Connect with us

Zanimljivosti

Zanimljivosti o bananama koje možda niste znali

Banana je možda najpopularnija “hrana za ponijeti” kada nam je potrebno da nešto gricnemo na brzaka, a nismo u prilici da dođemo do nekog sadržajnijeg obroka.

Osim što je praktična, i te kako je i zdrava. Ova voćka je dobra za srce i krvni pritisak, poboljšava rad crijeva, daje energiju, poboljšava koncentraciju i pamćenje, a može pomoći i protiv gorušice.

Banane takođe popravljaju raspoloženje (i to ne samo kada ste gladni), zahvaljujući magnezijumu u njihovom sastavu. Prema jednoj studiji, čak i miris banane može ublažiti glad i smanjiti apetit.

Danas je Ekvador najveći izvoznik, a SAD najveći uvoznik banana na svijetu, a ovo voće je i zvanično četvrta najvažnija namirnica u svijetu, poslije pirinča, pšenice i kukuruza.

Najfiniji prst

Banane su ime dobile od arapskog naziva „banan“ što znači prst, a smatra se da je prvi Evropljanin koji je probao banane bio Aleksandar Veliki.

Nije za jelo

Hiljadama godina prije nego što su banane postale obožavano voće imale su drugačiji ukus, a i „nisu ličile na sebe“. Nisu bile jestive, a plodovi su bili puni crnih semenki. Umjesto za jelo, banane su se koristile za pravljenje užadi i odjeće zahvaljujući vlaknima koje sadrži njihova stabljika.

Alergija na lateks

Ako ste alergični na banane, velika je vjerovatnoća da imate i alergiju na lateks, a razlog alergija su specifični, zajednički proteini. Isto važi i za avokado, kao i za kestenje, ali u manjoj mjeri.

Žute su tek početak…

Na svijetu ima više od 1.000 različitih vrsta banana, podijeljenih u 50 grupa. Osim žutih i zelenih, na koje smo navikli, postoje i narandžaste, crne, roze, plave, kao i crvene banane.

Minijaturne banane

Banana hiljadu prstiju naziv je za minijaturne banane od tek nekoliko centimetara. Fine su i slatke, a rastu u ogromnom grozdu koje broji i stotine banana, a može biti dugačak i nekoliko metara.

Sok od banane?

Jedna banana u prosjeku je teška oko 125 grama, a iako sadrži čak 75 odsto vode, od nje ne možete napraviti sok bez dodatka vode ili neke druge tečnosti.

Neobične bobice

Banane se ubrajaju u bobičasto voće, što znači da su u istoj grupi s paradajzom, grožđem i brusnicama.

Možete li brže?

Britanka Lea Šutkever je osoba koja najbrže na svijetu može da smaže bananu – i to bez ruku. Ako poželite da oborite njen rekord i upišete se u Ginisovu knjigu rekorda, moraćete da pojedete bananu za manje od 20,33 sekundi.

Pazi, kora!

Vicevi o bananama pojavili su se u popularnoj kulturi nakon brojnih animiranih filmova i šala komičara, ali znate li kako su se pojavili? Navodno su za sve krivi Amerikanci koji su bacali kore banana na ulicu, umjesto u smeće. Kako bi se tome stalo na kraj, roditelji su počeli da insistiraju da deca bacaju koru banane u smeće, kako bi izbegli povrede u slučaju da ih zgaze i okliznu se.

Plave banane

Plave banane nisu klasično plave kao što često izgledaju na fotografijama (nakon što su obrađene sa nekoliko filtera). Kora banana sazrijevanjem gubi plavičasto-bjeličastu boju, ali unutrašnjost nije mnogo drugačije boje od banana koje nalazimo u prodavnicama. Plavu bananu s Jave često nazivaju i sladolednom bananom jer je kremasta, a može da miriše na vanilu, prenosi 021.rs.

Zanimljivosti

NAJBOLJE SOBNE BILJKE ZA TAMNE PROSTORE! Sačuvajte zeleno i čist vazduh

Zaboravite na brige o nedostatku sunca.

