Connect with us

Politika

Vlada Srpske u izvještaju SB UN dostavila ZAKLJUČKE MEĐUNARODNE KOMISIJE

Vlada Republike Srpske je uz 31. izvještaj Savjetu bezbjednosti Ujedinjenih nacija dostavila i priloge među kojima su zaključci Međunarodne komisije za istraživanje stradanja svih naroda u srebreničkoj regiji u periodu 1992-1995. godina.

U navedenim zaključcima je navedeno da su, nakon temeljne istrage, utvrdili da su “ubistva u Srebrenici 1995. godine bila ratni zločin, ali da se nije dogodio, niti pojedinačni zločin genocida, niti genocid uopšte”.

Riječ je o poglavlju 11 Izvještaja Međunarodne komisije za istraživanje stradanja svih naroda u srebreničkoj regiji u periodu 1992-1995. godina.

– Izvještaj je sastavljen na osnovu naučne metodologije od strane eminentnih stručnjaka svjetskog ranga iz svojih oblasti sa prestižnih univerziteta i instituta, na čelu sa izraelskim istoričarem Gideonom Grajfom, koji je profesor na Univerzitetu u Teksasu i jedan od vodećih istraživača Holokausta u svijetu, dok su ostali članovi Komisije bili su istaknuti akademici iz SAD, Јapana, Australije, Nigerije, Italije, Srbije i Njemačke – ističe se u saopštenju Vlade Srpske.

U izvještaju je navedeno da je zločin u Srebrenici 1995. godine uslijedio nakon etničkog čišćenja te regije od strane muslimanske-bošnjačke vojske, u kojem su na stotine srpske djece, žena i staraca namjerno mučene i ubijene.

– Srpski narod dožio je strašne zločine na ovom području, što je potpuno zanemareno, već postoje namjere da se prikaže da su bošnjačke žrtve u Srebrenici jedine žrtve – navodi se.

Ubistva srpskih civila, uključujući djecu
Takođe, rečeno je da srebreničku regiju, odnosno Srednje Podrinje, sa istorijskog aspekta nije moguće posmatrati u svjetlu događaja iz jula 1995. godine, jer kako se može vidjeti iz izvještaja, sukobi između Srba i muslimana u Srednjem Podrinju započeli su aprila 1992. godine, a početkom maja izntenzivirale su se napadačke aktivnosti muslimanskih oružanih snaga na području opštine Srebrenica, koje su započele sistematičnu kampanju etničkog čišćenja srpskih sela u okolini Srebrenice, sa ciljem zauzimanja Bratunca i presijecanja Republike Srpske na dva dijela.

Kako je opisano u izvještaju, jedno od većih srpskih sela u Srebrenici, Podravanje, napadnuto je 24. septembra.

Tada je ubijen 31 civil i pripadnik seoskih straža, nekoliko ih je zarobljeno, a selo je spaljeno.

Srpsko selo Fakovići u opštini Bratunac, spaljeno je 5. oktobra, a ubijeno je 28 civila i pripadnika seoskih straža, od čega 12 žena.

– Svega nekoliko dana kasnije (8. oktobra) u opštini Zvornik, u selima Šetići i Malešići, ubijeno je 14 civila i pripadnika seoskih straža srpske nacionalnosti. Veliki napad muslimanskih snaga iz Srebrenice na srpska sela Bjelovac, Sikirići i Loznica u opštini Bratunac odigrao se 14. decembra 1992. godine – podsjećaju u izvještaju.

U ovom napadu ubijena su 62 lica srpske nacionalnosti, dok su mnogi Srbi, uglavnom žena i djeca odvedena u zarobljeništvo. Јedna grupa žena i djece, njih 17, razmijenjena je 6. februara 1993. godine.

– Na veliki hrišćanski praznik Božić 7. januara 1993. godine muslimanske jedinice iz Srebrenice započele su opsežan napad na srpska sela u opštini Bratunac, posebno ciljajući selo Kravicu – ističe se u saopštenju.

