Connect with us

Društvo

PARADOKS KOJI IZAZIVA NEVJERICU! Doktor ima platu 1.930 KM, a POLICAJAC SA SREDNJOM ŠKOLOM 1.878 KM

Povećanje plata policajcima od 30 odsto već danima je tema žustrih rasprava u Republici Srpskoj. Od juče odluka o toj povišici je stupila na snagu, pa sada najniža neto plata policajca sa srednjom školom iznosi 1.878 KM.
Od 1. aprila prosječna neto plata u MUP Srpske iznosiće 2.177 KM, umjesto dosadašnjih 1.691 KM. Najniža neto plata policijskog službenika sa srednjom stručnom spremom iznosiće 1.878 KM – pohvalio se ministar unutrašnjih poslova RS Siniša Karan.

Lijepo je da profesionalci koji “služe i štite” imaju pristojne plate, ali nije baš prijatno saznanje da policajac ili policajka sa srednjom školom, koji su na početku karijere i rade nejjednostavnije policijske poslove, zarađuju više od onih kojio nas liječe, spasavaju iz požara, ili uče našu djecu i omladinu.

Kada uporedimo naniže plate policajaca sa srednjom školom sa zaradama drugih profesionalaca, koji takođe imaju srednjoškolsko obrazovanje i rade zahtjevne poslove od interesa za zajednicu, računica je jasna: policijska službenica na šalteru prolazi bolje od medicinskih sestara, mašinovođa, a u nekim lokalnim zajednicama i od vatrogasaca.
Kako je za Srpskainfo rekao Simo Cvjetković, predsjednik Samostalnog sindikata mašinovođa u Željeznicama RS, osnovna plata mašinovođe je oko 1.000 KM.

– U tih 1.000 KM ugurane su i naknade za noćni rad i rad praznicima i mi smo zbog toga tužili poslodavca. Kad se doda topli obrok, mašinovođa početnik zaradi oko 1.200 KM, kad radi cijeli mjesec – kaže Cvjetković.

Po platama su policajcima najbliži vatrogasci spasioci, ali njihova primanja zavise od grada ili opštine u kojoj rade.
– U Banjaluci najniža plata vatrogasca spasioca iznosi 1.650 KM. Međutim, kad ih poredimo sa policajcima moramo biti pošteni i reći da naši vatrogasci imaju i naknade za topli obrok i prevoz u ukupnom iznosu od skoro 300 KM, što policajci nemaju – kaže Dragan Babić šef Odsjeka za poslove civilne zaštite grada Banjaluka.

Dakle, banjalučki vatrogasci početnici imaju 70-tak maraka više od policajaca istog ranga, ali u nekim lokalnim zajednicama vatrogasci zarađuju manje nego kolege u Banjaluci, pa i manje od policijskih službenika MUP- a RS.

Oni koji zasigurno zarađuju manje nego policajci su medicinske sestre i tehničari. I nakog januarskog linearnog povećanja od 100 KM, te nedavnog povećanja plata od oko 130 KM, medicinari su i dalje potplaćeni, kaže Mirko Šerbedžija predsjednik Sindikata medicinskih sestara i tehničara RS.
– Medicinske sestre i tehničari sa završenom srednjom školom imaju plate od 1.500 do 1.600 KM – kaže Šerbedžiija za Srpskainfo.

Pojašnjava da takve plate primaju i sestre koje dežuraju na odjeljenjima intenzivne njege, i one koje pomažu u opracionim salama, i babice akušerke, koje porađaju žene, i sve druge sestre i tehničari sa zvršenom srednjom Medicinskom školom.
Kad su u pitanju profesionalci sa fakultetskom diplomom, po potplaćenosti prednjače šumarski inženjeri. Inženjeri šumarstva, koji su na početku karijere i većinu radnog vremena provode na terenu, po šumama i gorama Republike Srpske, zarađuju oko 1.500 KM potvrdili su izvori Srpskainfo iz “Šuma RS”.

