Nijedan od sedam analiziranih kantonalnih zakona o koncesijama u Federaciji BiH ne propisuje jasnu proceduru utvrđivanja javnog interesa.

Pet kantona omogućava dodjelu koncesija bez obaveznog javnog nadmetanja nakon samoinicijativne ponude dok se lokalne zajednice protestima bore protiv spornih projekata.

U isto vrijeme, koncesionari širom BiH duguju milione maraka, a institucije ne pružaju potpun uvid u naplatu naknada, pokazuje to nova analiza Transparency Internationala u BiH, koja upozorava na široka ovlaštenja vlasti i slabe mehanizme učešća građana u odlučivanju o korištenju prirodnih resursa.

O javnom interesu bez učešća javnosti
U pet kantona, TK, USK, PK, BPK i SBK nije obavezno javno nadmetanje nakon samoinicijativne ponude investitora, čime se otvara mogućnost dodjele javnih resursa bez konkurencije. Istovremeno, samo Tuzlanski i Unsko-sanski kanton predviđaju pravnu zaštitu protiv odluka komisija za koncesije, dok Zeničko-dobojski kanton ne propisuje učešće lokalnih zajednica i javnosti u postupku dodjele.

Analiza je obuhvatila zakone o koncesijama Zeničko-dobojskog, Tuzlanskog, Unsko-sanskog, Posavskog, Bosansko-podrinjskog, Srednjobosanskog i Kantona Sarajevo ukazavši da u šest kantona odluku o pokretanju postupka dodjele koncesije donosi Vlada, dok jedino u Kantonu Sarajevo o tome odlučuje Skupština.

Ovakva zakonska rješenja ostavljaju institucijama širok prostor za odlučivanje, bez jasnih i provjerljivih kriterijuma za procjenu javnog interesa, dok građanima ograničavaju mogućnost da utiču na odluke koje neposredno pogađaju njihove zajednice. Zbog toga se nezadovoljstvo odlukama o korištenju prirodnih resursa sve češće izražava izvan institucija.

Protestima protiv eksploatacije
Protesti i građanske inicijative protiv eksploatacije prirodnih resursa postaju sve vidljiviji širom BiH, naročito kada lokalne zajednice smatraju da su odluke o koncesijama donesene bez njihovog stvarnog učešća. U Nevesinju su građani prikupili približno 5.000 potpisa protiv planirane gradnje solarnih elektrana na poljoprivrednom zemljištu, nakon čega lokalna skupština nije usvojila predloženi prostorni plan.

Slično više od 1.700 građana Gacka podržalo je inicijativu protiv izgradnje solarne elektrane na području Stepena, koju je lokalna skupština prihvatila u martu 2026. godine. Ovakvi slučajevi pokazuju da čak i tamo gdje postoje zakonske osnove da mještani učestvuju u proces donošenja odluka, ti mehanizmi nisu dovoljni ili se sprovode samo formalnu, čime se građanima uskraćuje mogućnost uticaja na projekte koji mijenjaju način korištenja zemljišta, voda i drugih javnih dobara.

Sličan slučaj TI BiH je dokumentovao u Livnu, gdje su se građani usprotivili koncesiji za eksploataciju podzemnih voda na izvorištu Mandek. Iako je Gradsko vijeće Livna povuklo ranije datu uslovnu saglasnost, nadležne kantonalne institucije nisu pružale informacije o preispitivanju spornog ugovora.

Zbog uskraćivanja informacija TI BiH je pokrenuo sudske postupke, a u aprilu 2025. dobio dvije presude protiv Vlade i Ministarstva gospodarstva Kantona 10, a prema informaciji nadležnog tužilaštva, po prijavi građana otvorena je i istraga o mogućim nezakonitostima povezanim s ovom koncesijom.

Iako su ove inicijative dovele do reakcija lokalnih vlasti, one pokazuju koliko je teško zaštititi interese zajednice kada građani tek naknadno pokušavaju uticati na projekte o kojima su institucije već donosile odluke. Pritom, učešće javnosti nije samo pitanje ispunjavanja zakonske forme, već prava lokalnih zajednica da utiču na odluke o tome ko će ostvarivati ekonomsku korist od eksploatacije prirodnih resursa, a ko snositi njene negativne posljedice.

Koncesionari prihoduju milijarde, a duguju milione
Upravo je raspodjela koristi i troškova eksploatacije jedno od ključnih pitanja koje otvaraju protesti i građanske inicijative protiv koncesionih projekata. Dok lokalne zajednice upozoravaju na moguće zagađenje, degradaciju zemljišta i druge posljedice po životnu sredinu, preduzeća koja koriste prirodne resurse ostvaruju značajne prihode, a javnost često nema potpun uvid u to koliko se te vrijednosti kroz koncesione naknade vraća u javne budžete.

