Connect with us

Društvo

ŽIVOT PIŠE PRAVE ROMANE: Potresna priča Marijane i Dragana koje je sudbina spojila nakon 57 godina

Ispovijest brata i sestre koji su se spojili nakon 57 godina veoma je potresna i emotivna.

Da život zaista piše romane dokaz je priča brata i sestre, koji su se nakon punih 57 godina razdvojenosti, pronašli. Naime, Marijana Tadić i Dragan Škvaro su sasvim slučajno stupili u kontakt preko Fejsbuk opcije “Poznaješ li ove ljude”.

Cijela situacija, da priča dodatno dobije na čaroliji, odvila se na ovoj društvenoj mreži dan uoči prošle Badnje večeri prije šest godina, pa je ovo dvoje rođenih Zeničana koji su gotovo cijeli život znali jedno za drugo, ali se nikad nisu sreli, dobilo najbolji poklon za Božić.

– Vrlo brzo nakon mog rođenja roditelji su se rastali, razloge ne znam, ali donesen sam već kao beba u selo Živinice južno od Tuzle, gdje se moja majka Šefika našla s jednim finim čovjekom Družiani Kletom koji me othranio i prihvatio kao svoga. Imao sam lijepo djetinjstvo, ali uvijek me kopkalo zbog čega svi u kući imaju isto prezime, a ja sam jedini Škvara. Takva su bila vremena, niko se nije smio puno raspitivati – rekao je Dragan u razgovoru za Slobodnu Dalmaciju prije šest godina.

Kako je rekao tom prilikom tek 1961. godine, kao momčić od 11 godina, čuo da ima devet godina mlađu sestru.

Otkrila mu je to tetka koja je živjela u Zenici, gdje bi ponekad odlazio na vikende.

– Zove ona mene kad sam krenuo kući, ja mislim daće mi čokoladu ili neku sitnicu, kad ona kaže, sine, imaš sestru Marijanu kojoj su sada dvije godine. Da sam znao što me u životu čeka, pitao bih za detalje, ali u ono doba djeca nisu smjela postavljati puno pitanja. Godine su prolazile, a koga god bih pitao, nije mi znao reći gdje je Marijana ili kako doći do nje – govori Dragan, koga je posao poslije odveo u Austriju, gdje je u Klagenfurtu sreo i oca, ali mu nikad nije spomenuo sestru, a on nije imao snage pitati ga.

Marijani je pak informaciju o bratu otkrila majka, kad je imala 10 godina.

– Po ko zna koji put listala sam porodične fotografije u albumu, ali ovog puta pažnju mi je privukla jedna na kojoj se nalazio meni nepoznat dječak od oko pet godina, iza koje je pisalo Dragan Škvara. Pitam ja mamu ko je to, a ona mi je otvoreno priznala da ja i taj dječak imamo istog tatu, ali da nema nikakvih informacija gdje se nalazi – priča Marijana, koja se upravo kao i Dragan tokom života često raspitivala za brata kod poznanika u Zenici koji bi mogli znati više, ali niko joj nije davao korisne informacije.

Jedan klik ih spojio
Prošao je za oboje dobar dio životnog vijeka, no tek je moderna tehnologija omogućila da se prvi put zagrle.

– Stigli kompjuteri, pa i taj Fejsbuk, svi ga otvorili pa rekoh, i ja ću. Tražio sam ja sestru, ali bio sam siguran da je neću naći po imenu, jer sigurno se udala. I jednog dana ponudi mi se opcija “Poznajete li ove ljude”, ja malo gledam i pažnju mi privuče profil pod imenom Zana Tadić. Ne znam ja ko je to, mlada djevojka je u pitanju, ali znam da mnogo Tadića živi oko mene u Zenici. Dodam je za prijatelja, ali bilo mi je nezgodno pisati joj jer je mlađa osoba, znate šta se sve događa po internetu – prisjeća se Dragan trenutaka koji su prethodili sudbonosnoj poruci koja mu je stigla već nakon nekoliko sati: “Čika Dragane, moja majka se preziva djevojački kao vi, a ima i brata kojem je ime Dragan“. Bila je to Marijanina kćerka.

