Connect with us

Društvo

UPRKOS KAZNAMA, i dalje nema pomaka u plaćanju alimentacija

Ukoliko roditelj koji nema starateljstvo nad djetetom, uprkos sudskoj odluci, ne plaća alimentaciju, njemu prijeti čak i kazna zatvora, no to se u praksi skoro nikad ne realizuje u Srpskoj.

Iako se godinama zagovara alimentacioni fond, ni tu nema pomaka, smatraju roditelji, koji kažu da se ništa nije promijenilo u zadnje vrijeme te da i dalje oko 70 odsto roditelja ne plaća alimentaciju.

Osim zatvorske kazne, onome ko ne isplaćuje alimentaciju ili izdržavanje može se naplatiti i novčana kazna, ali mu se mogu oduzeti i lični dokumenti.

Dijana Miljatović, predsjednica Udruženja samohranih roditelja “Ponos”, za “Nezavisne” kaže da bi bilo dobro da imamo bilo kakav alimentacioni fond, ali da uopšte nije zadovoljna načinom na koji je taj fond predložen.

“Ima dosta grešaka u koracima, ali bolje ikakav nego nikakav. Ja sam izgubila nadu da ćemo imati kvalitetan mehanizam zaštite djece. Kod nas se toleriše neplaćanje alimentacije, a oni koji je ne plaćaju taj novac ne vide kao novac koji daju djeci već koji daju bivšem partneru”, rekla je Miljatovićeva.

Kako kaže, još davno su napravili istraživanje i došli do informacije da manje od 10 odsto roditelja plaća redovno alimentaciju, oko 20 odsto plaća povremeno, dok 70 odsto ne plaća uopšte, s tim da je i 70 odsto nezaposlenih roditelja kod kojih su djeca.

“Vjerovatno se tu nešto promijenilo, ali nismo dobili informaciju da se plaćanje alimentacije nešto mnogo povećalo, možda za nijansu”, ističe ona.

O tome šta zakon propisuje te da li je došlo do nekih poboljšanja u vezi sa isplatom alimentacije provjerili smo sa Vladimirom Dragičevićevim, banjalučkim advokatom.

Kako kaže, postupci pred sudom u kojima se određuje obaveza izdržavanja maloljetne djece po pravilu su postupci hitne prirode, što znači da traju kraće od ostalih, te da se odluka u ovim postupcima donosi brže nego u ostalim postupcima. “I to jer se nastoji da postupci završe u najboljem interesu maloljetne djece, i u što kraćem roku. Međutim, brže završavanje ovih postupaka ide u korist i roditelju koji je obavezan da isplaćuje svoj doprinos izdržavanju, jer u ovim presudama taj roditelj biva obavezan da sve dospjele iznose izdržavanja od dana podnošenja tužbe isplati odjednom. Dakle, što duže traje postupak to se više nagomilavaju iznosi koje je roditelj dužan da plati odjednom, pa njemu nikako nije u interesu odugovlačenje postupka”, pojašnjava Dragičević.

On navodi da je u Srpskoj od 1. septembra 2023. godine stupio na snagu novi Porodični zakon, koji propisuje da se iznos izdržavanja sada određuje u fiksnom novčanom iznosu na mjesečnom nivou.

“Ovaj iznos ne može biti manji od 15 odsto od prosječne neto plate u Republici Srpskoj za svako izdržavano lice, niti veći od 50 odsto od ukupnih mjesečnih prihoda davaoca izdržavanja za sva lica koja traže izdržavanje. Dakle, osobe koje primaju izdržavanje sada su u povoljnijem položaju jer se minimalan iznos određuje od prosječne, a ne minimalne neto plate u RS. Prilikom utvrđivanja mogućnosti lica koje je dužno da daje izdržavanje sud će uzeti u obzir sva njegova primanja i stvarne mogućnosti da stiče povećanu zaradu, dakle ne uzima se u obzir samo novčano primanje koje ima na osnovu zaposlenja, već i njegova primanja po drugim osnovima i naročito njegova mogućnost da stiče zaradu”, dodaje on.

Navodi da Krivični zakonik RS propisuje krivično djelo izbjegavanje davanja izdržavanja za koje je propisana novčana kazna ili kazna zatvora do godinu dana.

