Connect with us

Društvo

“SVE MANJE NAS JE…” Knin 30 godina nakon “Oluje”: Strah, tišina i ekonomski krah

Tri decenije poslije “Oluje”. Hrvatske vlasti danima se pripremaju da na Tvrđavi, stadionu NK Dinara i kod Spomenika hrvatske pobjede na Trgu dr Ante Starčevića, obilježe “blistavu akciju” u kojoj su sa vjekovnih ognjišta, samo sa prostora nekadašnje opštine Knin protjerali oko 20.000 Srba, svojih građana. Uprkos poletu oko priprema za proslavu, grad je zapravo u nekom čudnom stanju tjeskobe.

U potrazi za sagovornicima reporteri “Večernji novosti” odlaze tamo gdje su ih uvijek pronalazili – na Terazije, kako Srbi koji su se vratili svom Kninu, zovu centar gdje se u dva kafića najčešće okupljaju.

Iz njega gledaju nazive dvije centralne gradske ulice: jedna nosi ime Trg “Oluje” 5. kolovoza 1995, a druga po Sedmoj gardijskoj brigadi koja je prva ušla u opustjeli Knin. Nekoliko koraka dalje, malena srpska crkvica koju je 1858. podigao Trivun iz čuvenog plemena Sinobad, jedva je vidljiva od terase išarane u tonovima šahovnice na obližnjem stanu…

Reporteri razgovaraju sa Srbima, ali prvi put za gotovo dve decenije koliko s njima dijele dane oko godišnjica “Oluje”, niko od njih ne želi da pod imenom i prezimenom govori za novine iz Srbije.

To je jasno objašnjenje za onu tjeskobu koju su osjetili, iako je grad pun vozila beogradskih i novosadskih registarskih oznaka…

“Čak i da govorim sve najbolje, naći će se neko da me pita: ‘Što si govorio za srbijanske medije?'”, kaže jedan od prisutnih Srba.

“Vratio sam se da živim ovde jer sam na svome, u mestu gde su mi živeli i čukundedovi. Nemamo mi nekih problema, naročito otkad na čelu grada više nije HDZ, ali u ovo doba godine uvek “treperi” u vazduhu… Ako i ima provokacija, one ne dolaze od Hrvata, onih starih Kninjana, već od onih što su se ovde doselili iz Bosne…”, kaže on.

Pitali su ga gdje će biti danas, 5. avgusta.

“Ujutru 4. avgusta obično idem na pomen stradalima u crkvu, a danas ili ću biti u kući ili ću se spustiti na more. Tako je najbolje i najbezbednije, tako izbegnemo svakojake slike i prilike koje će se obretnuti u Kninu. I ne sklanjamo se samo mi Srbi, već i starosedeoci Hrvati. Verujte da i mnogi od njih ne mogu da podnesu sve što se tog dana ovde može videti i čuti. Kad prođe ‘slavlje’, vratimo se novom danu, obavezama iz svakodnevnog života”, priča on.

Objašnjava da mimo “obljetnice ‘Oluje'”, i Srbe i Hrvate u ovom gradu muče isti problemi.

“Samo pogledajte rezultate popisa iz 2021. i sve će vam biti jasno. Državni zavod za statistiku objavio je da u Kninu živi 8.317 stanovnika, 2011. bilo nas je 10.633, 2001. godine 11.128, a po popisu iz 1991, poslednjem predratnom, ovde je živeo 12.331 stanovnik. U odnosu na pre 34 godine za trećinu je manje žitelja. Struktura stanovništva se, naravno, potpuno promenila, Hrvata je 85, a Srba svega negde oko 13 odsto. A, pre rata nas je bilo 80 odsto”, objašnjava.

Zna se, kako kaže, zašto je broj Srba smanjen, ali iz Knina se, kako tvrdi, sada iseljavaju i Hrvati.

“Šta se slavi? Pa, ne odlaze Hrvati iz Knina zato što im je dobro”, veli sagovornik.

“U ovom gradu srpskog stradanja, hrvatska pobeda se pretvorila u ekonomsku propast. Pre rata Knin je bio industrijsko-poljoprivredni centar i važno železničko čvorište zbog svog položaja na raskrnici puteva za Dalmaciju, Liku i Bosnu. Imao je 1987. oko 12.000 zaposlenih sa cele opštine, od čega trećina u železničkom saobraćaju. Samo u fabrici vijaka ‘Tvik’, radilo je 3.500 ljudi, a danas je na području cele opštine nema toliko zaposlenih. Od starih industrijskih pogona sada radi jedino ‘Tvik’, ali ima manje od 400 zaposlenih… Nema više nekadašnje fabrike tekstila, tri građevinska preduzeća, pogona za preradu žitarica i stočne hrane… Od starog Knina, nema ni traga… Nemamo nadu u boljitak, posle slavlja svi se suočimo sa realnošću, sa ekonomskom propasti grada”, rekao je on.

