Connect with us

Politika

“LEGITIMNI HRVAT” DALEKO OD PREDSJEDNIŠTVA: Da li je moguć dogovor Hrvata i Bošnjaka?

Andrej Plenković, premijer Hrvatske, tokom posjete BiH ponovo je govorio o Izbornom zakonu BiH i legitimnom predstavljanju Hrvata, prije svega u Predsjedništvu BiH, međutim, iz kasnijih “napada” bošnjačkih političara na Plenkovića može se zaključiti da dogovor Bošnjaka i Hrvata u ovom trenutku uopšte nije moguć, a to je pokazalo i posljednjih 15 godina od kada traju razgovori na tu temu.

Plenković je “napadnut” jer je za presude Evropskog suda za ljudska prava u Strazburu u slučaju “Sejdić i Finci” (donesena u decembru 2009. godine) rekao da su “jedan pravni put ostvarivanja političkih ciljeva” i da su “fabricirane”. Odmah nakon toga na Plenkovića su se obrušili bošnjački političari, koji tvrde da su presude nešto što se mora implementirati, a to bi u praksi, između ostalog, značilo da i dalje Bošnjaci, recimo, mogu izabrati hrvatskog člana Predsjedništva BiH.

“U ovim političkim okolnostima nisu sazreli uvjeti za postizanje dogovora. Čelnici političkih stranaka iz Sarajeva, bez obzira što se deklarativno izjašnjavaju da su spremni za postizanje dogovora i kompromisa, u praksi, kada dođe trenutak i kada treba naći balans između nacionalnog i građanskog principa, povuku se sa različitim obrazloženjima i opravdanjima, zato što su protiv”, rekao je za “Nezavisne” Danijel Vidović, politikolog iz Mostara.

On kaže da je jedini način da se dođe do rješenja pritisak međunarodnog faktora, u prvom redu američke administracije.

“BiH je, vidimo vrlo jasno, američka kolonija i Evropa tu ima sekundarnu ulogu”, rekao je Vidović, dodajući da je Hrvatska kao članica EU temu BiH podigla visoko u Briselu, ali da Brisel ne igra glavnu ulogu.

Inače, dogovori o novom Izbornom zakonu BiH, u kontekstu legitimnog predstavljanja, traju već godinama, a uporna insistiranja Hrvata da sami sebi biraju člana Predsjedništva BiH do sada nisu dala nikakve rezultate. I pred prošle opšte izbore bilo je nekoliko pokušaja dogovora među političkim predstavnicima Hrvata i Bošnjaka, međutim, na kraju su izbori održani po Izbornom zakonu koji je ponovo omogućio da Željko Komšić, kao hrvatski član, u Predsjedništvo BiH bude izabran bošnjačkim glasovima.

Koliko je u ovom trenutku BiH daleko od postizanja dogovora o Izbornom zakonu BiH, a što je jedan od uslova za početak pregovora BiH sa EU, govore i izjave bošnjačkih i hrvatskih političara.

Recimo, nakon presude “Kovačević”, koju je Evropski sud za ljudska prava donio prošle godine, Dragan Čović, predsjednik HDZ-a, rekao je da “oni koji zazivaju građansku državu i kroz nekakvu presudu vide za to prostora, jasno im poručujemo da dok u Ustavu imamo hrvatskog člana Predsjedništva, dok god imamo hrvatski klub Doma naroda i na entitetskoj i državnoj razini, to jasno svjedoči o potrebi ustavne jednakopravnosti hrvatskog naroda”.

S druge strane, tu istu presudu tada je komentarisao i Nermin Nikšić, predsjednik SDP-a, koji je kazao da svaka nova presuda Evropskog suda za ljudska prava potvrđuje neupitnu istinu, a to je “da je budućnost evropske BiH, budućnost građanske BiH”.

Pored presuda Evropskog suda za ljudska prava koje govore o tome da su diskriminisani svi oni koji se ne izjašnjavaju kao Srbi, Hrvati i Bošnjaci jer ne mogu biti birani u Predsjedništvo BiH i Dom naroda, tu je i odluka Ustavnog suda BiH koja, s druge strane, u predmetu “Ljubić” kaže da postojeći Izborni zakon BiH krši prava konstitutivnih naroda da biraju svoje legitimne predstavnike, što je zagarantovano Ustavom BiH.

