U Republici Srpskoj nema mjesta za male snove i prosječnost – snažna je poruka koja je večeras odjeknula iz Banjaluke, gdje je Draško Stanivuković okupio veliki broj građana i predstavio viziju snažnijeg i pravednijeg društva.

Na skupu Pokreta Sigurna Srpska, kojem je pristupilo čak 500 novih članova, Stanivuković je istakao da povjerenje građana raste iz dana u dan, naglašavajući da je od osnivanja pokreta više od hiljadu ljudi odlučilo da bude dio ove političke priče.

„To su nova lica, ljudi koji do sada nisu bili dio političkih partija. To je dokaz da okupljamo one koji vjeruju u budućnost Republike Srpske“, poručio je Stanivuković.

Govoreći o ekonomiji i standardu građana, lider PSS-a naglasio je da je ključ u konkretnim mjerama koje će olakšati život običnom čovjeku – od smanjenja PDV-a i akciza do jačanja robnih rezervi.

„Ne može ista stopa PDV-a biti na luksuz i na lijekove, invalidska kolica ili bebi opremu. To nije pravedno društvo“, upozorio je Stanivuković.

Posebno je istakao borbu protiv kriminala i korupcije, uz poruku da je moguće izgraditi sistem u kojem će ekonomija biti dostupna svima kroz radna mjesta i investicije.

Stanivuković je naglasio i da Republika Srpska mora biti otvorena prema Evropi i svijetu, poručivši da izolacija nije put kojim želi da ide Pokret Sigurna Srpska.

„Želimo da mijenjamo sistem iz korijena, da donesemo humane zakone i izgradimo pravednu državu“, rekao je on, dodajući da energija i broj okupljenih jasno pokazuju da su građani spremni za promjene.

Večerašnji skup u Banjaluci, kako je poručeno, samo je početak političkog talasa koji bi mogao značajno uzdrmati postojeću scenu u Republici Srpskoj.

„Svi smo čuli ono što mnogi od nas već znaju – u budžetu nema dovoljno novca za smanjenje akciza i PDV-a!“, ističe Bojan Kresojević, narodni poslanik.

Drugim riječima: budžet se brani, a građani nek se snalaze sa 5 feninga.

Ministar finansija i trezora smatra da nije dobro smanjenje akciza na gorivo, jer će manje novca ostati za budžetske kategorije. Međutim, kako navodi Kresojević, za ministra su Viadukt i afere važniji od penzionera i korisnika socijalne zaštite.

„Ove godine je prosuto 110 miliona KM u kanal Lamanš za aferu Viadukt. Ova sredstva su isplaćena iz prihoda od indirektnih poreza namijenjenih za budžet Republike Srpske i lokalnih zajednica. Ako je za SNSD neprihvatljivo da o smanjenju akciza odlučuje Savjet ministara, zašto onda SNSD ne predloži u Parlamentu BiH smanjenje akciza na period od 6 mjeseci po sili zakona?“, naglašava Kresojević.

Kresojević podsjeća da Banjaluka zna kako da stavi građane na prvo mjesto – obezbijeđen je besplatan javni prevoz za penzionere, besplatne građevinske dozvole i besplatni priključci za vodu i kanalizaciju.

„Novca ima, samo nekom su prioritet potrebe građana, a nekom Serdarov i Viadukt!“, zaključuje Kresojević.

Kada se govorilo o Novoj Ljubiji, javnosti su predstavljene velike najave – reorgani­zacija preduzeća, nova ulaganja, savremena istraživanja ležišta, otvaranje novih radnih pogona i širenje poslovanja koje je trebalo donijeti sigurnost radnicima i razvoj cijeloj regiji.

Međutim, umjesto razvoja, radnici svjedoče sasvim drugačijoj stvarnosti. Obećanja su ostala na papiru i političkim govorima, dok proizvodnja stagnira, a neizvjesnost raste iz mjeseca u mjesec.

„Danas se o rudarstvu u Prijedoru više govori kroz socijalni problem nego kroz privredni potencijal. Umjesto razvoja – stagnacija. Umjesto investicija – neizvjesnost. Umjesto sigurnosti – borba radnika za goli opstanak“, ističe Svetozar Vučkovac, predsjednik GrO PSS Prijedor.

Radnici koji su vjerovali da će preduzeće stabilno poslovati danas dolaze u situaciju da razmišljaju kako prehraniti porodicu. Najteža slika nije samo finansijski minus preduzeća, već činjenica da ljudi koji su decenijama gradili ovu industriju dolaze do trenutka kada ne znaju šta dalje.

To nije samo ekonomski problem – to je politička odgovornost. Posebno zabrinjava što se svaki novi problem pokušava predstaviti kao privremena poteškoća, dok stvarni odgovori izostaju: gdje su ulaganja, gdje su istraživanja, gdje je plan koji je obećavan?

Jer kada preduzeće izgubi razvojnu strategiju, posljedice ne trpe samo bilansi – trpe ljudi.

I kada između najavljene reorgani­zacije i stvarnog života stoji prazan frižider, tada je jasno da problem više nije samo poslovni nego politički.

Godinama se govorilo o istraživanjima novih ležišta, širenju poslovanja i povećanju prihoda, a danas nema ni ozbiljne strategije ni odgovora ko snosi odgovornost za stanje u kojem se preduzeće nalazi.

Nova Ljubija danas postaje simbol jednog modela upravljanja u kojem se veliki planovi izgovaraju pred kamerama, a teret neispunjenih obećanja ostavlja ljudima koji svakog mjeseca čekaju da vide da li će moći normalno živjeti.

Ako radnik rudnika mora da štrajkuje glađu da bi bio saslušan, onda problem više nije samo u jednom preduzeću, nego u ukupnom odnosu prema radu, proizvodnji i ljudima koji nose privredu ovog kraja.