Pad Viktora Orbana ostavio je Milorada Dodika bez ključnog saveznika u Evropskoj uniji. Izborni rezultat u Mađarskoj prekinuo je neformalni kanal prema Vašingtonu, koji je godinama prolazio kroz Budimpeštu. Administracija Donalda Trumpa neće obustaviti podršku, ali će sada postati direktnija i skuplja. Presuda Suda BiH, višegodišnje sankcije i gubitak političkog pokrovitelja dodatno su suzili Dodikov prostor za manevrisanje.

Sunčana i pretopla Budimpešta. Avgust je. Peti. 2025. godina. Novinari Žurnala u bašti hotela Continental zatiču presuđenog predsjednika Republike Srpske Milorada Dodika, njegovu suprugu Snježanu i članicu Predsjedništva Bosne i Hercegovine Željku Cvijanović. Dok one ugodno ćaskaju, Dodik je nervozan. Razgovara telefonom i maše rukama. Istovremeno, Radio-televizija RS objavljuje kako je u posjeti mađarskom premijeru Viktoru Orbanu. Razgovor je na „visokom nivou“. Građanima zvuči izuzetno važno. Ali, Dodikov govor tijela nije bio takav. Bašta hotela kao čekaonica kod ljekara – naručen, a nikad stići na red.

S budimske strane grada, u raskošnim klimatizovanim zdanjima, Orban nije žurio. Nakon tri-četiri sata RTRS objavljuje fotografije s „velikog“ sastanka. Presuđeni Dodik tvrdi da je govorio o budućnosti ljudi u entitetu.

Međutim, Sud Bosne i Hercegovine četiri dana ranije potvrdio je presudu kojom je u prvostepenom postupku osuđen na godinu zatvora i šest godina zabrane političkog djelovanja. Osim nesnosne vrućine, pritišću ga i američke sankcije. Privatne firme zadužene za izvlačenje novca iz budžeta polako nestajaju, izvori finansiranja gotovo da su presušili…

Ali, građani su tu da šute i priskoče. Odlučeno je da se iz budžeta izvuče novac za lobiranje kod nove američke administracije koju predvodi Donald Tramp. U javnosti Dodik mu se divi, naziva ga spasiocem svijeta i hrišćanskih vrijednosti. S neutvrđenom sumom, a spominju se stotine miliona KM, trijumfovao je.

Presuda bh. pravosuđa samo ga je malo sklonila u stranu, a sankcije ne postoje od oktobra prošle godine.

Orban je bio spas i spona između balkanskog „borca za hrišćanstvo“ i lidera Trampovog MAGA (Make America Great Again) pokreta. Ipak, konci se nenadano pomrse pa Orban, čovjek za kojeg se vezuju brojne korupcijske afere i širenje ultradesničarskih ideja, izgubi u rano proljeće 2026.

Dodiku je, kaže, žao prijatelja. Ne želi da zvuči kao opraštanje, ali se oprostio:

„Žao mi je što je izgubio, bio je moj prijatelj i ostaje moj prijatelj. Pokazao je da su mnoge laži koji su mu prepisivali u smislu diktature, apsolutno izgubljene, jer je priznao izbore bez ikakvih ograničenja je izvršio tranziciju vlasti. Narod u Republici Srpskoj ostaće veoma zahvalan Orbanu na onome što je učinio, prije svega, razumijevajući našu poziciju.“

DODIK NIJE U CVATU, A MNOGO IZAZOVA JE PRED NJIM

Izborni rezultat daleko iznad dvotrećinske većine u korist opozicionog lidera Petera Mađara za Dodika je izazov. Novoizabrani mađarski premijer jasno je rekao da se neće miještati u politike balkanskih zemalja, a mađarski analitičari napominju da će se zvanična politika orijentisati na saradnju sa zvaničnim, tj. državnim politikama.

