Mladi najčešće biraju karijeru u srednjim i velikim kompanijama, dok su manje zainteresovani za rad u mikro ili malim firmama, startapovima i državnim institucijama.

Tokom oktobra 2024. godine je sprovedeno istraživanje među 1805 mladih u Srbiji kako bi stekao dublji uvid u njihove stavove i iskustva na tržištu rada u vezi sa pronalaskom posla i očekivanjima od poslodavaca.

Rezultati ukazuju na značajne promjene koje generacija Z donosi u poslovno okruženje, ali i na izazove sa kojima se suočava na početku karijere. Ovo istraživanje nastavak je prethodnih analiza o položaju mladih na tržištu rada i njihovim očekivanjima od poslodavaca, obrazovanja i samih sebe.

Većina srednjoškolaca planira da nastavi obrazovanje i upiše željeni fakultet ili višu školu (67%), dok mali procenat razmišlja o zapošljavanju, razvoju privatnog posla ili dodatnim kursevima. Ovo ukazuje na snažnu orijentaciju ka visokom obrazovanju kao osnovi za buduću karijeru.

Zadovoljstvo trenutnim znanjem varira – oko dvije trećine mladih smatra da ima adekvatna znanja o željenom poslu i karijeri, međutim, mnogi su nezadovoljni pripremom za tržište rada, prilikama za zapošljavanje. Anketirani koji su zaposleni bolje razumeju radne zadatke i očekivanja poslodavaca zahvaljujući stečenom iskustvu.

Koliko sistem pomaže mladima?
Podaci iz istraživanja “Startuj Infostud” naglašavaju ozbiljne izazove u tranziciji iz obrazovanja u poslovni svijet. Velika većina mladih smatra ovaj prelaz stresnim, dok više od polovine nije zadovoljno podrškom sistema i obrazovnih institucija.

Žene i stariji ispitanici u grupi od 20 do 28 godina ovaj proces doživljavaju kao stresniji i manje su zadovoljni podrškom, što može ukazivati na veće pritiske sa kojima se suočavaju. Glavni izvori stresa su neodlučnost pri izboru zanimanja i nedostatak organizacionih vještina.

Srednjoškolci su posebno zabrinuti zbog upisa željenog fakulteta, dok zaposleni ističu stres zbog izbora karijere.

Nezadovoljstvo podrškom proizlazi iz nedostatkom poslovnih vještina, poteškoća u pronalaženju zaposlenja i nedovoljne finansijske nadoknade za početna radna iskustva.

Rješenja se prepoznaju u jačanju saradnje sa obrazovnim institucijama, razvoju obuka i prilika za zapošljavanje bez prethodnog iskustva, kao i pružanju adekvatne podrške mladima.

Šta mladi očekuju od poslodavaca – a šta poslodavci od njih?
Mladima su najvažniji faktori na poslu finansijska sigurnost, dobri međuljudski odnosi, stabilnost radnog mjesta i benefiti u skladu sa učinkom. Takođe, značajnu pažnju pridaju broju slobodnih dana i ličnom zadovoljstvu poslom.

Sa druge strane, poslodavci najviše cijene odgovornost, pouzdanost, izvršavanje zadataka na vrijeme, poštovanje pravila i procedura, kao i sposobnost za timski rad.

Zanimljivo je da je većina mladih spremna da uloži dodatni trud ako poslodavci pokažu da ih cijene, što ukazuje na važnost međusobnog razumijevanja i prilagođavanja. Mladi žele poslodavce koji prepoznaju njihove vrednosti, dok poslodavci očekuju posvećenost i disciplinu.

Koliko su mladi pažljivi pri izboru poslodavca?
Veliki procenat mladih ne bi radio u kompanijama gdje postoji nesklad između promovisanog imidža i realnih uslova rada. Čak i kada je u pitanju plata, 46% kaže bi prihvatio nižu zaradu u kompanijama koje neguju prave vrednosti, dok se deo ispitanika još ne može odlučiti po ovom pitanju.

