Vanrednom kontrolom postrojenja Hidroelektrane (HE) “Ulog” utvrđeno je da nema konkretnih dokaza da je pomor ribe na ušću Ljute u Neretvu u vezi sa radom ovog postrojenja, rečeno je Srni u Ministarstvu za prostorno uređenje, građevinarstvo i ekologiju RS.

Nakon što je Ministarstvo uputilo hitan zahtjev Republičkoj upravi za inspekcijske poslove, juče je izvršena vanredna kontrola postrojenja HE “Ulog” sa akcentom na branu i mašinsku zgradu, kojoj su prisustvovali ekološki inspektor iz Istočnog Sarajeva, pomoćnik ministra za životnu sredinu Duško Solomun i direktor Hidroelektrane Goran Minić.

“Tom prilikom je utvrđeno da, s obzirom na to da je ušće LJute u Neretvu udaljeno 1,4 kilometra od mašinske zgrade HE `Ulog`, inspekcija nema konkretne dokaze da je razlog navodnog pomora u vezi sa radom HE `Ulog`”, naglasili su u resornom ministarstvu.

U Ministarstvu dodaju da kontrolom nije bilo moguće utvrditi kvalitet vodotoka Kalinovačke jezernice i LJute, te je naloženo u što kraćem periodu uzorkovanje vode ove dvije rijeke.

Izvještaj o ispitivanju površinske vode iz juna 2025. godine urađen je od licencirane ustanove Institut za zaštitu i ekologiju Banjaluka, rađeno je šest uzoraka, a od toga su dva uzorka uzeta iz same akumulacije – jedan sa središnjeg dijela akumulacije, a drugi neposredno uz branu.

“Zaključkom ovog izvještaja utvrđeno je da svi parametri zadovoljavaju prvu klasu kvaliteta površinske vode. Naredna redovna ispitivanja, shodno ekološkoj dozvoli, planirana su za sutra”, kažu u resornom ministarstvu.

Iz Ministarstva ističu da, prema navodima direktora HE “Ulog”, u samom akumulacionom jezeru lokalni ribari redovno obavljaju ribarske aktivnosti, a vrši se i stalno praćenje ekološki zagarantovanog protoka /0,52 metra kubna u sekundi/, koji je potvrđen na mjernom profilu od Republičkog hidrometeorološkog zavoda.

Na području gornjeg toka rijeke Neretve, neposredno ispod HE “Ulog” nedavno je primijećen pomor ribe nizvodno do ušća Ljute.

Svako zatvaranje preduzeća je ozbiljan udarac za privredu i ekonomiju Srpske, poručuju ekonomisti.

Tokom prvih osam mjeseci ove godine u Republici Srpskoj odjavljeno je 231 preduzeće, što je za 70 više u odnosu na isti period prošle godine, kada je odjavljeno 161 preduzeće, te kako kažu naši sagovornici, svako zatvaranje preduzeća ozbiljan je udarac za privredu i ekonomiju Srpske.

Prema zvaničnim podacima Agencije za posredničke, informatičke i finansijske usluge (APIF), u istom periodu ove godine zabilježen je i blagi pad broja novoprijavljenih firmi u Srpskoj.

Naime, ove godine su registrovana ukupno 674 preduzeća, dok je u istom periodu prošle godine bilo 688 prijava.

Kada je riječ o Banjaluci, prema podacima APIF-a, broj novoprijavljenih firmi u prvih osam mjeseci 2025. godine iznosi 334, što je porast u odnosu na isti period prošle godine kada ih je bilo 310.

Međutim, broj odjavljenih firmi u Banjaluci takođe je u porastu, ove godine ih je bilo 90, dok je prošle godine bila 61.

Iz APIF-a navode da ovi podaci ukazuju na određene oscilacije u poslovnom okruženju, te da se trendovi otvaranja i zatvaranja firmi razlikuju po regijama i djelatnostima.

Milenko Stanić, ekonomista, ističe u razgovoru za “Nezavisne novine” da privredne aktivnosti ove poslovne godine, ali i prošle, nastavljaju ozbiljno da padaju.

– Generalno, privredna struktura ima niže stope privrednog rasta ove godine, a kao rezultat toga dolazi do zatvaranja i preduzeća, ali i do pada broja zaposlenih – kazao je Stanić.

Prema njegovim riječima, to su parametri koji idu jedni sa drugima.

– I svako zatvaranje preduzeća je ozbiljan udarac za privredu i ekonomiju Srpske – kazao je Stanić.

Komentarišući podatak da je u Banjaluci došlo do porasta broja novootvorenih firmi, Stanić navodi da to ukazuje na koncentraciju stanovništva i privrednih aktivnosti u manjem broju urbanih sredina.

– Banjaluka i Bijeljina zadržavaju određenu privrednu dinamiku, dok manji gradovi i opštine sve više zamiru. Nema novih privrednih aktivnosti, a dolazi i do intenzivnijeg iseljavanja stanovništva. Čak i pozitivan podatak o većem broju otvorenih firmi u Banjaluci ima svoju negativnu stranu, jer ukazuje na proces pražnjenja i ekonomske centralizacije Republike Srpske – dodaje Stanić.

