Ormarić rastavljen u nekoliko kutija, sto kome su odvojene noge ili police složene na zadnjem sjedištu možda izgledaju kao običan prtljag.

Na granici između Bosne i Hercegovine i Hrvatske ipak je presudno šta se prevozi i pod kojim uslovima, a ne samo činjenica da su kutije stale u automobil.

Carinska uprava Republike Hrvatske razlikuje lične stvari potrebne tokom putovanja od ostale robe koju putnik nosi sa sobom. Među tom drugom robom mogu biti i predmeti za domaćinstvo. To znači da namještaj ne postaje automatski lični predmet oslobođen carine zato što ga prevozite vlastitim automobilom ili ste ga prije polaska rastavili.

Ako putnik iz zemlje izvan Evropske unije unosi namještaj za vlastiti dom, najprije se gleda može li se roba smatrati povremenim unosom nekomercijalnog karaktera u ličnom prtljagu.

Pri drumskom prelasku hrvatske granice oslobođenje se može primijeniti do ukupno 300 evra po putniku, uz propisane uslove. Vrijednost jednog predmeta koji prelazi taj limit ne može se vještački podijeliti između dvije osobe u automobilu.

Rastavljanje ormara na više kutija takođe ne pretvara jedan kupljeni ormar u više zasebnih kupovina.

U redakciji portala GPMaljevac.COM ovo pitanje izdvajamo zato što mnogi putnici prvo gledaju ima li mjesta u vozilu.

Za carinski postupak važni su račun, vrijednost, količina i namjena robe. Jedan komad namještaja kupljen za stan razlikuje se od vozila punog istih zapakovanih proizvoda, čija količina može ukazivati na komercijalni unos.

Posebno treba obratiti pažnju na vrstu vozila. Hrvatska Carinska uprava navodi da se roba u teretnom prostoru vozila namijenjenih prevozu robe, uključujući namještaj, po pravilu ne smatra ličnim prtljagom putnika. Za takav prevoz može biti potreban standardni carinski postupak. Uprava istovremeno predviđa određene izuzetke za manje količine kada nema sumnje u nekomercijalni karakter robe, pa se ne može unaprijed tvrditi da će svaki mali komad namještaja u teretnom vozilu biti tretiran jednako.

Namještaj koji ne ispunjava uslove za oslobođenje treba prijaviti carini. Kada je riječ o nekomercijalnoj robi koja ispunjava uslove za usmeno prijavljivanje, uvozne dažbine mogu se obračunati na graničnom prelazu.

Zato je prije puta korisno sačuvati račun i cariniku tačno reći šta se nalazi u kutijama, koliko je plaćeno i za šta je namijenjeno, prenosi GPMaljevac.

Danas poslije podne do nas stiže nov hladan front, koji će u toku noći usloviti formiranje plitkog sekundarnog ciklona nad južnim Jadranom.

Sutra na sjeveru suvo, a u ostalim predjelima kišovito.

Od subote počinje duži, suv period koji će potrajati barem do 4. oktobra, dok se obilnije padavine ne naziru ni do oko 10. oktobra.

Temperature, uglavnom, u okviru prosjeka, objavio je na svom Fejsbuk profilu meteorolog amater Marko Čubrilo.

Danas poslije podne prvo na sjeverozapadu, a u toku noći i nad ostalim predjelima regiona, naoblačenje uz kišu povremeno, dok su na jugu i duž Jadrana mogući i grmljavinski pljuskovi. Obilnija kiša se očekuje u toku noći i sutra rano ujutro, kada dođe do razvijanja sekundarnog ciklona nad južnim Jadranom.

Od subote počinje duži suv period.

„Bez obzira što će sa Atlanika ka zapadu Evrope stizati jaki jesenji cikloni, njihovog uticaja kod nas neće biti, jer će snažno, blokirajuće polje anticiklona imati dominantan uticaj na vrijeme kod nas“, navodi se u objavi.

Najtoplije bi trebalo biti oko 30. septembra, kada bi maksimumi ponegdje išli na oko 25 stepeni Celzijusa.

Početkom oktobra uz svežije, ali suvo strujanje sa istoka, malo bi osvježilo, uz maksimume od 15 na istoku do 22 stepena na zapadu regiona. Noći će cijeli ovaj period biti vrlo svježe.

Slabe kiše bi moglo biti tek oko 4. oktobra, ali, sve do oko 10. oktobra, možda i duže, obilnije padavine se, za sada, ne vide, prenosi Srpskainfo.

Danas poslije podne, u toku noći i sutra još jedna kišna epizoda, nakon čega počinje duži, suv period sa temperaturama oko prosjeka.

Leposava Jovčić je u 47. godini postala majka blizanaca Save i Simeona, nakon dva neuspješna pokušaja vantjelesne oplodnje.