Kako saznajemo, ni agronomi i tehnolozi ne prolaze baš najbolje na tražištu rada i veliki broj tih inženjera zarađuje manje nego policajci “srednjoškolci”.

Policijski pozornik koji je tek stupio u službu zarađuje više i od profesora u osnovnim i srednjim školama, te skoro jednako kao univerzitetski nastavnici na početku karijere.

Dragan Gnjatić, predsjednik Sindikata obrazovanja, nauke i kulture RS, pojasnio je za Srpskainfo da će nastavnici, i nakon povećanja plata, imati manje od 1.900 KM neto plate.
– Nastavnici u osnovnim školama sa povećanjem plate od 10 odsto imaće platu 1.821 KM, a profesori u srednjim školama 1.854 KM – rekao je Gnjatić.

On nije želio da komentariše plate policajaca, ali je ponovo upozorio da mladi sve rijeđe upisuju “prosvjetarske fakultete”, a pogotovo su rijetki bruscoši spremni da studiraju matematiku, fiziku, hemiju i biologiju. Uopšte, prirodne nauke, kako kaže, nisu popularne.

Nije ni čudo što se mladi ne otimaju za najteže studije, kada znaju da ih nakon diplome čeka ozbiljan posao i mizerna plata.

Uopšte, akademska karijera je danas u Republici Srpskoj mnogo manje unosna nego policijska.

Istina, univerzitetski nastavnici na početku karijere, dakle asistenti i viši asistenti, imaju nešto veću platu od policjaca početnika, ali ipak manja primanja od prosjeka plata u MUP-u RS.

Tako asistent ima neto platu od 1.989 KM, što je čak 111 KM više nego najniža policijska plata.

Viši asistent, dakle univerzitetski nastavnik koji je, u pravilu, ili mladi doktor nauka, ili je nadomak doktorata, zarađuje 2.130 KM mjesečno.

Njegova neto plata je dake za oko 15 odsto veća od najniže policijske plate za kadrove sa SSS, ali je i manja od prosječne plate u MUP RS.
I na kraju, ali ne manje bitni – ljekari, ili kako ih narod zove doktori: ljudi u bijelom koji su vijekovima predmet obožavanja i poštovanja, koji spasavaju živote i koji su najodgovorniji za zdravlje nacije.

Sve ih je manje u Republici Srpskoj, a oni koji još o(p)staju su zatrpani poslom i obeshrabreni sve lošijim uslovima rada.
A plata?

– Doktor početnik ima 1.930 KM, a specijalista sa 15 godina staža 2.450 KM plate – kaže Jovica Mišić, predsjednik Strukovnog sindikata doktora medicine Republike Srpske.

Znači, ipak bolje doktor nego policajac? Ili ipak nije tako?

Istina, doktorska početnička plata je za 52 marke veća od one koju prima mladi policajac, koji se zaposlio nakon završene srednje škole. Ali, policajac može nakupiti 6 godina staža, dok mladi ljekar završi medicinu. A to znači da će mu se i plata, vjerovatno, povećati.
Srpskainfo

Related Topics:

Društvo

“NAŠI POSLODAVCI MOGU DA PLATE VIŠE ALI NE ŽELE”: Radnici u BiH prednjače po radnim satima u Evropi, ali ne i po primanjima

Među članicama Evropske unije najduže rade Grci (39,8), Bugari (39), Poljaci (38,9) i Rumuni (38,8), a najmanje Nizozemci (32,1), te Danci, Nijemci i Austrijanci (33,9).

Prosječna radna sedmica u Hrvatskoj traje 37,8 sati. Među zemljama kandidatima rekorderi su Turci, koji na poslu provedu 43,1 sat, u Srbiji rade 41,3, a u BiH 41,2 sati sedmično.

S druge strane, prosječne plate dokaz su da su bogatiji oni koji manje rade.

