Connect with us

Zanimljivosti

VRIJEDI DA ZNATE! Lekcije koje većina ljudi u životu nauči prekasno

U životu često učimo važne lekcije tek kada prođe mnogo vremena ili kada je prekasno. Međutim, kako bismo izbjegli takve situacije, ključno je da učimo jedni od drugih i da bolje razumijemo svijet koji nas okružuje. Način na koji tumačimo stvarnost direktno utiče na naše odluke, uvjerenja i put kojim kročimo. Percepcija stvara predrasude, ali i radoznalost; strah, ali i razumijevanje. Na nama je da odlučimo da li ćemo proširiti svoje horizonte i izvući maksimum iz svake prilike koju nam život nudi.

Percepcija je stvarnost
Istina je da način na koji tumačimo i razumijemo svijet direktno utiče na naša uvjerenja i način na koji živimo svoj život. Percepcija stvara predrasude koliko stvara i razumijevanje. Ona stvara strah koliko i radoznalost.
Pitanje je samo da li želimo da naša stvarnost bude uska ili široka i da li će nam blaženstvo koje pruža neznanje biti dovoljno ili nam je potrebno više.

Istina je da većina ljudi želi više. Čak i ako je to na podsvjesnom nivou. Ljudi obično vole da tragaju. Od kolijevke pa do groba, naše društvo ističe važnost obrazovanja. Učenje i otkrivanje je ono što radimo, ali je ipak sve teže razumjeti ono što ne razumijemo.

Da bismo saznali ono što ne znamo, prvo treba da se zapitamo: Šta ne znam i o čemu želim da saznam više?

Najvažnije je da shvatimo da je u redu pogriješiti. U greškama se krije rast.

Sve je privremeno
Naši dobri trenuci su privremeni, a isto važi i za loše. Zato uživajte u njima i budite zahvalni na tome. Kada dođu oni loši, znajte da ćete ih prebroditi. To nije kraj već samo prolazan težak period. Život je pun preokreta, uspona i padova i iznenađenja.

Zaboravljamo da je život putovanje, a ne o odredište.

U svemu postoji pouka. Čini se da je mnogim ljudima – posebno mladima – teško da cijene život. Prepoznavanje punog značaja svojih teškoća i grešaka ključno je za poštovanje ovog putovanja. Podjednako je važno da ostanemo skromni i da budemo zahvalni za radosti koje nam život pruža.

Sve je privremeno, zato iz svega treba izvući maksimum.

Važnost prisutnosti
“Ako ste depresivni, živite u prošlosti. Ako ste anksiozni, živite u budućnosti. Ako ste u miru, živite u sadašnjosti” – Lao Tzu.

Često brinemo o onome što dolazi ili tugujemo zbog nečega što se već desilo. Iako je važno brinuti i razmišljati o svojoj budućnosti, ne treba dozvoliti da to ometa sadašnjost. Trenuci postaju sjećanja, uspomene. Uživajte u trenutku dok ga imate.

Obično je potrebno da se brige nakupljaju čitavu vječnost da bismo shvatili da nije produktivno brinuti.

Živjeti u prošlosti podjednako je neproduktivno. Svakako postoje prednosti u mogućnosti da se osvrnemo na sebe i na svoju prošlost. Važno je obratiti pažnju na ono kroz šta smo prošli i kako se zbog toga osjećamo. Potrebno je mnogo emocionalne energije da se tuguje, procesuira i prevaziđe.

Ravnoteža između mogućnosti da odvojimo vrijeme za razmišljanje i da damo prioritet svojoj budućnosti dok većinu svog dana provodimo u sadašnjosti neprocjenjiva je, ona mijenja život.

Radite ono što volite, volite ono što radite
Naš posao je značajan aspekt u našem životu kojem se posvećujemo. Ako nismo srećni i zadovoljni poslom koji obavljamo, ta nesreća prodiraće u druge aspekte našeg života. I mada ništa nije savršeno, važno je raditi na sebi i postaviti se tako da ostvarimo ciljeve i zadovoljstva koje želimo.

Najvažnije je da investiramo u sebe.

Ovo važi i za naš život van posla. S kojim navikama i hobijima želimo da prestanemo, a koje želimo da razvijemo i da započnemo? Važno je da budemo svjesni vrste ljudi i aktivnosti kojima smo okruženi. Informacije su kao hranljive materije za naš mozak i treba da budemo svjesni onoga što u sebe unosimo. Uspjeh nije jedan trijumfalni trenutak. Uspjeh je niz trenutaka (i izbora) koji vode do većih trenutaka.