Dodaje se da je tom prilikom prognan sav srpski živalj, dok su sela bila razrušena, popaljena i opljačkana. U napadu je ubijen 51 civil i pripadnik seoskih straža.

Јedan dio Srba je, kako se navodi, zarobljen i odveden u Srebrenicu.

– U istom naletu i u sklopu velike ofanzive koja se izvodila prema opštini Bratunac, muslimanske snage su 16. januara 1993. godine izvršile napad na Skelane. Srpsko civilno stanovništvo na ovom području bilo je u okruženju sa tri strane, te je pod pritiskom protjerano u Srbiju – navodi Vlada Srpske u svom izvještaju.

Dodaju da je u napadu ubijeno 57 civila i pripadnika seoskih straža.

Vlada Srpske dalje ističe da napadom na Skelane 16. januara 1993. godine od strane muslimanskih snaga sa sjedištem u Srebrenici čije su akcije bile koordinisane od strane vojnog i političkog vrha iz Sarajeva, zaokružena je teritorija muslimanske enklave Srebrenica, u tom trenutku etnički najčistijeg područja u ratnoj Bosni i Hercegovini.

Demilitarizacija Srebrenice i Žepe
Muslimanske oružane snage, takozvane ARBiH, su na ovom području očigledno počinile brutalne i sistematske zločine za koje je njihova komanda u Sarajevu znala.

Sa druge strane, do ovog perioda bilo je i napada Vojske Republike srpske na oružane snage tzv. ARBiH u muslimanskim naseljima, u kojima je stradao određen broj vojnih obaveznika i civila.

U izvještaju podsjećaju da je sredinom aprila 1993. godine postignut je Sporazum o demilitarizaciji Srebrenice i Žepe, koji su potpisali predstavnici VRS, tzv. ARBiH i UN-a koji su bili garant provođenja ovog sporazuma odnosno i demilitarizacije enklava Srebrenica i Žepa, ali ističu da muslimanske snage u Srebrenici na čelu sa svojim rukovodstvom u Sarajevu ni u jednom trenutku nisu dozvolile da budu razoružane, nego su na demilitarizovanu zonu gledali kao na utočište za reorganizaciju svojih vojnih potencijala iz kojeg bi u buduće mogli da vrše dejstva po dubini Vojske Republike Srpske.

– Od kada je stupio na snagu ovaj Sporazum pod pokroviteljstvom UN-a od sredine marta 1993. pa do sredine ljeta 1995. godine pripadnici 8. OG, osnosno 28. divizije ubili su oko 450 srpskih civila i vojnika na području oko Srebrenice. Sa druge strane, u periodu od 1992. godine pa do početka 1995. godine, prema muslimasnkim i drugim izvorima muslimanska strana je u ovoj regiji imala oko 2.100 poginulih, od kojih je, kako je navedeno u zvaničnoj monografiji 28. divizije tzv. ARBiH, 1.800 bilo vojnika, od kojih je određen broj danas sahranjen u Memorijalnom centru Srebrenica – Potočari – stoji u izvještaju.

U izvještaju se može vidjeti da su, zbog sve agresivnijeg djelovanja pripadnika 28. divizije i realne opasnosti da se ostvare njihovi vojno-politički planovi o presijecanju Republike Srpske u Srednjem Podrinju, snage VRS krenule sa izvođenjem akcije kodnog naziva „Krivaja 95“. Prvobitna akcija nije predviđala zauzimanje samog grada Srebrenica, ali kako je 28. divizija odlučila da napustiti odbranu grada i svoje porodice i krene u proboj iz okruženja, VRS je odlučila da uđe u sam grad.

– Posmatrajući novonastalu situaciju iz vojno-taktičkog aspekta, pri tome imajući u vidu nizak broj žrtava i dovoljno materijalno tehničkih sredstava, kao i podršku holandskog bataljona UNPROFOR-a, da je 28. divizija odlučila da brani grad do samog pada Srebrenice ne bi došlo tako lako – naglašava se.

