Connect with us

Društvo

UVIJEK ISPOŠTUJTE DOMAĆINA! Kakav poklon je primjeren za slavu?

Šoljice za kafu za kuću, piće za gazdu, čokolada za djecu i bogati buket za domaćicu je set koji se danas najčešće donosi na slave. Da li je to previše i šta su nosili naši stari,objasnila je etnolog Vesna Marjanović.

Sljedeće nedjelje je Sveti Nikola, kada pola Srbije ide na slavu, a pola Srbije slavi i ovog puta pričamo o onima koji idu na slavu – šta kupiti na poklon domaćinima? Naročito ako idete na nekoliko slava u nizu, ne treba zanemariti ni trošak koji će da ode na darove. Krsna slava se, naime, prije Prvog svjetskog rata različito slavila na selu i u gradu.

– Kada je riječ o slavama na selu, dar je bila jedna jabuka, koja je simbol dobrih želja i recimo kocka šećera, da se daruju djeca. Veoma je važno bilo da se djeca daruju i da oni slave pamte po lijepom. Takođe, domaćice bi dobijale i buket cvijeća, onog baštenskog. Ako je riječ o slavama u zimskim danima, gosti bi donosili po šaku oraha i to je bilo to. Zauzvrat, čekala ih je topla trpeza u kući domaćina – kaže Vesna Marjanović.
U gradovima se slavilo malo drugačije. Domaćini bi na dan slave obavezno izšli u crkvu gdje su nosili slavski kolač, žito i crno vino. Onda bi se vraćali kući i dočekivali goste. Neki od njih su tradicionalno pravili trpezu za goste, dok bi drugi, koji nisu tako imućni napravili posluženje. Gosti bi kod njih samo ušli, čestitali slavu, poslužili se, uglavnom nekim kolačima, i odlazili bi dalje.

– Dešavalo da su gosti dolazili samo sa dobrim željama, bez pravog poklona i to je bilo sasvim normalno u gradu. A onda je nastao period kada je sve više ljudi sa sela dolazilo da živi u gradu. I oni su donijeli svoje običaje. Dar za slavu je postao obavezan. Poklon je moglo da bude neko piće i to uglavnom rakija, jer se pretpostavljalo da domaćini imaju vino. Tada su počele da se prave i knjižice, da domaćini znaju ko je šta donio, da bi istom mjerom mogli i da uzvrate posjetu – otkriva etnolog.

A onda su došle devedesete i slave su postale statusni simbol. Počele su da se obilježavaju mnogo drugačije, neki ih čak slave i u zakupljenim salama. Kako se promijenio način slavljenja, tako su se promijenili i pokloni, pa je uz flašu rakije, ili vina, dodato još nekoliko darova.

– Dar je zacrtan tradicijom. To je način da vi uzvratite za ručak koji ćete pojesti kod domaćina. To je klasičan odnos dar i uzdarje koji se javlja u svim segmetnima socijalnog ponašanja. Darovanje, konačno znači i da postoji civilazicijski odnos, objašnjava Vesna Marjanović.

Nekada davno gosti koji su dolazili na veselja su uglavnom donosili ono što samom veselju može da pomogne.

– Recimo ljudi po selima su na velika slavlja, kao što su recimo svadbe, donosili piće i hranu, kasnije je bilo normalno da se u svatove ide sa gajbom piva. To je donosio skoro svako ko je dolazio na slavlje – priča etnolog.

Činjenica je da pravila za darivanje ne postoji, treba da odnesete ono što smatrate da će obradovati domaćine, i naravno, nikada ne zaboravite da darujete djecu.

Related Topics:

Društvo

PUTUJETE U EU? Od 1. jula vas na granici čekaju nova pravila

Od 1. jula 2026. godine pravila Evropske unije nalažu da laka komercijalna vozila (LCV) i kombiji sa najvećom dopuštenom masom (uključujući prikolicu) između 2,5 i 3,5 tone, koji se bave međunarodnim prevozom ili kabotažom, moraju imati ugrađene pametne tahografe druge generacije (G2V2).

Ovi uređaji moraće da bilježe prelazak granica, mjesta utovara i istovara, kao i aktivnosti vozača.

Sva laka komercijalna vozila i kombiji mase od 2,5 do 3,5 tone koji obavljaju međunarodni prevoz ili kabotažu uz naknadu moraće da budu opremljeni pametnim tahografima druge generacije, prenosi Slobodna Bosna.

Od ove mjere izuzeta su laka teretna vozila do 3,5 tone koja se uglavnom koriste za prevoz materijala na gradilišta i sa gradilišta, kao i za radove na gradilištu.

Takva vozila neće podlijegati ovom zahtjevu pod uslovom da saobraćaju u radijusu do 100 kilometara.

Izuzeća se i dalje primjenjuju na prevoz ručno izrađene robe.

Dodatna izuzeća odnose se i na vozila koja se koriste za nekomercijalne, kućne aktivnosti, gdje vožnja nije primarna djelatnost vozača.