– Grlo mi se osušilo, odem se ja napiti vode, nervoza me hvata. Ali mislim se, sumnjivo mi je sve to, možda se neko igra sa mnom. Kad kaže ona, evo mama živi preko puta, zovnuću ja da dođe. Nakon par minuta, piše gospođa jesam li ja Dragan, da je ona udata Tadić, ali da je rođena Škvara. I nakon par minuta šalje mi fotografiju. Na njoj moj otac u mlađim danima – prisjeća se “pronađeni brat”.

Prvi susret oči u oči
– Ako je ovo i tvoj otac, onda smo brat i sestra – napisala mu je Marijana.

Uslijedili su intenzivni telefonski razgovori i planiranje susreta jer trebalo je nadoknaditi sve propuštene godine.

– Prvi telefonski razgovor bio je težak, nikako se nisam mogla osloboditi niti početi pričati. Kad sam počela više pisati i razgovarati, već mi je bilo predivno, i jedva sam čekala da se vidimo, srcu mi je odmah prirastao – kazuje za Slobodnu Dalmaciju Marijana, koja je bila “zatočena” u Njemačkoj jer ju je nakon operacije kuka čekala operacija kičme, pa je Dragan bio taj koji je morao na put. Ali on je bio bacio pasoš, jer se zarekao da više neće napustiti Bosnu i Hercegovinu, no, u ovom slučaju, kako kaže, krenuo bi i pješice.

Konačno, brat i sestra su se sreli nakon 57 godina, prije nekoliko sedmica u Freiburgu.

– Dođem ja do vrata, gleda ona u mene kao u kip, totalno u šoku – priča Dragan.

– Nikad ga nisam, osim na onoj jednoj fotografiji kad je bio dijete od pet godina. Ali u tom trenutku vidjela sam sliku svoga oca pred sobom – ispričala je Marijana tok prilikom.

– Riječima ne mogu to opisati. Ako ste ikada imali strah u životu, u tom trenutku neka blagost me je prošla, zaplakao sam. Kad nemaš dinara u džepu, svaki dinar ti je kao dobitak na lotu. Bio je ovo prst sudbine, zvali vi to Bog ili kako god, sto puta sam se uvjerio da postoji neka viša sila. Zahvalan sam mu jer su u tom trenutku sve moje brige bile kao rukom odnesene – zaključio je Dragan na kraju razgovora.

Related Topics:

Društvo

MUŠKARCU BANKOMAT SKINUO NOVAC SA RAČUNA ALI NIJE ISPLATIO: Evo šta treba da uradite u takvoj situaciji

Bankomat nije isplatio novac, iako je određena suma skinuta sa računa korisnika.

Na društvenoj mreži Reddit nedavno se pojavila objava korisnika koji je podijelio situaciju u kojoj se našao kada je otišao da podigne novac na bankomatu. Naime, iako se rijetko dešava, bankomat mu je skinuo novac sa računa, ali mu ga nije isplatio.

“Maloprije mi je bankomat skinuo pare sa računa, a nije mi dao novac. Je li imao neko istu situaciju”, napisao je jedan korisnik, što je odmah izazvalo brojne reakcije.

Mnogi su podijelili svoja iskustva i ukazali da je novac u takvim slučajevima moguće povratiti, ali uz malo strpljenja.

“Bez brige, bankomat vodi svoj zapis (log), novac će ti biti vraćen čim dođe tehničar i popravi bankomat. Ne moraš ići u banku”, glasio je jedan od odgovora.

Drugi korisnici su prenijeli da su postupkom reklamacije uspjeli da povrate sredstva, bilo da se incident dogodio na bankomatu sopstvene ili druge banke.

“Nazvao sam svoju banku, poslali su mi obrazac na mejl koji sam ispunio i vratio. Za nedjelju dana novac mi je vraćen”, napisao je drugi korisnik.

Ipak, ne ide uvijek sve glatko. Neki su iskusili i duže čekanje.

“Čekao sam 15 dana u jednoj banci da mi vrate novac. Nakon toga sam zatvorio račun jer sam predugo čekao”, navodi se.

