksproprijacije uz pravičnu naknadu, obezbjeđivanje mehanizacije i revitalizaciju postrojenja. To znači da vlasništvo zemlje gdje su rude pripada građanima. Vlada mora donijeti eksproprijaciju, ulazi se u posjed bez čekanja, jer ako čekamo onda ova termoelektrana neće stajati. Kraći rokovi, sigurna isplata ljudima, ali kopanje rude odmah, jer termoelektrana ne može raditi bez uglja. Pitali smo inženjere, da li je moguća revitalizacija preduzeća, rekli su jeste, sa obnovom postrojenja, kopanjem uglja, može se raditi i obezbjeđivati plate za skoro 2.000 radnika”, navodi on.

Kaže da je novac sistemski izvlačen iz RiTE Ugljevik.

“Ovdje su ljudi koji su bili direktori dolazili bosi bez ičega, izlazili sa najnovijim autima, stanovima, kućama i vilama. Svako je ušao kao sirotinja, a izašao kao milijarder u rangu Sredarova i svih onih Džombića koji su ovdje potpisali da Serdarovu treba dati 240 miliona, a on uložio sedam miliona. Ko je to potpisao? To su te lažne revizorske kuće, Džombićeve i ostale”, ističe Stanivuković.

Prema njegovima riječima RiTE Ugljevik nije ničija privatna kasa već strateški resurs naroda i države.

“A onima koji su godinama čekali da ono što je narod gradio padne na koljena poručujemo: lisice su rješenje za sve one koji su gurnuli ruke u budžet građana Srpske”, jasan je Stanivuković.

Nikola Dakić, predsjednik Opštinskog odbora PSS-a Ugljevik, izjavio da RiTE Ugljevik predstavlja temelj razvoja i opstanka ove opštine, ali je i motor privrede cijele regije.

“Nakon 20 godina vladavine SNSD-a ovaj nekada privredni bastion danas se nalazi na koljenima. Mi smo tu ne samo da čujemo kakvo je stanje u ovom preduzeću već da čujemo konkretne prijedloge i da podržimo mjere koje je Stanivuković sa svojim timom pripremio. Suština problema i suština rješenja su ista stvar. Odnos države o ovom strateškom resursu. Vrijeme je da država umjesto maćehinskim odnosom zauzme drugačiji stav i prestane ovo preduzeće koristiti za potrebe izborne kampanje, kao finansijski i politički alat za svoje ljude”, istakao je Dakić.

Kaže da su se čelni ljudi Elektroprivrede RS nekada hvalili visokom proizvodnjom energije ovdje, ali od te visoke proizvodnje poručuje on nije koristi imao niti Ugljevik, a ni ovo preduzeće.

“U Ugljeviku se ništa nije izgradilo za 20 godina, osim eksponenata vlasti na rukovodećim i čelnim pozicijama u ovom preduzeću. To je odnos koji moramo mijenjati. Decenijama je odavde punjen budžet Elektroprivrede, a posljedično i Vlade. Od energije koju matično preduzeće odavde jeftino kupuje, a skupo prodaje, Ugljevik nije dobio ništa. Takođe, preduzeće je korišćeno za megalomanske i unosne projekte od čega ono nije imalo ništa, a jedan od njih je sistem za odsumporavanje koji ni danas ne radi, a plaćen je 190 miliona maraka, a preduzeće plaća rate za njega”, navodi Dakić

Podsjeća na obećanje koje je SNSD dao da će biti izgrađena treća faza termoelektrane, a sad nema ni prve faze.

“Jedino obećanje koje je SNSD ovdje ispunio u Ugljeviku jeste kada su nam rekli da ćemo piti vodu sa ugljevičkih bazena i pasti travu sa ugljevičkog stadiona ukoliko SNSD ne dobije podršku, i nije je dobio. Danas se nalazimo upravo u takvoj situaciji”, zaključio je Dakić.
Nezavisne

Nastavi čitati

Aktuelno