“U praksi se rijetko dešava da ovim licima zaista bude određena kazna zatvora, vodeći se logikom da ako je lice koje je dužno da daje izdržavanje u zatvoru tek tad ne može da zaradi novac i plati izdržavanje na koje je obavezan, pa ni to ne ide u korist osobi koja prima izdržavanje. U našem zakonodavstvu i praksi najefikasnije se pokazala mjera oduzimanja putnih isprava licu koje je obavezano da daje izdržavanje. Ova lica često, pod izgovorom dodatne zarade, odlaze van granica BiH. Nakon što napuste državu jako je teško, skoro nemoguće, od njih prinudno naplatiti iznos na koji su obavezani, pa se tada može predložiti da policija oduzme putne isprave – pasoš i ličnu kartu, te da odbije zahtjev za izdavanje novih putnih isprava, sve dok imenovani u potpunosti ne izmiri novčano potraživanje na ime izdržavanja, a ovom mjerom je prinuđen da izmiri dug u kratkom roku”, zaključuje on.

Društvo

PEKARA ZA MNOGE POSTALA PRESKUPA! Kilogram bureka ide i do 28 KM, ne bi trebalo da je luksuz, A JESTE!

U Bosni i Hercegovini konstantno rastu cijene hrane.

Potrošači se, tako, suočavaju sa poskupljenjima kako osnovnih životnih namirnica, tako i ostalih proizvoda neophodnih svakom domaćinstvu.

Rastu i cijene u restoranima, ćevabdžinicama i pekarama, pa su i pite već postale luksuz za mnoge.

Prema podacima Republičkog zavoda za statistiku, kilogram sirnice u Srpskoj u septembru je u prosjeku koštao 14,7 KM, a u istom mjesecu lani 13,6 KM.

U septembru prije pet godine, prosječna cijena ove pite bila je 8,2 KM. Dakle, kilogram sirnice je u ovom periodu poskupio za čak 80 odsto?!

Cijena bureka su tek posebna priča…

Tako, kilogram ove pite ispod sača u Banjaluci ide i do 18 KM, a u Sarajevu i do nevjerovatne 22 KM.

U Banjaluci, burek ispod sača od sjeckane teletine težak nekih 300 grama, košta 8 KM, dok su Sarajevu kilogram ovog bureka ide i do 28 KM?!

Primjera radi, kilogram junetine košta oko 26 KM, a kilogram teletine oko 30 KM.

S druge strane, u burek od 250 grama, kako su nam potvrdili u jednoj pekari, ide tek 70 grama mesa?!

Naravno, pomenute pite se mogu naći i po nižim cijenama, ali su, i u toj varijanti, za mnoge preskupe.

– Životni standard većine je takav da je pita u pekari za mnoge preskupa. To ne bi trebalo da bude nikakav luksuz, a jeste. Kilogram bureka došao, maltene, kao kilogram svježe junetine?! To je van svake pameti – poručuju potrošači.

 

Nastavi čitati

Društvo

SPRIJEČIMO FEMICID ZAJEDNO: “Dok nas smrt ne rastavi”

Fondacija Udružene žene Banjaluka sinoć je, u Evropskoj kući kulture i nacionalnih manjina u Sarajevu, umjetničkim performansom otvorila kampanju „Dok nas smrt ne rastavi“, usmjerenu na sprečavanje femicida — jednog od najurgentnijih društvenih problema, ne samo u Bosni i Hercegovini već i u cijelom regionu. Performans je izvela aktivistica Maja Gasal, a kampanju je podržao renomirani modni kreator Adnan Hajrulahović Haad, čija je jedinstvena crna vjenčanica, kao centralni element performansa, postala snažan simbol borbe protiv femicida.