Proboj prema Tuzli
Ipak, komanda 28. divizije naredila je da se u Šušnjarima okupi svo aktivno i rezervno vojno osoblje, srebrenička policija, i svi borbeno sposobni muškarci iz Civilne zaštite i radne obaveze. Svi stacionirani vojni obveznici u Šušnjarima primili su naređenje da izvrše borbenu operaciju proboja prema Tuzli i formirali su borbeni poredak koji se zaputio prema Tuzli kroz teritoriju pod kontrolom VRS-a. U koloni se nalazilo oko 12.500 ljudi.

Relevantni izvori, prvenstveno dokumenti vojne i civilne bezbjednosti tzv. Republike BiH, zatim dokumenti MKSЈ, potvrđuju vojni status kolone. Izjave učesnika u proboju koje su date organima civilne i vojne bezbjednosti BiH, a koje su citirane u ovom izvještaju, detaljno opisuju vojnu prirodu kolone, vojni statusu česnika, lanac komandovanja, borbeni raspored, naoružanje itd. Takođe, kolona je trebala proći put, izvršiti proboj, pod borbom dug preko 80 kilometara i sukobila se sa oko ukupno 4.000 pripadnika VRS.

Rekonstrukcija događaja vezana za kretanje pomenute kolone, odnosno proboj iz okruženja, predstavlja jedan od značajnih dijelova Izvještaja Komisije. Na osnovu postulata krivične istrage put i dešavanja za kolonu praćena su od mjesta iz sata u sat, i iz dana u dan. Na osnovu procjene gubitaka bazirane na izjavama preživjelih svjedoka u proboju i izvještajima tzv. Armije BiH, sa velikom vjerovatnoćom možemo reći da je tokom cijele rute kretanja kolone stradalo u borbama, međusobnimo bračunima i samoubistvima između 4.000 – 5.000 ljudi.

– Upravo na osnovu tog broja, kao i analizirajući ukupan broj stradalih, bili smo u mogućnosti da vršimo procjenu broja zarobljenih učesnika u proboju. Na osnovu analiziranih podataka, komisija je procijenila da je minimalan broj zarobljenih pripadnika muslimanske vojske, redovnog i rezervnog sastava, između 1.500 – 2.000 a maksimalan između 2.500 – 3.000 ljudi – ističe se.

Kako bi se utvrdio broj osoba koje su ubijene u masovnim strijeljanjima, polazilo se od pretpostavke da je ukupan broj zarobljenih učesnika u proboju maksimalan broj strijeljanih lica. Pored toga, mora se uzeti u obzir činjenica da određeni broj zarobljenika nije strijeljan, već da je kasnije razmijenjen. Dakle, ovaj pomenuti broj od maksimum 2.500-3.000 zarobljenih, odnosno strijeljanih lica u periodu od 14. do 16. jula 1995. godine, do koga je došla kriminalistička istraga je u potpunosti u skladu sa rezultatima forenzičko-antopološke analize vršene od strane Komisije.

Budući da su svi masovno pogubljeni pojedinci u početku bili ukopani u primarne grobnice, iz ugla forenzičke arheologije urađena je analiza tih grobnica. Forenzička analiza pokazala je da, teoretski uzevši, najveći broj individua koje su mogle da se nalaze u primarnim grobnicama ne prelazi 3.715 individua, i to samo u slučaju da su grobne jame iskorištene u potpunosti – bez praznog prostora između tijela.

Manipulacija imenima žrtava
Takođe u izvještaju se navode manipulacije sa imenima žrtava, o čemu je detaljno u Izvještaju navedeno na stranama 367-385, 400-401.

U izvještaju kada se govori o pojmu genocida u kontekstu dešavanja u srebreničkoj regiji i presudama Međunaronog krivičnog suda za bivšu Јugoslaviju ( MKSЈ-a), neosporno treba kritički posmatrati činjenicu da je Tribunal imao suviše ograničen pogled na događaje iz jula 1995. godine.

