A bilo puno drugih predmeta zbog kojih je trebao odgovarati kako pred pravosuđem Republike Srpske, tako i BiH. To je moj konzistentan stav, za razliku od Dodika koji se nekada radovao intervencionizmu OHR-a i govorio da je“visoki predstavnik iznad Ustava BiH”, kaže Vuković.

“Izabran sam u Dom naroda PSBiH glasovima 12 narodnih poslanika u NSRS koji su iz PDP-a i Liste za pravdu i red Nebojše Vukanovića. Crpim legitimitet oko 100.000 glasača koji su glasali za ove dvije liste na izborima 2022.godine”, rekao je Nenad Vuković, delegat u Domu naroda PSBiH.

Sve ostalo je, kaže Vuković, Dodikovo jadikovanje i bijes jer sam im oduzeo kontrolni paket na nivou BiH koji su držali 6 godina.

“Odavno sam kost u grlu Miloradu Dodiku jer je izgubio ključnog ‘četvrtog delegata’ što je za njega politički veoma bolno.”

Vuković objašnjava: “On i njegovi sljedbenici treba da objasne javnosti kako su sa 28 narodnih poslanika koliko je osvojio SNSD-e na izborima 2022. godine (što je dovoljno za dva delegata u Domu naroda PSBiH) isposlovali da imaju četiri delegata. Nevjerovatno, zar ne ?! Ali odgovor je jednostavan, Dodik je političkom trgovinom i prevarama obezbjedio još toliko narodnih poslanika i uz otimanje jednog glasa nama (uz podršku Suda BiH) došao, privremeno, do četiri delegata što mu je i obezbjedilo nastavak vladanja na nivou BiH.”

Prema mišljenju Vukovića nepravda je ispravljena, upornošću i srećnim okolnostima.

“Znam da je ovaj događaj bio okidač za promjenu političkih odnosa u BiH, ali nisam znao da je Dodik toliko opterećen da i danas, po meni potpuno suvišno, priča o tome.”

Vuković se ne raduje presudi, više puta je govorio da je proces političke prirode.

“A bilo puno drugih predmeta zbog kojih je trebao odgovarati kako pred pravosuđem Republike Srpske, tako i BiH. To je moj konzistentan stav, za razliku od Dodika koji se nekada radovao intervencionizmu OHR-a i govorio da je“visoki predstavnik iznad Ustava BiH”. Ova presuda će imati velike reperkusije na političke prilike”, jasan je Vuković.

U Ramićima i Verićima, povodom praznika Svetog proroka Ilije – Ilindana, brojni vjernici okupili su se na molitvi, a ovom duhovnom sabranju prisustvovao je i šef Kluba odbornika PDP-a u Skupštini grada Banjaluka i generalni sekretar te stranke Nebojša Drinić.

“U Ramićima i Verićima obilježili smo praznik Svetog proroka Ilije zajedno sa narodom koji čuva vjeru, tradiciju i identitet. Bila mi je čast što smo zajedno slavili svetitelja koji se u našem narodu veoma poštuje. Ovakva duhovna sabranja su put ka boljoj budućnosti” rekao je Drinić.

U okviru svečanosti u Ramićima, osveštana su nova crkvena zvona, koja će, kako je naglasio, postati simbol duhovne snage i okupljanja u ovom kraju.

“Nova crkvena zvona su novi čuvari pravoslavlja u ovom dijelu Banjaluke. Ona su poziv na molitvu, na okupljanje, na podsjećanje ko smo i šta baštinimo” poručio je.

Istakao je da su ovakva okupljanja potvrda duhovne snage naroda.

“Snaga našeg naroda nije u brojnosti, već u sabornosti i u poštovanju prema svetom. Samo narod koji poštuje svoju vjeru i istoriju ima budućnost. I ova proslava Ilindana je potvrdila neraskidivu vezu naroda sa svetinjama, kao i potrebu da se u vremenu punom izazova očuva ono što je temelj opstanka – vjera, zajedništvo i sjećanje na pretke” poručio je.

Uoči Ilindana, Drinić je, kao i prethodnih godina, prisustvovao i večernjoj molitvi u Marićkoj, te tradicionalnom okupljanju kod stare crkve brvnare, jednog od značajnih simbola duhovnosti i istorije srpskog naroda u Potkozarju.

“Ta crkva, skromna, ali postojana, svjedok je vjekovne borbe našeg naroda za očuvanje vjere i identiteta. Kada je vjera jaka, narod je još jači. Biti Srbin znači pamtiti, čuvati svoje i stajati uspravno. Ponosan sam što sam dio ovog naroda” istakao je Drinić.

