Connect with us

Društvo

ZLATO NAM NIJE U ZEMLJI! 600 miliona KM na tuđoj teritoriji – šta ako ga NE VRATE?!

Za razliku od većine zemalja u svijetu i okruženju, Bosna i Hercegovina u ovom trenutku ne planira da zlato koje ima u svijetu, barem djelimično vrati u BiH, a što je, prema ocjeni stručnjaka, pogrešno i rizično s obzirom na to da se u posljednje vrijeme i finansijski sistemi koriste kao geopolitičko oružje.

Trenutno, Bosna i Hercegovina, odnosno Centralna banka BiH, posjeduje oko 3,5 tona monetarnog zlata, čija vrijednost je 600 miliona KM, i ono je fizički smješteno u Centralnoj banci Engleske.

“Zlato koje se nalazi u Londonu ili drugim velikim finansijskim centrima u Evropi i svijetu je lako utrživo, odnosno veoma likvidno. Prenosom zlata u našu državu, njegova utrživost, odnosno likvidnost bi bila umanjena, te je u skladu sa ovim strateško opredjeljenje CB BiH da se zlatne rezerve nalaze u inostranstvu na trenutnoj lokaciji”, rekli su “Nezavisnim” u Centralnoj banci BiH dodajući da je zlato sastavni dio deviznih rezervi i služi kao pokriće domaćoj valuti te da se u svakom trenutku i u slučaju potrebe može iskoristiti i konvertovati u evre.

Ipak, za razliku od Bosne i Hercegovine, većina zemalja svijeta posljednjih nekoliko godina zlato povlači u svoje zemlje, a jedan dio ostavljaju u inostranstvu.

Slična situacija je i u regionu, pa tako Srbija, odnosno Narodna banka Srbije, planira da prenese sve svoje zlatne rezerve koje se nalaze izvan zemlje vrijednosti oko šest milijardi dolara, na domaće tlo.

Ovaj proces Srbija je započela još 2021. godine zbog “okruženja pojačane globalne neizvjesnosti”, a nedavno je Jorgovanka Tabaković, guverner NBS, rekla da će preostalih pet tona zlata koje se nalaze van zemlje biti vraćeno, “što je prije moguće”.

Pojedine zemlje, kao što je Rumunija, još 2019. godine u parlamentu su donijele zakon da 90 odsto od 61 tone zlata koje se drže u Londonu bude prebačene u Zemlju, a i Njemačka, kao zemlja koja poslije Amerike ima najveće zlatne rezerve u svijetu, dobar dio svog zlata vratila je u zemlju.

Trenutno, Njemačka ima oko 3.300 tona zlata, vrijednosti veće od 270 milijardi evra, a trenutno van zemlje imaju manje od 50 odsto zlata. Ranije, odnosno prije 2013. godine, najveći dio njemačkog zlata bio je van Njemačke. Do danas, od 2013. godine, Bundesbanka iz Njujorka je povukla 300 tona zlata, iz Francuske svih 374 tone, a značajne količine povučene su i iz Londona. Od 3.300 tona zlata, Njemačka u trezorima FED-a u Njujorku drži 1.200 tona, a preostalih malo više od 400 tona čuva Banka Engleske u Londonu.

Da zlato, ako nije u zemlji, i nije toliko sigurno, možda najbolje govori činjenica da je, recimo, 2019. godine Banka Engleske odbila Venecueli da vratiti 1,2 milijarde dolara vrijedno zlato.

“Povratak zlata u granice nacionalnih država nije samo tehničko pitanje upravljanja rezervama, to je politička i strateška poruka. Iskustva iz protekle decenije, uključujući blokade deviznih rezervi suverenih država i upotrebu finansijskih sistema kao geopolitičkog oružja, pokazala su koliko je važno imati neposrednu fizičku kontrolu nad ključnim oblicima imovine”, rekao je za “Nezavisne” Saša Stevanović, ekonomski analitičar.

On kaže da u tom kontekstu zlato ponovo stiče status monete suvereniteta, univerzalne, vanpolitičke i nezamjenjive rezerve vrijednosti, a njegova snaga leži upravo u tome što nije ničije “obećanje”.

“Što je dalje, što je dematerijalizovanije, to je nesigurnije. Upravo zato mnoge države, uključujući i naš region, vraćaju zlato u svoje trezore. Bosna i Hercegovina, nažalost, i dalje ima fiskalni tretman koji obeshrabruje i institucije i građane da povećaju izloženost zlatu – jedina smo zemlja u Evropi koja oporezuje investiciono zlato PDV-om. Vrijeme je da se i kod nas otvori ozbiljan dijalog o monetarnim rezervama, suverenitetu i zaštiti u vremenima globalne nestabilnosti”, zaključio je Stevanović.

Društvo

IMA 106 GODINA: Ovaj Banjalučanin PRIMA PENZIJU već četiri i po decenije, a evo koliko je radio

Najstariji penzioneri u Srpskoj, njih petoro, imaju preko 100 godina.

ako su saopštili iz Fonda PIO, troje je rođeno 1920, a dvoje 1922. godine. Dakle, riječ je o penzionerima koji imaju 106, odnosno 104 godine.

Među njima, najduži penzionerski staž, a riječ je o starosnoj penziji, ima jedan Banjalučanin. On je korisnik prava 45 godina, a ostvario je staž od 20 godina.

Iz Fonda PIO odali su priznanje svojim najstarijim korisnicima prava, odnosno, onima koji su navršili više od 100 godina života.