Ključni faktori koji utiču na atrakivnost poslodavaca su dobar odnos prema zaposlenima, mogućnosti za napredovanje i finansijski uslovi. Najvažnije vrijednosti koje mladi najviše cijene su poštovanje i dobrobit zaposlenih, pri čemu mlađi ispitanici više cijene poslodavce koji se fokusiraju na društvenu odgovornost, ekološke inicijative i dugoročnu stabilnost, dok stariji i žene stavljaju veći naglasak na stručnost i profesionalni razvoj.

Optimizam i strahovi u pogledu karijere
Većina mladih optimistično gleda na svoju buduću karijeru, ali pojedini izražavaju zabrinutost zbog izazova sa kojima se suočavaju. Glavni strahovi odnose se na pronalaženje posla u struci, neizvjesnu budućnost, manjak prilika za početnike i prisustvo nepotizma.

Ove bojazni ukazuju na strukturne probleme na tržištu rada. Dok su mlađi ispitanici skloni optimizmu, stariji između 24 i 28 godina često su realističniji, ponekad i pesimističniji, što može biti posljedica njihovih neprijatnih iskustava sa zapošljavanjem.

Mladi najčešće biraju karijeru u srednjim i velikim kompanijama, dok su manje zainteresovani za rad u mikro ili malim firmama, startapovima i državnim institucijama.

Najpoželjnije oblasti rada uključuju IT, marketing i ekonomiju/menadžment. Žene preferiraju srednje kompanije, muškarci pokazuju veću sklonost ka startapovima, dok stariji ispitanici više naginju malim firmama.

Prema najnovijem izvještaju Svjetske banke, predviđa se globalni pad cijena robe za 12 odsto u 2025. godini.

Kako se navodi u izvještaju, ovo je uzrokovano sporijim ekonomskim rastom i ponudom nafte.

“Očekuje se da će cijene energenata pasti za 17 odsto, a cijene hrane za sedam odsto, što će umanjiti pritisak na domaćinstva, ali otežati položaj zemalja izvoznica. Iako bi ovakva kretanja mogla pomoći u obuzdavanju inflacije, potreba je da zemlje u razvoju ojačaju fiskalnu politiku, investicije i trgovinu”, ističe se u izvještaju.

Kada je u pitanju Bosna i Hercegovina, ekonomski rast vođen povećanom potrošnjom i investicijama u prethodnoj godini dosegnuo je stopu od 2,6 odsto.

Prema projekcijama, rast bi trebalo da dosegne stopu od 2,7 odsto u ovoj godini.

Svjetska banka za BiH preporučuje prelazak s modela rasta zasnovanog na potrošnji na rast vođen izvozom, kao i otvaranje novih radnih mjesta te privlačenje investicija.

“Prekvalifikacija radnika za ‘zelena’ radna mjesta pospješila bi produktivnost i ekonomski rast. U vrijeme globalne neizvjesnosti, Bosna i Hercegovina treba da ubrza reforme koje omogućavaju otvaranje radnih mjesta, privlačenje investicija i jačanje ekonomske otpornosti”, istakao je Kristofer Šeldon iz Svjetske banke.

Ono što je zanimljivo jeste da su cijene nafte u posljednjih mjesec-dva drastično pale i u BiH.

Ipak, cijene hrane stagniraju ili se povećavaju.

Dragan Gligorić, profesor na Ekonomskom fakultetu Univerziteta u Banjaluci, rekao je za “Nezavisne novine” da smo uvozno zavisna zemlja, tako da i pored domaće proizvodnje hranu nabavljamo iz inostranstva.

“Logično je da bi trebalo slijediti trend koji postoji u svijetu, da cijene hrane, uz određena odstupanja, prate svjetske trendove. Pad cijena nafte je svakako posljedica slabijih prognoza ekonomskog rasta. Očekuje se usporavanje ekonomske aktivnosti i u skladu s tim pad cijena nafte i pad agregatne tražnje koje doprinosi padu cijena. Nafta je roba koja determiniše u velikoj mjeri troškove proizvodnje ostalih dobara. Pad cijena se može očekivati i kod nas. Ipak, ne treba da budemo srećni zbog okolnosti zbog kojih cijene padaju. Dakle, kad god cijene padaju zbog usporavanja ekonomskih aktivnosti u svijetu, to nije pozitivan trend”, rekao je Gligorić.

Dodao je da je ekonomsko pravilo da su cijene fleksibilne na više, a rigidne na niže.