Do dolaska administracije Donalda Trampa na čelo Amerike OHR je uživao najveću podršku u Vašingtonu i Londonu, dok je Brisel na ulogu međunarodnog upravnika u BiH gledao s opreznom sumnjom.

Posljednjih nekoliko mjeseci ova pozicija se dramatično promijenila, i danas, uz London, koji i dalje daje neprikosnovenu podršku OHR-u, Brisel predstavlja glavni oslonac i podršku djelovanju visokog predstavnika Kristijana Šmita, kojeg u Republici Srpskoj ne priznaju.

Iako Brisel nije promijenio svoj principijelan stav da BiH ne može napredovati na evropskom putu ako strani namjesnik donosi odluke umjesto domaćih političara, iz pragmatičnih razloga i straha za ugrožavanje bezbjednosti u BiH, ovu poziciju je promijenio i shvatio da je Šmita moguće iskoristiti u slučaju da situacija na nivou BiH, posebno u svjetlu totalnog raspada vladajuće koalicije na nivou države, izmakne kontroli.

Iako je pravosnažna presuda Miloradu Dodiku, predsjedniku Republike Srpske, dodatno ojačala namjeru Brisela da pruži podršku Šmitu, ona nije jedini razlog, a još i prije dolaska Trampa na čelo Amerike pojedine zemlje članice EU, posebno one na istoku, uz podršku Londona u Briselu su zagovarale jaču podršku Šmitu zbog, kako smatraju, malignog djelovanja Rusije na zapadnom Balkanu koju vide kao faktor koji želi oslabiti Evropu u kontekstu rata u Ukrajini.

Adnan Ćerimagić, analitičar Evropske inicijative za stabilnost, za “Nezavisne” kaže da je Šmit razumio poruku iz Brisela – ako želi ostati na čelu OHR-a, bonska ovlaštenja treba da koristi za podršku evropskim integracijama i implementaciji Dejtonskog sporazuma.

“Iz nemoći da sama utiče na događaje kroz politiku proširenja ili kroz Plan rasta koji smatra svojom perjanicom u regionu, EU je sve više voljna, pa možda čak i očajna, da podrži visokog predstavnika. To neće poslužiti provođenju evropskih interesa u BiH ili na zapadnom Balkanu, ali će stvoriti privid akcije”, smatra Ćerimagić.

Kako saznaju “Nezavisne”, američka administracija je odlučila da BiH prepusti Stejt departmentu, ali pod uslovom da se Amerika više ne miješa u unutrašnje događaje u zemlji, kao što je to bilo u vrijeme Džoa Bajdena, bivšeg predsjednika. U tome treba tražiti glavni razlog zašto Stejt department ne može stati uz Šmita, osim verbalne podrške.

“U slučaju krize Amerika neće moći pomoći Šmitu, i on to dobro zna. A znaju i u Briselu”, rekao je naš izvor, koji smatra da je barem dijelom za to zaslužno sistemsko i veoma ozbiljno lobiranje Banjaluke u Vašingtonu.

Od izvora upućenog u briselsku politiku saznajemo da je došlo i do promjene ne samo politike, nego i osoblja u ključnim odjeljenjima Evropske službe za spoljne poslove, a kako nam je rečeno, veliku ulogu u tome je odigrao zvanični Berlin, koji je i dalje bijesan zbog protjerivanja ministarke Ane Lerman iz Banjaluke. Osim toga, značajno je što se protiv Dodika okrenuo i zvanični Rim, koji je ranije uvijek imao određeno razumijevanje za pozicije Banjaluke.

Naš izvor nam je rekao da niko više u EU ne može braniti Dodika zbog dobrih odnosa s Rusijom, osim Slovačke i Mađarske i u manjoj mjeri Hrvatske i nekih političara iz Slovenije.

Drugi izvor nam je rekao da je značajna promjena što ljudi koji se sad bave BiH, od Luiđija Soreke, koji je šef Delegacije EU, pa do kompletne nove garniture u Briselu na BiH gledaju pragmatično, a ne dogmatski, kao što je to bilo u ranijem periodu.

“Sada se gleda šta je ono što žele metropole poput Berlina i Pariza. A to je pragmatični pristup, oslobođen ideologije ili ranijeg opreznog razmišljanja ‘šta ako'”, objasnio nam je naš izvor.

On nam je rekao da će sva nametanja koja Brisel bude podržavao u narednom periodu ići ka smanjenju moći Dodika, kako bi pokušali umanjiti posljedice koje će uslijediti nakon izricanja presude.