U Republici Srpskoj i Federaciji BiH sutra biti sunčano i toplo vrijeme, a tokom dana očekuje se naoblačenje i ponegdje na zapadu slaba kiša.
Jutro će biti svježe, od sredine dana očekuje se naoblačenje od zapada uz postepeno jačanje jugozapadnog vjetra koji će uticati na dodatni rast temperature.
Popodne i uveče biće vjetrovito i umjereno oblačno, na zapadu je samo ponegde moguća vrlo slaba kiša, saopšteno je iz Republičkog hidrometeorološkog zavoda. Vjetar će u prvom dijelu dana biti slab, zatim umjeren do jak jugozapadni.

Jutarnja temperatura vazduha biće od 14 do 20, na jugu do 22, a najviša dnevna od 29 do 35 stepeni Celzijusovih, saopšteno je iz Federalnog hidrometeorološkog zavoda.

Prosječna plata u Republici Srpskoj, prema zvaničnim podacima za maj, iznosi 1.549 KM. Dvije takve plate u domaćinstvu, na papiru, djeluju kao stabilna osnova za pristojan porodični život.

Međutim, stvarni život običnih građana pokazuje suprotnu sliku. Ni dvije prosječne plate nisu dovoljne da porodica preživi bez pomoći sa strane, kredita ili stalnog odricanja.

Ekonomisti upozoravaju da je prosječna plata varljiv pokazatelj standarda, jer visoke zarade u javnoj upravi, bankarstvu i nekim privatnim sektorima podižu statistički prosjek. Većina građana ostaje daleko ispod tog iznosa.

Ekonomista Predrag Mlinarević ističe da bi precizniji pokazatelj bila medijalna zarada, koja prikazuje primanja radnika koji se nalaze na sredini skale, onih 50% koji zarađuju manje.

-Medijalna zarada u Srpskoj je tek nešto iznad minimalne i kreće se oko 1.000 KM. Kada znamo da se preko 60% tih primanja troši na hranu, piće, odjeću, obuću i režije jasno je da većini ljudi ne ostaje ništa za život – kaže Mlinarević za Srpskainfo.

Sanja T. i njen suprug, oboje visokoobrazovani, imaju dvoje djece i prosječne plate. Zato svakog mjeseca balansiraju između računa, kredita, dječijeg vrtića i osnovnih troškova. Kako kaže za Srpskainfo, bez pomoći roditelja koji žive u inostranstvu, mogli bi samo da sanjaju odlazak na more ili neki kraći izlet.

Iznenadni trošak – veliki stres
-Jedna plata skoro da ode na kredit. A rata kredita je skoro ista kao mjesečni boravak djeteta u privatnom vrtiću, koji moramo da plaćamo, jer u javnom nema mjesta. Sandalice i papuče za vrtić nas koštaju 160 KM. A gdje su pelene, hrana, garderoba, rođendani? Ako se pokvari bojler, to je finansijski šok. Da ne govorim o ekskurzijama, školskoj opremi, registraciji ili servisu auta – kaže ona.

Ni Marko R. nije optimističniji. Njegova porodica, takođe sa dvije plate, nema kapacitet za odmor.

–O ljetovanju ne razmišljamo. Svaki neplanirani trošak znači stres. Štedimo kako možemo, ali tužno je da smo se pomirili s tim da je život s kreditima i dugovima naša realnost. Guši kao nikad – kaže on za Srpskainfo i dodaje da finansijski problem posebno narastu kad krenu pripreme za školu.

Murisa Marić iz Udruženja za zaštitu potrošača “Don” potvrđuje da dvije prosječne plate više nisu dovoljne ni za osnovnu potrošačku korpu.

-Ta korpa ne uključuje ono što bi porodica trebalo da ima, već jedva ono što mora. Ljudi danas nemaju mogućnost da planiraju godišnji odmor, vikend putovanja, večere, kino, koncerte, sve ono što život čini normalnim i dostojanstvenim. Ogromna većina građana u Srpskoj živi samo za osnovno preživljavanje – upozorava Marić.

Prema njenim riječima, građani sve češće posežu za kreditima, zadužuju se kod banaka, koriste dozvoljene minuse, ali ne za neki luksuz, već za osnovno u životu.

-Troškovi života nisu samo osnovne životne namirnice i da razmišljamo imamo li dovoljno novca za hranu. Živimo u eri naprednog društva i najnormalnije je da danas ljudi planiraju godišnji odmore, da negdje izađu na vikend, da mogu da priušte jednom nedjeljno da izađu na večeru, da mogu da odvedu djecu na neki koncert, u kino, da proslave rođendane – ističe on i dodaje kako je potrošačka korpa i dobar pokazatelj koliko smo zaista siromašni.

-O štednji sa dvije prosječne plate nema govora. Mi se svakako odričemo mnogih stvari da bismo imali pristojan život – ističe ona.