“Hrvati u BiH plaćaju ceh Vašingtonskom sporazumu. Tada su, zarad rješavanja pitanja Srba u Hrvatskoj, žrtvovani od vlastitog rukovodstva i spojeni u nespojivu uniju sa Bošnjacima. Bošnjaci nikad neće dozvoliti da Hrvate predstavljaju pravi Hrvati. Legitimno je da se to pitanje postavlja iz Hrvatske, ali se možda treba postaviti pitanje političkog predstavljanja Srba u Republici Hrvatskoj. Postavlja se pitanje ko treba da odlučuje ko je Srbin ili ko je Hrvat. Da li je Komšić veći Hrvat ili je Pupovac veći Srbin. Hrvati treba prvo da gledaju u svoje dvorište, pa tek onda u BiH”, rekao je za “Nezavisne” Nebojša Tojagić, politički analitičar.

Related Topics:

Politika

DODIK DVA DANA PRIJE “AKUTNIH BOLOVA” prenio ovlašćenja za potpisivanje ukaza o proglašenju zakona na Pranjića! KAKO JE TO MOGUĆE?

Generalni sekretar predsjednika Republike Srpske je 20.12.2024. godine saopštila da je Milorad Dodik ovlastio Davora Pranjića, potpredsjednika Republike Srpske, samo za, kako je istog dana u poslijepodnevnim časovima prenio portal RTRS, “donošenje ukaza kojima se proglašavaju zakoni koje je usvojila Narodna skupština”.

Iz tog saopštenja se vidi da je Dodik navedeno ovlašćenje dao 6.12.2024. godine, što znači da je trebalo gotovo pola mjeseca da bi javnost bila uopšte obaviještena o svemu tome.

Međutim, iz saopštenja se može, kada se pažljivo iščitava, uočiti nekoliko važnih stvari, koje razbijaju kako maglu kojom je obavijen boravak Milorada Dodika u privatnoj zdravstvenoj ustanovi u Beogradu, tako i neustavan način na koji obavlja funkciju predsjednika Republike.

U vezi sa maglom Dodikovog boravka u privatnoj zdravstvenoj ustanovi u Beogradu treba krenuti od toga da je postupajući sudija Suda BiH u krivičnom predmetu protiv Dodika i Miloša Lukića na posljednjem ročištu održanom početkom decembra, dakle prije 6.12. ove godine, istakla da:

“Sud više neće uvažavati bilo kakve razloge za odgodu ročišta, odnosno da se neće uvažavati bilo kakvi privatni ili poslovni razlozi za odgodu ročišta”.

Nakon što je to sudija izjavila početkom decembra ove godine, ubrzo zatim javnost u Republici Srpskoj je putem portala RTRS 8.12.2024. godine obaviještena da je Milorad Dodik u poslijepodnevnim časovima tog dana “zbog akutnih bolova pregledan i hospitalizovan u Beogradu”.

Iz ovog saopštenja se vidi da se radi o “akutnim bolovima” zbog kojih je Dodik tog 8.12.2024. hospitalizovan u Beogradu.

Odmah se postavlja pitanje zašto je onda Dodik, dva dana prije toga, 6.12. iste godine, prenio ovlašćenja za potpisivanje ukaza o proglašenju zakona na jednog od potpredsjednika Republike Srpske, kada je tek 8.12. medicinski pregledan i hospitalizovan u privatnoj zdravstvenoj ustanovi u Beogradu.

Sva ljudska, a ne samo pravna logika, govori da je to ovlašćenje mogao prenijeti jedino nakon pregleda i hospitalizacije, a nikako prije toga.

Ovo nam u stvari govori da Dodik kao da je znao 6.12. ove godine da će se iznenada (akutno) razboliti i da će samo dva dana kasnije biti prevezen i hospitalizovan u Beogradu, pa je zbog toga 6.12.2024. godine potpisao svoju Odluku, broj 01-010-4433/24 od 6.12.2024. godine, kojom je ovlastio Davora Pranjića samo za “donošenje ukaza kojima se proglašavaju zakoni koje je usvojila Narodna skupština”.

Kada se upravo rečeno poveže sa činjenicom da je Dodik odvezen u Beograd 8.12. ove godine, dan pred nastavak suđenja koje mu je u Sudu BiH trebalo biti održano 9.12. te kada se to poveže sa činjenicom da je samo par dana prije toga postupajući sudija, početkom decembra, istakla da Sud BiH u tom predmetu više neće uvažavati bilo kakve razloge za odgađanje ročišta, postaje jasno zašto je Dodik hospitalizovan u Beogradu 8.12. i zašto je u stvari dva dana prije toga potpisao navedenu Odluku, broj 01-010-4433/24 od 6.12.2024. godine, o ograničenom ovlašćenju za Davora Pranjića.

