Lijekovi za smirenje i antidepresivi i dalje su među najpropisivanijim lijekovima u Republici Srpskoj, pa su tako sa skoro 150.000 propisanih recepata zauzeli treće mjesto na toj listi.

Za šest mjeseci ove godine, prema podacima Fonda zdravstvenog osiguranja Republike Srpske, propisano je 71.025 recepata za lijekove za smirenje, a trošak Fonda za ove lijekove iznosio je nešto više od milion maraka.

“Kada je riječ o antidepresivima, u prvoj polovini godine propisano je 76.969 recepata, a trošak Fonda za ove lijekove iznosi oko 545.000 KM”, navode oni za “Nezavisne novine“.

Posmatrajući statistiku i poredeći podatke sa istim periodom lani, može se uvidjeti da je u prvom polugodištu ove godine izdato manje ovih recepata.

“U istom periodu prošle godine propisano je 75.805 recepata za lijekove za smirenje, dok je trošak Fonda oko milion KM. Kada je riječ o antidepresivima, propisano je 82.519 recepata, a trošak je oko 554.000 KM”, podsjećaju iz FZO RS.

Među lijekovima za smirenje, najčešće se propisuje alpazolam, a od antidepresiva sertralin.

“Fond zdravstvenog osiguranja Republike Srpske finansira lijekove koji djeluju na nervni sistem, odnosno lijekove za smirenje i antidepresive, koji se nalaze na listi lijekova FZO RS koji se izdaju na recept. Osigurana lica koja su oslobođena plaćanja participacije za lijekove sa liste A ne plaćaju ništa, dok ostali plaćaju participaciju. Za lijekove na listi B svi osiguranici plaćaju participaciju u iznosu od 50 odsto – bez izuzetka”, pojašnjavaju oni.

Maja Savanović Zorić, psiholog i sistemski porodični psihoterapeut, ističe za “Nezavisne novine” da je, uprkos nešto manjem broju izdatih recepata, on i dalje i te kako značajan. Manji broj izdatih recepata, prema njenom mišljenju, mogao bi biti znak pozitivnih promjena, prije svega u pristupu mentalnom zdravlju.

“Ja bih rekla da je došlo sigurno do poboljšanja i na polju psihološke podrške, da je povećana dostupnost i kvalitet psiholoških i psihoterapijskih usluga, gdje su ljudi možda više i otvoreniji i više su svjesniji koristi ovih metoda umjesto da se oslanjaju na lijekove kao neki prvi korak”, ističe Savanović Zorićeva.

Kako kaže, iz ličnog iskustva potvrđuje da se u posljednje vrijeme povećala svijest i da se normalizovao odlazak kod psihoterapeuta i psihologa.

“Takođe, rekla bih da se danas možda pojedinci više i obraćaju stručnjacima za mentalno zdravlje prije nego što se stanje pogorša, tako da možda nije ni potrebno uključivati medikamentoznu terapiju. Ako se pojedinac javi kada je moguće rješavati problem u ranoj fazi, to može i smanjiti potrebu za medikamentoznom terapijom”, navodi ona.

Medikamentozna terapija, kako ističe, bavi se uglavnom simptomima, a ne rješava uzrok stanja.

I Aleksandar Milić, psiholog, u razgovoru za “Nezavisne novine” objašnjava da građani svoje brige i strahove “rješavaju” lijekovima.

“Ja sa psihološkog aspekta vidim da su nama pristupi mentalnom zdravlju svedeni samo na recepte te na medikamentoznu terapiju i odatle je veliki broj upotrebe lijekova. Pristup mentalnom zdravlju i terapijski pristup se svodi isključivo na medikamentoznu terapiju 90 odsto. Trebalo bi biti obrnuto da 90 odsto bude psihoterapija, a deset odsto medikamentozna terapija, jer nekada je to potrebno”, objašnjava Milić.

Kako ističe, nedostaje edukacija pacijenata.