Ljudi se školuju, rade, plaćaju sve što treba, odgajaju djecu i svakodnevno se suočavaju s pitanjem: kako preživjeti ovaj mjesec? U najkraćem, prosječna plata ne pokriva život. A “prosječno” znači preživljavanje, prenosi Srpskainfo.

U svijetu danas živi oko 630.000 ljudi koji su doživjeli 100. rođendan, a više od polovine njih nalazi se u samo deset zemalja, među kojima se Japan izdvaja kao apsolutni rekorder. Koje još države prednjače i šta nauka kaže o tajnama ekstremne dugovječnosti?

Ljudi koji ove godine proslave svoj 100. rođendan zaista su prošli mnogo toga. Rođeni 1925. godine, između dva svjetska rata, bili su svjedoci svega, od otkrića penicilina do pojave TikToka.

Ipak, veoma mali broj ljudi dostigne tu starost.

Prema najnovijim procenama Ujedinjenih nacija, širom svijeta živi oko 630.000 stogodišnjaka, a većina njih je u samo deset zemalja.

Te zemlje se nalaze u Aziji, Evropi i Sjevernoj Americi i razlikuju se po veličini, ekonomskoj snazi, političkom uređenju, kvalitetu zdravstvene zaštite i društvenim strukturama.

Svaki peti stogodišnjak, otprilike 123.000 ljudi, živi u Japanu, koji takođe ima jednu od najviših očekivanih dužina života na svijetu: 88 godina za žene i 82 za muškarce.

Slijede Sjedinjene Američke Države sa oko 74.000 stogodišnjaka, Kina (oko 49.000) i Indija (38.000).

Međutim, kada se broj stogodišnjaka uporedi s veličinom populacije, SAD i Kina padaju na listi, dok Francuska, Grčka i Italija dolaze bliže vrhu.

Japan i dalje ostaje izuzetak, sa 100 stogodišnjaka na 100.000 ljudi, dok ga nadmašuje samo Hongkong sa stopom od 133.

“Japan je na vrhu svih lista”, rekla je Solvejg Kaningem, profesorka koja vodi istraživanja o zdravlju, starenju i dugovječnosti pri Holandskom interdisciplinarnom demografskom institutu (NIDI), za Euronews Health.

Prema njenim riječima, to je najvjerovatnije rezultat kombinacije ishrane, fizičke aktivnosti i zdravog okruženja za život.

Pravi test, kaže ona, bio bi posmatrati zdravlje ljudi koji su se prije više decenija doselili u Japan i videti da li im starenje ide jednako dobro kao domaćem stanovništvu.

Šta stoji iza ekstremne dugovječnosti?

Ekstremna dugovječnost već dugo zbunjuje naučnike i fascinira javnost, podstičući nastanak brojnih knjiga, emisija, naslova i vodiča za samopomoć.

Jedno popularno objašnjenje je teorija o “plavim zonama”, geografskim područjima u kojima ljudi izuzetno dugo žive zahvaljujući kombinaciji zdrave ishrane, aktivnog života, čvrstih socijalnih veza i genetike.

Međutim, istraživači su postavili pitanje da li su ove “plave zone” zaista realne ili su posljedica netačnih podataka.

Jedna studija je prošle godine izazvala veliku pažnju jer je navela dva glavna razloga zašto se u nekim zemljama bilježi veliki broj stogodišnjaka: administrativne greške u matičnim knjigama rođenih i prevara u sistemima penzija i socijalne pomoći.

Kaningem priznaje da vjerovatno postoji određeni broj “odstupanja u podacima”, ali smatra da ona ne mijenjaju širu sliku, posebno jer zemlje sa najviše stogodišnjaka obično imaju i najduži životni vijek uopšte.

“Ako pretpostavimo da ljudi u tim zemljama generalno žive duže, nije iznenađenje da veći procenat njih doeka stotu”, kaže ona.

Čak i zemlje sa nižim očekivanim životnim vijekom mogu imati iznenađujuće veliki broj stogodišnjaka.

“U mjestima gdje je smrtnost u ranoj fazi života visoka, oni koji prežive su izuzetno snažni”, objašnjava Kaningem.

Ipak, dodaje, nema nikakvog “magičnog recepta”.

Za sada, ima više pitanja nego odgovora kada je riječ o ekstremnoj dugovječnosti, ali demografi i stručnjaci za zdravlje saglasni su da su ključni faktori dugog i zdravog života jednostavni: redovna fizička aktivnost, zdrava ishrana, pristup medicinskoj nezi, kvalitetan san, izbjegavanje alkohola i duvana, i upravljanje stresom.

“Ne znam koliko lično vjerujem u tvrdnje da su riblje ulje, čokolada ili čaša vina čudotvorni za dug život”, zaključuje Kaningem, piše Euronews.