Connect with us

Društvo

PARADOKS KOJI IZAZIVA NEVJERICU! Doktor ima platu 1.930 KM, a POLICAJAC SA SREDNJOM ŠKOLOM 1.878 KM

Povećanje plata policajcima od 30 odsto već danima je tema žustrih rasprava u Republici Srpskoj. Od juče odluka o toj povišici je stupila na snagu, pa sada najniža neto plata policajca sa srednjom školom iznosi 1.878 KM.
Od 1. aprila prosječna neto plata u MUP Srpske iznosiće 2.177 KM, umjesto dosadašnjih 1.691 KM. Najniža neto plata policijskog službenika sa srednjom stručnom spremom iznosiće 1.878 KM – pohvalio se ministar unutrašnjih poslova RS Siniša Karan.

Lijepo je da profesionalci koji “služe i štite” imaju pristojne plate, ali nije baš prijatno saznanje da policajac ili policajka sa srednjom školom, koji su na početku karijere i rade nejjednostavnije policijske poslove, zarađuju više od onih kojio nas liječe, spasavaju iz požara, ili uče našu djecu i omladinu.

Kada uporedimo naniže plate policajaca sa srednjom školom sa zaradama drugih profesionalaca, koji takođe imaju srednjoškolsko obrazovanje i rade zahtjevne poslove od interesa za zajednicu, računica je jasna: policijska službenica na šalteru prolazi bolje od medicinskih sestara, mašinovođa, a u nekim lokalnim zajednicama i od vatrogasaca.
Kako je za Srpskainfo rekao Simo Cvjetković, predsjednik Samostalnog sindikata mašinovođa u Željeznicama RS, osnovna plata mašinovođe je oko 1.000 KM.

– U tih 1.000 KM ugurane su i naknade za noćni rad i rad praznicima i mi smo zbog toga tužili poslodavca. Kad se doda topli obrok, mašinovođa početnik zaradi oko 1.200 KM, kad radi cijeli mjesec – kaže Cvjetković.

Po platama su policajcima najbliži vatrogasci spasioci, ali njihova primanja zavise od grada ili opštine u kojoj rade.
– U Banjaluci najniža plata vatrogasca spasioca iznosi 1.650 KM. Međutim, kad ih poredimo sa policajcima moramo biti pošteni i reći da naši vatrogasci imaju i naknade za topli obrok i prevoz u ukupnom iznosu od skoro 300 KM, što policajci nemaju – kaže Dragan Babić šef Odsjeka za poslove civilne zaštite grada Banjaluka.

Dakle, banjalučki vatrogasci početnici imaju 70-tak maraka više od policajaca istog ranga, ali u nekim lokalnim zajednicama vatrogasci zarađuju manje nego kolege u Banjaluci, pa i manje od policijskih službenika MUP- a RS.

Oni koji zasigurno zarađuju manje nego policajci su medicinske sestre i tehničari. I nakog januarskog linearnog povećanja od 100 KM, te nedavnog povećanja plata od oko 130 KM, medicinari su i dalje potplaćeni, kaže Mirko Šerbedžija predsjednik Sindikata medicinskih sestara i tehničara RS.
– Medicinske sestre i tehničari sa završenom srednjom školom imaju plate od 1.500 do 1.600 KM – kaže Šerbedžiija za Srpskainfo.

Pojašnjava da takve plate primaju i sestre koje dežuraju na odjeljenjima intenzivne njege, i one koje pomažu u opracionim salama, i babice akušerke, koje porađaju žene, i sve druge sestre i tehničari sa zvršenom srednjom Medicinskom školom.
Kad su u pitanju profesionalci sa fakultetskom diplomom, po potplaćenosti prednjače šumarski inženjeri. Inženjeri šumarstva, koji su na početku karijere i većinu radnog vremena provode na terenu, po šumama i gorama Republike Srpske, zarađuju oko 1.500 KM potvrdili su izvori Srpskainfo iz “Šuma RS”.

Kako saznajemo, ni agronomi i tehnolozi ne prolaze baš najbolje na tražištu rada i veliki broj tih inženjera zarađuje manje nego policajci “srednjoškolci”.

Policijski pozornik koji je tek stupio u službu zarađuje više i od profesora u osnovnim i srednjim školama, te skoro jednako kao univerzitetski nastavnici na početku karijere.

Dragan Gnjatić, predsjednik Sindikata obrazovanja, nauke i kulture RS, pojasnio je za Srpskainfo da će nastavnici, i nakon povećanja plata, imati manje od 1.900 KM neto plate.
– Nastavnici u osnovnim školama sa povećanjem plate od 10 odsto imaće platu 1.821 KM, a profesori u srednjim školama 1.854 KM – rekao je Gnjatić.

On nije želio da komentariše plate policajaca, ali je ponovo upozorio da mladi sve rijeđe upisuju “prosvjetarske fakultete”, a pogotovo su rijetki bruscoši spremni da studiraju matematiku, fiziku, hemiju i biologiju. Uopšte, prirodne nauke, kako kaže, nisu popularne.