Kako postupiti u ovakvim situacijama?
Sačuvajte potvrdu o transakciji, ako je bankomat izda.
Zapišite tačan datum, vrijeme i lokaciju gdje se sve dogodilo.
Odmah kontaktirajte svoju banku – putem telefona, aplikacije ili lično u filijali.
Zatražite i popunite obrazac za reklamaciju.
Pratite status prijave i raspitajte se o roku rješavanja.
Ukoliko ne dobijete odgovor u razumnom roku, možete se obratiti finansijskom regulatoru ili udruženju za zaštitu potrošača.

Nastavi čitati

Društvo

FRUSTRACIJE, IZAZOVI I LAJKOVANJE OPASNOSTI: Mračne strane dječije radoznalosti

Porodični problemi, vršnjački pritisak i hormoni doprinose agresiji kod mladih, a internet ih uči da ismijavaju tragedije, upozorava psihijatar Slobodan Nogo.

Nogo je rekao da mladi ljudi mogu iskoristiti mnoge prednosti interneta i društvenih mreža, ali je ključno da nauče kako se zaštititi od potencijalnih izazova.

“Nisu svi sadržaji na internetu istiniti ili pouzdani. Trebalo bi da provjeravaju izvore, traže dodatne potvrde i budu svjesni manipulativnih tehnika. Podaci koje objavljuju trebalo bi da budu vidljivi samo osobama kojima vjeruju”, ukazao je Nogo.

Upozorio je da se mladi nikada ne smiju sastajati s osobama koje su upoznali onlajn bez pratnje odrasle osobe kojoj vjeruju.

Nogo je istakao da su u većini slučajeva mladi kreativni i imaju odlične ideje koje usljed nepažnje odraslih budu zanemarene i to kod njih stvara u nekoj mjeri frustracije, koje u tom uzrastu ispoljavaju agresivnim ponašanjem.

“U Centar za mentalno zdravlje se javljaju mladi uglavnom zbog vršnjačkog nasilja ili nasilja u porodici. Često se više `otvore` u direktnom razgovoru sa profesionalcem nego u prisustvu roditelja”, rekao je Nogo.

Prema njegovim riječima, nedostatak interakcije sa porodicom, prijateljima i širom zajednicom uči mlade da ne prepoznaju i ne reaguju na emocije drugih ljudi.

Pojasnio je da se putem interneta prenosi veliki broj informacija koji nije praćen emocijom i često se nesrećni događaji ismijavaju.

Osnivač neformalne grupe žena “Kutak za dame Istočno Sarajevo” Aleksandra Matić nedavno je uputila dopis osnovnim školama s apelom da se razgovara sa učenicima o različitim viralnim izazovima koji su im dostupni putem društevnih mreža, a nakon što joj je desetogodišnjak namjerno istrčao ispred automobila u vožnji.

“Samo zahvaljujući brzoj reakciji uspjela sam da zakočim i izbjegnem tragediju. Dječak nije trčao za loptom, niti je bio u panici, njegov čin djelovao je kao izazov ili igra, jer se nakon pretrčavanja okrenuo s osmijehom, kao da je testirao da li će uspjeti”, navela je Matićeva.

Ona je dodala da se na društvenim mrežama, gdje je ovo podijelila kao upozorenje, javilo više svjedoka sličnih situacija.

“Djeca očigledno to doživljavaju kao nešto uzbudljivo, a moguće je da se radi o trendu s `Tiktoka` ili drugih društvenih mreža koje imaju snažan uticaj na djecu”, upozorila je Matićeva.

Predsjednik Aktiva direktora osnovnih škola Sarajevsko-romanijske i gornje-podrinjske regije Jelena Čančar istakla je da škole imaju formirane timove multisektorskog rada, kojima se kao problem javljaju razni izazovi sa društvenih mreža.

Čančareva je istakla da se u posljednje vrijeme često susreću sa izazovima u vezi sa upotrebom interneta i društvenih mreža.

“U školama smo imali slučajeve određenih izazova među učenicima u vezi sa `Tiktokom` i sličnim društvenim mrežama. Mi se trudimo da u saradnji sa policijom i umrežavanjem, razmjenom informacija, preventivno djelujemo”,navela je Čančareva.

