Ministarstvo unutrašnjih poslova (MUP) Republike Srpske donijelo je odluku o cijeni usluga koje MUP pruža, u kojoj je navedeno da alkotestiranje, pri pružanju usluga trećim licima, kada se utvrdi nedozvoljena koncentracija alkohola, košta 50 maraka, dok je izrada zapisnika o saobraćajnoj nezgodi 30 KM.

Kako je potvrđeno “Nezavisnim novinama”, ova odluka je stupila na snagu prije nekoliko dana.

Testiranje vozača

Testiranje vozača na prisustvo droga, kada bude utvrđeno da je pozitivan, naplaćuje se 70 maraka.

Izrada službene zabilješke o saobraćajnoj nezgodi košta 30 KM, a izrada foto-dokumentacije o nezgodi je 50 KM.

Nepropisno parkiranje

Definisana je i naknada troškova pri premještanju nepropisno parkiranih vozila. Započeto premještanje vozila, kako je potvrđeno “Nezavisnim novinama”, naplaćuje se 30 KM.

Za premještanje vozila na udaljenosti do dva kilometra od mjesta deponovanja cijena je 40 maraka, a od dva do 10 km cijena iznosi 60 KM.

Za premještanje iznad 10 kilometara, cijena iznosi 90 KM. Čuvanje vozila na depou košta 10 maraka dnevno, tačnije po jednom započetom danu.

Oružni list

Kada je u pitanju naknada troškova za obrasce, oružni list košta 20 KM. Dozvola za nošenje oružja naplaćuje se 30, legitimacija pripadnika obezbjeđenja 20, a detektivska legitimacija 50 maraka.

Nakon preuzimanja “Mitalove” Željezare u Zenici i Rudnika u Omarskoj, fočanski biznismen Gordan Pavlović, odnosno njegova firma “Pavgord”, namjerava da preuzme i prevoz rude, i tako potopi “Željeznice Republike Srpske”.

Kako za Srpskainfo kaže Jelenko Dobraš, predsjednik Sindikata željezničara Republike Srpske, ovu priču još niko nije zvanično potvrdio, ali se ona već mjesecima pronosi prugama od Zvornika do Novog Grada.

“Navodno, postoje indicije da “Pavgord” hoće da registruje svog operatera i da sam vozi svoju rudu, od Omarske do Zenice. Ako bi se to desilo, “Željeznice RS” bi ostale bez prihoda od oko 37 miliona godišnje”, kaže Dobraš.

Inače, teretni prevoz je jedina djelatnost u kojoj “Željeznice Republike Srpske” zarađuju, a gro te zarade čini upravo prevoz rude od Omarske do Zenice. Tim prihodom se, kako kažu poznavaoci prilika, finansira i kakvo takvo održavanje infrastrukture, to jest pruga, a dobrim dijelom i putnički saobraćaj.

Da “priče koje se pronose prugom” imaju osnova, svjedoče i nedavne izjave premijera Save Minića i ministra saobraćaja Zorana Stevanovića.

Prvo je Minić izjavio da putnički saobraćaj na “Željeznicama Republike Srpske” treba ukinuti, jer je neisplativ, pošto, kako je rekao, “ima slučajeva da lokomotiva sa sedam-osam vagona prevozi svega dva-tri putnika“. Ukidanje putničkog prevoza značilo bi i ukidanje ili drastično smanjenje subvencija iz budžeta Srpske za “Željeznice Republike Srpske”.

Nakon premijerove bombe resorni ministar Stevanović je malo “spustio loptu” izjavivši da putnički saobraćaj neće biti ukinut, ali i da “treba razmišljati u nekoliko pravaca”.

“Treba razmišljati u nekoliko pravaca. U svakoj zemlji vlasništvo države su pruge, te objekti uz nju”, rekao je Stevanović u podkastu Srne.

Dakle, sigurno je samo da će “državna” to jest javna ostati oronula i u korov zarasla pruga i “objekti uz nju”.

A ostalo? Vozovi, vagoni, radionice, ili jednom riječju operateri putničkog i teretnog saobraćaja? To je ostalo nedorečeno.

“Očigledno je da neko želi da operater bude privatnik. Taj bi operater sutra imao svoju politiku i svoje interese i on, logično, ne bi radio u interesu Republike Srpske, niti u interesu “Željeznice Republike Srpske”, nego za svoj profit”, poručio je predsjednik Sindikata mašinovođa Republike Srpske Simo Cvjetković.

Cvjetković se pita ko će zaštiti “nacionalnog operatera”, koji je sada, organizaciono gledano, dio “Željeznica Republike Srpske”. Pitanje je retoričko, jer to bi morala uraditi Vlada Republike Srpske, koja je, u ime Republike Srpske, stopostotni vlasnik “Željeznica Republike Srpske”.

“Svu su imovinu uzeli od “Željeznica Republike Srpske”, svaki je kredit išao preko Vlade RS, a sada hoće da daju nekom drugom da radi na našim prugama i hoće da nas ubijede da je to neko rješenje. A nije rješenje. Ako bude uveden drugi operater, radnici će biti tehnološki višak, a “Željeznice Republike Srpske” će potonuti”, kaže Cvjetković.

Ono o čemu, za sada, javno i bez okolišanja govore samo sindikalci, nagoviješteno je “u rukavicama” kroz neke poteze menadžmenta “Željeznica Republike Srpske” na čelu sa Slađanom Jovićem.

Postojao je prijedlog da se željezničke radionice, koje rade ispod cijene za “svoju kuću”, zbog nerentabilnosti, daju pod koncesiju. Ako bi se to desilo, koncesionar bi bez sumnje enormno podigao cijene usluga i to bi bio kamen o vratu i za putnički i za teretni saobraćaj. A onda bi se pojavio spasilac u vidu novog operatera.