Čak i ako vaš dom nema prozore okrenute ka jugu, ne morate se odreći raskošnog zelenila. Ovaj vodič će vam pomoći da odaberete savršene koje uspijevaju i u uslovima slabe osvjetljenosti.

Zašto su sobne biljke važne?
U urbanom okruženju provodimo do 90 odsto vremena u zatvorenim prostorima. Iako mislimo da je vazduh unutra siguran, često je pun hemikalija koje isparavaju iz nameštaja, boja, tepiha i sredstava za čišćenje. Upravo tu na scenu stupaju sobne biljke.

NASA-ina studija o čistom vazduhu potvrdila je da određene biljke djeluju kao prirodni filteri, apsorbujući te štetne materije.

Kombinujući tu funkcionalnost s niskim zahtjevima za svjetlom, dobili smo savršene cimere za hodnike, kupatila bez prozora ili prostore s prozorima okrenutim ka sjeveru.

Sanseverija (Sansevieria)
Zašto je volimo: Sanseverija je gotovo neuništiva. Izuzetno je tolerantna na sušu i slabo svjetlo. Njeni pravi, mačasti listovi daju enterijeru modernu, minimalističku vertikalnost.

Apsorpcija toksina: Formaldehid, benzen, trihloretilen. Jedinstvena je jer noću otpušta kiseonik, čineći je idealnom za spavaće sobe.

Savjet za njegu: Zalivajte je tek kad se zemlja potpuno osuši. Prekomjerno zalivanje je njen jedini pravi neprijatelj.

ZZ biljka (Zamioculcas zamiifolia)

Zašto je volimo: Ako ste početnik u botanici, ZZ je vaš idealan partner. Njeni sjajni, voštani listovi na lučnim peteljkama izgledaju skulpturalno i sofisticirano. Može preživjeti i ekstremnu tamu i zanemarivanje.

Apsorpcija toksina: Benzen, toluen, etilbenzen.

Savjet za njegu: Preferira slabo svjetlo, ali uspijeva i u umjerenom. Dajte joj kap vode jednom mjesečno; zimi i rjeđe.

Aglaonema (Aglaonema)
Zašto je volimo: Postoje brojne sorte Aglaoneme s prekrasnim šarenim listovima – od ružičaste, crvene do srebrne. Unosi dašak boje u tamne prostore. Što je više šara, to joj treba malo više svjetlosti, ali generalno voli senku.

Apsorpcija toksina: Benzen i formaldehid.

Savjet za njegu: Voli vlagu. Idealna je za kupatila ili kuhinje. Redovno je prskajte i držite je dalje od direktne promaje.

Spatifilum (Spathiphyllum)
Zašto je volimo: Njeni elegantni bijeli cvjetovi u kontrastu s tamnozelenim lišćem unose sofisticiranost. Jedna je od rijetkih cvjetajućih biljaka koja dobro podnosi niske nivoe svjetla.

Apsorpcija toksina: Amonijak, benzen, formaldehid i trihloretilen. Jedna od najdjelotvornijih biljaka za pročišćavanje vazduha.

Savjet za njegu: Javlja vam da je žedna tako što joj listovi opadnu. Nakon zalivanja, brzo se oporavlja. Izbjegavajte da je izlažete direktnom suncu.

Epipremnum aureum (Epipremnum aureum)
Zašto je volimo: Savršena za viseće korpe ili puštanje da se spušta s polica. Njeni dugi, vijugavi pupoljci s jarkozelenim (ili zlatno prošaranim) listovima unose dinamiku. Preživjeće i u gotovo potpunoj tami.

Apsorpcija toksina: Formaldehid, ksilen i benzen.

Savjet za njegu: Što je svjetlost manja, to će šare na lišću biti manje izražene (postaće više zeleni). Odličan je pokazatelj kada ju je potrebno zaliti, jer listovi malo klonu, prenosi B92.

