Još jedan brutalan femicid dogodio se u nedjelju naveče u mjestu Miričina kod Gračanice, kada je Safet Kovačević (68) iz lovačke puške usmrtio suprugu Nerminu Kovačević (68) te počinio samoubistvo. Iz organizacija koje se bore protiv nasilja nad ženama napominju da prisustvo oružja povećava rizik od femicida čak pet puta.

Ispred porodične kuće pucao na suprugu
Teško ubistvo dogodilo se oko 19.30, kada je, prema navodima federalnih medija, Kovačević u dvorištu porodične kuće iz lovačke puške pucao na suprugu.

Nakon toga je pucao sebi u glavu, a preminuo je nešto kasnije, tokom transporta u vozilu hitne pomoći.

Iz Ministarstva unutrašnjih poslova Tuzlanskog kantona (MUP TK) su potvrdili da je oko 19.40 sati PS Gračanica zaprimila prijavu da je u mjestu Miričina, grad Gračanica, došlo do upotrebe vatrenog oružja i da ima povrijeđenih lica.

Preminuo u vozilu hitne pomoći
“Na mjesto događaja upućeni su policijski službenici PS Gračanica i OKP PU Gračanica, kao i SHMP Doma zdravlja Gračanica. Navodi prijave su potvrđeni, a na mjestu događaja zatečeno je tijelo žene N.K. bez znakova života, dok je povrijeđeni muškarac S.K. sanitetskim vozilom upućen u zdravstvenu ustanovu, ali je u vozilu naknadno preminuo”, navode iz MUP-a TK.

Dodaju da je o događaju obaviješten kantonalni tužilac KT TK koji je rukovodio uviđajem.

Iz Fondacije “Udružene žene” naglašavaju da vatreno oružje, u kontekstu nasilja u porodici, nije pitanje posjedovanja, već pitanje života i smrti.

“U nedjelju naveče je ubijena žena u Gračanici iz lovačke puške dok je pokušavala pobjeći od nasilja. Oružje je sredstvo stalne prijetnje, zastrašivanja, kontrole i održavanja moći nad žrtvom”, ističu iz Fondacije.

Oružje povećava rizik od femicida
Prema njihovim navodima, prisustvo vatrenog oružja povećava rizik od femicida čak pet puta.

“Svako vatreno oružje u domu u kojem postoji nasilje je potencijalna smrtna presuda za ženu. Bosna i Hercegovina spada među zemlje sa velikim brojem komada vatrenog oružja u civilnom posjedu. Prema dostupnim podacima, u zemlji je registrovano više od 370.000 komada legalnog oružja, dok procjene ukazuju da znatne količine neregistrovanog oružja i dalje ostaju u privatnom posjedu”, pojašnjavaju te dodaju da prisustvo oružja predstavlja stalni izvor straha, čak i kad nije upotrijebljeno.

“Prevencija femicida mora uključivati i efikasne mehanizme/procjene za dodjelu dozvola i oduzimanje oružja, bolju procjenu rizika, dosljedno provođenje zaštitnih mjera i jačanje saradnje između policije, pravosuđa i organizacija koje pružaju podršku ženama. A, prije svega, prevencija femicida znači da vjerujemo žrtvi kad kaže da se boji da će biti ubijena!”, ističu iz Fondacije “Udružene žene”.

Ubijene žene u Tuzlanskom kantonu
Prema podacima prikupljenim iz ranijih medijskih izvještaja, u Tuzlanskom kantonu je u periodu od 2013. pa do kraja 2025. godine ubijeno čak 16 žena od strane partnera (bivšeg), sina i svekra, dok je staricu u Gradačcu usmrtio muškarac od ranije poznat policiji. Takođe, evidentiran je i jedan slučaj pokušaja ubistva supruge.

U ovoj godini još jedna žena, tj. Nermina Kovačević je brutalno ubijena na području ovog kantona.

Novinarka Ženi Lebl osuđena je na dvije i po godine robije nakon što je u redakciji prepričala vic o Josipu Brozu Titu. Njena priča postala je jedno od najpoznatijih svjedočanstava o Golom otoku

O Golom otoku, zloglasnom zatvoru za političke zatvorenike iz perioda SFRJ, mnogo se govorilo, ali i danas postoje brojne nepoznanice o životu iza njegovih zidina. Mnogi su na tom izolovanom ostrvu završili zbog ispričanog vica, otpjevane pjesme ili jednostavno zato što su se našli na pogrešnom mjestu u pogrešno vrijeme.

