Pauze za kafu, pregledi kod ljekara, usavršavanje, poslovna putovanja: nije sve dio radnog vremena. Šta bi poslodavci i radnici trebali znati o radnom vremenu u Njemačkoj?
Znate li šta se računa u radno vrijeme u Njemačkoj, a šta ne? Svako ko u svojoj firmi mora nositi zaštitnu ili radnu odjeću poput kombinezona s nazivom firme – ne mora s tom odjećom dolaziti direktno na posao.

Radniku je dopušteno presvući se u prostorijama poslodavca – “a to je jasno radno vrijeme”, kaže Sigrid Britčgi, advokatica za radno pravo u Dizeldorfu.

Situacija je drugačija ako nema obaveze nošenja zaštitne ili radne odjeće.

– U takvim slučajevima, primjera radi, ako neko dođe na posao na svom biciklu u sportskoj odjeći i presvuče se, to je čisto privatna stvar – objašnjava Til Bender iz odjela za pravnu zaštitu Njemačkog saveza sindikata.
Radnici bi tada morali biti u firmi na vrijeme kako bi imali dovoljno vremena za presvlačenje i kako bi mogli na vrijeme početi raditi.

Faza pripreme, kao što je pokretanje računara, jasno je dio radnog vremena.

– Ako želite početi raditi u 7:30 ujutro, ne morate biti tamo prije 7:30 ujutro da biste pokrenuli računar – objašnjava Britčgi.

Uopšteno, radnici imaju pravo na pauzu. To proizlazi iz Zakona o radnom vremenu. Ako neko radi duže od šest sati, ta osoba ima pravo na pauzu od 30 minuta. Ako je više od devet sati, osoba može uzeti pauzu od 45 minuta.

– Radnici mogu imati kraće stanke, one moraju trajati najmanje 15 minuta – objašnjava Bender.

Pauze za kafu ili pušenje izvan redovne pauze ne računaju se u radno vrijeme. Radnici moraju nadoknaditi radno vrijeme koje su izgubili na pušenje ili kafu. Za oporavak očiju najbolje je nakon sat vremena rada uz ekran uzeti pet do deset minuta pauze. Kako biste iskoristili svoje radno vrijeme, trebali biste, ako je moguće, tokom tog vremena obavljati druge poslove – poput sortiranja dokumenata. Usput: Odlazak u toalet ne smatra se pauzom, već kratkotrajnim prekidom posla. To nijedan poslodavac ne može uskratiti radniku.

U načelu, radnici su dužni zakazivati ljekarske preglede tako da ne budu u tokom radnog vremena. To nije uvijek moguće, primjera radi u hitnim slučajevima ili ako neko ne može dobiti besplatan termin kod ljekara u svoje slobodno vrijeme.

Poslodavac vam tada mora dopustiti posjetu ljekaru.

– U tim slučajevima posjeta ljekaru spada u radno vrijeme – objašnjava Bender. Radnici tada moraju svom poslodavcu predati lekarsku potvrdu.

Građevinski radnici na skeliFOTO: MIOMIR JAKOVLJEVIĆ/RINGIER
Drugačija je situacija s dežurstvima, odnosno slučajevima u kojima radnici mogu očekivati da će ih poslodavac pozvati na posao u slobodno vrijeme.

– Ako se poziv ne uputi, dežurstvo nije radno vrijeme – kaže Bender. Ako se šef javi, radni sat mora biti plaćen prema tome.

Ako radnik ide na usavršavanje na vlastiti zahtjev, to ne spada u redovno radno vrijeme. No, ako to poslodavac zahtijeva, obuka je dio radnog vremena, objašnjava ona. S obzirom na to da se službena putovanja najčešće određuju po nalogu poslodavca, ona se računaju kao radno vrijeme. Vrijeme putovanja često je problematično.

– Na primjer, ako sjedim u vozu i mogu sam odlučiti šta ću raditi, to se obično smatra slobodnim vremenom – kaže Britčgi. Međutim, ako radnik napiše izvještaj za poslodavca o posjeti kupca na tabletu dok putuje vozom, to se računa kao radno vrijeme.

Put do posla uglavnom je čisto privatna stvar, dakle ne radno vrijeme.

– Ako radnici kasne zbog štrajka upozorenja na željeznici ili zbog oluje, to je takođe njihova briga – objašnjava Bender.

Posljedice kašnjenja zavise o dotičnom modelu radnog vremena. Može postojati rizik od gubitka plate, a ako se slučaj ponovi, čak su moguća i službena upozorenja.

– Radnici na terenu su poseban slučaj – kaže Bender. Ako trgovački predstavnik ide do prvog kupca od kuće, onda je to radno vrijeme, navode nemački mediji, prenosi Kurir.