Ipak, naivno je vjerovati da će Dodik potpuno izgubiti podršku Trampa. Svjetski mediji pišu – očekuje se promjena dinamike u kojoj će morati razvijati direktnije, lične veze s Vašingtonom. Mađarsku kao posrednika je izgubio.

„Ovo je kraj ‘Budimpeštanskog kanala’“, ocjenjuju.

Orban je, zapravo, godinama bio glavni zagovornik Dodika u Trampovim krugovima. Nije zaboravio da ga promoviše kao “MAGA lidera na Balkanu”. Valjda zato, uz milione KM koje je bivši entitetski predsjednik uzeo od građana, koji dolar odvojio je i za kupovinu crvenog MAGA kačketa, stao pred režimske objektive u Banjaluci i dokazivao lojalnost.

Odlaskom s vlasti mađarskog diktatora, kako ga ocjenjuju u građanskim, medijskim i političkim krugovima, Dodik gubi najpouzdanijeg partnera koji je tu komunikaciju činio prirodnom i ideološki usklađenom.

KRAJ JE BLIZU, OSJEĆAM

U ruskim političkim krugovima i među ovdašnjim političarima bliskim Kremlju mjesecima se znalo za pad popularnosti Viktora Orbana. Dodik „cijeni prijatelja“, al’ vlast je vlast. Sve karte već je prebacio na direktno povezivanje s Trampovim najbližim saradnicima.

Na primjer, dok je u Budimpešti bio potpredsjednik Sjedinjenih Američkih Država J.D. Vens, u Banjaluci je boravio Donald Tramp Jr. Stigao je, kako je rekao Dodikov sin Igor, na njegov poziv, jer su prijatelji. Tramp mlađi obećao je da će „dovesti neke investitore koje mi sada i ne znamo“.

Očito, preletio je preko neobrađenog i zapuštenog poljoprivrednog zemljišta, uništenih fabrika i pogleda opljačkanog naroda, prebrojao je milione KM koje je vlast SNSD namijenila za lobiranje pa je pohvalio „radnu etiku“ Istočne Evrope, a kritikovao „nered“ Evropske unije.

Dodik može biti zadovoljan, iako će proces biti usporen, jer Vašington sada ostaje bez saveznika unutar EU koji takve poteze koordiniše s Evropom. Ipak, dok god koristi retoriku blisku programu „America First“, vjerovatno će zadržati povlašten status u Bijeloj kući.

MAGA BEZ BUDIMPEŠTE

Svjetski mediji, takođe, ističu da je poraz Viktora Orbana ozbiljan udarac za MAGA pokret. Htio, ne htio, Dodik je trenutno „politički fosil“ ovog političkog modela u „našem“ dijelu Europe.

Budući da bivši mađarski premijer više ne može blokirati EU sankcije, a mogao bi se suočiti i sa pravosuđem vlastite zemlje u ozbiljnim procesima za korupciju, Tramp bi mogao postati Dodikov jedini preostali štit na Zapadu. Dodik, jasno je, neće imati problem da još snažnije podilazi interesima administracije SAD, kako bi na vlasti osigurao sebe. Za vrat Trampu sjeda sve više Amerikanaca koji se protive njegovoj politici.

Pojednostavljeno, Orbanov poraz ne znači kraj Trampove podrške Dodiku, ali će podrška postati skuplja, a transakcije sve češće. Pred presuđenim bivšim predsjednikom Republike Srpske mnogo je truda kako bi ostao kakav-takav faktor u Vašingtonu. Glavni evropski mentor moraće utihnuti.

(zurnal.info)

Hitna sjednica Doma naroda Parlamentarne skupštine BiH ponovo je prekinuta zbog nedostatka kvoruma, a prema riječima delegata PDP-a Nenada Vukovića, ključni problem leži u gubitku političke većine unutar ovog doma, a ne u samim tačkama dnevnog reda.

Vuković je nakon prekida sjednice poručio da je važno zakazivati sjednice i kada je unaprijed jasno da neće biti održane, kako bi javnost imala uvid u stvarno stanje u institucijama.