Jedna od najpoznatijih priča vezanih za Goli otok jeste sudbina novinarke Ženi Lebl, Beograđanke jevrejskog porijekla, koja je sa samo 22 godine osuđena na dvije i po godine robije zbog vica o Josipu Brozu Titu.

U vrijeme kada je služila kaznu, o njenom slučaju gotovo da se nije govorilo, a o iskustvima sa Golog otoka nije se smjelo javno pisati. Tek mnogo godina kasnije njena priča dospjela je u javnost. Jedan od tekstova o Ženi Lebl objavila je 2013. godine Politika, list u kojem je nekada radila, a prenio ga je i Blic.

Kako se navodi, kolega joj je ispričao šalu da je Jugoslavija pobijedila na međunarodnom takmičenju u cvijeću jer je uzgojila ljubičicu tešku 100 kilograma, aludirajući na stihove pjesme “Druže Tito, ljubičice bijela, tebe voli omladina cijela”. Kada je taj vic prepričala u redakciji, ubrzo su po nju došla dvojica pripadnika UDBE.

View this post on Instagram

A post shared by Патриоте Српске (@patriotesrpske)

Optužena je da govori protiv Tita i da nije prijavila “narodnog neprijatelja” od kojeg je čula sporni vic. Nakon hapšenja odvedena je u zatvor UDBE Glavnjača, zatim u logor Ramski rit, potom u Zabelu, na Sveti Grgur i na kraju na Goli otok.

Od aprila 1949. do oktobra 1951. godine prošla je kroz pet zatvora. Tokom tog perioda od nje je zahtijevano da prizna krivicu i promijeni svoje stavove. U međuvremenu je isključena i iz Udruženja novinara.

Kada je konačno puštena na slobodu, posljedice zatvorskog života bile su vidljive. Njen brat Saša, vidjevši je nakon izlaska iz zatvora, rekao je da izgleda kao povratnica iz Aušvica.

Po povratku u Beograd nije nailazila na razumijevanje okoline. Podršku je imala uglavnom u krugu najbliže porodice, pa je izlaz iz teške situacije pronašla u odlasku iz zemlje. Nakon brojnih administrativnih prepreka uspjela je da dobije pasoš i preko Italije se preseli u Izrael, gdje je nastavila život u Haifi.

Važan trenutak dogodio se u proljeće 1986. godine, kada se u Jerusalimu srela sa književnikom Danilom Kišom. Tokom njihovog razgovora pridružila im se Eva Nahir Panić, takođe nekadašnja zatočenica Golog otoka. Potresen svjedočenjima dvije žene, Kiš je tada prvi put saznao da su na Golom otoku postojali i logori za žene.

Smatrao je da ta priča mora biti zabilježena kao dokumentarno svjedočanstvo. Rezultat toga bio je serijal “Goli život”, koji je režirao Aleksandar Mandić. Emitovan je u februaru 1990. godine i tada je široj jugoslovenskoj javnosti prvi put detaljnije predstavljena sudbina žena zatočenih na Golom otoku i Svetom Grguru.

Danilo Kiš nije dočekao emitovanje serijala, niti objavljivanje knjige “Ljubičica bela”, koju je upravo on podsticao Ženi Lebl da napiše. Knjiga je u Izraelu postala bestseler, a 1990. godine objavljena je i u Srbiji.

U njoj je Ženi Lebl opisala surovu svakodnevicu logora, glad, žeđ, poniženja i psihička maltretiranja kojima su bile izložene zatvorenice. Njeno svjedočanstvo otvorilo je javnosti temu o kojoj se decenijama ćutalo.

Jedan od najpotresnijih citata iz knjige glasi:

“Samo žedni znaju cijeniti vodu. Bile smo okružene morem, a žedne do ludila”.

Ženi Lebl rođena je 1927. godine u Aleksincu, a njena porodica se 1933. preselila u Beograd. Do posljednjih dana života bavila se istraživačkim radom, ostavljajući iza sebe dragocjena svjedočanstva o jednom od najmračnijih poglavlja jugoslovenske istorije.

Nakon što je Vlada Federacije BiH imenovala vanrednu upravnicu u Novoj Željezari, nadležni sud bi uskoro trebalo da verifikuje to imenovanje, dok je za 25. jun zakazano ročište u vezi sa stečajnim postupkom koji je ranije predložila uprava kompanije.

Kazao je to za “Nezavisne novine” Rašid Fetić, predsjednik Sindikata Nove Željezare Zenica, ističući da se radnici trenutno nalaze u svojevrsnom vakuumu i čekaju odluke suda i nadležnih institucija.