Na ulasku u Knin namjernike dočekuje tabla sa natpisom “Dobro došli u grad hrvatskih kraljeva”, samo ne piše kojih…

Uz put na fasadama ponekih objekata i na podzidama puteva ima ispisanih latiničnih slova “u”, a na Kninskoj tvrđavi prije nekoliko godina nikao je spomenik, po svemu bizaran. Čine ga sprava za odsijecanje glava (nalik giljotini), stolica koja liči na tron i veliki malj na postamentu na kojem piše: “Svim žrtvama za hrvatsku državu” i to latinicom, glagoljicom i na latinskom jeziku.

Od završetka rata, kako kaže, tri najveća državna projekta u Kninu su bila: nova rimokatolička crkva – najveća u Hrvatskoj, spomenik Tuđmanu i Muzej domovinskog rata.

“Za spomenik i crkvu dato je više od 150.000, da je toliko uloženo u neki pogon, mogli bismo nešto da slavimo. Zato proslava ‘Oluje’ u Kninu iz godine u godinu postaje sve besmislenija”, zaključuje sagovornik.

Društvo

VREMENSKA PROGNOZA! Ponedjeljak u BiH sunčan i topao

U Republici Srpskoj i Federaciji BiH će, poslije svježeg jutra, preovladavati pretežno sunčano i toplije vrijeme.
Na istoku će tokom dana biti promjenljivo oblačno, povremeno uz slabu kišu.
Duvaće slab do umjeren vjetar sjevernih smjerova, na jugu umjerena do jaka bura, saopšteno je iz Republičkog hidrometeorološkog zavoda. Jutarnja temperatura vazduha biće od 15 do 21, na jugu do 25, a najviša dnevna od 25 do 31, na jugu do 35 stepeni Celzijusovih, saopšteno je iz Federalnog hidrometeorološkog zavoda.

Nastavi čitati

Društvo

„MAKAR BIO GLADAN NA ULICI, NE VRAĆAM SE!“ Njemačka 2026. puca po šavovima, a ispovijesti Balkanaca zapalile mreže!

Ekonomska kriza u Njemačkoj dostiže vrhunac u 2026. godini, a dramatičan pad broja zaposlenih izazvao je talas nostalgije i masovnog povratka radnika u matične zemlje. Prema najnovijim podacima Statističkog zavoda, u prvom kvartalu izgubljeno je više od 486.000 radnih mjesta. Pritisnuti visokim kirijama i troškovima života, radnici sa Balkana sve češće biraju povratak kući.

– Živim u Njemačkoj već devet godina i osjećam se sve umornije. Plata mi je 2.300 evra, stan plaćam 1.050 evra, vrtić 280 evra, sve ode. Roditelji su u BiH i sve su stariji. Djeca ovdje jedva govore naš jezik. Ponekad razmišljam da se vratimo. Da li se neko vratio nakon toliko godina i jeste li zažalili – stoji u pitanju postavljenom u grupi Život u Njemačkoj.

“Makar bio gladan..”
– Vratio sam se prije tri mjeseca. Plata mi je manja za 300 evra, ali jedem i pijem sa porodicom isto kao u Njemačkoj. Jednostavno živim mnogo kvalitetniji život, bez stresa, to sigurno. Sreća moje djece, moje žene i mene samog nema cijenu koja bi me vratila u Njemačku, u onaj stres i životarenje. Pa makar bio gladan i na ulici, ne bih se vratio. Ako se tamo kidaš za 2.300 evra, a u svojoj državi možeš da radiš za nekoliko stotina evra manje, život koji ćeš živjeti ovdje i tamo je nebo i zemlja – napisao je u odgovoru Đulijano.
“Pod prisilom se sjedi po kafićima”
– Nemoj da se vraćaš, opasno je. Ljudi umiru od gladi, nema struje ni vode. Cijele noći moraju da gledaju utakmice i navijaju. Svima su opečeni prsti od skidanja jagnjetine sa žara. Pod prisilom se sjedi po kafićima. More je na sat ili dva vožnje pa moraju da se kupaju u slanoj vodi. Posao pronađeš za pola sata i nema više ljenčarenja – bio je šaljiv jedan od komentatora originalne objave.

