U Republici Srpskoj pri kraju je berba jabuke, rod i kvalitet lošiji su od očekivanog, a cijena u marketima nerealno visoka, izjavio je Srni predsjednik Udruženja voćara Republike Srpske Dragoja Dojčinović.

Dojčinović je naveo da se cijena kod proizvođača kreće od 0,50 KM po kilogramu za industrijsku jabuku, te od 0,70 KM do 0,90 KM za konzumnu jabuku u zavisnosti od sorte, ali da u marketima dostiže od 2,80 do čak četiri KM. – Cijene su malo nerealne u marketima, ali i na pijacama gdje zna čak biti i skuplje. Nije realno da cijena u marektu bude dva do tri puta veća od proizvođačke. Voćari daju po cijenama koje su upitne da li će opravdati proizvodnju – rekao je Dojčinović.

On je ukazao na to da jabuka koja se ne proda i propadne ide na teret proizvođača koji marketima predaju voće.

– Jabuka bi se brže prodavala da je cijena niža u marketima i ne bi propadala. Sa ovom cijenom se kupuje na komad – naveo je Dojčinović.

On smatra da marketima ne bi trebalo da bude problem da snize cijenu jabuka, jer su na istom ako prodaju manju količinu za veću cijenu ili više jabuke za nižu cijenu, a proizvođači bi u drugom slučaju bili na dobitku.

Dojčinović je pojasnio da veliki otkupljivači neće da otkupe jabuku jer nemaju dobru tehnologiju čuvanja, zato su proizvođači prinuđeni da je predaju, pa da zarade tek nakon što voće bude prodato.

– Kada predam 10 tona i propadne pet, tri ili tona, to je propalo moje jer nisam naplatio. Kada dogovorimo cijenu 0,80 KM do jedne KM, nikada nismo dobili više od 0,60 KM do 0,65 KM za kilogram.

Zato su voćari u teškoj poziciji. Nikada ne znamo koliko ćemo novca dobiti – rekao je Dojčinović.

On je naveo da se novac dobije odmah jedino na crnom tržištu, ali da u tom slučaju nema subvencije koju daje Ministarstvo poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede Republike Srpske.

– Subvencije od 0,20 KM po kilogramu su solidne. Borimo se da sve predamo preko računa i dobijemo subvenciju. To je veliki novac za one koji proizvode veću količinu. Za 10 tona jabuke dobijemo 2.000 KM – naveo je Dojčinović.

On je napomenuo da je veoma dobra pomoć koju dobijaju i u vidu 100.000 besplatnih sadnica, jer će svaki proizvođač imati pravo da uzme 4.000 sadnica po hektaru, što je 24.000 KM bespovratnih sredstava, kao i 70 odsto pomoći za protivgradnu mrežu, što je oko 45.000 KM.

Dojčinović je zaključio da voćari u Republici Srpskoj, bez obzira na to što ih je za oko 50 odsto manje nego ranijih godina, sigurno mogu podmiriti domaće tržište, ali da se uprkos tome voće uvozi.

U Bosni i Hercegovini se očekuje promjenljivo do pretežno oblačno vrijeme, slaba kiša će padati od jugozapada ka istoku, dok će na sjeveru biti sunčanih perioda.

Poslije podne dolazi do razvedravanja od sjevera, dok na jugu Krajine i istoku ostaje i dalje uglavnom oblačno, saopšteno je iz Republičkog hidrometeorološkog zavoda.

U Hercegovini će biti pretežno sunčano i dalje vjetrovito uz umjerenu do jaku buru. Veći dio dana duvaće umjeren, na udare pojačan vjetar, sjevernih smjerova. Poslije podne vjetar u slabljenju.

U noći na četvrtak u Krajini će se javiti nova prolazna oblačnost.

Jutarnja temperatura vazduha iznosiće od pet do 10, u višim predjelima od dva, a dnevna od 13 na istoku do 19 na sjeveru i jugu, u višim predjelima od sedam stepeni Celzijusovih.

U Republici Srpskoj živi sve više penzionera, koji gladuju i smrzavaju se, jer od penzija ne mogu podmiriti ni osnovne potrebe. Upozoravaju na to iz udruženja koja pomažu starim i siromašnim ljudima.