Prema analizi TI BiH, 159 preduzeća koja imaju koncesije za eksploataciju mineralnih sirovina i kamena u Republici Srpskoj ostvarilo je u 2025. godini 1,53 milijarde KM prihoda i 287 miliona KM zbirne neto dobiti. U odnosu na 2021. godinu, njihovi prihodi porasli su za gotovo 50 odsto, a neto dobit se više nego udvostručila.

Sa druge strane ova preduzeća uplatila su 11,17 miliona KM na ime koncesionih naknada u 2025. godini a prema podacima Registra koncesija TI BiH, koncesionari u Bosni i Hercegovini za 2024. godinu dugovali su više od 9 miliona KM po ovom osnovu.

Treba imati u vidu da su ovo samo parcijalni i podaci, te je dugovanja i stvarne prihode ostvarene od obavljanja koncesionih djelatnosti nemoguće utvrditi, što je potvrdila i Poreska uprava Republike Srpske navodom da uplate i obaveze evidentira zbirno po poreskom obvezniku, ali ne i po svakom pojedinačnom koncesionom ugovoru. Time je otežana provjera da li preduzeća koja koriste više prirodnih resursa uredno ispunjavaju obaveze po svim dodijeljenim koncesijama.

U Federaciji BiH javni nadzor dodatno otežavaju podijeljene nadležnosti i nedostupnost podataka. Vlade Kantona 10 i Zapadnohercegovačkog kantona nisu dostavile tražene informacije o naplati koncesionih naknada, dok je TI BiH zbog uskraćivanja podataka od Vlade Kantona Sarajevo podnio tužbu.

Na probleme u naplati koncesionih naknada TI BiH je upozoravao i ranije, podnoseći krivičnu prijavu protiv odgovornih u Srednjobosanskom kantonu zbog nenaplaćenih potraživanja većih od 1,7 miliona KM. Nakon pritužbe TI BiH, Federalno tužilaštvo vratilo je predmet Kantonalnom tužilaštvu na dalje postupanje. Prema dostavljenim podacima, u SBK je tokom 2025. evidentirano oko 267 hiljada KM uplata i 65 hiljada KM dugovanja, što, uz nepotpune evidencije drugih kantona, dodatno otežava javni nadzor nad naplatom.

Udio prihoda od koncesija u ukupnim prihodima javnih budžeta obuhvaćenih monitoringom TI BiH tokom prethodnog petogodišnjeg perioda smanjen je sa 1,2 na 1,02 odsto a nepotpune evidencije i problemi u naplati otežavaju utvrđivanje stvarne finansijske koristi od ustupanja javnih resursa.

Javni interes se ne može svesti na proste procedure i zakonitost dodjele koncesija, već i pravednu raspodjelu koristi i troškova eksploatacije jer bez stvarnog učešća građana postoji rizik da dobit ostane koncesionarima, a posljedice po životnu sredinu lokalnim zajednicama.

TI BiH traži izmjene zakona u tri kantona
Kako bi se smanjio prostor za netransparentnu dodjelu koncesija, nadležnim institucijama Hercegovačko-neretvanskog, Zapadnohercegovačkog i Kantona 10 upućene su inicijative za izmjene zakona o koncesijama, zasnovane na ranijoj analizi zakonodavstva ovih kantona koju je izradio Centar za građansku suradnju.

Inicijativama se traži ukidanje mogućnosti dodjele koncesija bez javnog nadmetanja, uvođenje jasnih kriterijuma za utvrđivanje javnog interesa te veće učešće građana i lokalnih zajednica u odlučivanju. Predloženo je i javno objavljivanje podataka o koncesionim ugovorima i naknadama, strože ograničavanje njihovog produženja, te sprečavanje dijeljenja energetskih projekata radi izbjegavanja zakonskih obaveza.

Cilj predloženih izmjena je da se prirodni resursi dodjeljuju kroz transparentne i konkurentne postupke, uz djelotvoran nadzor nad izvršavanjem ugovora i pravovremeno uključivanje građana. Javni interes ne bi smio zavisiti od toga hoće li građani organizovati protest nakon što je koncesija već dodijeljena. Njegova zaštita mora biti ugrađena u sam postupak odlučivanja, dok javnosti treba omogućiti da provjeri ne samo kome su prirodni resursi ustupljeni nego i koliko se za njihovo korištenje plaća.

Najavljeno povećanje minimalnih plata u Bosni i Hercegovini od 2027. godine moglo bi donijeti značajno veća primanja zaposlenima, ali istovremeno otvara pitanje koje zabrinjava građane: hoće li veće plate zaista poboljšati životni standard ili će ih ubrzo pratiti nova poskupljenja proizvoda i usluga?