O postojanju te Odluke javnost saznaje tek 20.12. ove godine iz saopštenja generalnog sekretara predsjednika Republike.

Međutim, javnosti nije saopšteno, a trebalo je, da ta Odluka nije objavljena u Službenom glasniku Republike Srpske, iako je na osnovu Ustava Republike Srpske morala biti objavljena da bi proizvodila pravno dejstvo.

Naime, članom 109. stav 2. Ustava Republike Srpske propisano je da se prije stupanja na snagu opšti akti državnih organa objavljuju (znači moraju se objaviti) u odgovarajućem službenom glasilu.

To odgovarajuće glasilo je Službeni glasnik Republike Srpske kada se radi o opštim aktima predsjednika Republike.

Dakle, Ustav propisuje obavezu da se opšti akti državnih organa moraju najprije objaviti u Službenom glasniku da bi tek nakon toga mogli stupiti na snagu i proizvoditi pravno dejstvo.

To je ustavna obaveza, a ne stvar lične volje bilo koga.

Nesumnjivo je da je navedena Odluka od 6.12.2024. godine opšti pravni akt, jer je njome Dodik kao predsjednik Republike na opšti način, sa važnošću za neodređeni broj slučajeva, ovlastio Davora Pranjića da kao potpredsjednik Republike potpisuje sve ukaze o proglašenju svih zakona, a ne samo jednog zakona.

Zato je ta Dodikova Odluka od 6.12.2024. godine prema Ustavu morala najprije biti objavljena u Službenom glasniku Republike Srpske, pa je tek nakon toga Davor Pranjić mogao, sve dok je ta Odluka na snazi, da potpisuje ukaze o proglašenju zakona.

Nažalost, ta Odluka do ovog trenutka nije objavljena u Službenom glasniku Republike Srpske pa je zbog toga ona neustavna, usljed čega je neustavan i ukaz kakav je, recimo, Ukaz Davora Pranjića, broj 01-020-4482/24 od 12.12.2024. godine o proglašenju Zakona o podsticajima u privredi Republike Srpske, objavljen u Službenom glasniku Republike Srpske, broj 107/24.

Usljed toga je i taj zakon neustavan sa stanovišta njegove formalne neustavnosti, pa bi Ustavni sud Republike Srpske po službenoj dužnosti trebao reagovati, na šta ga obavezuju i Ustav i Zakon o tom ustavnom sudu, te proglasiti taj zakon neustavnim iz navedenih razloga.

Ali, sigurno je da to taj sud neće učiniti.

Ovdje se čovjek treba ograditi, ostavljajući mogućnost, jer ovdje su sva čuda moguća, da sve ovo vrijedi pod uslovom da moćnici u međuvremenu ne uspiju da nas obmanu da im je i to pošlo za rukom, pa da prikažu da je Dodikova Odluka od 6.12. i objavljena u Službenom glasniku od 6.12. ove godine ili nekog drugog dana prije pisanja ovog teksta.

E za taj slučaj, a i inače, treba reći da je Dodikova Odluka od 6.12. ove godine neustavna i zbog još jednog razloga.

Naime, kada nam je njegov generalni sekretar onako samo usmeno saopštila o postojanju te Odluke, rekla je i da ta Odluka ovlašćuje Davora Pranjića samo na “donošenje ukaza kojima se proglašavaju zakoni koje je usvojila Narodna skupština”.

Međutim, Ustav Republike Srpske propisuje sasvim suprotno od toga, jer je Amandmanom XL tačka 3. propisano da:

“predsjednik Republike određuje koji će ga potpredsjednik Republike zamjenjivati u slučaju privremene spriječenosti da obavlja svoje funkcije”.

Dakle, ova ustavna odredba, a ona je jedina koju Ustav propisuje za ovakve slučajeve, ne dozvoljava predsjedniku Republike da kaže da potpredsjednika Republike ovlašćuje samo na potpisivanje ukaza o proglašenju zakona, jer je tom ustavnom odredbom propisano da se odlukom predsjednika Republike, kojom određuje koji će ga potpredsjednik zamjenjivati u slučaju privremene spriječenosti, određuje i da ga taj potrpedsjednik zamjenjuje u obavljanju svih predsjedničkih poslova, a ne samo nekih od njih.

U protivnom, ako predsjednik Republike samo ne može da potpisuje ukaze, a može sve ostalo, onda može i da prisustvuje na suđenju pred Sudom BiH, pa makar i putem video linka.