Ovakav scenario nije nemoguć, on se čak uklapa u obavezu restrukturiranja “Željeznica Republike Srpske” po programu Svjetske banke iz 2017. godine.

Ovaj proces je finansiran kreditom Svetske banke od 100 miliona KM, koje će građani Republike Srpske vraćati 32 godine.

Jedna od ključnih obaveza po tom programu je bila da se “Željeznice Republike Srpske” transformišu u holding i podijele na 3 preduzeća: za prevoz putnika, za teretni prevoz i za infrastrukturu.

To je trebalo da bude završeno još prije četiri godine, ali nikad nije urađeno. Potrošeno je 100 miliona KM narodnih para, a “Željeznice Republike Srpske” su ostale ono što su i bile: jedno preduzeće sa tri sektora i milionskim gubicima, koje ima manjak radnika u operativi, a višak dobro plaćenih menadžera i koordinatora.

Akumulirani gubitak “Željeznica Republike Srpske” je 288 miliona KM. U preduzeću ima oko 1.700 zaposlenih, a prema tvrdnjama sindikata, na operacijama nedostaje čak 450 željezničara.

“Plate često kasne, pruge su u očasnom stanju, ali je zato upravna zgrada ušminkana i kupljeno je 25 novih “pežo” vozila. kap da smo neka fensi agencija za promet nekretninama”, kaže Jelenko Dobraš.

U BIH je rođeno skoro 10.000 manje djece, nego prije dvije godine. Naši sagovornici tvrde da je za takvo stanje kriva društveno politička situacija u zemlji, ali i stihijski odliv stanovništva u zemlje inostranstva.

Podaci Agencije za identifikacione dokumente, evidenciju i razmjenu podataka BiH, pokazuju da je u BiH rođeno skoro 10 hiljada djece manje, nego prije dvije godine.

Najveći broj novorođene djece bilježi Federacija oko 15.000, dok je u Srpskoj stanje alarmantno. Manje od 8 hiljada rođeno je od januara 2023. do okotobra ove godine. Međutim demograf Stevo Pašalić, demantuje ove podatke.

„Taj podatak koji je objavila IDDEEA, to je apsolutno netačno, nikakvih 10 hiljada manje, to bi bio demografski slom. Prirodno kretanje se ne mjenja tako brzo i tako velike razlike da se prave“.

Iako se ne slaže sa zvaničnim podacima IDEEA-e Pašalić ipak priznaje da smo u problemu. Broj stanovnika se smanjuje iz godine u godinu i trebaju nam, kaže Pašalić, ozbiljne populacione politike.

„Međutim, veća je borba ovdje sa migracijama, dokle god je razvijenost zemalja na zapadu i naših Blakanskih takva da je to veliki jaz između njih, stanovništvo će izlaziti sa voih prostora, htjeli mi to ili ne. Ali, i tu s emože određenim jerama ublažavati ovaj proces koji je nepovoljan“, kaže Pašalić.

Poslanik PDP-a u Narodnoj skupštini Republike Srpske Tanja Vukomanović kaže da je najveći problem u Srpskoj katastrofalna demografska politika, za koju  krivi one koji su vlast protekle dvije decenije.

„Nesigurnost, loši primjeri, obrunt sistem vrijednosti, kriminal, korupcija, destabilizacija, doveli su do toga da ljudi ne samo da ne žele da žive ovdje, već bježe odavde, čak i ljudi koji su ekonomski sigurni imaju dobra primanja, pobjegli su negdje gdje će njihova djeca imati siguran život i sigurnu budućnost.

Vlada Republike Srpske nema uošte razvijenu strategiju demografskog razvoja, i ako je demografija najveći problem ove zemlje. Neodređivanje priroriteta, neozbiljnost dovodi do još gorih brojki, ja za ovakve podatke krivim politiku“, zaključuje Vukomanovićeva.

Sa Vukomanovićevom se slažu i građani Pala, i za loš natalitet krive društveno političku stiuaciju.

„Vidite kakva je situacija, pola omladine ne radi, pola pobježe vani, kome će djeca. I ovo što je ostalo ostali starci i penzioneri“, „Nema hrane, nema poslova, nema svega, vidimo šta nam radi rukovodstvo, ovo je sve do rukovodstva, vjerujte mi“, „Narod nije miran“, „Svakos sebi proba da napravi malo bolje, pa onda kasno shvati da treba da formira porodicu“, kažu anketiranu građani Pala.

Sociolog Vladimir Vasić  potvrđuje da se sve manje djece rađa,a da je razlog tome sve manje i sklopljenih brakova  zbog savremenog karijernog i samotnjačkog načina života mladih, ali i brojnih drugih faktora.

„Društveno politička situacija može da utiče na odluku ljudi na bračnost i na rađanje djece. Nama je trenutno potrebno u tom demografskom smislu trojw ili više djece, a porodice koje kod nas bitišu u društvu imaju jedno ili nijedno djete. Najveći patriota je  danas biti majka i otac.

I ko se danas na to odluči je velika hrabrost,  ali ove patriote koje nama danas pričaju da su patriote bi najviše pažnje trebali obratiti na taj patriotizam“, izjavio je Vasić.

Prema podacima IDEE siuacija u Republici Srpskoj kritična je i po broju stanovnika, jer ovdje  trenutno živi 995 hiljada, dok je u Federaciji taj broj veći za skoro milion.

Ako uzmemo u obzir da se  čitave porodice skoro  na dnevnom nivou iseljavaju iz Srpske, upitno je da li je i ta cifra tačna, jer dosta njih ostane prijavljeno na adresi i ako živi u inostranstvu.