„Koliko god vjerovali da vjenčanja označavaju ljubav, sigurnost i novi početak, iskustva žena u BiH pokazuju drugu stranu — za mnoge je upravo dom, mjesto koje bi trebalo biti sigurno, postalo najopasnije mjesto. Za sve žene koje nisu dočekale pravdu, koje nisu dočekale zaštitu — na nama je da kao društvo budemo sposobni oduprijeti se nepravdi i nejednakosti koja dovodi do ubistva žena. Ne smijemo i ne možemo dozvoliti da se žene same skrivaju, bježe i preživljavaju u strahu. To dugujemo ne samo njima, nego i sebi. To radimo za svaku i svakog od nas, za naše kćerke, sestre, prijateljice, majke. Jer nasilje, zastrašivanje i strah ne smiju biti prihvatljivi“, kazala je Gorica Ivić, direktorica Fondacije Udružene žene Banjaluka.


Pod sloganom „Dok nas smrt ne rastavi“, kampanja je fokusirana na informisanje i edukaciju javnosti o tome kako prepoznati obrasce ponašanja koji najčešće vode ka femicidu — i kako pomoći nekome ko može biti u opasnosti. Ona predstavlja apel čitavoj zajednici da djeluje preventivno i spriječi buduće slučajeve femicida.

Prema raspoloživim podacima, u Bosni i Hercegovini je u posljednjih 10 godina prijavljeno više od 21.268 slučajeva nasilja u porodici, a svake godine prijavi se više od 2.100 slučajeva. U istom periodu ubijeno je 77 žena. Samo u ovom mjesecu u Bosni i Hercegovini ubijene su dvije žene. Alarmantne statistike pokazuju da je u većini slučajeva, čak u preko 77%, ubica bio intimni partner. „To su životi prekinuti nasiljem, na najbrutalniji mogući način. I to su one žene o kojima se pisalo u medijima, a mi ne znamo da li ih ima još koje su stradale na sličan način“, pojasnila je ozbiljnost situcije Ivić, jer zvanični registar vođenja slučajeva femicida u BiH i ne postoji.


Dom, mjesto koje bi trebalo da bude sigurno, ostaje najopasnije mjesto za žene koje trpe nasilje. Zato je crna venčanica, koju je kreirao Adnan Hajrulahović Haad, predstavljena u kampanji kao simbol sjećanja i upozorenja. Vjenčanica, koja obično simbolizuje ljubav, nadu i nove početke, ovdje nas podsjeća na žene koje su izgubile život zbog nasilja — i na odgovornost društva da reaguje na vrijeme. Kroz ovaj snažan simbol, kampanja postaje glas otpora femicidu i poziv na kolektivno djelovanje.

„Dizajn ima moć da vizuelno komunicira ono što riječi ponekad ne uspiju – da probudi nelagodu, empatiju, svijest i potrebu za promjenom. Odgovoriti ovakvom zadatku bilo je izazovno upravo zato što se radi o temi koja traži duboko poštovanje, ozbiljnost i senzibilitet. Trebalo je pronaći ravnotežu između izražajne kreacije i težine poruke koju ona nosi. Svojim radom želio sam pokazati da moda može biti društveno angažovana, da može biti glas protiv šutnje, umjetnost koja govori u ime onih koje više ne mogu govoriti. Ova haljina je moj doprinos borbi za svaku ženu, za život, dostojanstvo i slobodu“, poručio je Adnan Hajrulahović Haad, bh. modni dizajner.

„Voluminozni kroj, predimenzionirana dužina i naglašeni rukavi simbolizuju teret koji žena nosi, ali i prostor koji zaslužuje. Predimenzionirani rukavi podsjećaju na krila, ali i na okove, sugerišući istovremeno snagu i ograničenja s kojima se žene svakodnevno suočavaju. Veo postavljen oko vrata, koji se vizuelno povlači prema nazad, predstavlja pritisak, stezanje i nevidljivu silu koja predugo odvlači žene od sigurnosti i slobode. Ujedno, on je i simbol raskidanja – odluke da se nasilje imenuje, prepozna i zaustavi“, pojasnio je svoju kreaciju Haad.

Kampanja „Dok nas smrt ne rastavi“ nastavit će se u narednom periodu nizom aktivnosti usmjerenih na edukaciju javnosti — kroz informativne materijale, resurse i grupe podrške za žene koje doživljavaju nasilje, kao i za njihove zajednice. Fondacija Udružene žene podsjeća da femicid nije privatna stvar, već odgovornost cijelog društva — jer pravovremena reakcija ponekad može spasiti život.