– MKSЈ nije raspravljao o raznim motivima poput onog da je i srpska strana ponudila razmjenu Srebrenice i Žepe za teritoriju pod kontrolom Srba u i oko Sarajeva, nije se osvrnuo ni na konstantnu vojnu prijetnju koju je predstavljala 28. divizija tzv. ARBiH koja je bila stacionirana u Srebrenici u trenutku demilitarizacije od 1993. godine – navodi se u izvještaju Vlade RS.

Dodaje se da je nakon temeljne istrage Nezavisne međunarodne komisije za istraživanje stradanja svih naroda u srebreničkoj regiji u periodu 1992-1995. godine, zaključeno da se u Srebrenici nije dogodio, niti pojedinačni zločin genocida, niti genocid uopšte.

Iako Komisija ne smatra ubistva koja su se dogodila oko Srebrenice genocidom, ona u uvažava činjenicu da su hiljade ljudi (uglavnom ratnih zarobljenika) ubijene i da odgovorne za ove zločine treba kazniti.

– Svako licitiranje brojkama veoma dehumanizujuće za sve žrtve svih naroda, jer su tu radi o ljudskim životima i sudbinama u ratu i da su brojke u ovom slučaju navedene isključivo za potrebe naučnog istraživanja bez želje da se bilo koja žrtva negira ili ponizi – zaključeno je u izvještaju, piše RTRS.

Related Topics:

Politika

Ko će SNOSITI ODGOVORNOST? Slučaj „Vijadukt“ pao u zaborav

Ko je kriv za to što je BiH, odnosno Republika Srpska, izgubila 110 miliona KM zbog spora sa slovenačkom firmom Vijadukt u vezi izgradnje hidrocentrale na Vrbasu, kako je došlo do toga i hoće li nego odgovarati? Ovo su izgleda retorička pitanja, iako bi bilo logično da ovakva afera dobije konačni epilog.

Bosna i Hercegovina je po odluci Arbitražnog vijeća u Vašingtonu platila slovenačkoj firmi Vijadukt oko 110 miliona KM (51.388.046,69 evra i 6.024.881,66 dolara). Plaćanje je izvršeno nakon oduke Kristijana Šmita.
Prije plaćanja, pa i nakon nametanja odluke javnost je brujala o ovom slučaju, a kada su Slovenci naplatili svoje – svi ćute.

Politička situacija, presuda Miloradu Dodiku, predsjedniku Republike Srpske, izbori i referendumi, bacili su u drugi plan sva sporna pitanja koja su mjesecima zaokupljala pažnju javnosti, pa između ostalog i aferu Vijadukt.

Branislav Borenović, predsjednik Komisije za borbu protiv korupcije Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine rekao je da je jasno da se ovdje radi o ogromnoj muljaži i otimačini 110 miliona KM.

– Vidimo da se preko vrlo čudnih računa ta transakcija, nažalost, desila. Na potezu su tužilaštva u BiH, a posebno tužilaštva u Republici Srpskoj, i trebaju pod hitno izdati naredbu o otvaranju istražnih radnji, saslušati sve koji su bili uključeni u ovu pljačku, kako sa strane Vijadukta tako i sa strane Vlade Republike Srpske koja je izgubila spor pred Međunarodnim centrom za rješavanje investicionih sporova (ICSID) u Vašingtonu – naglasio je Borenović.

On smatra da treba procesuirati „sve te likove, a posebno domaće pomagače koji su mutnim radnjama u zadnjih desetak godina omogućili Vijaduktu da dođe do ovog nevjerovatnog iznosa a da skoro ni feninga nisu uložili“.