“Kada se desi neki faktor zbog kojeg cijene bilo kojeg dobra treba da rastu, cijene se brzo usklađuju. A kada se dese okolnosti zbog kojih cijene treba da padaju, obično se to reflektuje u nižem procentu i dužem periodu. Teško da možemo da očekujemo da će cijene biti kao prije nekoliko godina, ali isto tako da će se brzo uskladiti ukoliko dođe do pada cijena”, objasnio je Gligorić.

Ekonomista Igor Gavran kaže da, iako su dugoročne prognoze ove vrste vrlo upitne jer 2025. će vjerovatno biti nestabilna i puno toga se može promijeniti, za BiH je ipak najvažnije ono što se dešava na domaćem tržištu.

“Najbolji primjer je upravo veza između cijena goriva i svega ostalog na tržištu, gdje se rast cijena goriva uvijek koristi kao izgovor za poskupljenja robe i usluga, a sa druge stane, pojeftinjenje goriva je rijetko, čak najčešće nikada povod za pojeftinjenje robe i usluga. Zašto je to tako? Jer nema pritiska ni vlasti ni potrošača i trgovci komotno održavaju i dalje povećavaju nerealno visoke cijene s malo ili nimalo razloga. Zbog toga je malo nade da najavljeni pad svjetskih cijena može dovesti do pada cijena u BiH”, istakao je Gavran.

Srpska pravoslavna crkva i njeni vjernici slave danas praznik Svetog Vasilija Ostroškog, čije mošti počivaju u manastiru Ostrog u Crnoj Gori, gdje odlaze pripadnici raznih religija, a njihove ispovijesti zaokružuju priču o ovom svecu, veoma poštovanom u srpskom narodu i mnogo šire.
Očudima sa Ostroga priča se mnogo. Sveti Vasilije Ostroški rođenom u Popovom selu u Hercegovini 1610. godine sa krštenim imenom Stojan, zauzima izuzetno značajno mjesto u pravoslavlju.

Ali kao što smo napomenuli, priče o čudima prevazile granice pravoslavlja jer su “Svetom Vasiliju Ostroškom svi isti, ma koji jezik govorili ili kojoj vjeri pripadali“. Kako je pisao portal Slobodna Hercegovina, muslimanka Fatma koja je pet godina bolovala od teške bolesti, odbijala je da se pokloni moštima ovog svetitelja, iako su joj bližnji govorili da to uradi.
– Šestog maja 1964. godine muslimani Asib Gušo i Ševka Zajko dovedoše teško bolesnu, takođe muslimanku, Fatimu na Ostrog. Fatima je bila težak bolesnik. Od nekih strahovitih grčeva u cijelom tijelu patila je punih pet godina – zapisao je sveštenik sa Ostroga.
Zbog bolova je padala u nesvijest i u momentima agonije “kudila i svoje najrođenije” koji su obišli sve ljekare, vračare i travare, ali lijeka i pomoći nije bilo.

Saznali su za iscjeljenja od takve bolesti u Ostrogu, pa su Fatmu jen rođak Asib i komšinica Ševka doveli u Gornji manastir.

Kada su je stigli pred crkvu u kojoj se nalaze mošti Svetog Vasilija, ona je iz sveg glasa vikala: “Neću tamo da ulazim”. To je ponovila nekoliko puta, tražeći da se vrati nazad.

Čuvar ćivota otvorio im je crkvu, a malo kasnije i ćivot Svetog Vasilija. Rodbini je pošlo za rukom da Fatmu ubijede da cjeliva mošti svetitelja. U tom momentu počela je da se grči i drhi… bilo je strašno gledati. Kada se smirila, pročitana joj je molitva. Nakon toga “spopade je takvo znojenje” da je za kratko vrijeme znoj svu oblio. Ali to je kratko trajalo pa se ubrzo na njenom licu vidio mir i spokoj.

Približila se ponovo moštima i počela da se moli pa je rekla: „Hvala Bogu i Svetom Vasiliju, ja ozdravih. Ništa me ne boli”. Prenoćila je tog dana u manastiru Ostrog i narednog jutra bila na liturgiji, pa se ponovo zahvalila svecu i Gospodu.
Srpskainfo