Sve u svemu, sekvence iz sivila naše stvarnosti koje su opisane u ovom tekstu govore prilično toga, ako ne i sve, o tome kako je Republika Srpska zarobljeno društvo i entitet, svojevrsni feud jednog lica na kojem to lice, poput feudalca iz doba feudalizma, suvereno vlada, neograničen bilo kakvim, pa ni ustavnim normama.

U tom pogledu on je, kazano rječnikom feudalizma, sizeren, a svi drugi na njegovom feudu su njegovi vazali, prije svega oni koji se okupljaju u Sarajevu pred zgradom Suda BiH svaki put kada je suđenje njihovom sizerenu, ili dajući izjave koje su milozvučne za njihovog sizerena, znajući da se, ako njihov sizeren prestane to biti, ni njima i njihovim raznim sinekurama koje su stekli na sizerenovom feudu ne piše dobro.

U tome je suština kako sizerenove moći, tako i položaja njemu poslušnih vazala, dok u svemu tome, nažalost, stradava Republika Srpska.

Dr Milan Blagojević

Nastavi čitati

Politika

CRNADAK, “Cvijanovićeva je KRALJICA MLAĆENJA prazne slame!”

Kad Željka Cvijanović nekome kaže da previše priča, to je kao kad puž nekome kaže da je spor, rekao je ovo šef Kluba poslanika PDP, Igor Crnadak.

-Cvijanović je kraljica mlaćenja prazne slame, poznata po biserima da je struja faktički  pojeftinila 113 %, da penzije ne kasne nego je samo isplata odgođena i drugim besmislicama kojim nas godinama zabavlja.

Ali, to što Cvijanović već godinama vrti šuplju priču nije najveći problem, jer je ona jedna od najvećih štetočina ovog režima, čija porodica isisava milione od naroda Republike Srpske iz državnih poslova i direktno je odgovorna za nikad gori međunarodni položaj Srpske- kaže Crnadak.

Željka Cvijanović još uvijek nije odgovorila koliko miliona su zaradile njene porodične firme od poslova koji su im dodijeljeni za projekat ‘Srpska Open’.

-Kako je moguće da Prim d.o.o. i druge firme direktno prenose narodni novac u kućni budžet gospođe Cvijanović, dok ona ubjeđuje narod da su im dovoljne mizerne plate i penzije koje im je odredio SNSD- kaže Crnadak.

Takođe, dodaje on, Cvijanović još duguje objašnjenje zašto je, u ime Republike Srpske, imenovala člana međunarodnog narko kartela Fatiha Kola za počasnog konzula?

-Zašto je sa Kinezima potpisala tajni ugovor za auto-put Banjaluka-Prijedor i koliku je imala ličnu korist od ovog posla, od kojeg se čak i Radovan Višković distancirao? Polako, ali sigurno, dolazi vrijeme kad ćemo dobiti odgovore na ova i mnoga druga pitanja u vezi sa Željkom Cvijanović – zaključio je Crnadak.

Inače, sve je počelo kada je Cvijanovićeva komentarisala izjavu Crnatka da, kako kaže, SNSD ne bira sredstva, pa i da BiH ide u NATO, “samo da još malo ostane na vlasti”, poručila da svaki put kad Igor Crnadak nešto izjavi ili prokomentariše pomisli koliko bi on bio uspješniji političar da je manje pričao, a više ćutao.

Nastavi čitati

Politika

STANIVUKOVIĆ, “KUD ‘Pelagić’ – simbol tradicije, kulture i zajedništva”

Gradonačelnik Banjaluke Draško Stanivuković sinoć je prisustvovao obilježavanju značajnog jubileja – 97 godina postojanja i rada Kulturno-umjetničkog društva “Pelagić”. Ovom prilikom izrazio je zahvalnost i čestitke članovima društva.

“Hvala Oliveri Čudić, njenim saradnicima i svim članovima na svemu što čine za KUD “Pelagić”, koji je simbol naše tradicije, kulture i zajedništva. Kroz svoj rad čuvaju i promovišu narodnu umjetnost, odajući počast i poštovanje našim korijenima”, istakao je Stanivuković.

Dodao je da ovaj jubilej predstavlja potvrdu posvećenosti i ljubavi prema narodnoj umjetnosti, uz želju da društvo nastavi s uspješnim radom i očuvanjem bogate kulturne baštine.

Na kraju, gradonačelnik je poželio mnogo uspjeha u budućem radu članovima KUD-a, čija misija ostaje neprocjenjiva za očuvanje identiteta i tradicije našeg kraja.

 

Nastavi čitati

Aktuelno