– Mi smo ovu aferu otvorili kroz Komisiju za borbu protiv korupcije PD PS BiH, održali javna saslušanja, došli do brojnih saznanja i materijala, predložili zaključke koje je Predstavnički dom usvojio i zatražili hitno postupanje pravosudnih institucija za ovaj očigledan primjer korupcije. Sve materijale i naša saznanja smo dostavili Tužilaštvu BiH.

Republici Srpskoj je kroz ovu aferu Vijadukt oteto 40 vrtića i škola, jer se toliko škola i vrtića za taj iznos moglo napraviti, da više ne slušamo vijesti da je 2.500 mališana u Banjaluci ili u nekim drugim mjestima ostalo bez mjesta u vrtićima – rekao je Borenović.
Dodao je da su evidentni tišina i ćutanje u vladajućim strukturama, niko iz SNSD-a ni riječi da progovori nakon što je prebačeno 110 miliona KM Vijaduktu.

– Ćuti SNSD, Dodik, Amidžić…ko zaliveni, ni riječi…mi nastavljamo vršiti pritisak na pravosuđe, moraju se procesuirati i pohapsiti svi odgovorni za ovu sramnu otimačinu narodnog novca – istakao je on.

Srđan Traljić iz Transparensi Internešnala BiH smatra da pravosudne institucije sada treba da daju odgovor javnosti i građanima ko je kriv za toliku štetu. On smatra da se cijeli slučaj mogao riješiti daleko jeftinije, ali da je, umjesto toga, spor završio gubitkom arbitraže.

Prema njegovim riječima, potrebno je utvrditi sve – od toga ko je potpisao štetan ugovor, do onih koji su ga raskinuli, kao i ko je dodijelio koncesije za HE Bočac Elektroprivredi RS, čime je onemogućena realizacija prethodne koncesije.

– Treba provjeriti i ko je dozvolio da dug naraste do ovih razmjera i da izgubimo arbitražni spor – naglasio je Traljić.

On je ocijenio spornom i odluku OHR-a da se sredstva za isplatu namire iz namjenskih prihoda od putarina, koje su građani plaćali za izgradnju i održavanje autoputeva.

– To obesmišljava zakon o akcizama, koji jasno propisuje da su ta sredstva namjenska. Znamo da su političari ta pravila ranije kršili, ali da to sada radi i visoki predstavnik – zaista je neshvatljivo – rekao je Traljić, podsjećajući da se radi o novcu iz rezerve od 10% koji godinama nije mogao biti raspoređen jer je Federacija BiH tražila više novca.

Kako je dodao, ovom odlukom OHR-a izabrano je “bezbolnije rješenje” na koje se vlast u RS neće buniti, jer ta sredstva nisu bila ni planirana u budžetu.
Govoreći o očekivanjima od pravosuđa, Traljić je bio pesimističan.

– Naša iskustva su prilično negativna. Rezultati procesuiranja korupcije, posebno visoke, su porazni – jedna ili dvije presude po tužilaštvu godišnje. U zemlji koja je druga najgora u Evropi po stanju korupcije, to je nedopustivo – istakao je on.

Traljić smatra da, s obzirom na dosadašnji rad pravosuđa, nije realno očekivati da će ovaj slučaj dobiti sudski epilog, ali da je nužno insistirati na reformama i da pravosuđe počne rješavati velike afere.

– Problem je što jedna afera u BiH brzo potisne drugu – tako su i presuda i vanredni izbori u RS bacili u sjenu slučajeve Vijadukt i zgrade Uprave za indirektno oporezivanje – zaključio je Traljić.

Dodao je da vjeruje da će i neke druge afere, koje se u BiH nižu kao na traci, u drugi plan baciti sve to, kao i da se javnost jednostavno umorila i izgubila vjeru da se bilo šta može promijeniti.

(Srpskainfo)

Nastavi čitati

Politika

FINANSIJSKI SISTEM BiH? Vidović kaže da ga više NEMA

O finansijskom sistemu BiH ne treba ni razgovarati, jer više i ne postoji, poručila je u našem Јutarnjem programu ministarka finansija Republike Srpske i član Fiskalnog savjeta BiH Zora Vidović.