Radnici se nadaju pokretanju proizvodnje u septembru
“Radnici se nadaju da bi proizvodnja u Novoj Željezari mogla ponovo biti pokrenuta u septembru”, rekao je Fetić.

On pojašnjava da radnici podržavaju aktivnosti pokrenute kroz poseban zakon o Željezari, naglašavajući da je cilj sačuvati fabriku, radna mjesta i omogućiti nastavak proizvodnje.

“Raspoloženje je sigurno bolje nego prije mjesec dana, kada se intenzivno govorilo o gašenju i zatvaranju fabrike. Radnici podržavaju odluke Vlade Federacije Bosne i Hercegovine i pozdravljaju poteze koji imaju za cilj spas Željezare, očuvanje radnih mjesta i, u konačnici, industrije u Federaciji BiH”, rekao je Fetić.

Vanredni upravnik kao ključni korak
Govoreći o narednim koracima, istakao je da će jedan od ključnih trenutaka biti imenovanje vanrednog upravnika, koji će preuzeti upravljanje kompanijom i odgovornost za donošenje važnih odluka.

“Vanredni upravnik će imati sve nadležnosti i preuzeti odgovornost za vođenje kompanije. Potrebno je formirati kvalitetan tim, nastaviti saradnju sa institucijama i krenuti u nabavku sirovina kako bismo najkasnije do jeseni ponovo potpalili visoku peć”, kazao je Fetić.

Dodao je da Sindikat ne razmišlja samo o trenutnom rješavanju problema, već i o dugoročnoj budućnosti jednog od najvažnijih industrijskih giganata u zemlji.

“Ne razmišljamo kratkoročno. Vjerujemo u budućnost Željezare. Uz određena ulaganja i stručne ljude moguće je osigurati njen opstanak. Najvažnije je da postoje ljudi koji žele sačuvati ovu fabriku”, poručio je.

Fetić je naveo da radnici i dalje obavljaju neophodne aktivnosti u pogonima te da će za ponovno pokretanje proizvodnje biti potrebno osigurati znatna sredstva za nabavku osnovnih sirovina.

“Radnici su iskoristili dio godišnjeg odmora, ali su se vratili u fabriku i rade ono što je potrebno. Najveći izazov biće nabavka koksa i rude, za šta će biti potrebno između 50 i 60 miliona KM. Nakon toga možemo osigurati proizvodnju za naredna dva do tri mjeseca”, rekao je.

Prema njegovim riječima, dodatna ulaganja biće potrebna i u postojeće proizvodne kapacitete.

“Na visokoj peći i u Čeličani postoji oprema i materijal koji zahtijevaju određena ulaganja u narednom periodu. Vjerujem da bismo novu godinu mogli dočekati u znatno pozitivnijoj atmosferi i sa jasnijom perspektivom za fabriku”, kazao je Fetić.

Radnici vjeruju u opstanak Željezare
Osvrćući se na postupak pred sudom, rekao je da očekuje profesionalno postupanje institucija te da bi cijeli proces konačno trebalo da bude okončan.

“Nemam razloga ni da vjerujem ni da ne vjerujem sudu. Oni treba da postupaju po svojoj savjesti i ovu agoniju privedu kraju”, poručio je.

Među zaposlenima i dalje prevladava uvjerenje da treba vjerovati u opstanak fabrike, iako konačan ishod zavisi od sudskih i institucionalnih odluka.

“Stečaj nije dobra opcija i smatramo da nije osnovan. Vrijeme će pokazati”, kazao je Fetić, dodajući da i u slučaju otvaranja stečajnog postupka očekuju da on bude vođen na način koji bi omogućio nastavak proizvodnje.

Podsjetimo, u februaru ove godine pokrenut je prethodni postupak radi utvrđivanja uslova za otvaranje stečajnog postupka nad Novom Željezarom Zenica.

Za privremenog stečajnog upravnika imenovan je Jasmin Hadžirašidović iz Zenice.

U međuvremenu, Dom naroda Parlamenta Federacije BiH usvojio je 11. juna Prijedlog zakona o postupku vanredne uprave u privrednom društvu Nova Željezara Zenica.

Kako je ranije za “Nezavisne novine” rekao Kenan Mujkanović, predsjednik Sindikata metalaca Zeničko-dobojskog kantona, usvajanje zakona predstavlja priliku za oporavak kompanije, ali ne i konačno rješenje njenih problema.

“Neki ga nazivaju zakonom za spas Željezare, ali ovo je prije zakon za posljednju šansu. Usvajanjem ovog zakona apsolutno nisu riješeni problemi koji su nas doveli u ovu situaciju, ali se otvara nova perspektiva”, kazao je Mujkanović.