Savez samostalnih sindikata BiH predložio je da minimalna plata bude određena prema stručnoj spremi, i to od 1.500 KM za radnike sa osnovnom školom, 1.700 KM za srednju stručnu spremu, 1.800 KM za višu i 1.900 KM za visoku stručnu spremu.

U poređenju sa sadašnjim minimalcem od 1.027 KM u Federaciji BiH, riječ je o osjetnom povećanju. Međutim, njegova realizacija mogla bi imati posljedice i na poslovanje poslodavaca, troškove rada i konačne cijene koje plaćaju potrošači.

Hoće li veće plate automatski značiti i skuplje proizvode?

Jedna od najvećih dilema odnosi se na mogućnost da poslodavci povećane troškove plata pokušaju nadoknaditi podizanjem cijena.

Posebno bi na udaru mogle biti djelatnosti u kojima troškovi rada predstavljaju značajan dio ukupnih rashoda, poput ugostiteljstva, trgovine, pojedinih uslužnih djelatnosti i manjih proizvodnih preduzeća.

Ukoliko kompanije ne budu mogle da povećane troškove pokriju većom produktivnošću, boljom organizacijom poslovanja ili smanjenjem drugih rashoda, dio njih mogao bi da pokuša da ih prenese na krajnje potrošače.

To bi značilo da radnici dobijaju veće plate, ali istovremeno plaćaju više za hranu, usluge, ugostiteljstvo i druge svakodnevne potrebe.

Ipak, povećanje minimalne plate ne znači automatski i novi talas inflacije. Koliki će biti stvarni efekat zavisi od brojnih faktora, uključujući stanje na tržištu, konkurenciju, produktivnost, porezna opterećenja i mogućnosti poslodavaca da apsorbuju veće troškove.

Inflacija već pritiska kućne budžete

Da inflacijski pritisci nisu nestali, pokazuju i podaci Centralne banke BiH.

Prema procjeni objavljenoj krajem oktobra, godišnja temeljna inflacija u prvih devet mjeseci 2026. godine iznosila je 4,33 odsto, dok je rast cijena usluga procijenjen na 4,59 odsto.

Centralna banka upozorila je i na uticaj poskupljenja energenata na domaće tržište.

U takvim okolnostima, građani strahuju da bi povećanje plata moglo biti praćeno novim rastom troškova života, čime bi dio očekivanog poboljšanja standarda bio poništen.

Drugim riječima, nije dovoljno da plata nominalno bude veća. Važno je koliko se za taj novac može kupiti i koliko će radniku ostati nakon plaćanja osnovnih životnih troškova.

Poslodavci upozoravaju na troškove, sindikati traže veća primanja

Dok sindikati smatraju da su veće minimalne plate neophodne za dostojanstveniji život radnika, poslodavci upozoravaju da povećanje mora biti usklađeno sa stvarnim mogućnostima privrede.

Ekonomisti, s druge strane, ukazuju na značaj smanjenja opterećenja rada, fiskalnih reformi i povećanja produktivnosti.

Ukoliko bi rast plata bio praćen smanjenjem troškova zapošljavanja i boljim poslovnim uslovima, poslodavci bi lakše mogli podnijeti veća izdvajanja za radnike, bez potrebe da cjelokupan teret prenose na potrošače.

Odluka o minimalnim platama za 2027. godinu još nije donesena, pa je prerano govoriti o konkretnim poskupljenjima.

Pred donosiocima odluka zato je važan zadatak: kako povećati primanja zaposlenih, a istovremeno očuvati konkurentnost privrede i spriječiti da rast cijena poništi korist od većih plata.

Jer za radnike nije presudno samo koliko će pisati na njihovoj platnoj listi, već koliko će im novca zaista ostati nakon što plate sve račune.

BiH je jedna od zemalja koje se suočavaju s velikim problemima u vezi sa neeksplodiranim minsko-eksplozivnim sredstvima i u javnosti se često postavlja pitanje kada će zemlja biti relativno čista od ove opasnosti.

Međutim, iskustva iz drugih evropskih zemalja pokazuju da ovu vrstu opasnosti praktično nije moguće u potpunosti ukloniti, čak ni nakon više decenija od završetka ratnih sukoba.

Prema podacima nekoliko evropskih vlada, zemlje poput Njemačke, Francuske ili Nizozemske i danas su „posijane“ neeksplodiranim sredstvima iz Drugog, pa čak i iz Prvog svjetskog rata.

Belgija godišnje ukloni stotine tona eksplozivnih sredstava
Tokom ljeta i sezone požara u nekoliko evropskih zemalja vatrogasci nisu mogli gasiti vatrenu stihiju jer su polja i šume bili posijani neeksplodiranim minsko-eksplozivnim sredstvima.

