Gradonačelnik Banjaluke Draško Stanivuković rekao je za portal srpskacafe.com i emisiju Banjalučka hronika Elta televizije da je uprava Cepter hotela pokušavala 15 godina da razriješi pitanja koja se tiču hotela Palas.

– Tri godine je bilo razriješavanje imovinsko pravnih pitanja, razriješavanje svih Gordijevih čvorova da bi došli samo u onu situaciju od prošle godine, a to je da porušimo onu ruševinu, ono ruglo i onaj stari hotel Palas i da došemo u situaciju da možemo početi raditi. Onda godinu dana projekta, projekat je koštao million i dvjesto hiljada maraka, plus dvjesto hiljada evra rješenje, 22 miliona je koštao projekat. Da objasnim koliko je to veliki projekat, kada smo nosili u MUP ta protivpožarnu saglasnost, pa morate nositi u elektro za tu saglasnost, pa u toplane za saglasnost za grijanje, dakle sve te saglasnosti trebaju da bi dobili građevinsku dozvolu, projekat je vožen u dva kombija, ta cijena projekta, rušenje je koštalo dva miliona, projekat dva, znači četiri miliona da porušite i da imate papire i onda kređe gradnja na današnji dan 1. oktobra, sto jedan metar visine, 40 hiljada kvadratnih metara, hiljadu mjesta kongresna dvorana, pet zvjezdica, velnes centar, spa centar, restorani i sve to rade naše domaće kompanije. Najveći objekat u istoriji Republike Srpske, najluksuzniji, po svim svjetskim standardima, rekao je Stanivuković.

– Imali ste kritiku da je Ćirilični park betonizacija. Ćirilični park je devet hiljada kvadrata, i mi smo na devet hiljada kvadrata uradili pješačku stazu površine 200 kvadrata. Da li je staza od 200 kvadrata betonizacija na zelenilu od devet hiljada? Apsolutno to ne stoji, moramo da znamo prije nego što pričamo. Kad mi kažemo park Tvrtko I Kotromanić, park u tom kontekstu nije samo trava, nego to su skverovi, trgovi, to su gradski parkovi gdje je igra zelenila uz popločanje, fontanu i spomenik. Tako je svugdje u svijetu. Pa su me kritikovali kakav je to park na kružnom toku, takvih 30 primjera imate u Barseloni, 50 primjera u Parizu, 17 primjera u svim gradovima Evrope. Ono nije kružni tok, ono je ogromna raskrsnica u obliku kruga, ali svojom veličinom prevazilazi koncept tog kružnog toka. Svi kažu mi pravimo trg, ono nije trg, ono je koncept između trga i parka, to je park Tvrtko I Kotromanić, park knjige, Park oslobođenja, Ćirilični park, pravi park je Park Mladen Stojanović. Čak i on je na samoj granici da je pravi park, pravi park po definiciji je Gradski park. Mi smo u ovom gradu radili te plemenite zone, tematske zone koje jesu parkovi kako se na kraju kolokvijalno može reći, ali prostorom bi pravu definiciju mogli staviti skverovi, istakao je gradonačelnik Banjaluke.

Stanivuković je rekao da je činjenica da je grad morao da uplati sredstva da bi se nastavila izgradnja centralnog spomen obilježja politička i bezobrazna priča Vlade RS  i Palate predsjednika.

– Na kraju grad je uradio što nije trebao da uradi, što nije naša nadležnost. Trideset godina to nije bilo pokrenuto, 30 godina nije bilo idejnog rješenja, nije bilo ništa. Uradimo idejno rješenje, međunarodno, damo 100 hiljada evra, napravimo projekat koji je prezahtjevan, nađemo imovinu vrijednu 12 miliona u centru grada, raspišemo nabavku, izaberemo izvođače i sve u taj process mi smo dali preko deset miliona. Kaže Vlada naš posao je da finansiramo i kako se krenulo praviti – nema novca, i mi damo pola miliona jer moramo dati avans. Pa opet malo, opet Vlada ni million, i onda Vlada krene nešto uplaćivati, Palata predsjednika da bi smo kroz možda osam, devet mjeseci gradnje došli doslovno do toga da se dva miliona jednom uplatilo i posljednjih, jedno četiri, pet mjeseci ni feninga. Danas je dug ustanova Republike Srpske preko dva miliona – kazao je Stanivuković.

– Mi smo sada uvećali subvencije na 150 maraka, jesu i privatnici povećali, sad ćemo mi na 200, i doći do 250 – 275, znači napravićemo jednu ekonomsku vrijednost. Znači, ovako ćemo ići, ekonomska cijena koštanja vrtića je 435, 375, 410 maraka, nađe se, znači po ekonomskoj cijeni Centra za predškolsko i privatnih, nađe se neka srednja vrijednost, znači nekih 400 maraka. Javni vrtić košta 165 maraka, 400 minus 165, e taj iznos, recimo 250 maraka mi dajemo i šta roditelja briga ako mu je 250 KM javni i 250 privatni, znači on dobije tu jednakost, što znači da mu mi nadoknađujemo onu razliku od 165 do 400, do te ekonomske. To je koncept koji zastupamo, koji ćemo sprovesti i u koji vjerujemo. Razumjeli ste me, 20 vrtića privatnih prosječna ekonomska vrijednost je 400 maraka, evo 150 maraka da je javni, zaokružujem, 150 maraka da je razlika ta, to mi plaćamo. Mi planiramo da potpuno izjednačavanje bude u narednih šest mjeseci, dodao je Stanivuković.

SrpskaCafe