Žana Arsić, predsjednica Zanatsko-preduzetničke komore regije Banjaluka, kaže da je u Banjaluci više prijavljenih nego odjavljenih firmi jer dosta mladih ljudi otvara svoje biznise.

Vedrana Prole, savjetnica gradonačelnika grada Banjaluka za pravne poslove, kazala je ranije da je od početka godine pa do kraja avgusta čak 658 banjalučkih preduzetnika odjavilo svoje radnje, što je više nego duplo u odnosu na isti period prošle godine, kada su djelatnost odjavila 303 preduzetnika i dodala da je, nažalost, nastavljen trend povećanog broja odjavljenih preduzetnika na području grada.

Dodala je da izmjene i dopune Zakona o doprinosima, te nove odredbe Zakona o porezu na dohodak iz mjeseca u mjesec uzimaju danak i nanose štetu lokalnoj privredi Banjaluke i cijele Srpske.

Od kafe, preko mesa, do voća, povrća i odjeće – sve je to drastično, u nekim slučajevima i više od duplo, poskupjelo unazad pet godina, pokazuje poređenje cijena u BiH iz jula 2020. i istog mjeseca ove godine.

Istovremeno, prosječna neto plata je, u istom periodu, sa 965 KM otišla na 1.570 KM i njen rast, prema mišljenju građana, nije ispratio divljanje cijena.

Prema podacima Agencije za statistiku BiH, riža, koja sada košta 4,6 KM, pet godina ranije je po kilogramu koštala 3,2 KM.

Svježa piletina je sa 4,5 marke po kg skočila na 6,6 KM, a cijena svježe pastrmke, koja je nekada iznosila 9,7 KM, pala je u sjenu sadašnje vrijednosti kilograma, koja iznosi čak 13,3 KM.

Slično je i sa junetinom – prije pet godina smo je plaćali 13,3 KM, a sada je 24,2 marke po kilogramu.

Divljanje cijena nije zaobišlo ni voće. Jabuke su sa 2,5 KM otišle na tri marke po kilogramu, a banane, koje smo plaćali dvije KM, sada koštaju 3,2 KM.

U istom periodu, značajno su povećane i cijene povrća – krompira sa 0,9 na 1,50 KM, a, recimo, pasulja sa 4,7 na 6,2 KM.

Najveći porast cijena u BiH se može primijetiti ako obratimo pažnju na mliječne čokolade, koje su skoro duplo poskupjele. Za kilogram smo plaćali, u prosjeku, 16,10, a sada košta 30,60 KM.

Kada se tome doda i cijena mljevene kafe, koja je sada 29,3 KM po kilogramu, a ne 13,1 KM, koliko je bila u julu 2020. godine, može se uvidjeti ozbiljnost situacije.

Potrošači se ne hvataju za glavu samo zbog cijena hrane, već i brojnih drugih artikala koji im trebaju. Recimo, dječje teksas hlače, koje sada iznose 32,2 KM, koštale su 26,5 KM. Znatno su poskupjele i muške kožne cipele, koje koštaju 169,5 KM, u odnosu na nekadašnjih 124,3 KM. Tome, svakako, treba dodati da su poskupjele i brojne komunalije.

Komentarišući ovaj rast cijena, Murisa Marić, izvršna direktorica Udruženja građana DON Prijedor, ocjenjuje da je izostala adekvatna reakcija nadležnih.

“Nešto što je vidljivo svih ovih godina jesu samo pokušaji vlasti da na neke načine privole trgovačke centre da se odreknu dijela marže i da se pozovu na akcije da se to uradi, a u stvari nije se vidjelo stvarno stanje i reakcija. Nešto čime se oni pravdaju jeste da treba da se pomogne samo onim socijalno ugroženim stanovnicima, a mi nemamo ni socijalne karte, tako da mi nismo došli ni do onog prvog segmenta kako pomoći najugroženijima”, navela je Marićeva za “Nezavisne novine”.

Takođe, ona naglašava da je potrebna stvarna ekonomska analiza.

“Nema tu prave i stvarne ekonomske analize da bi se mogle preduzeti određene mjere koje bi mogle pospješiti da ovakvo divljanje cijena više nije na sceni”, poručuje Marićeva.

U julu ove godine prosječna isplaćena plata za radnike u građevinarstvu u Republici Srpskoj iznosila je tek 1.206 KM. Dragana Vrabičić, predsjednica Sindikata radnika građevinarstva i stambeno-komunalne djelatnosti RS, smatra da je radnicima u ovom sektoru, s obzirom na rast cijena života, jako teško.

“S obzirom na to da su cijene rasle, rasla je i najniža plata unazad par godina, ali ona je definitivno nešto što ne služi čak ni za preživljavanje, a kamoli za život. Činjenica jeste da radnici u građevinskom sektoru imaju prosječne najniže plate, međutim isto tako činjenica je da i poslodavci u građevinskom sektoru zloupotrebljavaju institut najniže plate. Ljude plaćaju najnižom platom, a ostatak nečega što oni procijene da je vrijednost radnika koji radi daju u kovertama”, naglasila je Vrabičićeva