– Ja sam se vratila prije četiri godine i nisam se pokajala. Radim za manju platu, ali su mi srce i duša puni. Sami morate da odlučite šta i kako. Samo, tuđina je to i život brzo proleti. Srećno, šta god odlučili – napisala je Mirjana.

– Vratio sam se iz Njemačke prije pet godina i tri mjeseca. Otvorio sam firmu, trenutno nas je zaposleno šestoro. Raditi se mora u svakoj zemlji. Ovdje sam na svom, ne plaćam kiriju, ne plaćam preskupa osiguranja, ne plaćam godišnji porez na automobil. Stres mi je uglavnom manji. Opšte uzevši, nisam pogriješio – napisao je svoje iskustvo Ivica. “Radite da biste umrli, a ne da biste živjeli”
– Ako si nesrećan i srce ti jasno šalje signale da je vrijeme da se vratiš, idi. Vraćam se, nadam se do kraja godine, i za platu devet puta manju nego ovdje u inostranstvu. Srce je odlučilo. Ako umremo, umiremo zajedno, mislim metaforički – stoji u jednom od komentara.

– Nisam zažalio ni sekunde. Lijepo sam živio i u Nemačkoj, kupio kuću i živio bolje nego 50 odsto Nijemaca, ali dom je dom – piše Ivan, prenosi Telegraf.

– Nemoj da se vraćaš, bolje ti je u Njemačkoj. Radiš, plaćaš račune, podstanar si cijeli život, jedva čekaš ljeto da odeš u rodni kraj. Ljudi moji, kako možete da budete podstanari cijeli život? Radite da biste umrli, a ne da biste živjeli. U BiH svako može da zaradi 1.000 evra ako želi da radi. Popiješ jutarnju kafu, pa onu u 11 sati, doručak naručiš i donesu ti ga na posao. Živim u svojoj kući od 150 kvadratnih metara, nemam kredit. Zato mogu da odem u inostranstvo kad god poželim – savjetovao mu je Emin.
Srpskainfo

Nastavi čitati

Društvo

ŽENE PREUZELE NAUČNI TRON! Velika promjena među doktorima nauka u Srpskoj!

Među doktorima nauka u Republici Srpskoj sve je više žena, potvrđuju statistički podaci, a posljednjih godina je u sticanju najvišeg akademskog zvanja odnos među polovima gotovo izjadnačen. Kako je objavio Zavod za statistiku Republike Srpske, u prošloj godini je zvanje doktora nauka steklo 27 mladih naučnika i naučnica, a među njima je bilo 15 muškaraca i 12 žena.
Prevedeno u procente to je ohrabrujućih 44,4 % u odnosu na 55,6%.
A rezultat bi se, uskoro mogao još “popraviti” i približiti idealnoj ravnopravnosti, jer doktorske studije je akademske 2024/25 upisalo 47 odsto žena i 53 odsto muškaraca.

Zanimljivo je da je na osnovnim studijama već godinama broj upisanih djevojaka znatno veći od broja mladića, a žene su u prednosti i kada su u pitanju specijalističke i master studije.

Usporavaju tek na doktorskim studijama, vjerovatno zbog društvenih očekivanja u vezi sa brakom i rađanjem djece.

Sve su prilike da se žene u Srpskoj kasnije udaju i rađaju djecu zbog školovanja, ali ipak prosječna dob mladenke prilikom stupanja u brak je oko 28 godina, a toliko godina, u prosjeku ima i majka koja rađa prvo dijete.

Ovi podaci iz publikacije “Žene i muškarci u Republici Srpskoj“, koju je Republički zavod za statistiku objavio u decembru 2025. godine objašnjava mnogo toga, pogotovo kada se ukrsti sa podatkom da većina doktoranata najviše akademsko zvanje stiče u tridesetim i početkom četrdesetih godina života.

Najviše doktorskih disertacija tokom prošle godine je odbranjeno u oblasti zdravstva i socijalne zaštite, a ovo je oblast kojom odavno dominiraju žene.
Ali, i kada su u pitanju prirodne nauke i matematika, te inženjerski fakulteti, kao i poljoprivreda i šumarstvo, žene su u ofanzivi, o čemu svjedoče podaci o broju studenata i studentkionja na osnovnim studijama.

Tako u oblasti prirodnih nauka i matematike u Srpskoj studira 67 odsto djevojaka i 33 odsto mladića. U inženjerstvu je rezultat takoreći pola – pola: sa 49 odsto studentkinja i 51 odsto studenata, a u oblasti poljoprivrede i šumarstva 2024/25 je upisano 45 odsto djevojaka i 55 odsto mladića.

(Srpskainfo)

Nastavi čitati

Aktuelno