Kao bomba je odjeknula vijest u februaru kada je sada već bivši predsjednik Republike Srpske Milorad Dodik nagradio fudbalere Borca i stručni štab čekom od po 10.000 maraka.

Kako je tada objašnjeno, nagrada je bila simbol „podrške za istorijski uspjeh“ i „vjetar u leđa“ za buduće pobjede. Samo što se, izgleda, taj vjetar još nije digao.

Mnogi su tada pomislili, pa eto, pitanje dana, možda sata, kad će pare leći. Međutim, osam mjeseci kasnije, jedino što je leglo jeste razočaranje.

Ček postoji, ali para nema. Ili kako bi se reklo u našem narodu, ima se, može se… obećati.

Možda je u nekom paralelnom svemiru, onom gdje stadion već svijetli, a aerodrom u Trebinju prima prve letove, novac i isplaćen.

Ali u ovom našem, jedina isplata bila je ona medijska. I to sve sa čekovima, i to onim velikim, na kojima je bilo ispisano 10.000 maraka. Idilična fotografija iz Palate predsjednika, obišla je u februaru sve medije.

Igrači su postali ponos Banjaluke, ali i žrtve „budžetske birokratije“ koja očito trči sporije od VAR provjere.

Milorad Dodik je tada poručio da je Borac „stabilan klub“ i da će institucije Srpske nastaviti da ga podržavaju.

E sad, neki će reći nije Borac ni blizu ove sezone, kakav je bio prošle, ali avaj, čekovi su bili za prošlu. Drugi će dodati da ni Dodik više nije što je bio.

Najavili su iz vrha vlasti i izgradnju multifunkcionalnog stadiona u Banjaluci, pa se sada navijači nadaju da će bar stadion biti gotov prije aerodroma u Trebinju.

Ili, ako baš neće ni to, da će bar neko u toj paralelnoj stvarnosti konačno, spasiti ček od prašine.

(Srpskainfo) Foto: RK Borac

Željko Jerkić iz Sigurne Srpske, poziva sudove, tužilaštva i policiju da pokrenu hitne istrage, da ne budu saučesnici kriminala u vezi sa prodajom Alumine Zvornik i koncesijama RiTE Ugljevik.

– Prethodnih dana u Ugljeviku svjedočimo direktnim posljedicama politike Dodikovog nenarodnog režima, koji je ugrozio elektroenergetsku bezbjednost Republike Srpske, te na rub opstanka doveo i radnike i firme poput RiTE Ugljevik i Alumina iz Zvornika – kaže Jerkić i dodaje:

– Od nadležnih pravosudnih institucija, tužilaštva i policije Republike Srpske zahtjevamo da pokrenu hitnu i opsežnu istragu u vezi sa načinom dodjeljivanja koncesija firmi “Comsar Energy”. Takođe, pozivam nadležne institucije da istraže i način na koji se sada koncesija otkupljuje nazad preko Кipra od firme “Comsar Energy”, po cijeni od oko 240 miliona maraka.”, izjavio je ovo Željko Jerkić iz Sigurne Srpske povodom najnovijih dešavanja u RiTE Ugljevik.

Jerkić je dodao da i sam dolazi iz sredine koja trpi posljedice neodgovornih i opasnih poteza režima Milorada Dodika, SNSD-a i njihovih koalicionih partnera.

– Podsjećam javnost Republike Srpske da je režim Milorada Dodika početkom 2023. godine u privatne ruke kapitulantski predao fabriku Alumina iz Zvornika, a da se već danas osjete posljedice takve političke odluke o čemu najbolje govore stotine zvorničkih porodica čija egzistencija je ugrožena nakon 2023. godine i nakon promjene u vlasništvu Alumine, najvećeg izvoznika u Republici Srpskoj i BiH. Desetine lokalnih kooperanata je odmah po promjeni vlasništva Alumine isključeno iz sistema poslovanja ove fabrike koja je ključ opstanka Zvornika i okoline. Već sada su hiljade građana i lokalna privreda egzistencijalno ugroženi zbog neodgovornih poteza vlasti Republike Srpske – kaže Jerkić i dodaje:

– Кao i u slučaju RiTE Ugljevik, tužilaštvo, policija i sudovi moraju se hitno i na najvišem nivou pozabaviti i načinom na koji je Alumina Zvornik prešla iz vlasništva Republike Srpske u privatne ruke – istakao je Jerkić te naglasio da termoelektrane i preduzeća poput Alumine predstavljaju privredne subjekte od kojih zavisi stabilnost cijele Republike Srpske.

– Očigledno je da Dodikov vladajući nenarodni režim vidi preduzeća poput RiTE Ugljevik i Alumina Zvornik kao zlatne koke iz kojih se godinama izvlačio i izvlači profit za svoju stranačku kliku. Dobit Alumine je 2022. godine iznosila 28 miliona КM, da bi nakon promjene vlasništva dobit Alumine u 2024. pala na svega 800.000КM. Danas su zbog takve kriminalne politike ugroženi i Ugljevik i Zvornik kao i mnogi drugi gradovi širom Srpske. –  zaključio je Željko Jerkić.

Dok se pacijenti u Univerzitetskom kliničkom centru Republike Srpske bore za osnovne lijekove i dostojanstvene uslove liječenja, milioni maraka narodnog novca nestaju u propalim projektima, sumnjivim ugovorima i privatnim džepovima. Umjesto da liječi sistem, direktor UKC-a Vlado Đajić pretvorio je najveću zdravstvenu ustanovu u zemlji u sliku potpunog rasula.

Izjavio je ovo generalni sekretar PSS-a, Nebojša Drinić, koji kaže da “najveća zdravstvena ustanova u Republici Srpskoj ne smije biti poligon za uzimanje para”.

-“Šta jedna budala pokvari, sto pametnih ne može da popravi.” Tako reče direktor UKC-a Vlado Đajić. U pravu je. Najbolji primjer je garaža-klizište uz najveću zdravstvenu ustanovu Republike Srpske, kojom rukovodi skandal-doktor. Desetine miliona maraka narodnog novca nestale su u projektu koji je, kao i sistem koji ga je napravio, odavno proklizao- kaže Drinić.

Dok se milioni slivaju u privatne džepove, kaže on, pacijenti u UKC-u nemaju ni osnovne lijekove i sredstva za higijenu.

-Kažu ljudi: „Ako ne daš pare, nikad nećeš doći na red.“ Zvuči poznato? Đajić, priča se, nije mogao organizovati ni vešeraj na UKC, već je i taj posao morao da “povjeri” privatniku za preko 10 miliona KM narodnog novca. Zašto onda pacijenti i danas spavaju na djelimično opranim posteljinama s vidljivim tragovim krvi? Je li tačno da su Đajićevi saradnici potkradali i ljekare i ostale zaposlene na UKC? Ili smo već zaboravili tu aferu? – kaže Drinić i dodaje:

-Apelujemo na nadležne institucije da sve ovo ispitaju i vrate u zakonske okvire. Ne zbog politike, već zbog ljudi. Onih koji u UKC dolaze jer im je zdravlje ugroženo, a ne da bi bili dio nečijeg biznisa. Možda će i broj samoubistava na Paprikovcu tako biti smanjen- navodi on.

Ističe da najveća zdravstvena ustanova u Republici Srpskoj ne smije biti poligon za uzimanje para.

-Ovome se mora stati u kraj. Šta Đajić sada radi? Umjesto da se kao direktor posveti rješavanju problema u UKC-u, on se bavi noćnim žurkama i pokušava da zavodi red u Gradskoj upravi. Ako mu je to prioritet, onda najbolje sam govori o svojoj odgovornosti i rezultatima. Doktor koji za sve ima terapiju, osim za pacijente? Sramota! – navodi on.