Prosječna plata radnika u EU je 3.155 evra, a raspon zarada po državama je od 1.125 evra u Bugarskoj do 6.755 eura u Luksemburgu. Prosječna plata Danaca je 5.634, Iraca 4.890, Belgijanaca 4.832, Austrijanaca 4.542, Nijemaca 4.250 evra.

Zemlje u kojima su prosječne plate ispod 1.500 eura su Rumunija, Grčka i Mađarska. A prosječna plata u BiH je 1.506 KM ili 772 evra.

Ekonomski analitičar Igor Gavran kaže da bi prosjek u BiH bio i lošiji, ako bi se iz njega isključile plate u javnom sektoru, jer prosjek popravljaju oni koji najmanje rade i za to primaju najviše plaće, dok u drugim zemljama prosječna plata najvećim dijelom zavisi od onih u privredi.

– U ovim zemljama mnogo više zaposlenih radi u profitabilnijim sektorima poput finansija, komunikacija, visokih tehnologija i napredne proizvodnje. Logično je da višu platu ima radnik u Njemačkoj, koji radi u proizvodnji automobila, nego onaj u BiH koji za taj isti automobil proizvodi dijelove ili presvlake. Kada je riječ o broju sati, to se može objasniti produktivnošću, jer radnik na Zapadu uglavnom ima bolju tehnologiju i opremu, pa može uraditi više za manje vremena – kaže Gavran, prenosi Avaz.

Isti poslovi
S druge strane, nelogičnim smatra činjenicu da radnik u BiH, za iste poslove, zarađuje mnogo manje od radnika na Zapadu, a posebno problematičnim ocjenjuje slučajeve u kojima ista firma različito plaća radnike na istim poslovima u BiH i u svojoj matičnoj državi.

Uslovi na tržištu
– Dio opravdanja u višim opterećenjima na rad, u smislu poreza i doprinosa, opet ne može objasniti sve. Jednostavno je realnost da ih zapošljavaju u BiH upravo radi manjih troškova i veće zarade. Kao što je realnost da mnogi naši poslodavci itekako mogu platiti radnika više, ali ne žele, a uslovi na tržištu su takvi da ih radnik na to ne može natjerati. Mislim da je trenutno veći problem odnos cijena i plata, nego iznos nominalne plate, jer cijene kod nas su jako blizu ili čak i više nego u razvijenijim zemljama, a primanja nisu – istakao je Gavran.

Nastavi čitati

Društvo

NAGRADA ZA GUBITAŠA DECENIJE? Radnicima “Šuma Srpske” veće plate, a GUBE MILIONE

Cijena rada za zaposlene u preduzeću “Šume Republike Srpske” biće povećana sa dosadašnjih 175 KM na 200 KM za puno radno vrijeme i učinak.

Ovo je predviđeno sporazumom koji su potpisali vršilac dužnosti direktora “Šuma Republike Srpske” Blaško Kaurin i predsjednici Sindikata zaposlenih u ovom preduzeću Aleksandar Koprivica i Jedinstvene udružene sindikalne organizacije Branka Zeković.

Sporazumom su obavezani svi organizacioni dijelovi ovog javnog preduzeća koji su po periodičnom i godišnjem izvještaju iskazali gubitak u poslovanju da, u skladu sa odredbama Kolektivnog ugovora i programima proizvodno-finansijske konsolidacije, izvrše umanjenje cijene rada, do momenta konsolidacije, saopšteno je iz preduzeća “Šume Republike Srpske”.

Kaurin je nakon sastanka rekao da su sindikalne organizacije i Uprava javnog preduzeća potpisivanjem ovog sporazuma još jednom potvrdili da su partneri i dobri saradnici u zaštiti radničkih prava.

– Radnici treba da su na prvom mjestu, jer zadovoljan radnik je vrijedan radnik. Današnje potpisivanje ovog sporazuma je potvrda da se dijalogom dolazi do željenih rezultata – istakao je Kaurin.