Nastavi čitati

Zanimljivosti

“Iz njega su navirali NELJUDSKI ZVUCI” Sveštenik iz poznatog manastira u Srbiji kaže da je prisustvovao istjerivanju đavola

Rekao nam je da je došao sam da potraži pomoć, običan mladić, nalik na sve druge tih godina. Nije imao problem ni da se pričesti, ni cjeliva ikonu, što mnoge od obično njih muči. Na prvi pogled, ništa nije govorilo da je đavoiman priča jedan sveštenik koji je prije više godina prisustvovao činu isterivanja đavola u poznatom srpskom manastiru.

“Nemojte to raditi, gorim”
Mladić je, prepričava, krenuo da trči po crkvi i da se sakriva od sveštenika.

– U jednom trenu se popeo uz zid i sišao sa njega. To su neobjašnjive stvari. Ponavaljao je “nemojte to raditi, gorim”, kao da se već nalazi u samom paklu. Govorio je nekim specifičnim jezikom, u nekoliko navrata ga ništa nismo razumjeli. Govorio je sa dva potpuno različita glasa, ne znam kako drugačije da ga nazovem – priča on. Kada je pročitao svih 13 molitvi najstariji monah je dugo molio mladića da se prekrsti, što dečko nije imao snage da uradi tokom čitavog čina.

– Na kraju se prekrstio i smirio. Nakon toga saznali smo da je sam došao u manastir da potraži pomoć. Prije toga je dan i noć čuo glasove koji su mi govorili da ne ulazi u crkvu. Liječio se kod neuropsihijatra, ali iako mu je doktorka na sve načine pokušavala da pomogne, lijekovi nisu donijeli mir. Monah se kasnije u nekoliko navrata čuo sa njim i znam da su mu molitve Svetog Jovana pomogle – zaključuje ovaj sveštenik svoju priču.

Egzorcizam – jedna od najosetljivijih tema
Vekovima unazad egzorcizam se vrši u hrišćanskim crkvama, pa tako i pravoslavnoj. Od svih tema ovo je vjerovatno ona o kojoj crkva najrjeđe priča, smatrajući je jednom od najosjetljivijih, najodgovornijih i najtežih u svojoj službi.

Na pitanje zašto neki čovjek ili dijete, pa čak i kršten, biva “zaposjednut”, crkva nema odgovore. Najčešće se smatra da je to posljedica nekog velikog grijeha, sopstvenog ili roditeljskog, kakvo je bavljenje teškim okultnim radnjama. No, i sami sveštenici kažu da su to samo nagađanja i da konačni odgovor u njihovoj vjerskoj zajednici na svako pitanje mora biti – Božja promisao. – Egzorcizam je posljednja mjera kojoj pravoslavna crkva pribjegava da bi nekome pomogla. Prije toga se uvijek nalažu post, ispovijesti, pričest, molitve, a samo ako i povrh svega toga osoba osjeća duhovni nemir i prisustvo strane sile, šalje se u neki od velikih manastira na čitanje molitvi Svetog Jovana Zlatoustog – otkrivaju sveštenici.

Odlazak ljekaru, pritom, takođe je nešto što duhovnik, uz post i molitvu, savjetuje svom parohijanu ako osjeća da nema mira.

Ne može svaki sveštenik da vrši egzorcizam
U Srbiji i Crnoj Gori molitve za oslobađanje od nečastivog najčešće se čitaju u manastirima Studenica, Crna Reka i Ostrog, ali ne može svaki sveštenik da ih čita. Za to je potrebna posebna dozvola koju je taj duhovnik zavrijedeo svojom posebnom pobožnošću, snagom duha i podvižničkim životom. Sveštena lica ističu da je važna razlika između čina egzorcizama u pravoslavnoj i rimokatoličkoj crkvi, a koja je u nekoj formi popularisana putem medija i filmova, jeste ta što pravoslavni duhovnici ni jednog trena ne pretpostavljaju da istjerivanje đavola vrše oni sami.

