Međunarodni centar za rješavanje investicionih sporova u Vašingtonu (ICSID) je odlučio da slovenačka kompanija “Viaduct” ima pravo na odštetu od 39,8 miliona evra (77,61 miliona KM), a na kraju je za taj spor isplaćeno 110.688.333 KM i u pitanju su sredstva građana Republike Srpske.

Klub poslanika PDP-a je nedavno tadašnjem predsjedniku Vlade Radovanu Viškoviću postavio osam pitanja u vezi sa ovim slučajem, a na njih je odgovorio Petar Đokić, ministar energetike i rudarstva Republike Srpske, otkrivajući neke od detalja koji do sada široj javnosti nisu bili poznati.

“Ugovor o koncesiji sa ‘HES Vrbas’ Banjaluka u vlasništvu ‘Viaducta’ je zaključen 25. novembra 2004. godine. ‘Viaduct’ Portorož je 29. septembra 2015. godine dostavio dopis kojim Vladi saopštava da jednostrano raskida Ugovor o koncesiji”, tvrdi Đokić.

Prema njegovim riječima, protiv “Viaducta” nisu vođeni sporovi pred sudovima Republike Srpske. Ministarstvo se, tvrdi Đokić, obratilo Okružnom javnom tužilaštvu u Banjaluci u vezi sa istragom koju vodi protiv “Viaducta” i tri osobe, ali odgovor nisu dobili.

Klub poslanika PDP-a je, između ostalog, zanimalo i kada je započet arbitražni postupak “Viaducta” iz Slovenije pred ICSID u Vašingtonu, te koliko je Vlada Republike Srpske platila arbitražnu taksu itd.

“Arbitražni postupak je pokrenut 1. juna 2016. godine, kada je podnesen Zahtjev za arbitražu pred ICSID-om. Arbitražna taksa sa troškovima postupka je iznosila 300.000 USD. Pored ovih troškova, troškovi angažovanja advokata su iznosili 400.071 evro, a angažovanja vještaka za potrebe postupka 119.000 evra”, naveo je Đokić.

Sudeći prema Đokićevim riječima, “kesu” je morala da odriješi i BiH.

“Napominjemo da je BiH takođe pokrenula postupak poništaja arbitražne odluke u kojem je obavezana da plati 425.000 USD na ime arbitražne takse i troškova postupka, a da je u ovom postupku trošak advokata bio 409.033,5 evra, dok je iznos ostalih troškova bio 13.214,89 evra”, naveo je Đokić.

Ročište u postupku je, dodaje resorni ministar, održano od 7. do 11. decembra 2020. godine putem online prenosa zbog kovid-19 pandemije. Odluka ICSID-a je 19. aprila 2022. godine, tvrdi Đokić, dostavljena predstavnicima Vlade Republike Srpske, te je razmatrana na njenoj sjednici.

Upitali su iz PDP-a i na osnovu čega, odnosno koje dokumentacije je “Viaduct” dobio spor protiv Republike Srpske, a Đokuć na to odgovara da “nije moguće navesti pojedinačne konkretne dokumente koji su bili osnov zbog koga je spor protiv BiH dobijen, a zbog pravne i činjenične kompleksnosti ovog spora”.

“Tribunal je svoju odluku obrazložio na sljedeći način: Tuženi je prekršio standard poštenog i ravnopravnog postupanja prema investiciji tužilaca. Tuženi je postupio na proizvoljan i diskriminatoran način kad je u pitanju investicija tužilaca i nije poštovao legitimna očekivanja tužilaca. Кao posljedica toga, tužioci imaju pravo na odštetu u iznosu od 39,8 miliona evra (u ovaj iznos je uračunata i kamata obračunata po kamatnoj stopi ponderisanog prosječnog troška kapitala, u periodu do 12. novembra 2021. godine)”, navodi Đokić.

Dakle, po kursu od 1,95, u pitanju je 77,61 milion KM, a, podsjetimo, zamjenik ministra finansija i trezora BiH Muhamed Hasanović je prije nekoliko sedmica potpisao naloge za isplatu, te otkrio da je riječ o ukupno 110.688.333 KM. Ubrzo nakon toga, “Viaductu” su legle pare.

Suština je u sljedećem: Sud u Vašingtonu je odlučio da tužioci imaju pravo na kamatu nakon donošenja odluke, koja je, ispostaviće se, i obračunata, pa je od građana Srpske umjesto 77,61 milion KM izvučeno više od 110 miliona maraka.

Tuženi je, dodaje dalje Đokić, podnio zahtjev za poništaj odluke, i to 1. avgusta 2022. godine, a kojim je takođe traženo odlaganje izvršenja do okončanja postupka. Taj zahtjev je odbijen 1. maja 2024. godine.

Komentarišući Đokićev odgovor, Igor Crnadak, predsjednik Kluba poslanika PDP-a u Narodnoj skupštini Republike Srpske (NS RS), kaže da je očigledno da vlast na svaki način pokušava da se izbjegne rasprava o tome ko je odgovoran za “Viaduct”.

“Ne možemo prihvatiti tezu da je trebalo da platimo 70 miliona, a ne 110 ili 120. I tih 70 miliona je previše i u tih 70 miliona se kriju veliki lopovluk i veliki kriminal. S obzirom na to da smo i sa jedne i sa druge strane, i od vlasti i od opozicije, čuli poruke da se radi o korupciji na najvišem mogućem nivou, ponavljam svoj zahtjev i poziv svim klubovima poslanika u NS RS da što prije ovu temu imamo na sjednici NS RS i da što prije zajednički pozovemo pravosuđe kao nezavisnu granu vlasti da oni utvrde ko je odgovoran i ko mora u zatvor”, rekao je Crnadak za “Nezavisne novine”.