Nije ni čudo što se mladi ne otimaju za najteže studije, kada znaju da ih nakon diplome čeka ozbiljan posao i mizerna plata.

Uopšte, akademska karijera je danas u Republici Srpskoj mnogo manje unosna nego policijska.

Istina, univerzitetski nastavnici na početku karijere, dakle asistenti i viši asistenti, imaju nešto veću platu od policjaca početnika, ali ipak manja primanja od prosjeka plata u MUP-u RS.

Tako asistent ima neto platu od 1.989 KM, što je čak 111 KM više nego najniža policijska plata.

Viši asistent, dakle univerzitetski nastavnik koji je, u pravilu, ili mladi doktor nauka, ili je nadomak doktorata, zarađuje 2.130 KM mjesečno.

Njegova neto plata je dake za oko 15 odsto veća od najniže policijske plate za kadrove sa SSS, ali je i manja od prosječne plate u MUP RS.
I na kraju, ali ne manje bitni – ljekari, ili kako ih narod zove doktori: ljudi u bijelom koji su vijekovima predmet obožavanja i poštovanja, koji spasavaju živote i koji su najodgovorniji za zdravlje nacije.

Sve ih je manje u Republici Srpskoj, a oni koji još o(p)staju su zatrpani poslom i obeshrabreni sve lošijim uslovima rada.
A plata?

– Doktor početnik ima 1.930 KM, a specijalista sa 15 godina staža 2.450 KM plate – kaže Jovica Mišić, predsjednik Strukovnog sindikata doktora medicine Republike Srpske.

Znači, ipak bolje doktor nego policajac? Ili ipak nije tako?

Istina, doktorska početnička plata je za 52 marke veća od one koju prima mladi policajac, koji se zaposlio nakon završene srednje škole. Ali, policajac može nakupiti 6 godina staža, dok mladi ljekar završi medicinu. A to znači da će mu se i plata, vjerovatno, povećati.
Srpskainfo

Društvo

ZEMLJA STARACA Ne zna se broj onih koji su napustili BiH, procjene kažu – ČAK 2,2 MILIONA!

I pored stotina institucija na svim nivoima vlasti u BiH, te armije radnika koji su u njima zaposleni, niko vam, zvanično, ne može reći tačan broj građana koji su napustili zemlju i preselili se u Austriju, Sloveniju, Njemačku i druge zemlje.

Istina, postoji procjena koja pokazuje da je u iseljeništvu 2023. godine živjelo 2,2 miliona građana koji vode porijeklo iz BiH. Dakle, riječ je o procjeni i taj broj uključuje osobe rođene u BiH koje su napustile BiH i procijenjeni broj njihovih potomaka u zemljama prijema.
Demograf Aleksandar Čavić kaže da je dijaspora svugdje u svijetu vrlo diskutabilan pojam, jer se metodološki stručnjaci teško mogu potpuno usaglasiti šta to ona predstavlja.

Naveo je niz primjera za to. Recimo, da li su to ljudi koji su otišli iz BiH sa namjerom da se vrate, da li tu ubrajamo one koji su rođeni u BiH pa se odrekli državljanstva, da li dijasporu čine potomci čija su samo oba roditelja iz BiH (a ne, recimo, jedan roditelj iz BiH, drugi iz Srbije ili Hrvatske) itd.

– Samim tim što mi uopšte ne bilježimo obim spoljnih migracija, mi ne znamo brojno stanje dijaspore, a još manje znamo strukturu, pa se zato uvijek barata procjenama, pri čemu treba biti jako oprezan, jer postoje metodološke smetnje koje sam spomenuo.

Ali, mi i kad bismo “iščistili” metodologiju, imali bismo problem jer naša zvanična statistika ne bilježi obim spoljnih migracija, pa samim tim ne znamo koliko je naših ljudi otišlo – naveo je Čavić za “Nezavisne novine”.

Međutim, kako dodaje, naš mnogo veći problem je to što mi danas ne znamo sa preciznošću ni koliko nas ima u BiH. Prilično precizno mjerimo, dodao je, prirodno kretanje kao razliku između broja umrlih i rođenih, gdje smo u debelom u minusu, ali je veći problem obim spoljnih migracija, koji je nama veća dinamička komponenta u pogledu gubitka stanovništva.

– Mi smo, na primjer, između 2013. i danas izgubili više od 100.000 stanovnika po osnovu negativnog prirodnog priraštaja, ali smo bar 2,5 do tri puta toliko izgubili po osnovu negativnog migracionog salda u pogledu spoljnih migracija – kaže Čavić.

Govoreći o značaju toga da znamo koliko ljudi imamo u dijaspori, on kaže da je to vrlo snažan alat za jednu zemlju koja nema mnogo stanovnika.