Jedino mi, sami sebi, možemo da stanemo na put i onemogućimo sebi da svaki dan radimo ono što volimo.

Bob Dilan je to najbolje rekao: “Šta je novac? Čovjek je uspješan ako ustane ujutru i legne uveče, a između toga radi ono što želi da radi.”

Da bi bili srećni, na tome treba da radimo
Najsrećniji ljudi obično su oni koji su najviše radili na sebi. Biti srećan zahtijeva mnogo rada. Isto toliko rada – ako ne i više – zahtijeva da bi bili nesrećni. Zato birajte mudro. Biti srećan znači da smo u nekom trenutku odlučili da preuzmemo kontrolu nad svojim životom. To znači da smo odlučili da ne budemo žrtva i da tu energiju usmjerimo nazad u sebe. Ponekad je teško, ali moramo da se podignemo i guramo naprijed.

Naš život je niz razvoja i ličnog rasta.

Jedna od najgorih stvari koje možemo učiniti za sopstveni razvoj jeste upoređivanje sebe sa drugim ljudima. Lako je zapasti u ljubomoru i želju za onim što drugi imaju. Posebno zbog načina na koji se povezujemo putem društvenih medija. Moramo da imamo na umu da ljudi na tim platformama obično pokazuju samo najbolje dijelove svog života. Nije fer prema sebi da kada to vidimo pomislimo “hoću i ja to da radim” ili “želim da izgledam kao oni”. Ne samo da nas to odvraća od toga da budemo zahvalni za ono što imamo u svom životu, već nam ništa produktivno ne doprinosi. Najčešće je naša percepcija nečijeg života zabluda i fikcija. A čak i ako nije, fokusirajmo se na sebe. Naše putovanje i naša staza ono su čime treba da se bavimo.

Biti srećan zahtijeva praksu. Bilo da učimo da se oslobodimo svog ega ili da stičemo navike da volimo sebe… potrebna je vježba. Imamo samo jedan život i treba da radimo što je više moguće da ga učinimo najboljim mogućim, prenosi Telegraf.

Related Topics:

Zanimljivosti

VJEŠTAČKA INTILIGENCIJA VAN KONTROLE: AI spletkari, laže i prijeti da će otkriti vanbračne afere

Najnapredniji AI sustavi više ne griješe samo slučajno – oni planiraju, obmanjuju i čak prijete ljudima. Istraživači vještačke inteligencije, s druge strane, jedva drže korak.

Rezultat neobuzdanog razvoja

Claude 4 kompanije Anthropic zaprijetio je da će otkriti vanbračnu aferu jednog inženjera kada mu je prijetilo isključenjem. Model o1 kompanije OpenAI pokušao je sam sebe prebaciti na vanjske servere, a potom je porekao da je to pokušao učiniti.

Ti slučajevi ukazuju na uznemirujuću činjenicu i više su od izolovanih slučajeva da razvojni inženjeri zapravo ne razumiju u potpunosti ponašanje vlastitih modela. Istraživači upozoravaju da su oni simptom dubljeg problema, jer nakon godina vrtoglavog napretka, čak ni vodeće kompanije i njihovi razvojni inženjeri ne razumiju u potpunosti kako njihovi sistemi vještačke inteligencije, temeljeni na rasuđivanju, funkcionišu ili zašto se ponašaju nepravilno.

Pojava strateške obmane

“O1 je bio prvi veliki model kod kojeg smo vidjeli ovakvo ponašanje”, rekao je za agenciju AFP Marius Hobbhahn, voditelj iz Apollo Researcha. Korisnici su prijavljivali da AI modeli lažu i izmišljaju dokaze.

“To nisu samo halucinacije. Riječ je o vrlo strateškoj vrsti obmane”, napominje Hobbhahn.

Simon Goldstein, profesor na Sveučilištu u Hong Kongu, istaknuo je da su ti noviji modeli skloniji problematičnom ponašanju.

Zasad se obmanjujuće ponašanje javlja samo tokom ekstremnih testova.

“Otvoreno je pitanje hoće li budući, sposobniji modeli težiti iskrenosti ili obmani”, upozorava Michael Chen iz METR-a, neprofitne organizacije za proučavanje AI-ja.

Ograničeni resursi, slab pristup i nepostojeća regulacija

Naučnici tvrde da kompanije ne dijele dovoljno informacija o razvoju AI modela. Chen je rekao da bi veća transparentnost „omogućila bolje razumijevanje i smanjenje obmanjujućeg ponašanja.“

“Istraživački sektor i neprofitne organizacije imaju višestruko manje računarskih resursa od AI kompanija. To nas jako ograničava”, rekao je za AFP Mantas Mazeika iz Centra za sigurnost vještačke inteligencije (CAIS).