U Udruženju “Don” u Prijedoru od 1. septembra su počeli sa programom pomoći u kući za najugroženije bake i djedove. Predsjednica ovog udruženja Murisa Marić kaže da su se gerontodomaćice koje ih obilaze za samo mjesec dana nagledale svega. – Mnogi penzioneri nisu kupili drva, ili su kupili metar dva, pa još ne lože, jer taj ogrev čuvaju za crne dane. Kad plate račune i kupe lijekove, nemaju dovoljno ni za hranu. Uključili smo ih u javnu kuhinju, da imaju bar jedan solidan obrok dnevno, da ne gladuju. Sve u svemu tuga i jad – kaže Murisa Marić, prenosi Srpskainfo.

Ona kaže da među korisnicima usluga gerontodomaćica ima starih koji preživljavaju od socijalne pomoći, ali ima i onih koji su decenijama radili i zaradili penziju.

– Oni su 30 ili 40 godina ustajali svakog jutra, išli u fabriku, kancelariju, rudnik, učionicu… vjerujući da sebi tako obezbjeđuju mirnu i dostojanstvenu starost. A dočekali su da od svojih penzija ne mogu ni živjeti ni umrijeti – kaže Marićeva.

Statistika pokazuje da njene riječi nisu pretjerivanje. Prosječna penzija u Republici Srpskoj je oko 650 KM, ali za mnoge je i to nedostižna cifra. Najniža zagarantovana penzija iznosi 328 KM, a desetine hiljada starih ljudi preživljavaju sa 400 ili 500 KM mjesečno, piše Srpskainfo.

Kad se tome doda vrtoglavo poskupljenje hrane i lijekova, rezultat je poražavajući.

Snežana Šešlija, predsjednica Udruženja”ToPeer” iz Doboja, upozorava da je i u ovom gradu sve više gladnih penzionera.

– Oni koji lani nisu spadali u socijalne kategorije, danas to jesu, jer su, zbog talasa poskupljenja, naglo osiromašili. Javlja nam se sve više penzionera koji se žale da ne mogu platiti ni pola troškova za grijanje, bilo da se radi o računima toplane, ili nabavci peleta ili drva.

I za hranu se sve teže snalaze. Mnogi dolaze u naše udruženje i mole da im pomognemo da dobiju neku pomoć, ili subvenciju, kako bi pregurali zimu – kaže Šešlija.

Ni u Banjaluci stanje nije mnogo bolje. O tome najbolje svjedoči struktura ljudi koje od gladi spasava javna kuhinja Udruženja “Mozaik prijateljstva”. Suprotno uvriježenom mišljenju “na kazanu” se ne hrane marginalci i besposličari, nego uglavnom penzioneri koji su u mladost vrijedno radili, a sada nemaju dovoljno za pristojan život.

– Imam 500 KM penzije. Dok platim režije, grijanje, kupim lijekove, sapun, šampon, deterdžent, ne ostane mi dovoljno za hranu. Zato ovdje uzimam ručak – kaže jedan penzionisani majstor banjalučkog “Čajaveca”.

Penzioneri koji žive u kućama često provode vrijeme u dnevnom boravku ovog udruženja, na toplom, jer nemaju dovoljno drva da lože po cijele dane. A i druženje im dobro dođe jer najčešće žive sami.

U Udruženju penzionera Republike Srpske priznaju da njihovi članovi jedva preživljavaju, ali kažu da oni nemaju ništa s tim.

– Jasno je da penzioneri nemaju dovoljno novca za hranu i ogrev, jer su penzije male, ali Udruženje penzionera nema ništa s tim. Uostalom, penzija nije socijalna kategorija, nego zarađeno pravo, i ona zavisi od godina staža i od toga koliko je penzioner, dok je bio radnik, uplaćivao u Fond PIO – kaže predsjednik ovog udruženja Ratko Trifunović.

I poručuje: ako je neki penzioner ugrožen, nek se obrati Centru za socijalni rad i tamo traži pomoć.

Mnogi se i obraćaju, ali samo rijetki dobiju podršku, pošto su redovi za pomoć sve duži.

Srpskainfo