 

Nastavi čitati

Društvo

FABRIKA NE RADI, berači gljiva na platnom spisku Šuma

Na dugom platnom spisku u Javnom preuzeću Šume Republike Srpske, godinama je, između ostalih, i 800 berača gljiva, šumskih plodova, koji se vode kao radnici fabrike za preradu tih istih plodova, koja nikada ništa nije preradila. Budući da ovi radnici ne rade ništa, a sektor u kojem rade stalno je u minusu.

Šume Srpske su još 2022. godine u Baljevom polju, nedaleko od Foče, otvorile fabriku za preradu šumskih plodova, u koju je uloženo oko 900.000 maraka. Ova fabrika nikad nije proradila, pa savremena skupocjena oprema -sušare, destilatori, hladnjača i ostalo, trunu i skupljaju prašinu. Direktor Šuma Blaško Kaurin kaže to je dobra investicija.

“Smatram da će to nekad da proradi. Potrebno nam je još vremena, bavimo se time i vjerujemo da ćemo uspjeti u tom. Uloženo jeste 900.000 maraka i bolje što je uloženo u nekretninu koju preduzeće danas posjeduje, nego da nije uloženo 900.000 maraka i ja ću uvijek podržati direktore šumskih gazdinstava koji ulažu u nekretnine ili nešto što će koristiti preduzeću. Ta nekretnina, ako je tad uloženo 900.000 maraka, najvjerovatnije danas na tržištu vrijedi milion i po pa možemo reći da smo stvorili neku vrstu akumulacije“, kaže Kaurin.

Narodni poslanik iz Foče Ognjen Bodiroga (SDS) ističe da je otvaranje ove fabrike proizvod predizborne kampanje. Čak je, kako kaže, bilo najavljeno da će se proizvodi ove fabrike izvoziti u Evropu. Međutim fabrika još ništa nije proizvela.

„Uloženo je 900.000 maraka u nešto što ne postoji. Dakle to je bio jedan klasični predizborni trik. Međutim znajući mentalitet ljudi i koji su to ljudi, koji u Foči godinama vode šumsko gazdinstvo, ja apelujem na tužilaštvo, sud, sve moguće institucije, istražne organe, da se bave porijeklom imovine i da istraže imovinu svih direktora ŠG Maglić, od poslije rata do dan danas, svih šefova radnih jedinica i vidjećete da su to ljudi, jedni od najbogatijih ne samo u Foči, nego na čitavom istoku Republike Srpske“, kaže Bodiroga.

“Trebalo je da se razmisli i analizira šta će ta fabrika donijeti Republici Srpskoj, kaže poslanik u Predstavničkom domu Parlamenta BiH Mira Peki (PDP). Sirovine za preradu ima, ali nema organizacije i volje, dodaje Pekić.

„Ovo je još jedan od pokazatelja da vlast u Republici Srpskoj ne zna šta radi, otvoriti fabriku u predizborno vrijeme, obećati radna mjesta i zaposliti radnike, ako tu već radi 800 ljudi, koji nemaju nikakva zaduženja i ne rade taj posao za koji su primljeni, za tu fabriku su data sredstva i na kraju ta fabrika ne radi. Nevjerovatno je da je neko samim elaboratom o oprvdanosti dozvolio da se napravi fabrika, koja nije zaživjela, koja nije uspjela da radi za ove tri godine”, kazala Pekićeva.

Ona ističe da je fabrika počela da radi ti radnici bi imali šta da rade i tada njihove plate ne bi bile trošak za Šume.

“Oni ne bi bili na teretu i tu svoju platu bi zaradili. Ovako, i pored svih troškova koje imaju Šume Republike Srpske i oni su na teretu i uz to još imaju teret te fabrike koja ne radi i pitanje je da li će uopšte i početi raditi“, kaže Pekić.

Ideja koja je predstavljena na otvaranju fabrike prije tri godine, bila je da sakupljači gljiva i šumskih plodova imaju siguran otkup po pravim cijenama, kako su tada naveli. Fabrika je trebalo da bude regionalni centar, a da se investicija polako otplaćuje, jer, kako su tada rekli, ekstraprofit nije cilj.

Nastavi čitati

Aktuelno