Podsjetila je da je Fiskalni savjet usaglasio budžet za 2025. godinu i to je podržao Savjet ministara.

– I sada imamo dva člana Predsjedništva BiH koji preglasavaju srpskog člana sa namjerom da povećaju budžet. Žele da se poveća budžet za Oružane snage BiH za 60 miliona KM. Ko uopšte napada BiH? – istakla je Vidovićeva.
Naglasila je da je posebna tema kultura.

– Kultura je u nadležnosti entiteta i to je definitivno kršenje Ustava. Nadam se da ovo neće proći u Parlamentarnoj skupštini BiH – jasna je Vidovićeva.

Naglasila je da ako se usvoji ovakav budžet, da će doći do urušavanja finansijskog sistema BiH.
Podsjetila je i na djelovanje Kristijana Šmita.

– Nelegalni Šmit je odredio da se sredstva za “Vijadukt” prebace na Kanalka ostrva, koja su primjer of-šor zone. On je to uradio bez ikakve odgovornosti. I našao se neko ko će to izvršiti, to nije normalno – poručila je Vidovićeva.

Navela je da su to sve sredstva građana.

– Iz tih sredstava se grade putevi koje koriste svi građani. Čak se čudim i da FBiH sve to prihvata – navela je Vidovićeva.

Nastavi čitati

Politika

VUKOVIĆ “Vlast Srpske će iskoristiti referendum SAMO KAO ANKETU”

– Moja pretpostavka je da će vlast još jednom iskoristiti referendum kao anketu, te da ćemo dobiti odgovor koji znamo i bez održavanja referenduma, rekao je Nenad Vuković (PDP), delegat u Domu naroda Parlamentarne skupštine BiH
Kako navodi, s obzirom da se neki čude zašto do sada nema u najavi sjednice NSRS, rekao bih da je odgovor da predstavnici vlasti čekaju da bude poznat datum prijevremenih izbora kako bi u odluci o referendumu podesili datum održavanja na 7 ili 15 dana prije tog datuma.

“To je oprobani recept koji je SNSD patentirao 2016. godine i vjerujem da će ga ponoviti i ovaj put. Tada su uspjeli prevariti veliki broj birača sa tom, kako su je oni kasnije nazvali “anketom”, navodi Vuković i dodaje:
“Danas, poslije niza neprovedenih zakona i zaključaka, poslije brojnih obmana i prevrtljivih stavova po najvažnijim pitanjima, neće biti lako predstavnicima vlasti da ubjede narod da je referendum ključan i važan.”

Iz krugova rukovodstva SNSD-a dolaze informacije, kako navodi, da već licitiraju sa imenima kandidata svoje stranke na prijevremenim izborima dok sa druge strane plasiraju u javnost priče da ne treba prihvatiti izbore ukoliko budu raspisani.

“To podsjeća na prošlu godinu kada su govorili da neće učestvovati na lokalnim izborima koje CIK raspiše pa su, naravno, kao što će vjerovatno biti i sada, učestvovali.

Sve to potvrđuje sumnje da priče o potrebi da se narod na referendumu izjasni su opet u interesu pripreme vlasti za prijevremene izbore”, poručio je Vuković.

Zbog toga, kako ističe, imamo razloga reći da je u pitanju zloupotreba referenduma što je suprotno svim patriotskim porukama kojima nas obasipaju predstavnici vlasti svakodnevno.

Dakle, smatra Vuković, teško je razgovarati i o najvažnijim temama za Republiku Srpsku sa onima kojima se ne može vjerovati, koji su izigrali puno prilika i čija riječ ne znači ništa.

“Veliku je štetu napravio SNSD što je devalvirao referendum kao jednu od najvažnijih političkih riječi za Srpski narod u Republici Srpskoj”, jasan je on.

(BN)

Nastavi čitati

Aktuelno