Propisi Evropske unije uglavnom regulišu ljudsku upotrebu AI‐a, ali ne i ponašanje samih modela. U SAD-u Kongres bi mogao čak zabraniti saveznim državama donošenje vlastitih AI zakona.

Goldstein je upozorio da će se ti problemi povećati kako se autonomni AI agenti budu širili. “Mislim da svijest o tome još ne postoji”, kaže on.

Trka je važnija od sigurnosti?

Čak su i kompanije koje naglašavaju sigurnost, poput Anthropica, u stalnoj utrci. „Neprestano pokušavaju nadmašiti OpenAI i objaviti najnoviji model“, rekao je Goldstein.

Trenutno sposobnosti napreduju brže od razumijevanja i sigurnosti, zaključio je Hobbhahn.

Neki zagovaraju bolju interpretabilnost, dok drugi stručnjaci ostaju skeptični. Mazeika je napomenuo da bi obmanjujuće ponašanje moglo usporiti prihvaćanje AI‐a i time prisiliti kompanije na djelovanje.

Goldstein je čak predložio tužbe protiv kompanija ili pravnu odgovornost samih AI agenata, piše zimo.dnevnik.hr

Nastavi čitati

Zanimljivosti

ZGRADA SA 17.000 BILJAKA I STABALA: Ova “vertikalna šuma” smanjuje temperaturu za 3 stepena

Kada je italijanski arhitekta video staklene solitere u Dubaiju, odlučio se za potpuni drugačiji koncept – zgrada obrasla zelenilom.

Prošlo je više od 10 godina kada je u Milanu napravljena prva vertikalna šuma – Bosko vertikale (Bosco Verticale).

Italijanski arhitekta, Stefano Boeri, 2007. je vidio kako se usred pustinje Dubaija gradi neverovatan grad pun solitera prekrivenih staklom, keramikom i metalom. Međutim, svi ti materijali su odbijali sunčevu svjetlost i stvarali toplotu, posebno na betonskom tlu.

Boeri je tada tek započeo rad na dvije višespratnice u severnom delu Milana.

“Odjednom mi je pala na pamet ideja da napravim dvije ‘biološke’ kule, koje bi umesto staklom, bile prekrivene lišćem”, rekao je za BBC.

Kombinacija flore i faune bi u industrijskoj pustoši unijela hladan vazduh i ponudila potpuno drugačiju arhitektonsku viziju. Tako je nastala prva “vertikalna šuma” u kojoj građani mogu da žive zajedno sa prirodom.

Njegov dizajn je u međuvremenu odnio veliki broj nagrada. Zahvaljujući zelenilu, lišće oslobađa čestice vode i filtrira sunčevu svjetlost, a stanari mogu da uživaju u tri stepena nižoj temperaturi.

Povodom 10 godina ovog impozantnog projekta, arhitektonski studio “Stefano Boeri Architetti” objavio je knjigu “Bosco Verticale: Morfologija vertikalne šume” koja sadrži eseje istaknutih autora i fotografije Ivana Bana. Knjiga prati razvoj projekta i principe koje zastupa, a izdavač “Rizzoli” navodi da ona “slavi arhitektonsko djelo koje je postalo simbol obnovljene kolektivne svijesti o brizi za životnu sredinu i biljni svijet”.

Vertikalna šuma se opisuje kao “dom za drveće i ptice, koji ujedno nastanjuju i ljudi”.

Na projekat su uticale mnoge knjige i filozofski pravci, kao što je “Tajni život drveća” (2006) britanskog biologa Kolina Tadža, a citira se i britanska naučnica Džejn Gudal, koja tvrdi da je, kako broj stanovnika raste, “od presudnog značaja da ga prate i novi podsticaji za uvođenje prirodnog svijeta u gradove”.

Otkad je završena milanska vertikalna šuma, zeleni talas gradnje počeo je ponovo da uvodi prirodu u gradove širom svijeta, od Dubaija do Denvera u Koloradu, od Antverpena do Arlingtona u Virdžiniji. Očekuje se da će radovi na prvoj vertikalnoj šumi u Africi početi u Kairu kasnije ove godine.

Uprkos kritičarima koji su sumnjali u koncept, ima još primera ovakve zelene gradnje, poput vertikalne šume Trudo u Ajndhovenu. U pitanju je projekat socijalnog stanovanja gde je kirija ograničena na 600 evra mjesečno.