-Ovo je način da se osvijetli o čemu se zaista politički radi u Domu naroda – rekao je Vuković, dodajući da Kolegijum Doma naroda već duže vrijeme nema potrebnu podršku većine delegata.

Kako je pojasnio, aktuelni Kolegijum izgubio je većinu nakon političkih promjena, uključujući izlazak „Trojke“ iz koalicije i odlazak jednog delegata, zbog čega više nema kapacitet da dogovore pretvori u konkretne odluke.

-Nema glasova. Sve što se dogovori na Kolegijumu ne može biti provedeno u Domu naroda – istakao je Vuković, ocjenjujući da je postojeće stanje „vještački održavano“ i glavni uzrok dugotrajne blokade rada ove institucije.

Govoreći o pitanju akciza, Vuković je optužio SNSD za političku nedosljednost, podsjećajući da su upravo njihovi predstavnici ranije predlagali zakonska rješenja koja danas osporavaju.

-Danas se zloupotrebljava patriotska retorika o zaštiti Republike Srpske kako bi se opravdao izostanak sa sjednica – naveo je on, dodajući da je stvarni cilj punjenje budžeta u izbornoj godini.

Kritike je uputio i HDZ-u BiH, ističući da podrškom SNSD-u doprinosi blokadi institucija i usporavanju evropskog puta Bosne i Hercegovine.

-Očigledno je da im je važnije partnerstvo sa SNSD-om nego funkcionisanje institucija – rekao je Vuković.

Kao moguće rješenje krize naveo je formiranje nove parlamentarne većine, ocjenjujući da do izbora 2026. godine nije realno očekivati značajnije promjene u radu institucija BiH.

Dragan Čović je danas postao neformalni predsjednik SNSD-a.

Izjavio je ovo delegat u Klubu srpskog naroda Doma naroda PS BiH, Želimir Nešković i obrazložio:

„Čović je prije dva dana najavio da na današnju sjednicu neće doći delegati HDZ-a i SNSD-a, što se obistinilo. Nešto slično se dogodilo prije nekoliko sjednica, a tada je Nikola Špirić bukvalno čekao kada će Dragan Čović ustati sa mjesta nakon što je najavio da više neće učestvovati u radu sjednice. Čim je Čović krenuo, za njim su izašli svi delegati SNSD-a. Sve to je žalosno, jer pokazuje da SNSD nema svoj stav i politiku, nego u stopu prati HDZ.“

Nešković navodi da je dodatni problem što SNSD i HDZ ponovo opstruišu odlučivanje o najbitnijim pitanjima za građane.

„Šta je u ovom trenutku važnije od cijene goriva i namjere da privremeno ukinemo akcize, čime bi gorivo pojeftinilo za blizu pola marke po litru? I danas je ta inicijativa propala zbog Čovićevog HDZ-a i Špirićevog SNSD-a. Došli smo u situaciju da je cijena dizela blizu 4 KM, a upozoravali smo da će se to dogoditi i insistirali na ukidanju akciza“, ističe Nešković.

On kaže kako je Nikoli Špiriću ostavio 5 KM takozvane „pomoći“ za ublažavanje rasta cijene goriva.

„Da se ne muči uzimajući 10 pfeninga popusta od Minića sljedeći put kad bude sipao 50 litara goriva. Takva vrsta „pomoći“ građanima je ponižavajuća, jer šta nekom znači 5 maraka na 50 litara koji po sadašnjim cijenama koštaju skoro 200 maraka. Usvajanjem našeg prijedloga da se privremeno ukinu akcize, na tu količinu bi se uštedilo dvadesetak maraka, što se već može nazvati konkretnom uštedom. Problem je što je interes SNSD i HDZ-a za vlast u Srpskoj važniji od interesa građana, pa se bave kozmetičkim mjerama“, jasan je Nešković.