Potrebno je da i vlast i opozicija, dodao je, pošalju poruku, da neće nikad prihvatiti da odgovor bude da niko nije kriv.

“Neko mora biti kriv”, naglasio je Crnadak u izjavi za “Nezavisne novine”.

Administracija predsjednika SAD Donalda Trampa imenovala je Džona Ginkela za otpravnika poslova Ambasade SAD u BiH umjesto Danijela Koskog, potvrđeno je za portal “Avaza”.

On je već stigao u Sarajevo i očekuje se da uskoro i formalno preuzme poziciju od Koskija, koji je bio prvi čovjek ambasade nakon odlaska ambasadora Majkla Marfija.

Ginkel bi, prema nezvaničnim informacijama, trebao imati nešto veća ovlaštenja od Koskog i, kako se navodi, on bi se mogao nazvati i “kriznim ambasadorom”. Mandat Ginkela će trajati jednu godinu, što znači da izbor ambasadora još neće biti gotov. Ginkel u BiH stiže iz Ukrajine, gdje je takođe bio otpravnik poslova do maja ove godine. Riječ je o karijernom diplomati, koji je ranije bio i direktor Kancelarije za avganistanska pitanja u Stejt Departmentu.

Ginkel je bio i politički savjetnik za pitanja Kosova, zamjenik političkog savjetnika u Misiji SAD pri Organizaciji za evropsku bezbjednost i saradnju, a obavljao je i dužnosti u američkim ambasadama u Rigi i Sarajevu.

Ginkel je obrazovanje stejao na Univerzitetu u Pensilvaniji, a doktorat je završio na Washington University u Sent Luisu.

Napad na Branislava Borenovića, poslanika PDP u Predstavničkom domu Parlamentarne skupštine BiH, pokrenuo je pitanje politički motivisanog nasilja i opšte pravne nesigurnosti u Republici Srpskoj. Ovaj incident samo je najnoviji u nizu napada na političke protivnike i novinare, za koje se smatra da su rezultat atmosferе nasilja koja je već dugo prisutna u političkom životu Republike Srpske. Poslanik u Predstavničkom domu Parlamentarne skupštine BiH Branislav Borenović 5. septembra brutalno je napadnut ispred zgrade u kojoj živi u Banjaluci. Dvojica napadača koje je u automobilu čekao vozač, Borenovića su poprskala biber sprejom i pobjegla.

Još uvijek nije poznato ko su napadači.

Iz Okružnog javnog tužilaštva Banjaluka kažu da su od policije tražili hvatanje počinioca.

„Tužilac je naložio policijskim službenicima Policijske uprave Banja Luka, da preduzmu potrebne istražne radnje i mjere (izuzmu video nadzor, saslušaju oštećenog, pribave medicinsku dokumentaciju itd…) te da preduzmu radnje na otkrivanju i identifikovanju počinilaca krivičnog djela Tjelesna povreda iz člana 131. stav 1. KZ RS“, odgovorili su nam iz Tužilaštva.

Na naš upit da li je Policijska uprava Banjaluka došla do novih saznanja nismo dobili odgovor.

Ranije je saopšteno da se intenzivno radi na rasvjetljavanju slučaja. Najveći krivac za atmosferu linča na neistomišljenike jeste Milorad Dodik, smatra novinar i urednik portala Buka Aleksandar Trifunović.

„Mi imamo otvorenu tiraniju od strane Milorada Dodika. Njemu nije problem da optužuje neistomišljenike za izdaju, da poziva narod da se obračunava sa njima, a s druge strane kada se desi ovakav slučaj kaže da se nada da će policija to riješiti. S jedne strane konstantno pozivate na nasilje, a kada se ono desi perete se kao da nemate ništa sa tim. To je licemjerno i iza svakog ovakvog napada stoji poziv na napad koji najčešće sam Milorad Dodik izdaje“, objašnjava Trifunović.

Nikada nije otkriveno ko je ubio Milana Vukelića prije gotovo 20 godina. Skrivene su ostale i ubice Davida Dragičevića.

Čak i kada dođe do hapšenja počinioca djela, njihovi nalogodavci ostaju skriveni.

Ne zna se ko je naredio ubistvo Slaviše Krunića, ali ni napad na novinara Vladimira Kovačevića koji je okarakterisan kao pokušaj ubistva.

Još uvijek se ne zna ko je zapalio automobil Nebojše Vukanovića. Nema ni epiloga u slučaju oštećenja vozila novinara Nikole Morače i Aleksandra Trifunovića.

„Kako to da institucie ne znaju kada i ko je mogao imati kapacitet da takve stvari radi, a da sve ove godine ne bude otkriven. Konkretno u mom i slučaju kolege Morače mi ni dvije i po godine kasnije nemamo epilog. Pravosudni organi služe primarno da štite sam poredak, ali ne i nas koji živimo ovdje. Nije bitno da li ste neistomišljenici, funkcionisanje prava je rezervisano samo za članove poretka, članove sistema koji ga čine, a mi ostali kako se snađemo“, smatra Trifunović.

Pravosudne institucije, smatra Trifunović, u strahu su od toga do koga bi mogle doći pokretanjem ozbiljnih istraga. Umjesto pravde, istrage se završavaju u najboljem slučaju kažnjavanjem direktnih izvršilaca, ali ne i onih koji iz sjenke naređuju premlaćivanja, napade i ubistva.

(BN)