Nastavi čitati

Društvo

TAJNA STARA VIJEKOVIMA: Na imanju kod Laktaša otkriveni tragovi davne prošlosti

Značajno arheološko nalazište otkriveno je, na privatnom imanju u Mahovljanima kod Laktaša.

Grnčarija i objekat

Prema prvim procjenama, a na osnovnu pronađene grnčarije, objekat zidan kamenom i krečnim malterom, potiče iz perioda od prvog do četvrtog vijeka. Pronađeni su i ulomci opeke i krovnog pokrivača načinjenog od tegule i polukružnog crijepa. ·

Pregradni zidovi

Prema navodima Zavičajnog muzeja Gradiška, objekat čini nekoliko prostorija, o čemu jasno svjedoče pregradni zidovi.

Posebno je interesantna polukružna apsida na južnom zidu u jugoistočnom uglu.

Mahovljani veoma značajno područje

Arheolog Dušan Kojić podsjeća da je područje sela Mahovljani, u arheološkoj literaturi prepoznato kao veoma značajno.

Obustavljeni radovi

Zoran Jovanić, arheolog i predsjednik fondacije “Ad Fines” iz Laktaša je prošle sedmice obavijestio Zavičajni muzej Gradiška, lokalne vlasti i Republički zavod za zaštitu kulturno-istorijskog i prirodnog naslijeđa Republike Srpske o pronalasku arheološkog lokaliteta, prilikom građevinskih radova u Mahovljanima.

Reakcijom ovih institucija i Jovanićevim zalaganjem radovi su obustavljeni.

Plan zaštite

“Pravovremenom reakcijom sačuvan je ovaj, veoma značajan arheološki lokalitet kojeg treba istražiti, utvrditi period iz kojeg potiče i sačiniti plan zaštite. To su tragovi davne prošlosti, od izuzetne važnosti za kulturno naslijeđe”, kazao je za “Nezavisne novine” arheolog Dušan Kojić.

Nezavisne

Nastavi čitati

Društvo

KADA SRCE ZABOLI: Riječi patrijarha Pavla koje vraćaju vjeru i snagu u najtežim trenucima

Riječi patrijarha Pavla su jedini lijek za neizdrživu bol. Pročitajte njegov najvažniji savjet o istrajnosti i vjeri, koji otvara oči i vraća nadu hiljadama ljudi.

Jednostavan život

Patrijarh Pavle ostaje upamćen kao jedan od najskromnijih i najautentičnijih poglavara Srpske pravoslavne crkve. Njegov jednostavan život, utemeljen na vjeri, pokajanju i uzdržanosti, bio je živi primjer duhovnosti koja se ne propovijeda riječima, već djelima.

Nikada nije posjedovao automobil ni mobilni telefon, nije gledao televiziju niti čitao novine. Vozio se gradskim prevozom, obavljao fizičke poslove, nosio iste cipele godinama i ustajao rano, živeći po pravilima evanđelske skromnosti.

Dosljednost u vjeri

Zabilježeno je mnogo anegdota koje potvrđuju njegovu svakodnevnu bliskost sa narodom i dosljednost u vjeri. Jednom prilikom, kada mu je ponuđeno da se vozi luksuznim automobilom, izašao je rekavši:

“Neka vam je Bog na pomoći, pokazujući da ne želi da odstupi od svojih načela čak ni iz kurtoazije”.

Duboka istina

U trenucima tuge, kada su mu se ljudi obraćali za utjehu, Patrijarh Pavle nije davao prazna obećanja, već je ukazivao na duboku istinu: da bol ima svoje trajanje, ali da vjera i istrajnost vode ka izlječenju.

Jedna od njegovih najpoznatijih izjava o tuzi

“Tuga ne traje zauvek i onaj ko izdrži do kraja, taj će se spasiti tuge”.

Ovo nije bio samo savjet, već putokaz.

Život borba između dobra i zla

Pavle je često podsjećao da je život borba između dobra i zla, između onoga što čoveka uzdiže i onoga što ga ruši. Govorio je:

“Taj put je tesan i uzak i tesna su vrata što vode u život. A kako su široka vrata i širok put što vodi u propast, mnogo je njih koji njim idu”.

Njegove riječi nisu imale težinu zato što su bile glasne, već zato što su dolazile iz duhovne tišine čoveka koji je živio ono što je govorio. Patrijarh Pavle nije vjerovao u lak put, ali je vjerovao u smisao strpljenja i snagu dobrote.

Za mnoge je postao simbol utjehe i tihe snage. Njegova poruka tužnima nije bila da zaborave, već da izdrže. I da kroz vjeru pronađu novu svjetlost – ne onu koja briše bol, već onu koja ga pretvara u mudrost.

Poruka Patrijarha Pavla je jasna: Bol i tuga su dio života, ali nisu njegov kraj.

Njegova skromnost i riječi svjedoče da je put ka svjetlosti tesan, ali postoji. Vaša snaga nije u zaboravu, već u istrajnosti. Izdržite do kraja – to je jedini lijek koji vam otvara oči i vraća nadu, piše Alo.

Nastavi čitati

Aktuelno