Prema priči koju je tokom ljeta objavio Associated Press, samo u Belgiji svake godine bude prijavljeno oko 3.000 slučajeva pronalaska ovakvih sredstava, pri čemu se u prosjeku pronađe i uništi oko 200 do 250 tona neeksplodiranih minsko-eksplozivnih sredstava.

Na dnu Baltičkog mora, prema navodima Konvencije za zaštitu morske sredine sjeveroistočnog Atlantika, nalazi se, prema procjenama, oko 1,6 miliona tona neeksplodiranih minsko-eksplozivnih sredstava zaostalih iz dva svjetska rata.

Na sajtu Vlade Francuske navedeno je da svake godine civilna zaštita te zemlje uništi oko 500 tona ovakvih sredstava, koja se pronađu prilikom izgradnje objekata ili ih otkriju slučajni prolaznici.

Oko Berlina hiljade kvadratnih kilometara pod sumnjom
Prema podacima lokalnih vlasti u Brandenburgu, koje smo pronašli na internetu, na području oko Berlina nalazi se oko 5.800 kvadratnih kilometara teritorije pod sumnjom da se na njoj nalaze zakopana minsko-eksplozivna sredstva zaostala iz perioda bitke za Berlin u Drugom svjetskom ratu.

Samo tokom 2025. godine, prema tim navodima, na teritoriji oko Berlina pronađeno je oko 360 tona ovih sredstava.

I u regionu Ahena, području Njemačke gdje su 1944. i 1945. godine vođene teške bitke, nalaze se hiljade hektara teritorije pod sumnjom da se na njima nalazi veliki broj ovakvih sredstava.

Njemački mediji su u avgustu ove godine izvještavali o sporadičnim eksplozijama tokom sezone požara, a situaciju je dodatno otežavala činjenica da je riječ o žbunovitom i šumovitom predjelu, gdje se ovakva sredstva teško mogu uočiti.

U BiH još 775 kvadratnih kilometara sumnjivih površina
Kada je riječ o BiH, prema podacima Centra za uklanjanje mina u BiH (BHMAC), procjenjuje se da je i dalje oko 775 kvadratnih kilometara teritorije označeno kao opasna ili sumnjiva površina, što, kako je naglašeno, predstavlja oko 1,5 odsto teritorije zemlje.

Kao i u ostatku Evrope, i u BiH problem predstavlja činjenica da nisu sva ova područja dobro označena, pa nije moguće utvrditi ne samo tačne lokacije već ni eventualnu gustinu mina na sumnjivim površinama.

Osim toga, u BiH je, kako navode u BHMAC-u, evidentirano 8.272 minska zapisnika o minskim poljima, dok je od početka deminiranja uklonjena minska opasnost na područjima obuhvaćenim sa 10.857 minskih zapisnika.

Međutim, kao i u ostatku Evrope, najopasnija područja su ona na kojima ne postoje tačno obilježena minska polja ili podaci navedeni u dokumentaciji nisu pouzdani.

„Problem predstavlja kvalitet minskih zapisnika prema kojima se u velikom broju slučajeva ne može utvrditi tačna lokacija minskog polja, oblik i raspored mina na terenu. Nedostupni, odnosno nefunkcionalni zapisi o minskim poljima znače sve težu identifikaciju preostalih minskih polja, koja su uglavnom u brdsko-planinskim područjima“, naglašeno je u ovom izvještaju.

U BHMAC-u dodaju da nedostatak relevantnih informacija, usljed protoka vremena, dodatno otežava identifikaciju sumnjivih područja.

Neeksplodirana sredstva odnose živote i decenijama nakon ratova
Prema nekim od izvještaja koje smo uspjeli pronaći na internetu, u evropskim zemljama je od kraja Drugog svjetskog rata do danas poginulo više stotina ljudi zbog eksplozija ovakvih sredstava.

Na internetu se mogu pronaći i članci u kojima su zabilježene ovakve tragedije, poput eksplozije u Getingenu u Njemačkoj 2010. godine, kada je poginulo troje ljudi, a šestoro povrijeđeno u eksploziji neeksplodiranog sredstva, više decenija nakon rata.

U BHMAC-u ističu da se i dalje dešavaju smrtni slučajevi i ozbiljna ranjavanja u BiH zbog kontakta s ovakvim sredstvima.

Kako navode, od kraja rata u BiH stradale su čak 1.782 osobe, dok je tokom rata registrovano gotovo 7.000 žrtava ovih sredstava. Među poslijeratnim žrtvama najviše je muškaraca, njih oko 1.600.

Prilikom deminiranja u BiH stradala su, kako je istaknuto, 134 deminera, od kojih su 53 smrtno stradala, dok je 81 deminer zadobio teže ili lakše povrede.