Čim se primijeti nešto neobično, Čančareva je naglasila da se razgovara sa učenicima i njihovim roditeljima.

“Pokušavamo maksimalno da djelujemo preventivno, ali nije uvijek to moguće. Nekada nešto i promakne. Na svu sreću dosad bez nekih većih posljedica, ali smo uvijek na oprezu”, dodala je Čančareva.

Čančareva je pojasnila da sve škole koriste resurse koje pruža multisektorski tim koji čine stručnjaci iz različitih oblasti, te da se organizuju različita predavanja za učenike, ali i njihove roditelje, kao preventivna mjera u vezi sa različitim izazovima današnjice.

“Prevencija je jako važna, da se ne reaguje samo kada se nešto desi. To u vremenu u kojem živimo nije očigledno dovoljno i mislim da se stalno može raditi bolje i više na prevenciji i da nam to mora biti osnovni cilj”, navela je Čančareva.

U Centru za socijalni rad Istočna Ilidža naglasili su da je jedna od najznačajnijih uloga savjetodavni rad i psihosocijalni tretman koji se ogledaju u radu sa porodicom koji podrazumijeva edukaciju roditelja o opasnostima sajber nasilja.

“To podrazumijeva osnaživanje porodice da prepozna i reaguje na nasilje, te da pruži adekvatnu podršku djetetu”, navode u Centru.

Nastavi čitati

Društvo

„YUGOHRANA“ IZ TUZLE: Nova platforma protiv bacanja hrane u BiH

U Tuzli je pokrenuta digitalna platforma Yugohrana s ciljem da se smanji bacanje hrane i pomogne onima koji sebi teško mogu priuštiti obrok.

Dok se u Bosni i Hercegovini svakodnevno baca ogromna količina hrane, mnogi građani ne mogu sebi priuštiti ni jedan obrok. Taj zabrinjavajući trend prisutan je širom svijeta, pogotovo u vremenu kada su resursi za proizvodnju hrane sve oskudniji, a klimatske promjene dodatno otežavaju situaciju, piše Klix.

Ipak, sve je više inicijativa koje se bore protiv ovog problema. Jedna od njih je Yugohrana, digitalna platforma nastala u Tuzli, iza koje stoji Maid Huremović. Osim što povezuje one koji imaju višak hrane s onima kojima je potrebna, Yugohrana je zamišljena i kao pokret solidarnosti i empatije.

Inspirisana danskom aplikacijom Too Good To Go, Yugohrana funkcioniše tako što partneri – supermarketi, pekare, restorani – svakodnevno unose pakete hrane koja im ostane na kraju radnog dana. Ti paketi, i dalje svježi i bezbjedni za konzumaciju, dostupni su korisnicima po značajno nižim cijenama. Neki partneri ih čak doniraju besplatno.

„Spajamo dvije strane koje se često mimoilaze – one koji imaju višak i one kojima je hrana potrebna, ali im je često nedostupna“, kaže Huremović, koji se nada da će Yugohrana okupiti što veći broj partnera širom zemlje.

Korisnici platforme, među kojima su najčešće studenti, mlade porodice i penzioneri, mogu ostavljati recenzije i time doprinijeti kvalitetu usluge i transparentnosti.

Prema podacima UN-ovog Programa za zaštitu životne sredine (UNEP), u BiH se godišnje baci 273.000 tona hrane. Najčešće se baca lako kvarljiva hrana: voće, povrće, mliječni i pekarski proizvodi. Uzroci su brojni – od prekomjerne kupovine i lošeg planiranja obroka do nepoznavanja stvarnog roka trajanja.

„Ne smijemo dozvoliti da nam komšija bude gladan dok mi bacamo višak hrane“, upozorava Huremović.

On građanima savjetuje da planiraju kupovinu, pravilno skladište namirnice i koriste ostatke obroka. Platforma Yugohrana će uskoro nuditi i konkretne savjete kako da se hrana sačuva i iskoristi.

„Hrana nas povezuje. Ako možemo da pomognemo – pomozimo. Ako možemo da spasimo obrok – spasimo ga“, poručuje Huremović.

Nastavi čitati

Aktuelno