Pravoslavni vjernici danas slave Vaskrs, praznik koji Srpska pravoslavna crkva naziva praznikom nad praznicima.

Najveći vjerski praznik Vaskrs slave svi hrišćani, jer je tada Isus Hristos pobijedio smrt i vaskrsao među žive. Svojim vaskrsenjem Isus je ljudima, kako se vjeruje, otvorio put u vječni život.

Na dan Hristovog vaskrsenja sa svih zvonika pravoslavnih hramova dugo zvone sva zvona i najavljuju dolazak velikog praznika. Porodice sa djecom odlaze na vaskršnju službu da bi se nakon toga međusobno pozdravljali riječima “Hristos vaskrse” i “Vaistinu vaskrse”.

Za Vaskrs su, takođe, vezani lijepi običaji u našem narodu.
Domaćica rano budi ukućane da se umiju vodom. Rano se odlazi u crkvu, na jutrenje i Vaskršnju liturgiju, sa sobom se nose jaja, jedan dio podijeli se po crkvi, a drugi poslije bogosluženja komšijama, prijateljima, rođacima, pred crkvom…

Domaćin, po povratku iz crkve, prvi uzima jedno farbano jaje, a za njim svi ukućani. Zatim slijedi jedna vrsta takmičenja čije je jaje jače. Prilikom tucanja izgovara se: “Hristos Vaskrse” i “Vaistinu Vaskrse”. Na Vaskrs se prvo jede kuvano vaskršnje jaje, a onda ostalo jelo.

Ima, međutim, u narodnoj tradiciji i vjerovanja prema kojima bi na ovaj veliki praznik obavezno trebalo izbjeći dvije stvari. Naime, vjeruje se da nikako na ovaj veliki praznik ne treba – kasno da se ustaje i kasno leže… Vjerovalo se, naime, da to donosi “zastoj u napretku

Još dok smo bili na fakultetu, prijavila sam se na program za dadilje koje žive sa porodicom i tako sam došla u Njujork, a poslije je sve nekako išlo svojim tokom.

Iza tih riječi krije se jedna Dervenćanka, jedna Vanja koju je sudbina prije deceniju i po odvela u Ameriku, gdje i danas živi pod prezimenom Brubaher Đekić i majka je dvojice dječaka. Jedan ima dvije i po godine, a drugi četiri mjeseca.

Prisjećajući se vremena kada je odlučila da iskusi život na drugom kontinentu, kaže da je Federika upoznala preko “Fejsbuka”. Poslije nekog vremena dopisivanja su se i zvanično upoznali. Kada je završila program, otišla je kod njega u Urugvaj, opet na sasvim drugi kraj svijeta. Federikova porodica živi u Montevideu.

Tamo su se vjenčali 2010, a naredne godine veselje je bilo i u Srpskoj.

– U Urugvaju se za Vaskrs ne farbaju jaja, a bilo je teško doći do boja. Ipak, dok smo živjeli tamo, on je dobio ponudu za posao kao programer u Los Anđelesu. Kada je riječ o praznicima daleko od kuće, u Urugvaju je bilo malo neobično jer je tamo u decembru i januaru, kada slavimo Božić, ljeto pa u vrijeme kada ukrašavamo jelku haraju vrućine. U Los Anđelesu isto nema snijega, ali zna biti hladno, tako da je malo bolje. Imamo i dvije crkve, Svetog Stefana i Svetog Save, i više naših pravoslavaca. U crkvu uvijek idemo za velike praznike i nekada i nedjeljom – priča Vanja za “Glas”.

Kao ni u Urugvaju, ni Amerikanci ne farbaju jaja.

– Nije im to običaj. Oni više vole čokoladna jaja, ali mi Srbi farbamo, pa i prijatelji Jermeni. Jedna prijateljica prije dvije godine nas je pozvala da farbamo jaja kod njih. Malo je teže doći do boja, nisu kao naše dobre, kupujemo ih mahom putem interneta. Uvijek pokušavamo i prirodnim bojama kao što je luk, cvekla … – kazala je Vanja, poslije čega se osvrnula na to kako im izgleda trpeza za vaskršnje praznike.

Govoreći da vole ujutru na velike praznike otići u crkvu, dodaje da i tamo imaju ručak i za Vaskrs kao i za Božić koji se “rezerviše”, odnosno uplati ranije.

– Obično bude prasetina ili jagnjetina, tako da ručamo u crkvi, djeca se igraju, a onda uveče, kada dođemo kući, supa, pogača. Trenutno nam pomaže i moja mama koja i jeste zadužena za pogaču. Ispečemo neko meso, piletinu ili nešto prasetine jer je ovdje malo teže ispeći cijelo prase. Ne smije se to raditi u dvorištu, ali postoje mjesta gdje se može kupiti – priča Vanja.