Njena priča svjedoči o godinama borbe, neizvjesnosti i istrajnosti na putu do potomstva.

Leposava je žena koja je uspješna u karijeri, ali u njoj je tinjala želja koju nije baš jednostavno ostvarila, a onda se desilo čudo, koje je dupla kruna njene upornosti. U 47. godini, koristeći prednosti savremene medicine, postala je majka Save i Simeona. Uskoro će proslaviti treći rođendan, a dječaci su majci najveća radost i smisao života.

Inspiracija mnogim ženama

Njena priča je priča o borbi za majčinstvo kojoj ništa nije moglo stati na put. Sada dok djecu vodi u vrtić, motiviše i inspiriše sve žene koje žele da se ostvare u ovoj ulozi, prenosi “Informer”. Linker
Kaže da u životu nije radila ništa napornije i istovremeno ništa ljepše.

“Prije svega hoću da poručim svakoj ženi koja vodi bitku za potomstvo da nikada ne gubi vjeru”, započinje priču Leposava. Rodom je iz Bujanovca, radi kao tužilački pomoćnik u Višem javnom tužilaštvu u Vranju, a nakon diplomiranja, usavršavala se i napredovala u karijeri.

Splet životnih okolnosti i partnerske veze koje nisu obećavale, učinile su da jednog dana, na iznenađenje čak i najbližih, učini ono što je oduvijek željela, da se ostvari kao majka. Dvije neuspjele vještačke oplodnje, nisu je obeshrabrile.

“Za drugi pokušaj izabrala sam kliniku u Solunu i uprkos solidnim primanjima za naše prilike, morala sam da podignem prilično veliki kredit. Kao hrišćanka imala sam dilemu. Željela sam da znam ko će biti otac mog djeteta i donor ćelija, pa sam se dogovorila da donor ćelija bude moj prijatelj i kolega. U Solunu sam boravila sve dok nisam dobila lijepu vijest da ću postati majka”, priča Leposava.

Sada kao majka Save i Simeona, kaže da ne razmišlja o svojim godinama, jer ima teoriju da ne treba da rađaš djecu da ti u starosti “daju čašu vode”, već da ih odgojiš u dobre ljude koji će da uljepšaju ovaj svijet.

Poranili blizanci

Bebe su odlučile da porane i da nakon sedam mjeseci napuste mamin stomak.

“Sva agonija i brige oko prijevremenog porođaja nestale su onog momenta kada su mi na grudi spustili dvije mrvice, koje su dan po dan u bolnici postajali jači, a ja sve hrabrija, jer sam u rukama držala najveće blago, Savu i Simeona. Nakon više od dva mjeseca bili smo spremni da dođemo našoj kući”, sjeća se Leposava, koja je sebi ostvarila najveću želju.

A o tome kakav je osjećaj kad se par suoči sa tim, tj. žena, da mora na VTO, kaže da se to može opisati kao neizvjesnost, straha, uz stalni pritisak, analize, injekcije, da li je sve uradila kako treba.

“Bez prave iskonske vjere u Boga i psihološke podrške, ništa. Kockaš se na neki način, ulažeš sve i nikada ne znaš ishod. Hormonske terapije djeluju na svakog drugačije, čas plačeš, čas se smiješ. Ogromna snaga i volja je potrebna, pobijediti iskušenja, ali te vodi cilj, jer želiš dijete, želim u ruke da držim svoje dijete. Sjećam se svih pokušaja, prvi pokušaj u bolnici u Skoplju, u žurbi, hitrosti, ljekari ćute, sestre te edukuju, hiljadu problema, kupovina skupih injekcija kojih nema u apotekama, postaješ sestra, samu sebe špricaš, juriš novac, injekcije i u toj jurnjavi pratiš jajnu ćeliju, žurba, nervoza. To je bio prvi i jedini pokušaj u Skoplju i trajao je mjesecima. Psihički je najteže, neizvjesnost ubija čovjeka”, sjeća se Leposava.

Odgajati sam blizance nije ni malo lako. Kako kaže, stalno su tu, virusi inhalacije, razboli se jedan, pa drugi, pa se terapije produže i traju po 20 dana. Smatra da, “treba mnogo ruku za odgajanje djece”.

“Borite se”

Parovima koji vode borbu za dobijanje potomstva poručuje, “borite se, borba čini čovjeka još jačim”.

“Mi smo dužni da pokušamo, učinimo sve zajedno sa ljekarima, a posljednju riječ ima Bog. Snaga se nađe kad pomisliš odgojio si dva čovjeka, dvije duše, koje će svijet učiniti ljepšim, njihov zagrljaj, poljubac je meni sve u najtežim životnim trenucima”, poručuje Leposava.