Milanska vertikalna šuma predstavlja novi pristup izgradnji višespratnica u kojima drveće i ljudi zajedno žive.

Riječ je o arhitektonskom konceptu koji zamenjuje tradicionalne materijale na urbanim površinama.

Milanska zgrada se sastoji od dve kule visine 80 i 112 metara, a na njima je zasađeno oko 17.000 stabala, žbunova i biljaka. Na urbanoj površini od 1.500 m² to izgleda kao da je riječ o 20.000 m² šume i šipražja.

Ovakav pristup doprinosi obnovi životne sredine i urbanog biodiverziteta, bez širenja gradske teritorije. U poređenju sa mnogim drugim simboličnim “zelenim kulama”, ovo je impresivan eksperiment koji utiče na budući razvoj dizajna visokih zgrada.

Kule su podignute na mjestu nekadašnje industrijske zgrade gdje su boravili umjetnici, koja je potom rekonstruisana u blizini kao “Umjetnički inkubator”.

Kako su izabrane adekvatne biljke za vertikalnu šumu?

Dolazak do pravog izbora biljaka zahtijevao je godine ispitivanja. Biljke su prvo dvije godine bile pod nadzorom kako bi se utvrdilo koje su najotpornije.

Vrste su birane ne samo na osnovu klime i izloženosti suncu, već i prema sposobnosti da izdrže simulirane testove u vetrotunelu. Veličina drveća je kontrolisana zapreminom žardinjera, tako da su se sadile samo one biljke koje mogu da opstanu u ograničenom prostoru.

Od svih testiranih biljaka tokom te dvije godine, samo najotpornijih 80% je konačno posađeno.

Nastavi čitati

Zanimljivosti

RODITELJI PONOSNI: Maturantkinja na proslavu došla na kravi (VIDEO)

Dok se maturantkinje širom svijeta trude da na posebno veče u životu stignu u što luksuznijim limuzinama, 15-godišnja Kloe odabrala je sasvim drugačije prevozno sredstvo.

U bajkovitoj plavoj haljini popela se na kravu i tako stigla kod svojih drugara koji su je dočekali aplauzom.

Maturantkinja Kloe došla je na kravi Oazis u pratnji svog oca Ričarda (43) i brata Tomasa (19). Djevojka je krenula stopama svog starijeg brata, koji je na školsku maturu 2022. godine otišao u ogromnom žutom traktoru

Petnaestogodišnjakinja, koja je pomogla ovci da se ojagnji kad je imala samo šest godina i koju majka od rođenja zove “Gospođica Mu”, skupila je više od 600.000 pregleda na svom TikTok nalogu. Kloe će od jeseni početi da uči poljoprivredu i nada se da će jednog dana preuzeti porodičnu farmu.

– Svi su bili u automobilima, pa sam samo pomislila da uradim nešto potpuno drugačije što niko nikada ranije nije uradio. Definitivno sam dobila najglasniji aplauz od svih – rekla je Kloe.

Porodica maturantkinje je nju i njenu četvoronožnu kopitarku Oazis odvezla prikolicom do Teskovog parkinga oko 400 metara od mjesta održavanja mature, koja se održavala na stadionu “Tafšit”. Zatim su zajedno prošetali, što je uslijedilo nakon “mnogo vježbanja” sa Oazis.

Kloe je morala da ostavi svoju neobičnu prijateljicu kad je počela matura, jer joj nije bilo dozvoljeno da uđe na stadion, prenosi Žena Blic.

– Niko nije znao da ide na kravi dok nismo stigli tamo. Kad smo se pojavili, svi su se postrojili i gledali kako automobili prolaze, a mi smo prošli pored njih na kravi. Parkirali smo se na Tesko parkingu, malo smo isprobavali sreću. Privuklo je pažnju dosta ljudi, pitali su se zašto je krava na parkingu. A krava je bila baš srećna što je napolju i što je u centru pažnje. I ona i Kloe su bile ozarene -ispričala je Luiz, mama male maturantkinje.

Ona je dodala da će Oazis dugo ostati sa njima i da porodica nema u planu da je pretvori u goveđe burgere.

– Izgledala je apsolutno nevjerovatno, jako sam ponosna. A kad je riječ o Kloe, oduvijek smo podsticali svu djecu da budu individualci i da budu vjerna sebi. Biti dijete poljoprivrednika u urbanom području je zaista teško, osjećate se kao da morate da se promijenite da biste se uklopili. Ali Kloe je uvijek bila vjerna sebi, prava farmerova kćerka – istakla je ponosna mama Luiz.

Nastavi čitati

Aktuelno