Obrazložio je to podacima da troškovi javnog sektora za školovanje lica sa trećim stepenom stručne spreme iznose nekoliko desetina hiljada maraka, sa četvrtim stepenom 50.000 i više, a sa fakultetima od 70.000 do 600.000 KM.

– To govorim kako bismo znali koliko smo mi zapravo izgubili odlaskom tih ljudi i zbog čega je bitno da ih “mapiramo”, te da pokušamo, na neki način, da kroz uspostavljanje saradnje sa njima iskoristimo to što smo uložili u njih.

Ako kažemo da mi, u popisnom periodu, od 2013. naovamo, u prosjeku nismo gubili manje od 25.000 ljudi, te to pomnožimo sa prosječnom cifrom od 100.000 KM, doći ćemo do računice da smo godišnje izgubili 2,5 milijardi KM. Dakle, svake godine izgubite nešto u čije ste obrazovanje uložili 2,5 milijardi KM.

Ili, u postpopisnom periodu, za 12 godina, mi smo, govorim čisto zbog metrike, a moglo bi se i precizno izračunati, izgubili oko 30 milijardi maraka – pojašnjava Čavić.

Sociolog Vladimir Vasić kaže da se ničemu ne može nadati zemlja koja ne zna koliko ima građana u iseljeništvu.

– Ključan resurs u svakom savremenom društvu je čovjek. Institucije BiH ne raspolažu konkretnim brojem koliko nas ima u BiH, a zamislite tek koliko nemaju informacije koliko nas nema, odnosno koliko nas je van granica BiH. Mi imamo demografske pokazatelje koji su zapravo ekvivalentni lošoj politici u BiH. Zato ne iznenađuje zašto nemamo precizne podatke – ističe Vasić za “Nezavisne novine“.

Mirhunisa Zukić, predsjednica Unije za održivi povratak i integracije u BiH, kaže da ne zna da ijedna institucija u BiH evidentira koliko je naših državljana u inostranstvu.

– Neće niko da se petlja u svoj posao, vjerujte mi. Mislim, glupo je da mi iz nevladinog sektora radimo posao koji bi oni trebali. Mi imamo ljude koji se odriču državljanstva i to je evidentirano. To mi jedino možemo znati. To im se naplaćuje, to je prihod od odricanja od državljanstva BiH – rekla je Zukićeva.

Ona ističe da ljudi različitim putevima odlaze vani, te dodaje da je kod nas prisutan problem koji je trebalo davno riješiti, a odnosi se na lokalne vlasti.

– Tu treba da se uvede red. Mi smo imali problema sa lokalnim vlastima. Pitaju otkud vi znate kako je kod nas. Mi kažemo – pa eto, vidjećete, naveče je ugašeno svjetlo, nema nikog – ističe Zukićeva za “Nezavisne novine“.

Nezavisne novine

Nastavi čitati

Društvo

VREMENSKA PROGNOZA! Pravi jesenji dan

U Bosni i Hercegovini će biti suvo, na istoku i dalje oblačno, a u ostalim predjelima se očekuje djelimično razvedravanje uz sunčane periode.

Ujutro i prije podne biće oblačno, na istoku ponegdje slaba kiša, saopšteno je iz Republičkog hidrometeorološkog zavoda.

Na jugu će tokom većeg dijela dana preovladavati sunčano i malo toplije. Jutarnja temperatura vazduha od šest do 12, u višim predjelima od jedan, a dnevna od 15 do 20, na jugu do 23 stepena Celzijusova.

Vjetar će biti slab i promjenljiv ili sjevernih smjerova, na jugu umjeren.

Nastavi čitati

Društvo

KAKAV GEST! FK Sarajevo želi da zapadnu tribinu nazovu po Halidu Bešliću!

Fudbalski klub Sarajevo zvanično je uputio molbu Opštini Centar da podrži inicijativu da se zapadna tribina stadiona “Asim Ferhatović Hase” nazove po preminulom Halidu Bešliću.

„Našem Halidu, prijatelju i vjernom navijaču. U ime svih navijača Fudbalskog kluba Sarajevo, zaposlenih i igrača, te Upravnog odbora izražavamo ti duboku zahvalnost za sve što si dao našoj domovini, ovom gradu i našem klubu, ne samo kroz pjesmu, već kroz svoj život, karakter i ljubav koju si godinama delio sa svima nama.

Zato, od danas, Zapadna tribina nosi tvoje ime, da se zna i pamti, da svaka pjesma i svaki povik sa nje bude i tvoj glas.

Hvala ti, Halide, što si bio naš. Ova tribina, ovaj klub i ovaj grad će te vječno pamtiti. Nek’ ti je rahmet duši. ‘Sarajevo, srećo moja…’ Tvoj klub, FK Sarajevo”, naveo je klub u objavi na društvenim mrežama.

Tribina koja bi nosila ime Halida Bešlića bila bi znak zahvalnosti čovjeku koji je decenijama bio prijatelj kluba i čest gost na stadionu “Asim Ferhatović Hase”.

Nastavi čitati

Aktuelno