– Ovi penzioneri svjedoče o vremenu velikih izazova, rada, požrtvovanosti i ljubavi prema porodici i zajednici. Želimo im dobro zdravlje, mir, radost i još mnogo lijepih trenutaka – poručili su iz Fonda PIO.

srpskainfo.com

Nastavi čitati

Društvo

ROMANTIKA KOJA JE ODUŠEVILA REGION Na konju stigao pod njen prozor, pa kleknuo i zaprosio je

Djevojka u Novom Sadu doživjela je nesvakidašnju prosidbu koja je ličila na scene iz bajke.

zabranik se ispod njenog prozora pojavio jašući konja i obučen u narodnu nošnju.

Zatim je kleknuo i zaprosio je, a djevojka nije mogla da sakrije oduševljenje.

 

Snimak se ubrzo proširio društvenim mrežama i izazvao oduševljenje mnogih gledalaca, dok su se u komentarima nizale čestitke za ovaj prelijepi par, prenosi nsuzivo.rs.

Nastavi čitati

Društvo

Čeka li Evropu, Balkan i BiH NOVI NAFTNI ŠOK?

Građani BiH proteklih nekoliko mjeseci naftu i naftne derivate plaćaju po značajno višim cijenama usljed rata u Iranu i zatvaranja Ormuskog moreuza.

Analitičari objašnjavaju da na cijenu nafte utiče globalna ponuda i potražnja i, ako s tržišta nestane petina sirove nafte, a potražnja ostane na sličnom nivou, cijene skaču i na tržištima koja ne nabavljaju svoju naftu sa Bliskog istoka.

I zato je situacija u Sjedinjenim Državama posebno važna za Evropu, pa i potrošače u BiH, jer ta zemlja ima zakone koji omogućavaju američkom predsjedniku da usljed nacionalne krizne situacije, poput visoke cijene energenata uvede restrikcije izvoza američke nafte i naftnih derivata na globalna tržišta. S obzirom na to da su SAD trenutno najveći izvoznik nafte na svijetu, ako bi ta mjera bila uvedena, cijene nafte i naftnih derivata u Evropi bi mogle biti značajno veće od sadašnjeg, već visokog nivoa.

Analitičari ističu da trenutna administracija u SAD, uoči važnih parlamentarnih izbora u novembru, ima veliki motiv da snizi cijene nafte i naftnih derivata, jer to već tradicionalno ima ključni uticaj na rezultate izbora.

SAD se nadaju da će uskoro biti moguće postići dogovor s Iranom, u kojem slučaju bi cijene možda ostale više u odnosu na period prije rata, ali ipak razumno niske da ih potrošači ne osjete previše. Međutim, ako do dogovora do izbora ne dođe, SAD bi mogle uvesti ovu mjeru da pokušaju uticati na smanjenje zabrinutosti domaće javnosti.

Zdravko Milovanović, ekspert za energetiku iz Banjaluke, za “Nezavisne” kaže da tržište nafte i naftnih derivata funkcioniše po principu spojenih posuda, i u slučaju bilo kojih vanrednih okolnosti, poput ratnih sukoba ili drugih događaja više sile, posljedice po globalno tržište mogu biti značajne.

“Takvi poremećaji gotovo se odmah odražavaju na globalno tržište i dovode do promjena cijena, koje se uglavnom formiraju na osnovu ponude i potražnje. Pojedine zemlje imaju određeni uticaj na tržište naftnih derivata, ali se cijena sirove nafte prije svega određuje globalnim tržišnim kretanjima”, ističe on.

Na pitanje šta ako SAD, kao najveći svjetski proizvođač nafte, odluče da uvedu restrikcije, on ističe da, iako BiH ne nabavlja naftu direktno iz te zemlje, to bi uticalo i na nju, jer sve zavisi od globalnog tržišta.

“To bi uticalo na globalno tržište i vjerovatno dovelo do rasta svjetskih cijena nafte. Posljedice bi se, posredno, osjetile i na našem tržištu. SAD nastoje da izvoze što više proizvoda sa dodatom vrijednošću, odnosno prerađenih naftnih derivata, jer oni ostvaruju veću ekonomsku vrijednost od izvoza same sirove nafte. Na taj način veći dio vrijednosti ostaje u domaćoj privredi i preradi”, naglašava on.

Poznati američki analitičar Piter Zajen, koji je još za vrijeme administracije Baraka Obame predvidio da će SAD uskoro odustati od održavanja globalnog poretka, navodeći geopolitičke razloge zbog kojih će se to desiti, sada tvrdi da je neizbježno da će Amerika uvesti barem neka ograničenja na izvoz svojih naftnih derivata kako bi zaštitila svoje potrošače.

On ističe da će to imati nesagledive posljedice po globalna tržišta, a posebno za dio Azije i Evropu, koji nemaju značajne domaće proizvodne kapacitete.

Dio energetskih eksperata, poput Mirze Kušljugića, smatra da će ta činjenica natjerati svijet na bržu energetsku tranziciju kako bi se smanjila ovisnost od fosilnih goriva. On, naime, smatra da BiH mora biti usklađena s evropskom energetskom politikom, na čije tržište i standarde se oslanja.

“Zato moramo uskladiti svoju energetsku politiku s evropskom, ali kroz prizmu vlastitog interesa. Do sada nismo postavljali osnovno pitanje za što nam treba energetska tranzicija. Mi to često doživljavamo kao nešto što nam se nameće zbog EU, uz argument da imamo dovoljno uglja. Međutim, sada moramo postaviti ključna pitanja kako ćemo se dalje kretati imajući u vidu globalna kretanja”, ističe on.

Nastavi čitati

Aktuelno