Oni ne naređuju demonu da napusti telo čoveka, jer vjeruju da je direktno isterivanje mogao da vrši samo Isus Hrist. Pozivaju na Bibliju u kojoj se kaže da Isus ni apostolima nije dao tu mogućnost, rekavši da se se “ovaj rod (demoni, preim. aut.) isteruje samo molitvom i postom”. Sveštenik može samo da se moli Bogu da usliši njegove molitve i, ako je takva Njegova volja, izbavi osobu od nečastivih sila – baš stoga ne može svaki duhovnik da vrši ovu radnju.

– Nalik filmovima je, ipak, u neku ruku ono kroz šta prolaze obuzeti. Glasovi koji govore iz njih, jezici koje nisu znali, penjanje po zidovima, samopovređivanje, nadljudska snaga, to je ono čega ipak ima – tvrde sveštenici, kao i mnoga duhovna literatura na ovu temu, prenosi Blic. Gdje je mjesto ljekara, a gdje sveštenika?
Ipak, i hrišćani, i ateisti i agnostici širom svijeta u ovom činu vide jedan moguć problem – zloupotrebu. Da li je to činjenica da se na njemu itekako profitiralo sa nizom horor filmova, otvorena je tema. No, još opasnija zloupotreba može da se javi pri nesavjesnoj procjeni duhovnog stanja neke osobe.

Upravo je to zaključak najpoznatijeg čina egzorcizma (tačnije 67 činova) nad Nemicom Analis Mičel, koja je umrla sa 23 godine, teška nepunih 30 kilograma, nakon brojnih egzorcizama i odluke njenih roditelja da je ne povjere ljekaru, već sveštenstvu. Po njenoj priči delom je baziran film “Isterivanje đavola iz Emili Rouz”, a slučaj je još 70-ih godina postao svjetski poznat. Roditelji i sveštenik su čak sudski osuđeni na, doduše, blage kazne, a veliko pitanje postalo je otvoreno – šta ako se neki vid psihoze pogrešno protumači i na taj način ugrozi nečije zdravlje i život?
Srpskainfo

Nastavi čitati

Zanimljivosti

DEŠIFROVAN HITLEROV DNK? Imao rijetki genetski poremećaj koji je uticao na njegovu seksualnost

Autori britanskog dokumentarca tvrde da su dešifrovali DNK Adolfa Hitlera, na osnovu čega su ustanovili da je bolovao od rijetkog, genetskog poremećaja Kalman sindrom, koji je uticao na njegov polni razvoj i nedostatak lučenja polnih hormona.

Trag DNK je navodno otkriven na komadiću tkanine sa krvave sofe na kojoj je Hitler sebi oduzeo život u Berlinu 1945. godine.

Nalazi će uskoro biti predstavljeni u britanskom televizijskom dokumentarcu pod nazivom „Hitlerova DNK: Genom diktatora“.

Emisija daje „zapanjujući uvid u Hitlerov seksualni razvoj“ i pokreće pitanja „u vezi sa njegovim neurološkim razvojem i njegovim mentalnim stanjem“, piše Tajms.

Kako je navela genetičarka Turi King, koja je imala ključnu ulogu u dokumentarcu, ovaj urođeni poremećaj ne može da opravda Hitlerove postupke.

Dijagnostikovani Kalmanov sindrom je, kako se navodi, uticao na Hitlerov pubertet i seksualnost.

Postoji vjerovatnoća od 1 prema 10 da je diktator imao mikropenis, a prethodna istraživanja zvaničnih medicinskih kartona već su pokazala da je „Firer“ vjerovatno patio od urođenog stanja poznatog i kao nespušteni testisi.

Aleks Džej Kej, britanski istoričar sa Univerziteta u Potsdamu, ukazao je da bi ovo objasnilo Hitlerovu veoma neobičnu i gotovo potpunu posvećenost politici, što je isključivalo svaki privatni život, prenosi Špigel.

U kojoj mjeri se Hitlerovi postupci mogu objasniti korišćenjem dokaza kao što je DNK vjerovatno će pokrenuti dalju debatu, a u britanskom dokumentarcu istovremeno su osporene tvrdnje da je on imao jevrejske korene, ili da je patio od šizofrenije.

Nastavi čitati

Aktuelno