Osam radnika smrtno je stradalo u Republici Srpskoj za deset mjeseci ove godine, a 75 je zadobilo teže povrede na radu, rečeno je Srni u Republičkoj upravi za inspekcijske poslove.

Dva smrtna slučaja zabilježena su u građevinarstvu, tri u šumarstvu i drvnoj industriji i tri u ostalim djelatnostima.

Kad je riječ o težim povredama, 15 je bilo u građevinarstvu, dvije u elektroprivredi, 24 u šumarstvu i drvnoj industriji, jedna u hemijskoj industriji i 33 u ostalim djelatnostima.

Kao najrizičnije djelatnosti, u Inspektoratu izdvajaju građevinarstvo, elektroprivredu, šumarstvo i drvnu industriju u kojima postoji kontinuitet nastanka povreda na radu.

U kategoriju ostale djelatnosti svrstavaju se oblasti kao što su trgovina, turizam, kultura, prosvjeta, komunalne i administrativne djelatnosti i drugo, u kojima povrede nisu izražena pojava.

Kako su pojasnili u Inspektoratu, u povrede na radu ubrajaju se i povrede koje se dogode prilikom dolaska ili odlaska s posla, što znači da se nisu dogodile na konkretnom radnom mjestu i nisu u direktnoj vezi sa provođenjem mjera zaštite na radu od strane poslodavca.

Primjeri takvih povreda su lom ruke zbog leda na trotoaru, pad sa bicikla prilikom dolaska na posao, saobraćajna nezgoda i slično.

– Inspektori su tokom 10 mjeseci ove godine u oblasti zaštite na radu obavili više od 1.300 kontrola, od čega je 550 bilo sa utvrđenim propustima – navode u Inspektoratu.

S ciljem otklanjanja nepravilnosti, poslodavcima je izrečeno 420 upravnih mjera, dok je zbog počinjenih prekršaja podneseno šest prekršajnih prijava i izrečene kazne od 309.000 KM.

Inspekcijske kontrole pokazale su da se najčešće utvrđene nepravilnosti odnose na propuste u pogledu organizacije i sprovođenja mjera zaštite na radu, primjenu preventivnih mjera, osposobljavanje radnika za bezbjedan rad, redovno ispitivanje opreme i sredstava rada i drugo.

U skladu sa odredbama Zakona o zaštiti na radu poslodavac je dužan da prijavi nadležnoj inspekciji rada i nadležnom organu za unutrašnje poslove svaku smrtnu, kolektivnu ili tešku povredu na radu, kao i opasnu pojavu koja bi mogla da ugrozi zaštitu i zdravlje radnika.

Zakonom nije propisana obaveza prijavljivanja lakših povreda na radu.

U Inspektoratu naglašavaju da poslodavac ima vodeću ulogu i odgovornost u uspostavljanju i primjeni mjera bezbjednosti i zdravlja na radu.

Prije početka rada poslodavac mora radniku obezbjediti svu potrebnu zaštitnu opremu i upoznati ga sa mjerama bezbjednosti i zdravlja na radu, ali iz Inspektorata ističu da i sami radnici imaju obaveze kada je riječ o pridržavanju definisanih mjera.

– Zakonom o zaštiti na radu propisano je da je radnik dužan da se pridržava utvrđenih mjera zaštite na radu, da koristi sredstva rada i opremu po uputstvu proizvođača i uputstvu za bezbjedan rad koji utvrdi organizacija odnosno poslodavac – navode u Inspektoratu.

U Inspektoratu naglašavaju da u praksi ima mnogo slučajeva gdje sami radnici nemaju dovoljno razvijenu svijest o značaju pridržavanja definisanih i obezbijeđenih mjera zaštite na radu.

Bilo je slučajeva gdje poslodavac osigura svu potrebnu opremu, radnik uredno zaduži i preuzme istu, pohađa obuku za bezbjedan rad, a odlaskom na teren i radne zadatke ne koristi opremu na propisan način ili se ne pridržava definisanih procedura zaštite na radu, što može da prouzrokuje povredu – napominju u Inspektoratu.

U zavisnosti od vrste prekršaja, Zakonom o zaštiti na radu propisane su kazne od 1.000 KM do 15.000 KM za poslodavca, te od 100 KM do 1.500 KM za odgovorno lice u pravnom licu.

Inspektor u skladu sa zakonskim ovlaštenjima može izricati samo najniže kazne propisane za određene prekršaje.