I dok čuva pravoslavne običaje sa ognjišta u Srpskoj, usvaja i druge.

– S obzirom na to da imam djecu, ovdje vole taj običaj, kako zovu, lov na jaja. Uzmu plastične kutijice od, na primjer, “kinder” jaja, napune ih igračkicama i razbacaju po dvorištu, sakriju u žbun, pa ih onda djeca traže. To je jedini običaj što se tiče Vaskrsa. Za Božić se dijele pokloni, a ne paketići – priča ona.

Na kraju ne krije da ipak nedostaje ono nešto, kako reče, naše.

– Nedostaje porodica, prijatelji, ali s obzirom na to da i ovdje imamo dosta našeg društva, to se malo ublaži. Nedostaje i naša hrana, ali ne hrana kao hrana. Više taj ritual sjedenja kraj ražnja, ustajanje ranije. A ostalo se sve nađe i spremi – poručila je kraju za “Glas Srpske” Vanja Brubaher Đekić uz poruku: “Hristos vaskrse, vaistinu vaskrse”.

Glas Srpske

Juče je u Šipovu održan veliki protest pod nazivom ”Recimo NE hidroelektranama na Plivi”, u organizaciji neformalne grupe građana ”Čuvari Plive i prirodnih bogatstava Šipova”.

Na događaju je kako kažu prisustvovalo više od 500 građana Šipova, Jajca i okolnih mjesta.

Na trgu Patrijarha Pavla okupljenim građanima prvo se obratio jedan od organizatora, Jovan Todorović.

– Mi smo entuzijasti, ljubitelji prirode i nemamo nikakve veze ni s jednom političkom opcijom. Ovoliki broj ljudi na trgu je dokaz da se protestni skupovi mogu organizirati nevezano da li pripadate lijevoj ili desnoj strani. Mi smo ovdje prvenstveno zbog toga što želimo dignemo glas kao slobodni građani i pošaljemo poruku da ćemo se na pravni i svaki drugi način suprotstaviti uništenju Plive. Mi smo opština u kojoj je turizam u razvoju i gradnja ove hidrocentrale značajno uticala na razvoj naše općine u svakom smislu. Ovim putem želimo poručiti svima da smo mi organizatori ove protestne šetnje rođeni i odrasli uz naše rijeke Plivu i Janj i da nećemo dozvoliti nikakvim investitorima iz Češke ili odakle god da su naše rijeke pretvore u betonske nakaze koje će služiti samo za punjenje njihovih privatnih džepova. Hvala vam što ste došli i što ćete sa nama prošetati danas do Sokočnice – rekao je Jovan Todorović okupljenima na glavnom šipovačkom trgu.

Prisutnima se potom obratio direktor Visitor centra Pecka, Boro Marić.

– Kad smo počeli renovirati našu staru seosku školu u Peckoj, niko nije vjerovao u nas, a danas smo nezaobilazno mjesto za sve ljubitelje prirode iz zemlje i inozemstva. Selo Pecka je ponovo živo i ljudi se žele baviti turizmom. I mi smo se borili za to da spriječimo gradnju hidrocentrale na rijeci Sani. U tome smo djelomično uspjeli, ali ćemo nastaviti da se borimo jer je rijeka Sana tj. njen izvor za naše nacionalno blago – rekao je Marić.

Nakon njega, okupljenim ljudima na trgu se obratila Nataša Crnković ispred Centra za životnu sredinu iz Banjaluke.

– Već 25 godina se borimo da zaštitimo prirodu u cijeloj Bosni i Hercegovini. Učestvujemo zajedno sa vama trenutno u biti da zaštitimo Plivu. Rijeke Pliva, Janj i planina Vitorog zaslužuju da budu nacionalni park, jer imaju sve preduslove za to. Jako sam sretan što vas vidim ovdje u ovako velikom broju, da ste došli sa porodicama, djecom i prijateljima. Moramo se boriti za očuvanje naših rijeka svaki dan, jer nam naše rijeke trebaju više nego ikada. Hvala vam što ste došli, uz vas smo svim srcem i nadam se da ćemo zajedničkim snagama odbraniti rijeku Plivu – rekla je Crnković okupljenima, nakon čega je uslijedio veliki aplauz okupljenih građana.

Nakon obraćanja prisutnima, formirana je kolona na čijem su čelu bili organizatori. Za njima su u koloni krenuli brojni građani Šipova i Jajca, porodice s djecom, ljubitelji prirode, turistički radnici, omladinski aktivisti i svi oni koji su došli iz okolnih mjesta da podrže svoje komšije u borbi protiv izgradnje MHE Jovići.