Srna

Nastavi čitati

Društvo

PORODIČNA SREĆA! Aleksandra i Nikola poslije dvojice sinova DOBILI 3 KĆERKE

Šestomjesečne bebe Anđelija, Đurđina i Danica su trojke koje su Aleksandri i Nikoli Bogdanović iz Tešice donijele nesvakidašnju sreću. Oni su se, posle dvojice sinova, nadali jednoj kćerki.

Uslijedilo je iznenađenje kada su čuli da je Aleksandrina trudnoća blizanačka, a pred sam porođaj dogodio se novi šok za cijelu porodicu ljekari su ustanovili da će se roditi tri bebe.
Еkipa Anadolije posjetila je mlade roditelje petoro djece.
To što su dobili trojke prirodnim putem Aleksandra i Nikola vide kao veliku sreću, svjesni da je vjerovatnoća za takav događaj bila jedan prema deset hiljada. A činjenica da su sve tri djevojčice za njih je, kažu, još veća radost.

“Kada smo saznali za moju treću trudnoću, nadali smo se da će biti djevojčica poslije Jovana i Petra. Onda je bilo iznenađenje da će ih biti dvije, ali na kraju su se rodile njih tri. Neopisiva sreća i radost! Hvala Bogu, što se sve završilo kako treba, što su žive i zdrave i što, evo, napreduju kako treba”, kaže mama Aleksandra.

Iako Aleksandra i Nikola nisu planirali da sa tridesetak godina postanu roditelji čak petoro djece, jako su srećni i ponosni što se tako desilo. Tri bebe su, kažu, došle u pravom trenutku, kada su već stekli dovoljno roditeljskog iskustva odgajanjem šestogodišnjeg Jovana i dvogodišnjeg Petra.

“Cijela trudnoća se vodila kao da su bliznakinje, da su dvije devojčice, i onda na kraju, na dan porođaja, ispostavilo se da su tri djevojčice, tako da je to bio baš šok za nas. Moglo je da se iskomplikuje, ali imali smo tu sreću da je sve prošlo kako treba”, govori tata Nikola.
Vijest o njihovom rođenju baka i deka dobili su dok su kod kuće 22. novembra sa gostima proslavljali drugi dan slave.

“Niko nije mogao da vjeruje! Baš nesvakidašnja stvar, trebalo je dosta vremena da svi naviknemo na tako nešto. A sada hranjenje, presvlačenje… Sve u krug, od jutra do mraka. Baš je zahtevno, ali snalazimo se, borimo se, imamo i pomoć mojih roditelja”, kaže Nikola.

Dvije bebe su u dom Bogdanovića stigle nekoliko dana po rođenju, dok je najmlađa sestra, za koju kažu da se “skrivala” tokom ljekarskih pregleda, bolnicu napustila poslije 23 dana. Roditelji su presrećni što redovne ljekarske kontrole dokazuju da sve tri djevojčice napreduju kako treba.

“Moramo stalno biti oko njih. Presvlačenje, oblačenje, hranjenje… Jedna, druga, treća… To je krug bukvalno od jutra do mraka. Ali, dobro, kako vrijeme odmiče, sve se to mijenja. Biće sve lakše i lakše, nadam se, kako rastu”, govori Aleksandra.

Brigu o bebama olakšava najstariji sin Jovan, koji ih rado nosi, zabavlja i hrani. Bogdanovići kažu da uživaju u šetnjama, iako im prethodi priprema koja često traje i do sat i po vremena.

“Volimo porodične šetnje i putovanja, ali pakovanje ne baš toliko. Dok razmišljamo jesmo li sve poneli, proveravamo šta se gde nalazi, uvek se desi da neko mora nazad na presvlačenje…”, pričaju kroz smijeh roditelji.
Anadolija

Nastavi čitati

Aktuelno